Učenje i istraživanje šume kroz igru

andreja_borisek

Andreja Borišek

Sažetak

Djecu neodoljivo privlači svijet prirode, znatiželjna su, nezasitna i dive se i najmanjim detaljima. A upravo je svijet prirode mjesto na kojem dijete može istraživati, riskirati, ojačati samopouzdanje i pobjeći u svoju maštu. Šuma je mjesto koje ima sve karakteristike za kvalitetnu i zanimljivu igru. Dijete se u njemu može slobodno kretati, ima sav potreban materijal za igru ​​i s bogatom teksturom, mirisima, zvukovima nudi razna osjetilna i emocionalna iskustva. Dijete je sposobno sa svojom znatiželjom istražiti šumu do suštine. To je kognitivni put, put iskustvenog učenja, jer dijete dolazi do informacija svim osjetilima. Nije dovoljno samo promatrati, on također želi dodirivati ​​stvari, drobiti ih, proučavati, kušati … Znanost koja se bavi obrazovanjem na temu šume naziva se šumska pedagogija. Postavljeni cilj šumske pedagogije je povezati čovjeka s prirodom, a šumu želi doživjeti svim svojim osjetilima.

Ključne riječi: divljač, šuma, znanost, znatiželja.

Uvod

Dječja igra aktivnost je koja se odvija nakon djetetove unutarnje motivacije. Bez nje ne bi bilo sretnog djetinjstva. Dijete ima pravo na igru. Djeca se ne igraju s namjerom da razviju svoje sposobnosti ili naprave proizvod trajne vrijednosti. Igraju kako bi zadovoljili unutarnju potrebu. Kroz igru ​​dijete uči biti neovisno, svladava se, podređuje svoje zahtjeve. Dijete povezuje iskustva koja stječe u igri i uči od njih. Igra je najbolji način da dijete sazrije. U igri također uči o fizičkom okruženju i pravilima koja njime upravljaju. Na temelju stečenog iskustva stvara koncepte, uči razmišljati i pokušava riješiti probleme s kojima se susreće. Igra omogućuje djetetu da upozna vršnjake, nauči se suočavati s drugim ljudima, stekne toleranciju, drugarstvo, obzirnost, osjećaj suradnje. Igra ima značajan utjecaj na djetetov tjelesni rast, na razvoj njegove inteligencije, na stjecanje iskustva i znanja, na djetetov emocionalni život i na njegov razvoj u društveno biće. Kada se dijete igra, vježba i jača mišiće i živce, ono stječe razne vještine, uči o svojim sposobnostima. U prošlosti su ljudi živjeli i bili jedno s prirodom. U jednom se trenutku, međutim, moderni čovjek počeo udaljavati od toga. Djeca danas provode puno vremena unutar četiri zida. Unatoč mnogim igračkama, zaboravljamo da samo priroda ima pravu moć stimulirati sva osjetila odjednom i tako pridonijeti najboljem mogućem razvoju i dobrobiti. Neurofiziolozi su također svjesni važnosti omogućavanja djeci što više kontakta s prirodom, ističući činjenicu da se mozak brzo razvija u prvih pet godina života. Aktivno dijete koje se puno kreće povećava broj veza između neurona (bolje stvaranje sinapsi). Pojam iskustvo izravno je povezan s djelatnošću koja predstavlja sam temelj šumske pedagogije.

Središnji dio

Kada govorimo o šumskoj pedagogiji, govorimo o otvorenom okruženju za učenje, koje je po nekima jedna od najtežih nastavnih metoda. U otvorenom okruženju za učenje učenik određuje sadržaj i aktivnosti. Ideja ove vrste nastave odnosno učenje proizlazi iz konstruktivizma, koji karakterizira činjenica da dijete “gradi” znanje samo, na način da traži odgovore na vlastita pitanja. Na taj su način djeca aktivno uključena, jer im se znanje ne nudi na pladnju, već im se samo daje problem ili izazov za koji traže moguća rješenja u trenutnom vremenu i prostoru. Problem ili izazov trebao bi biti ono što dijete nadahnjuje u određenom trenutku ili što mu u tom trenutku treba. Nužno je istraživanje koje proizlazi iz urođene dječje radoznalosti. Plod ovakvog istraživanja prirode je jačanje kreativnosti.

Igra utječe na dijete učeći kroz igru ​​što znači iskrenost među ljudima, kako se očituju istina i hrabrost. Kroz igru ​​dijete suosjeća s različitim ulogama koje promatra kod odraslih. Pokazuje emocije prema njima koje su pozitivne ili negativne (Debelak, 2000).

U prirodoslovno-didaktičkim igrama djeca stječu prirodoznanstveno iskustvo, vještine i znanja. Ove igre potiču dijete da koristi različita osjetila i tako produbljuje djetetovo iskustvo prirode i to iskustvo čini jačim i trajnijim. Djeca svoju radoznalost zadovoljavaju aktiviranjem osjetila i dobrim gledanjem predmeta ili životinje, mirisanjem plodova drveta, opipavanjem kore, kušanjem rose ili jednostavno slušajući cvrkut ptica. Šumska pedagogija također koristi još jednu posljedicu aktiviranja nekoliko osjetila istodobno, naime bolje pamćenje informacija i materijala. Kroz senzorne percepcije i kretanje dijete uči o sebi i okolini u kojoj se kreće. Odrasli tome također doprinose potičući ih da prepoznaju i promišljaju osjećaje, percepcije i iskustva, tako da im olakšava stvaranje smisla i povezivanje novih znanja u smislenu cjelinu. Znanstvene igre strukturirana su aktivnost i uključuju aktivnu ulogu odrasle osobe. U igri postoje upute i okviri, a oni također uključuju nekoliko različitih načina razvoja, čime djeci omogućuju kreativnost. Njihova je svrha iskusiti prirodu i učenje (Kos, 2013).

Djeca također razvijaju prirodoslovne vještine dok pažljivo promatraju, uspoređuju i opisuju te se susreću s nepoznatim predmetima i materijalima tijekom igre, te ih se stoga potiče da prihvate nove informacije jer žele još više znati. Dakle, učenje se temelji na stvarnom iskustvu koje proizlazi iz djetetove inicijative, a ovo je učinkovit put do trajnog i korisnog znanja. Djeca svoju kreativnost razvijaju u znanosti i didaktičkim igrama. Ovdje su najprikladnije igre bez unaprijed oblikovanih ciljeva i metoda, ali čak i djelomično strukturirane igre omogućuju izražavanje djetetove kreativnosti. Likovi iz bajkovitog svijeta mogu nam pomoći, ali moramo ih pažljivo i promišljeno uključiti u igru. Djeca brzo preuzimaju priče i bajke koje odgajatelj može koristiti za učenje, vodeći računa da konačni učinak donosi prirodnu istinu (Kos i Jerman, 2012).

Također razvijaju komunikacijske vještine i jezik, jer potiču djecu na razmjenu ideja, razmjenu mišljenja, pronalaženje zajedničkih rješenja i slaganje. Dijete također razvija motoričke vještine, jer igra uključuje kretanje po neravnom, raznolikom terenu, prelazak grana i cjepanica, preskakanje potoka, savijanje ispod debelih grana, svladavanje skliskih ili strmih površina … (Kos, 2013).

Tijekom didaktičkih igara djeca formiraju stav prema prirodnom okruženju, jer se često mogu vratiti u kut šume gdje im se sviđa, tamo se dobro osjećati, vezati uz njega i uspostaviti poseban odnos. Za njih to može biti mjesto na kojem se osjećaju sigurno i kod kuće, a istovremeno im nudi novi izazov. Pozitivno iskustvo u prirodnom okruženju zasigurno ostavlja traga u djetetovom formiranju odnosa prema prirodi.

Cilj znanstvenih sadržaja u predškolskom razdoblju nije samo da djeca mogu dosljedno slijediti upute u praktičnim aktivnostima, već i da znaju planirati za sebe. Djetetovo znanje postaje sve više i više organizirano kako razvija prirodno-znanstvene postupke i uči koncepte. Što više konkretnih predmeta imaju na raspolaganju, to će njihova okolina biti bogatija i bit će više prilika za upoznavanje, otkrivanje i istraživanje. Pamćenje gradiva je bolje za dijete da bude aktivno, koristite što više osjetila, sluha, vida i tjelesnih osjeta. Potrebno je uzeti u obzir činjenicu da većina djece ne samo da uči kroz sluh, već i koristi vid i dodir. Dakle, odgajatelj mora osmisliti prostor za učenje u kojem će se učenici moći slobodno kretati; stoga je šuma kao otvoreno okruženje za učenje s otvorenim prostorom za učenje vrlo motivirajuće za djecu, ako im samo dopustimo određenu autonomiju. Šuma djeci daje energiju, i fizičku i mentalnu. Djeca vole šumu, iako u njoj nema igračaka, već samo prirodni materijal koji nema posebne upute kako nešto sastaviti. Iako aktivnosti u šumi daju izgled igri, možemo zaključiti da to nije samo igra već i ona koja uči. Na kraju se ispostavlja da je svaki list, grana ili kamenčić pronađen u šumi važan ne samo za šumu, već i za zdrav intelektualni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta.

Djeca nakon redovitih posjeta šumi na kraju:

  • Prošire rječnik.
  • Motiviraniji su za sudjelovanje.
  • Postaju hrabriji i sigurniji u učenje i prilagođavanje.
  • Izražavajte više pozitivnih i manje negativnih emocija.
  • Postanite bolji promatrači i istraživači.

Djeca poboljšavaju koncentraciju, pamćenje, koordinaciju cijelog tijela, ručne vještine, osjećaj orijentacije, povjerenje u sebe i vlastite sposobnosti. Šumska pedagogija ne koristi samo djeci i studentima. Naime, nastava u prirodnom okruženju također omogućava pedagozima da razvijaju nove pedagoške ideje i metode te osobni rast (Mreža…, 2016).

Zaključak

Najbolji način za postizanje ciljeva iz znanstvenih sadržaja je pomoći djeci da vole prirodu. Ako su s njom u stalnom pozitivnom kontaktu i ako je mogu aktivno istraživati ​​i upoznavati, naučit će je poštivati ​​i voljeti. Tamo gdje djeca imaju tu priliku, razvijaju odnos s poštovanjem prema prirodi i žele je održavati i brinuti se o njoj. Kretanjem kroz šumsko područje, tjelesna energija je dinamičnija, a posljedično i mentalna, jer se povećava cirkulacija krvi, a time i opskrba kisikom. Povećava se i sposobnost motivacije, što zauzvrat utječe na koncentraciju. Pa odvedimo djecu u šumu!

Literatura

  1. Kos, M. (2013). Početna znanost s didaktičkim igrama u prirodnom okolišu. Obrazovanje o okolišu za 21. stoljeće – znanstvena monografija. Maribor: Pedagoški fakultet.
  2. Kos, M., Jerman, J. (2012). Iskustva s životom u ranom djetinjstvu-put do znanja i pozitivan stav prema prirodi. U Duh, M. (Ur), Ekološka i etička svijest kroz odgojni odnos prema prirodi i društvu – znanstvena monografija. Maribor: Pedagoški fakultet.
  3. Marjanovič Umek, L. i Zupančič, M. (2006). Psihologija dječje igre: od rođenja do ulaska u školu. Ljubljana: Znanstveno-istraživački institut Filozofskog fakulteta.
  4. Mreža šumskih vrtića i škola Slovenije (2013). Preuzeto s http://www.gozdnivrtec.si/sl/http://www.gozdnivrtec.si/sl/
  5. Skribe-Dimec, D. (2007). Prirodoslovne kutije. Modrijan: Ljubljana.
  6. Petek, D. (2013). Napomene s predavanja: Didaktika učenja o prirodnom okolišu.

Prirodna znanost u nastavi

u prvom trijadu

julija_grm

Julija Grm

Sažetak

Igra je jedan od najučinkovitijih načina učenja i zato dijete stječe prirodoslovno iskustvo, vještine i znanje u znanstveno-didaktičkim igrama. Ove igre potiču dijete da koristi različita osjetila i tako produbljuje djetetovo iskustvo prirode i čini to iskustvo jačim i trajnijim. Djeca također razvijaju prirodoslovne vještine dok pažljivo promatraju, uspoređuju i opisuju te se susreću s nepoznatim predmetima i materijalima tijekom igre, pa ih se potiče da prihvate nove informacije jer žele znati više. Dakle, učenje se temelji na stvarnom iskustvu koje proizlazi iz djetetove inicijative, a ovo je učinkovit put do trajnog i korisnog znanja.

Ključne riječi: igra, znanost, kreativnost.

Uvod

Djeca razvijaju svoju kreativnost u znanosti i didaktičkim igrama. Ovdje su najprikladnije igre bez unaprijed oblikovanih ciljeva i metoda, ali čak i djelomično strukturirane igre omogućuju izražavanje djetetove kreativnosti. Likovi iz bajkovitog svijeta mogu nam pomoći, ali moramo ih pažljivo i promišljeno uključiti u igru. Djeca brzo preuzimaju priče i bajke koje odgajatelj može koristiti za učenje, istovremeno vodeći računa da konačni učinak donosi istinu znanosti (Kos i Jerman, 2012).

Središnji dio

Djeca napreduju u drugim područjima znanosti i didaktičkim igrama. Razvijaju komunikacijske vještine i jezik dok potiču djecu na razmjenu ideja, razmjenu mišljenja, pronalaženje zajedničkih rješenja i pregovaranje. Dijete također razvija motoričke vještine, jer igra uključuje kretanje po neravnom, raznolikom terenu, prelazak grana i cjepanica, preskakanje potoka, savijanje ispod debelih grana, svladavanje skliskih ili strmih površina … (Kos, 2013).

U prirodnim znanostima djeca stječu osnovna znanja o prirodi, i to:

  • stječe osnovna znanja za održivi razvoj;
  • nudi okoliš kao istraživačko, kreativno i kritičko učenje;
  • okoliš kao obrazovni prostor;
  • život u skladu s prirodnim zakonima (Katalinič, 2013).

Prirodna znanost može se definirati kao istraživanje živih i neživih svjetova. Tijekom povijesnog razvoja čovjek je oblikovao i izoštrio svoj osjećaj promatranja prirode, što je zauzvrat omogućilo pojavu prirodne znanosti. Prirodna znanost u predškolskom razdoblju predstavlja za dijete prvo iskustvo u prirodi, gdje prvi put doživljava kontakt s prirodom i u velikoj mjeri određuje i uvjetuje njegov stav prema njoj. Prvo iskustvo postaje vodič za daljnje iskustvo u prirodi. Interes djeteta za divljinu je velik i vrlo je važno kakvu dobiva objašnjenje, jer ne smije biti neslaganja između stvarnog (prirodnog) i djetetovog duhovnog (reprezentacijskog) svijeta (Katalinič, 2010).

Najbolji način za postizanje ciljeva iz znanstvenih sadržaja je pomoći djeci da se zaljube u prirodu. Ako su s njom u stalnom pozitivnom kontaktu i ako je mogu aktivno istraživati ​​i upoznavati, naučit će je poštivati ​​i voljeti. Tamo gdje djeca imaju tu priliku, razvijaju odnos s poštovanjem prema prirodi i žele je održavati i brinuti se o njoj. Inače, istraživanje i upoznavanje prirode nije moguće, jer djeci nije dopušten stalni pozitivan kontakt s prirodom. Dakle, oni ne poznaju prirodu, ne zaljubljuju se, čak mogu razviti strahove u vezi s ovim područjem. To zauzvrat dovodi do toga da se na prirodu gleda kao na izvor sirovina, ali teoretski je znanje dovoljno i ne pomaže djetetu da stekne stvarnu brigu o prirodi i njezinoj dobrobiti. Istraživanjem se postižu važni obrazovni ciljevi, razvijaju se intelektualne sposobnosti, znanstveno razmišljanje i potiče domišljatost u problematičnim situacijama. Takav pristup povezuje se sa stvarnim okruženjem i iskustvima djece i time ih motivira za učenje. Dijete stječe nova znanja koja mora steći samostalno otkrivajući ono što prije istraživanja nije znalo. Nova iskustva, međutim, daju djetetu radost, zadovoljstvo i ohrabrenje za daljnji rad. Istodobno, uči svladavati prepreke koje mu na putu do cilja. To mu pomaže u kasnijem životu, jer će uvijek tražiti one putove koji će biti pravi za ulaganje dodatnih napora (Cencič, 2002).

Zaključak

Za dijete je važno istraživati, jer je istraživanje u središtu svega što radimo u životu. Sve je u životu povezano s pozitivnim promjenama i te promjene mogu doći samo s novim iskustvima. Sama definicija istraživanja je da dijete putuje kroz nepoznato da bi naučilo ili otkrilo nešto novo. Djeca neprestano istražuju sve što je nepoznato i tako je njihova znatiželja još veća. Dakle, on neprestano uči i raste. Važno je da dijete nikada ne prestane biti znatiželjno, ne prestaje postavljati pitanja i ne prestaje istraživati. Kad to postignemo, djeca su otvorena uma i nikad se ne boje nepoznatog, ali moramo im usaditi ideju da hrabro krenu istraživati. Didaktičkim igrama djeca formiraju stav prema prirodnom okruženju, jer se često mogu vratiti do ugla šume., tamo se osjećaju dobro, vežu se za njega i uspostavljaju poseban odnos. Za njih to može biti mjesto na kojem se osjećaju sigurno i kod kuće, a istovremeno im nudi novi izazov. Pozitivno iskustvo u prirodnom okruženju zasigurno ostavlja traga u djetetovom formiranju odnosa prema prirodi.

Literatura

  1. Cencič, M. in Cencič, M. (2002). Priročnik za spoznavno usmerjen pouk. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Katalinič, D. (2013). Pomembnost okloljskih vsebin v predšolskem obdobju v kontekstu temeljnega vzgojno-okoljskega izobraževanja. Okoljsko izobraževanje za 21. stoletje –znanstvena monografija. Maribor: Pedagoška fakulteta.
  3. Kos, M. (2013). Začetno naravoslovje ob didaktičnih igrah v naravnem okolju. V Duh (Ur.), Okoljsko izobraževanje za 21. stoletje –znanstvena monografija. Maribor: Pedagoška fakulteta.
  4. Kos, M., Jerman, J. (2012). Izkušnje z živim v zgodnjem otroštvu-pot do znanja in pozitivnega odnosa do narave. V Duh, M. (Ur), Ekološka in etična zavest skozi edukacijski odnos do narave in družbe –znanstvena monografija. Maribor: Pedagoška fakulteta.
  5. Skribe -Dimec, D. (2007). Naravoslovne škatle. Modrijan: Ljubljana

Scientix

– zajednica za znanost, matematiku, tehnologiju i inženjerstvo, mjesto za učitelje koji se žele uključiti u projekte

bosiljko_derek

Bosiljko Đerek

imageEuropska komisija pokrenula je 2010.god Scientix, web portal namijenjen nastavnicima, istraživačima, kreatorima obrazovnih politika, lokalnoj zajednici, roditeljima i svima zainteresiranima za znanost i obrazovanju. Scientix daje pristup nastavnim materijalima, rezultatima istraživanja i dokumentima iz različitih europskih projekata o znanosti i obrazovanju financiranih od Europske komisije i raznih nacionalnih  inicijativa. Ova platforma omogućuje redovito širenje i razmjenu vijesti i najboljih praksi u obrazovanju diljem Europske unije.

Scientix je također, mjesto za sve zainteresirane u znanost o obrazovanju glede razmjene vijesti i različitih pogleda.

Filozofija platforme može  se sažeti u  slijedeće ključne riječi: Traži, nađi i uključi se.

image

Informacije i usluge koje se   pružaju pokrivaju nekoliko dimenzija. Pristup projektima, informacije i korisne materijale tu mogu pronaći svi, od učitelja do istraživača. Učiteljima Scientix nudi  nastavne materijale iz stotina europskih projekata. Od ove godine postoji i još jedna mogućnost – prijevod na zahtjev. Naime, ako tri registrirana člana Scientix zajednice zatraže prijevod na hrvatski jezik, službeni prevoditelji će prevesti tražene materijale.

Na ovaj način ruši se jezična barijera, a sve više i više projekata postaje dostupno korisnicima iz Republike Hrvatske, izgovor kako je jezik problem za uključivanje u projekte postaje na ovaj način besmislen.

image

Scientix nije samo web stranica! Korisnici se mogu prijaviti na online tečajeve, kao i na radionice koje se organiziraju u sklopu projekta Učionice budućnosti.

Nadalje moguće je prijaviti se na konferencije i različita događanja koja se redovito održavaju i na njima razmijeniti ideje znanja i prakse s kolegama iz drugih Europskih država.

Prva Scientix konferencija održana 06-08. svibnja 2011.godine, okupila je 379 sudionika iz 37 zemalja, a druga Scientix konferencija predviđena je za 550 sudionika.

Scientix provodi u ime Europske komisije Europska školska mreža (EUN). Radi se o mreži od 31 ministarstva obrazovanja u Europi a i šire. EUN je nastao prije više od 10 godina s ciljem donošenja inovacija u učenju i poučavanju svojim ključnim dionicima: ministarstvima obrazovanja, školama, nastavnicima i istraživačima.

Više informacija o SCIENTIXu može se naći ovdje

Krajem 2013 objavljen je natječaj za Scientix ambasadore, naravno na mrežnim stranicama, Facebooku, Twitteru, vjerojatno na još ponekoj socijalnoj mreži, ali ja sam natječaj vidio na Twitteru.

Nažalost, uvjeti natječaja nisu dopuštali prijavu nas iz Hrvatske. Isto tako bilo je moguće javiti se za eventualne nejasnoće glede samog natječaja. Odlučio sam javiti se mailom, pitati zašto nova članica EU nema pristup, i hoće li ga imati u narednom periodu, u sezonama koje dolaze.

Izgleda da se radilo o propustu, jer smo odmah i mi uključeni,tj. nakon maila s odgovorom. Uzimam si u zaslugu činjenicu da je i Hrvatska postala dijelom Scientixa, smatram da se nitko nije javio i pitao, bili bismo izostavljeni još koju godinu.

Hrvatska je dobila pravo na ambasadora i zamjenika ambasadora, ja i kolega Milorad Vučković, profesor informatike i politehnike iz Osnovna škole Voćin postali smo predstavnicima, tj ambasadorima za Republiku Hrvatsku. Kolega Milorad izuzetna je osoba, osoba s velikim iskustvom, međunarodnim i projektnim, osoba velikog entuzijazma. Pravi promotor Scientixa, projektno orijentirane nastave, osoba zaraznog entuzijazma. Kroz razne projekte upoznaješ različite ljude, a ponekad i prijatelje za cijeli život.

image

Još jednu stvar pripisujem sebi i kolegi Miloradu Vučkoviću, a to je dostupnost materijala na hrvatskome jeziku. Naime na prvom, startnom susretu nas ambasadora Scientixa, tražili smo da hrvatski jezik postane jednim od dostupnih jezika, odnosno da se i na nas primjeni pravilo „prijevod na zahtjev“. A nije bilo predviđeno…

Mislim da je to izuzetna stvar, za sve buduće korisnike, tj. one koji uopće ne bi sudjelovali u projektima zbog tih jezičnih poteškoća, a sada je i taj problem riješen.

Postoji puno zainteresiranih, učitelja koji unatoč svemu…u ovom groznom vremenu, imaju još entuzijazma, ponavljam unatoč svemu.

Scientix je mjesto za takve među nama. Vijesti, aktualnosti, radionice, međunarodni seminari, online usavršavanja…puno zanimljivih stvari na jednom mjestu. Za svoje korisnike Scientix nudi i virtualni prostor (za organiziranje webinara), mjesto gdje mogu objaviti primjere dobre prakse, korisne materijale..

Mi moramo sami postati svjesni činjenice da dijelimo sudbinu svih učitelja u Europi. Svoje dobre stvari trebamo podijeliti, a dobre prakse prilagoditi našim uvjetima i primijeniti.

Sudjelovanje u projektima vidim kao jednu izvrsnu prigodu za uskakanje u zahuktali vlak u obrazovanju. Mi nažalost kasnimo u mnogočemu, rezultati na testiranjima naših učenika daleko su od zadovoljavajućih.

O ulaganju u sustav govori i grafički prikaz iz dokumenta Europske komisije: „Research and Inovation performance in Croatia Country Profile 2013“

kojeg se može preuzeti na ovoj poveznici.

image

Rezultati za 2014. tj. grafički prikaz je vjerojatno još porazniji. Čelnici obrazovnih politika EU shvatili su da EU zaostaje, skandinavske zemlje koje su bile predvodnici, primjeri uspješnih školskih sustava polako posustaju u odnosu na uspješne obrazovne sustave zemalja s dalekog istoka.

Ako sami ne stvorimo dobre stručnjake u narednim godinama, uskoro ćemo ih uvoziti, a naši resursi tj. ljudi neće biti konkurentni. Ako je takva situacija u EU, gdje smo onda mi? Ako su to oni shvatili, i počinju s dodatnim ulaganjima, kampanjama na razini EU, kampanjama koje su usmjerene poticanju razvoja STEM oblasti (science, technology, engeenearing,mathematics), poticanju mladih da se bave znanošću općenito…što mi onda radimo? Kod nas se ulaganja u obrazovni sustav reduciraju…a ionako su mala.

Čeka nas jedno zabrinjavajuće razdoblje.

Mogućnosti za usavršavanje učitelja u zemlji bez novca izrazito su ograničena…iako je ravnateljica moje škole zainteresirana za stručna usavršavanja svojih djelatnika (što nije slučaj u svim školama), i stalna je potpora svima…visina dostupnih sredstava zaista je ograničavajući faktor.

Većini nas, učitelja, odlazak s upitom ravnatelju za neko stručno usavršavanje, koje nije u mjestu boravka,…je misija osuđena na propast-misija u kojoj smo svi mi sudionici svjesni da novca za naša usavršavanja jednostavno nema..

Za svaki uspjeh u obrazovnom sustavu potrebno je dugoročno planiranje, rezultati reformskog rada vide se nakon nekoliko godina, minimalno 8 ili 12..a ponekad je potreban i duži period.

Uključivanje u projekte, posebno uključivanje u međunarodne projekte je nešto što je samo po sebi osuđeno na uspjeh. Nije potrebna prevelika analiza i da se uoče svi dobri aspekti. Sama uključenost učenika i učitelja, kazao bih osuđenost na timski rad, nužnost uporabe modernih komunikacijskih kanala i stranog jezika kao jezika sporazumijevanja je dovoljna. Kroz ovakav pristup radu učenici mogu uvidjeti svrhu samog učenja. Priviknuti se na rad u grupi, zaista rad u grupi. Naučiti se istraživati, služiti svime dostupnim..

imageMeđunarodni projekti nas sve sudionike mijenjaju.

Meni je bilo krasno tih par dana u Briselu. Bio sam okružen entuzijastima, ljudima kojima je modus vivendi rad, projektni rad…Kroz razmjenu ideja često sam čuo(a i još sad sam time impresioniran), komentare poput:..hmm to još nisam koristio, sviđa mi se, isprobat ću to sa svojim učenicima…ili…nisam u tome projektu još sudjelovao, zanimljiv je i pridružit ću se..

Često se u medijima govori o „povlačenju novaca iz EU fondova“, iskreno taj izraz mi se nikako ne sviđa, pravi je to balkanski štih..Mi ćemo njima uzeti novce..na to se to svodi. O kvaliteti projekata se ne govori, samo o novcu. Kao da nije bitno kako se taj novac troši. Bitno ga je dobiti. A poslije kad lovu dobijemo, znamo mi već kako to potrošiti.

Bolje je napraviti jedan dobar projekt, projekt koji ostavlja trag, koji se sam umnožava, koji djeluje i kad priliv novca iz EU fondova stane.

Takvi projekti i takav način rada bi nas trebali zanimati.

*Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autora, a portal Scientix i Europska školska mreža(EUN) nisu odgovorni za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti