Od ilustracija do novih priča

Manca Pezelj Berger

Sažetak

Isto kao i roditeljsku ljubav, djeca trebaju i umjetnost. Mark Twain napisao je da čovjek koji ne čita nema nikakvu prednost u odnosu na onoga koji ne zna čitati. Kada djeci pričamo o čitanju, pričamo priče o divnim putovanjima u različite svjetove i pobuđujemo njihovu znatiželju. Dječja znatiželja saveznik je svakog učitelja, a umjetnost je – u mom članku su to ilustracije –  sjajan alat za učitelje. Ilustracije ponekad trebaju riječi, koje stvaraju nove priče. Koliko učenika ima u učionici, toliko priča možemo dobiti njihovim sudjelovanjem. Djeca mogu upoznati važnost čitanja na ugodan način, a čitanje sve više potiče njihov kognitivni i emocionalni razvoj. Istodobno je važno objasniti pojedine priče i voditi promišljen razgovor o njima. Pomoću njega poboljšavamo djetetovo rasuđivanje te mu tako nudimo uvjete za razvoj više razine moralne prosudbe. Za poticanje čitanja potreban je promišljen pristup: u početku to mogu biti razumljivi crteži koji kasnije traže razmišljanje, raspravu. Zašto knjige mogu biti zabranjene, zašto su ih spaljivali ili možda knjige također tuku? Ili ih tučemo brojnim ekranima koji djeci oduzimaju vrijeme? S pet ilustracija započela je nova knjiga pod olovkom mojih učenika.

Ključne riječi: ilustracije, priče, stvaranje, suradnja, značenje čitanja.

Uvod

Britanski spisatelj Philip Pullman koji je 2005. godine primio nagradu Astrid Lindgren napisao je da djeca trebaju umjetnost, priče, pjesme i glazbu jednako kao što trebaju ljubav, hranu, svjež zrak i igru. Dolazi i do zanimljivog otkrića: „Ako djetetu ne date hranu, šteta brzo postaje vidljiva. Ako ne dopustite djetetu da ima svjež zrak i igru, šteta je vidljiva, ali ne tako brzo. Ako djetetu ne pružite ljubav, šteta se možda neće vidjeti nekoliko godina, ali je trajna. Međutim, ako djetetu ne date umjetnost i priče, pjesme i glazbu, štetu nije tako lako uočiti, ali ipak postoji. Polje umjetnosti im je poput tamne strane mjeseca! “

Kako od ilustracija do priča i značenja čitanja?
Budući da su mi roditelji u mladosti poticali interes prema knjigama, ovu ljubav imam u sebi. Razmišljam kako bih je mogla prenijeti dalje. Došla sam na ideju kako dodatno potaknuti čitanje u razredu.

Ilustracije predstavljaju prvi kontakt djece s knjigama. Odlučila sam pomoću njih učenike navesti na stvaranje vlastitih priča te da nakon razgovora s njima shvate značenje čitanja. Kad govorimo o čitanju, pričamo priče o putovanjima u različite svjetove. U razredu ovo putovanje prikazujem kao čarobno, neponovljivo, ugodno, zanimljivo, zabavno i opuštajuće. U nježnim godinama djeca su posebno znatiželjna, a radoznalost smatram bliskim suradnikom. Svjesna sam da „čitanje potiče dječji kognitivni i emocionalni razvoj“ (Kropp 2000, str. u predgovoru), te da „čitanjem, razgovorom, razmišljanjem, reprodukcijom individualnih mladenačkih problema poboljšavamo djetetovo i adolescentsko razmišljanje te mu tako nudimo uvjete za razvoj višeg stupnja moralne prosudbe. ”(Vidmar 2017, str. 14).
Kako sam započela s radom? U razred sam donijela veliku mapu. Pomalo tajanstvenim glasom i posebnim osmijehom rekla sam da su u njoj skrivene ilustracije kojima treba dati sadržaj, priču. Nakon toga uslijedilo je pitanje što misle, o čemu govore ilustracije skrivene u mapi. Dječja lica pokazala su da nemaju pojma o čemu se radi, ali pokazali su interes jer ipak su djeca nezaustavljivo znatiželjna. Učenike sam pridobila na svoju stranu te sam se sad morala samo pobrinuti da stignemo do cilja, do novih priča koje će učenicima ostati u sjećanju i potaknuti ih na redovito čitanje. Uslijedilo je kratko objašnjenje. Pogledali smo slike i razgovarali o njima. Učenici su metodom suradničkog učenja morali pisati priče. Pet ilustracija zahtijevalo je manji intelektualni napor. Učenici su postali književnici. Dodijeljeni rad shvatili su vrlo ozbiljno i entuzijastično.

1. Strip

Komentar: Dobar strip ima barem dvostruki učinak. Slika je ukras teksta i opis nekog životnog događaja. Među učenicima strip je naišao na veliko odobravanje jer ih je podsjetio na vječne svađe koje sve obitelji ovoga svijeta proživljavaju prije spavanja. Ali ipak sam morala sama upozoriti na poantu ilustracije, glavnu ‘glumicu’ sa slike – knjigu, koja je izazvala zadovoljstvo, kako majci, tako i sinu. Također sam naglasila da stripovima obično nije potreban dugačak tekst, ali da bi učenici iz njega ipak trebali napisati priče. Sve su bile slične i s istom porukom: “I mi se svađamo.”

Slika 1. Poznata priča 

2. Ilustracija

Upute su bile jednostavne. Voljela bih čitati priče o tome zašto su se bake skrile ispod stola prepunog zanimljivih knjiga.

Komentar: Jedna od curica odmah je rekla: “Bake se smiju.” To je bilo sve. Potvrdila sam i podsjetila djecu da sastave vlastitu priču. Koliko se kreativne energije prosulo kroz učionicu dok smo upoznali nove bajke na tu temu. Saznali smo da bake jako vole knjige i da također vole pričati bajke, da se jedna od baka razboljela i više ne može čitati. Predložila sam da je posjeti grupa djece te joj čita pola sata te da o tome napišu priču za školske novine. Tako je i bilo. Baka je bila sretna, kao i djeca koja su dobila slatkiše i dobar osjećaj da pomažu starijima, dok je razred dobio nove priče na temu baka.

Slika 2. Bake koje se smiju

3. Ilustracija

Komentar: Treću sliku odmah je prepoznao jedan od učenika koji je istaknuo da vuk i Crvenkapica ipak nisu čitali knjige. Lijepo je obnovio priču, zaradivši pohvale. No, nismo otišli dalje od spoznaje da vuk i djevojčica s crvenom kapom mogu zajedno čitati knjige. “Knjiga zbližava” nazvali smo simpatičnu ilustraciju i saželi da knjiga ponekad povezuje čak i ono za što mislimo da se ne može povezati, iako u bajci. Zato su bajke tako lijepe. I stvorile su se nove priče.

Slika 3. Knjiga zbližava

4. Ilustracija

Komentar: Pitala sam učenike što prikazuje slika 4. Odgovor je bio kratak: „Djeca čitaju.“ Pozvala sam ih da bolje pogledaju. Tek tada su shvatili da je na slici bijelac, crnka i azijatkinja, a jedna od djevojčica bila je u invalidskim kolicima. Razgovarali smo o razlikama među ljudima. Shvatila sam da većina djece zna samo to da u školu idu samo djeca. Ne razdvajaju ih na bijele, žute, crne ili one koji su nečega lišeni u životu. Pohvalila sam ih. Prekrasno iskustvo za djecu i za mene. Zanimljive su bile i njihove priče.

Slika 4. Učenici su samo – djeca

5. Ilustracija

Komentar: Peta slika bila je najzahtjevnija. Dječak je smatrao da objekt na slici nije knjiga i njegova je priča skrenula pozornost na nindže. Tri mutirana ratnika kornjača vježbaju udarce. Vidio je to u jednom ‘odličnom’ filmu, i rekao da će spasiti svoje mjesto od zlog poglavice. Nisam imala komentara, samo sam rekla razredu da su ponekad, pa čak i danas, neke knjige zabranjene, spaljene na gomilama, a na ovoj ilustraciji knjiga je pretučena. Naravno da sam očekivala djetetovo zašto. Također smo razgovarali o činjenici da nove akvizicije, poput televizije, računala i pametnih telefona svima oduzimaju dragocjeno vrijeme. Vrijeme za druženje, igru na otvorenom, razgovor ‘uživo’ kod kuće i s prijateljima i dragocjeno vrijeme za čitanje knjiga. Zajedno smo odlučili ilustraciji dati naslov Tko tuče knjigu?. Jedna od curica odgovorila je u skladu s mojim očekivanjima: „Ekrani, pametni telefoni!“ Ovim je odgovorom započela žestoku raspravu. Djeca su branila svoja mišljenja. Najviše su naučili iz pete slike. U ovom su slučaju njihove priče bile drugačije, ali poruka je bila jasna: knjige se ne tuče.

Slika 5. Tko tuče knjigu?

Zaključak

Vrijeme utrošeno na ilustracije i priče prebrzo je prošlo. Još je ostalo malo vremena za zaključni dio, to je dječji odgovor na ono što je bila poruka današnjeg sata. Svi su željeli odgovoriti na pitanje, a odgovori onih koji su dobili priliku saželi su moju želju: danas smo razgovarali o knjigama, tim našim prijateljicama, koje uslijed brojnih suvremenih ekrana  premalo uzimamo u ruke. Stvorili smo priče koje ćemo povezati u knjigu našeg razreda. Prije kraja školske godine dobit će još naslov. Pri dodjeli svjedodžbi i pohvala uslijedit će iznenađenje: svaki učenik će moći ponijeti kući po jedan primjerak knjige. Sigurno će ovo biti ‘sveta knjiga’ za djecu i roditelje. Dobri stari Mark Twain bio bi zadovoljan s nama.

Literatura

1. Kropp, P. (2000). Vzgajanje bralca: Naj vaš otrok postane bralec za vse življenje. Tržič. Učila.
2. Vidmar, J. (2017). Spodbujanje razvoja vrednot s pomočjo mladinske problemske literature. Založba Miš, Dob.
3. http://www.alma.se/en/Award-winners/2005-Philip-Pullman/
4. https://astridlindgrenmemorialaward.wordpress.com/2015/12/17/children-need-ar
   

Čitanje učenika i motivacija

Irena Strasbergar

Sažetak

Motivacija nam je potrebna da djelujemo u skladu s našim ciljevima, željama i potrebama. Važno je da od rane dobi djeca imaju priliku razvijati unutarnju motivaciju koja ih najsnažnije usmjerava prema cilju. Osim jačanja dječje unutarnje motivacije, zadatak učitelja je pobrinuti se i za njihovu vanjsku motivaciju. Raznim motivacijskim oblicima djeca će ustrajati na putu prema tečnom čitanju i razumijevanju pročitanog.

Uvod

Čitanje i pisanje utkani su u sva područja učeničkih aktivnosti. Prva, koja djetetu daje temelje kasnije čitateljske navike, je obitelj. Obiteljsku pismenost oblikuju brojni socijalni i kulturni čimbenici. Naravno, svaka obitelj zauzima drugačiji pristup razvoju dječje pismenosti. Pokazalo se da škola u velikoj mjeri nije u stanju nadoknaditi nedostatak poticaja unutar obitelji tijekom razdoblja početnog čitanja i pisanja.

Ključne riječi: značenje čitanja, motivacija za čitanje, praćenje napretka učenika kod čitanja.

Čitanje je izuzetno važno tijekom razdoblja učeničkog obrazovanja, a putevi do tečnog čitanja razlikuju se od djeteta do djeteta. Nekome treba puno vremena i puno ponavljanja da bi tečno čitao, dok drugi vrlo brzo postaje čitač. Učenici, koji moraju za tečno čitanje proći duži put, obično trebaju mnogo različitih načina vanjske motivacije, ali, naravno, zadatak učitelja je ojačati i razviti djetetovu unutarnju motivaciju, što je presudno u ovom procesu. Također je važno da učenici ne izgube ljubav prema knjizi tijekom razdoblja savladavanja tehnike čitanja, stoga je neophodno da roditelji i učitelj inzistiraju na tome da djeca čitaju naglas.

Motivacija za čitanje

Motivacija za čitanje istodobno je važna kao rezultat čitateljskog iskustva i kao prediktor budućih čitateljskih vještina. Polazna točka za tečno čitanje je unutarnja motivacija pojedinca. Jedan od najvažnijih čimbenika unutarnje motivacije je zanimanje za čitanje. Međutim, ovdje igra važnu ulogu učitelj. U svojoj dugogodišnjoj praksi otkrila sam da je najuspješniji put do tečnog čitanja djeteta uvijek u suradnji s roditeljima. Na nastavi uvijek tražim i uvodim nove načine za razvijanje i održavanje dječje unutarnje i vanjske motivacije za čitanje.

Dijagnostika čitanja učenika

Na kraju trećeg razreda osnovne škole učenici bi trebali imati primjereno učvršćenu tehniku ​​čitanja. Trebali bi čitati tečno i naravno razumjeti pročitano.

U rujnu kada učenici prelaze prag trećeg razreda, na različitim su razinama puta do tečnog čitanja. Tijekom cijele školske godine pokušavam pronaći različite načine motivacije kojima bih potaknula i unutarnje motivirala učenike da što više čitaju. U tu svrhu na početku trećeg razreda provodim dijagnostiku čitanja i izmjerim broj pročitanih učeničkih riječi u određenom vremenu. Isti tekst pročitaju još sredinom školske godine i na kraju. Dobivene informacije dobrodošle su u pregledu napretka pojedinca i korisne kod razgovora s roditeljima. Međusobno uspoređujem podatke i usredotočujem se na sva eventualna odstupanja prema dolje i tražim razloge za to. U tome mi naravno pomažu roditelji s kojima razgovaram o intenzitetu čitanja kod kuće.

Tablica 1. Broj pročitanih riječi u 1 minuti po učeniku na početku, u sredini i na kraju školske godineLegenda:
Zelena boja – učenik je napredovao u br. pročitanih riječi u jednakom vremenu.
Crvena boja – učenik nije napredovao u br. pročitanih riječi u jednakom vremenu.
Žuta boja – učenik/ca koji/a je pročitao/la najviše riječi u određenom vremenu.
Tirkizna boja – učenik/ca koji/a je pročitao/la najmanje riječi, ali je ipak napredovao/la.

Graf 1. Prikaz broja pročitanih riječi po učenicima
PRIJEVOD GRAFIKONA – Primjer grafikona čitanja učenika u 3. razredu u rujnu i prosincu

Graf 2. Primjer prikaza usporedbe brojeva pročitanih riječi učenika nakon dva mjerenja

PRIJEVOD GRAFIKONA: Napredak čitanja učenika 3. razreda

Različiti oblici motivacije učenika za čitanje

1. Razredna knjižnica

Na početku školske godine pripremim razrednu knjižnicu s najmanje jednom knjigom za svakog učenika. Učenici mogu u slobodno vrijeme odabrati knjigu i pročitati je u kutku za čitanje.

2. Kutak za čitanje

Najpopularnije mjesto u razredu je kutak za čitanje. Učenicima sam pripremila garnituru za sjedenje na kojoj mogu udobno sjediti i čitati.

Slika 1. Kutak za čitanje

3. Knjiga mjeseca

Na zidu u kutku za čitanje imamo rubriku KNJIGA MJESECA. Učenici svojim kolegama predstave knjigu koja im se posebno svidjela. Učenik objesi naslov i autora knjige i objašnjava ostalim kolegama zašto je zanimljivo da pročitaju baš ovu knjigu.

4. Cjelogodišnji projekt – DOBAR ČITATELJ

Na početku školske godine pripremim bilježnicu DOBAR ČITATELJ, u koju učenici upisuju naslove pročitanih knjiga. Učenici zapisuju sve knjige koje pročitaju u školi i kod kuće. Na kraju školske godine pregledavamo zapise i dajemo pohvale najuspješnijim učenicima. Ove godine je najviše knjiga u razredu (120) pročitala djevojčica.

Slika 2. Upisivanje u bilježnicu

5. Čitateljsko putovanje

Učenici imaju na raspolaganju trake koje na početnoj točki (obično u kutku za čitanje) zalijepe na zid sa zapisima naslova knjiga ili njihovih imena. Dakle, ovdje počinje čitateljsko putovanje. Sa svakom pročitanom knjigom, čitateljsko putovanje učenika postaje sve duže jer dodaju trake i lijepe ih jednu za drugom. Kad učenici postignu cilj koji može biti bilo gdje u učionici, dobivaju pohvale. Istodobno, učitelj ima pregled nad čitanjem pojedinca i priliku da izuzetno brzo utvrdi tko se još nije pridružio putovanju pa ga može motivirati.

6. Međugeneracijsko čitanje

U mjesecu listopadu organizirala sam čitanje učenika uz pomoć i u društvu učenika prijateljskog razreda predmetne nastave. Stariji su učenici bili od pomoći učenicima trećih razreda, pomažući im da čitaju i razumiju pročitano. Također smo spojili ugodno s korisnim i isto popodne, na susretu kada su učenik trećeg razreda i učenik predmetne nastave pročitali knjigu, objasnili sadržaj i prepričali je, učenik trećeg razreda mi je prišao i prepričao sadržaj knjige za čitateljsku značku. Ova druženja ocjenjujem izuzetno uspješnim i produktivnim te potvrđujem da su posebno slabiji čitatelji uživali u čitanju i pomoći koju su dobili od starijih učenika. Motivacija je bila zaista na visokom nivou. Učenici su rado prisustvovali tim susretima. Organizirali smo četiri takva susreta, dva puta tjedno.

Slika 3. Susret djece

7. Čitateljska značka i eko čitateljska značka

Budući da sam svjesna važnosti čitanja i razvijanja dječjeg stava prema čitanju i doživljavanju bajki i priča, već nekoliko godina pokušavam osigurati da svi učenici u razredu dobiju čitateljsku značku. U sklopu ekoaktivnosti dodajem i ekočitateljsku značku. Međugeneracijski susreti uvelike su pridonijeli uspješnom dobivanju čitateljskih znački jer su i djeca iz ranjivih skupina također bila još ohrabrenija i imala su priliku čitati i obavljati obaveze za čitateljsku značku. To su također s veseljem i iskoristili.

8. 10 minuta za čitanje

Kako bismo pojačali važnost čitanja i približili čitanje svim učenicima, dva puta tjedno na nastavi smo uveli desetominutno čitanje. Učenici su u školu donijeli svoje knjige ili su odabrali knjigu u razrednoj ili školskoj knjižnici. Imali su je kod sebe i čitali je u određenim danima i satima. Tako su se učenici navikli čitati u nastavcima, brinuli se o knjigama i pročitane knjige upisivali u bilježnicu za cjelogodišnji projekt DOBAR ČITAČ i ČITATELJSKO PUTOVANJE.

9. Napredak čitanja

Naravno, poticala sam i čitanje kod kuće pa sam tako ljubav i naklonost prema knjigama poticala odlascima u školsku knjižnicu i mjesečno mijenjala knjige razredne knjižnice.

Nakon dijagnostike čitanja u rujnu izmjerila sam broj pročitanih riječi u mjesecu prosincu. Učenici su 1 minutu čitali isti tekst još sredinom i na kraju školske godine. Tablica pokazuje da su tri učenika u prosincu pročitala manje riječi nego u rujnu, ali nakon mjerenja u lipnju vidi se da su sva tri poboljšala broj pročitanih riječi u usporedbi s čitanjem u rujnu kao i prosincu (vidi grafikon i tablicu).

Zaključak

U razvoj i učvršćivanje tehnike čitanja učenika i u razumijevanju pročitanog ulažem puno energije i razmišljanja. Učenicima nudim mnogo različitih mogućnosti u koje se mogu po odabiru uključiti i na taj način poboljšati ili samo iskusiti radost čitanja. U razredu je uvijek nekolicina učenika koja proždire knjige i rado sudjeluje u svim ponuđenim oblicima. Međutim, veću pažnju i motivaciju trebaju učenici koji su možda slabiji čitatelji, koji možda još nemaju razvijenu sklonost prema knjizi ili pak ne uživaju roditeljsku podršku i pomoć. Roditelji, naravno, igraju vrlo važnu ulogu u tome i utječu na čitateljske navike djece od najranije dobi.

Kad se zatvori trokut učenika, roditelja, učitelja, s toliko različitih pristupa i motivacijskih oblika čitanja, napredak je zajamčen kod svih učenika.

Literatura

1. Beremo skupaj: priročnik za spodbujanje branja, (2003) Ljubljana: Mladinska knjiga.
2. Branje za znanje in branje za zabavo; priročnik za spodbujanje družinske pismenosti. (2009). Ljubljana: Andragoški center.

NAPOMENA: Čitateljska značka slovenski je pokret koji više od 50 godina promiče razvoj čitalačke kulture mladih. Osnovni cilj čitanja za Čitateljsku značku je educirati čitatelja koji će čitati čitav život. Obuhvaća učenike od 1. razreda do kraja škole. Na kraju svake školske godine dobivaju priznanje za uspješno položenu čitateljsku značku. Čitatelj se za Čitateljsku značku odlučuje dobrovoljno i čita u slobodno vrijeme.