Web 2.0 alati i e-učenje u primarnom obrazovanju

Nataša Ljubić Klemše

Web 2.0 kao smjer u World Wide Web tehnologiji zasniva se na socijalizacijskoj noti koja korisnicima omogućava sudjelovanje u stvaranju sadržaja Weba i podrazumijeva interaktivnu dvosmjernu komunikaciju između korisnika i računala te korisnika i drugih korisnika čime korisnik od pasivnog postaje aktivni sudionik. Društveno umrežavanje (eng. social networking) okosnica je Web 2.0 filozofije. Naglasak je na socijalizacijskoj noti pri čemu je korisnik u središtu pozornosti kao stvaratelj sadržaja pomoću raznih mrežnih servisa (blogovi, forumi, osobni mrežni portali, videoservisi, fotogalerije, mrežne enciklopedije itd.)

Osnovne karakteristike Web 2.0 su otvorenost, sloboda i kolektivna inteligencija. Korisnici mogu koristiti programe preko mrežnog preglednika, dakle Web se definira kao platforma na kojoj korisnici imaju kontrolu nad podacima na nekoj stranici. Sama arhitektura Weba 2.0 korisnike potiče da tijekom korištenja daju svoj prilog nekom mrežnom sadržaju ili programu.

Web 2.0 predstavlja novu generaciju i stupanj upotrebe mreže jer korisnik sam stvara sadržaj (često ljudi više rade na internetu negoli na svojim računalima pa mrežne stranice više nisu telopi, statične stranice s određenim informacijama). To zahtijeva i njegovo objavljivanje i aktivnu prezentaciju i zato je razvijen širok spektar internetskih platformi koje služe za njihovu distribuciju; većina su hosting usluge (Web Hosting je usluga iznajmljivanja diskovnog prostora i pripadajućih serverskih resursa za smještaj mrežnih stranica na mrežnom poslužitelju i za korištenje e-pošte) s dovoljno prostora za objavu vlastitih uradaka. Najpopularnije distribucijske platforme su: blogovi, wiki sustavi, podcastovi, društvene mreže i druge slične usluge.

Web 2.0 alati skupina su društvenih programskih alata koji korisnicima omogućavaju interakciju i razmjenu podataka te objavu i izmjenu internetskog i drugog digitalnog sadržaja pri čemu korisnik sam stvara svoje sadržaje. Oni omogućuju suradničko pisanje što znači da je skupini korisnika omogućena suradnja pri izradi i objavljivanju na mreži. Podržavaju i suradničko učenje te na taj način mogu potaknuti učenike na veću razinu kreativnosti i stjecanje dodatnih IKT vještina. Besplatni su i svima dostupni te se mogu vrlo dobro koristiti u školi kao nadopuna klasičnoj nastavi i svim oblicima izvannastavnih aktivnosti. Na taj način učenje prestaje biti samo „konzumiranje“ sadržaja te se odvija kroz suradnju i stvaranje vlastitog znanja uz pomoć raznovrsnih resursa i korisnika. Preduvjet je „samo“ obrazovanje učitelja za njihovu upotrebu i primjenu.

Besplatne raspoložive nove tehnologije, zajednički pristup internetu i informacijama, novi oblici socijalnih interakcija posredovanih tehnologijom, sve to utječe na način na koji učimo i način na koji podučavamo.

E-učenje (engl. e-Learning) koristi nove tehnologije i inovativne metode podučavanja. Predstavlja učenje pomoću informacijsko-komunikacijskih tehnologija (odnosno komunikacijski kanal u kojem se odvija učenje).

E-učenje predstavlja poseban oblik učenja pomoću računala i interneta gdje korisnik sadržajima pristupa individualno bez prostornog i vremenskog ograničenja. Tako korisnik sam može organizirati svoje učenje, s mjesta i u vrijeme koje mu odgovara. Obrazovni programi postaju dostupni i osobama koje iz bilo kojih razloga ne mogu sudjelovati u klasičnoj nastavi i obrazovnim programima.

Termin e-učenje 2.0 označava novu percepciju učenja koje postaje konverzacijom i načinom dijeljenja ili razmjene sadržaja karakteriziranog otvorenim okruženjima za učenje. Alati Web 2.0 podržavaju „novog učenika”, internet, net, Google generacije i „novo učenje“ jer se temelje na principima stvaralaštva, komunikacije, suradnje i dijeljenja pri čemu je učenik korisnički orijentiran. Na taj način korisnici postaju tzv. prozumeri (engl. prosumers – producer & consumer) – i proizvođači i konzumenti.

Računala su sastavni dio učenikova života i života nekih od nas, s tom razlikom da su učenici digitalni urođenici, a mi pridošlice. Njihove misli drugačije su od naših pa su i drugačiji obrasci učenja i ponašanja u kojem postoji mala ili sve manja tolerancija na predavačku nastavu.

Kako obrazovni sustav reagira na ovu činjenicu?

Težnja je postići tzv. otvorene škole i održavati otvorenu nastavu u kojoj neće biti zanemaren ljudski čimbenik i uloga učitelja, ali će biti u interakciji s e-učenjem na način da se IKT koristi kao nadopuna klasičnoj nastavi ili da se kombinira klasična nastava s online oblikom nastave (ovakav se oblik nastave naziva kombinirani ili hibridni (engl. Hybrid Learning, Blended Learning, Mixed Mode Learning; najnovije Blended Online Learning (BOL), New Hybrid Learning, New Learning Environment (NLE)).

Istraživanja pokazuju kako Web 2.0 alati pomažu učiteljima u njihovom dnevnom radu i u razvoju individualnih vještina učenika do maksimuma (Redecker, 2008) jer su Web 2.0 alati vrlo praktični. Učiteljima pomažu u organizaciji i upravljanju informacijama s interneta te im istovremeno asistiraju kako bi materijale učinili dostupnima. Web 2.0 može pomoći učiteljima i u proširenju metodičkih alata pomoću novih medija za učenje koji učenike više mogu zainteresirati i angažirati. Alati poput wikija, blogova i podcasta učenje mogu učiniti lakšim, zanimljivijim i jednostavnijim što utječe na povećanje motivacije i angažmana učenika. Ti alati učiteljima pomažu u razvoju moderne pedagogije koja pojedinca stavlja u centar iskustva. Promišljeno korišteni, učiteljima mogu pomoći da učenje postane pozitivno iskustvo za sve učenike, na način da preuzimanje odgovornosti za osobno učenje bude ugodan proces.

Blogovi, wikiji i određene društvene grupe učenicima dozvoljavaju sudjelovanje u suradničkim projektima i zadacima. Društvena dimenzija suradničkog učenja postavljena u okružje privlačnog medijskog okružja učenicima pruža mogućnost uživanja u učenju. Također, omogućava da se stečene vještine unaprijede u osobne vještine i sposobnosti. Međutim, zbog visokih tehnoloških postignuća, treba biti restriktivan u pojedinim uporabama od strane učenika.

Blog (skraćeno od weblog) je vrsta mrežne stranice na kojoj su periodični zapisi poput novinskih ili zapisa u dnevniku, prikazani su u obrnutom kronološkom redoslijedu (online dnevnik). Upisuju se komentari, opisi događaja, tekstualni zapisi kombinirani sa slikama ili poveznicama na mrežne stanice ili drug weblogove. Blog na određeni način odražava osobni život i posao.

Praktična upotreba bloga:

• objava osobnih, osnovnih podataka, predstavljanje,
• pisanje i objavljivanje periodičnih opažanja,
• komunikacija između pojedinih grupa – suradnja u znanstvenoj skupini pri čemu je moguće pronaći ljude s kojima se surađuje,
• prezentacija osobnog procesa učenja, domaćih zadaća, bilo individualnih ili grupnih (za učenike).

Primjeri usluga za blogove:

WordPress
Blogger
Blogeri

 

Wiki je vrsta mrežne stanice koja korisnicima dozvoljava dodavanje, uklanjanje, objavljivanje sadržaja na drugačiji način i mijenjanje najviše korištenih sadržaja, vrlo brzo i jednostavno. Vrlo je koristan proizvod i velike su koristi u mogućnosti suradnje između članova tima.

Wikisfera:

Wikispaces – besplatan wiki za svakoga.

Wikidot – besplatno objavljuje stranice pojedinca (vase_ime.wikidot.com). Vrlo je prilagodljiv alat kojim korisnik objavljuje sadržaj na internetu, postavlja (upload) određene datoteke (files), komunicira i surađuje. Pri tome nije potrebno brinuti za HTML jezik, način kako dodati, objaviti stranicu ili stvoriti forum na svojoj stranici. Smisao i poanta je koncentriranje na sadržaj i rast zajednice, skupine ljudi koja komunicira i surađuje.

Wikipedia – besplatna je i slobodna enciklopedija koju se u znanstvenim istraživanjima ne preporuča navoditi u literaturi kao izvor jer njezina relevantnost, navodno, nije dokazana, iako u njezinoj izradi sudjeluje tim stručnjaka koji svakodnevno i neprekidno naziru objavu sadržaja.

Wikimapia – pomoću Wikimapie moguće je opisati cijeli svijet i svako mjesto na Zemlji. Predstavlja online mapu i satelitski resurs, a kombinira Google Maps i Wiki sustav.

Zvučni i videopodcasting te online prezentacije vrlo su važan nastavni alat jer omogućavaju jednostavno i brzo stvaranje online zvučnih sadržaja kojima je moguće pristupiti u bilo koje vrijeme, preuzeti ih na lokalno računalo ili drugi digitalni uređaj te pomoću njih prezentirati složen ili promjenjiv sadržaj na efikasniji način.

Podcast je digitalna datoteka koja sadrži zvučni ili audiovizualni zapis koji se distribuira preko interneta korištenjem RSS tehnologije, a namijenjen je gledanju (ili slušanju) na računalu, digitalnom prijenosnom playeru poput iPoda ili televizije korištenjem uređaja poput Apple TV-a.

Naziv podcast je složenica riječi POD (Personal On Demand) i engleske riječi broadcast.

Neke od prednosti podcastinga su:

• mogućnost slušanja sadržaja u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu (preuzimanjem na prijenosni digitalni uređaj učenici podcastove mogu slušati u bilo koje vrijeme),
• mogućnost brzog i jednostavnog ponavljanja obrađenih sadržaja,
• mogućnost prezentacije sadržaja u formatu koji nije tekstualan i koji je bliži prirodnijem okruženju učionice pa stoga i potencijalno zanimljiviji i poticajniji,
• mogućnost zvučne prezentacije sadržaja koji su za to prikladniji (lekcija jezika ili komunikacijskih vještina).

Podcasting je moguće koristiti za:

• objavu nastavnih materijala u zvučnom ili videoformatu,
• lekcije iz jezika – npr. učenje engleskog jezika,
• objavu pojmova u rječniku,
• administrativnu podršku korisnicima ili objavu uputa za snalaženje u tečaju,
• arhivu snimaka gostujućih predavača, osobito ako se radi o eminentnim profesorima ili autorima,
• satove književnosti, osobito poezije – učitelj može izražajno pročitati poeziju radi boljeg razumijevanja,
• preuzimanje radijskih emisija i slušanje neovisno o vremenu, mjestu i frekvenciji – npr. http://www.mojradio.fm/mobile/mobile.php – učitelj može odabrati emisije koje se tiču teme nastave ili obrazovne emisije,
• za diktate u nastavi jezika (vježba za učenike),
• za pripremu i prilagodbu nastave za slijepe ili slabovidne učenike,
• kao pripremu za sat, učiteljev komentar lekcije koja slijedi ili sažetak završenog nastavnog sadržaja.

Podcasting nije prikladan za sva okruženja ni sve vrste sadržaja, nastavne aktivnosti ili ciljeve učenja, primjerice, skupni rad ili radionicu jer bi se snimka svela na buku.

 

Neki od programa za podcasting:

YouTube (vizualni)
Vimeo (vizualni)
Odeo (zvučni) – distribucija i preslušavanje velikog broja zvučnih podcastova
Woices (zvučni)
Masher
Slidesix
Slidestory
Veotag
Yodio
Stupeflix

 

Razmjena fotografija:

Flickr
Zoto
Aviary (zgodan)
Splashup (bolji od PhotoShopa)

Nezaobilazni su alati za društvene mrežne stranice i knjižne oznake. Društveno označavanje postupak je stvaranja i pohranjivanja popisa označenih adresa mrežnih stranica i korisnih internetskih resursa na javne mrežne stranice. Prilikom dodavanja pojedine adrese mrežne stranice na popis, stranicu opisujemo ključnim riječima (tags) i klasificiramo po određenim područjima – tagiramo (tagging) što olakšava njezin pronalazak. Društveno označavanje korisnicima omogućuje različite poglede na podatke i resurse, ali i pronalaženje pojedinaca s istim područjem interesa što dovodi do društvenog umrežavanja.

LinkedIn – odlična društvena mreža, poslovno orijentirana, „Facebook za ozbiljne ljude“ J, pri čemu je LinkedIn profil svojevrsni poslovni životopis.

Diigo – odličan alat za društveno označavanje i tagiranje.

Delicious – predstavlja najveće društveno označavanje.

StumbleUpon je prema mnogim statistikama jedna od stranica koja ima najveću posjetu nakon Googlea. Stranica je zamišljena tako da se instalira StumbleUpon Toolbar te da se preko njega daje pozitivan ili negativan glas stranici koju se upravo gleda na način da se za nju glasa, ali i da se pomoću njega pronalaze nove stranice koje još nitko nije otkrio. Kada te stranice budu pronađene, korisnik će zauvijek biti označen kao korisnik koji ih je pronašao.