Novo doba Windowsa

Sljedeća generacija „Windows“ operativnih sustava

tomislav_tipuric

Tomislav Tipurić

Početak novoga doba

Da, živimo u uzbudljivom vremenu. Netko bi možda rekao i da živimo u poprilično teškom vremenu jer je u ovoj šumi promjena i novotarija gotovo nemoguće pronaći onu malu grančicu za koju bismo se uhvatili i čuvali ju kao oko u glavi, kako se slučajno ne bi promijenila i time nas ponovno bacila u rupu znanu pod nazivom „učenje i prilagodba“. Nažalost, nema nam druge, moramo učiti i prilagođavati se promjenama. O kakvim to promjenama pričamo? Prošle smo godine u temi broja Mreže obradili jednu od njih – računarstvo u oblaku, zbog njezine veličine i utjecaja. No, uz nju dolazi i jedna, ne toliko tehnološka promjena, iako će u potpunosti promijeniti upravo tehnološki svijet. Radi se upravo o konzumerizaciji IT-a.

„Konzumiranje IT-a, kažeš?“ Ne, ne radi se o ideji da se IT maksimalno iskoristi, ona je s nama (nadamo se) već dulji niz godina. Pod pojmom konzumerizacija, najjednostavnije rečeno, podrazumijevamo sve veći broj situacija u kojima zaposlenici tvrtke traže, kume i mole svoje IT-jevce da im omoguće korištenje njihovih vlastitih uređaja na radnom mjestu i to prvenstveno pametnih telefona i tablet uređaja. Popularizacijom konzumerske elektronike, primarno prethodno navedenih komunikacijskih gadgeta, stvorila se i želja da naše cool stvarčice koristimo i za posao. Možemo samo zamisliti koliko se pitanja vrti u glavi sistemaša kada im dođemo s takvim zahtjevom. Kako upravljati iPadom? Ima li na njemu kakovih štetočina, virusa, malwarea? Kako spriječiti curenje informacija na takvom uređaju? Group policy? Facebook i Twitter na radnom mjestu? I još mnoga druga. Donedavno su IT-jevci imali potpuno pravo reći NE ovakvim zahtjevima. No što se dogodilo? Konzumerizacija IT-a, kao niti jedan proces u IT-u do sada, zahvatila je upravu, direktore, voditelje timova i brojne druge ljude koji su šefovi tim IT-jevcima i kojima se na njihovu želju ne može reći ne.

No, dobro je što je tako. Upravo je konzumerizacija IT-a omogućila razvoj toliko široke palete računalnih proizvoda koji su počeli poprimati očekivane i neočekivane pojavne oblike. Tako se uz famozne tablete i pametne telefone pojavljuje i stroj za pranje rublja koji u sebi ima računalo te ga je moguće spojiti na internet i s bilo kojeg mjesta na zemlji pokrenuti proces pranja rublja, provjeriti trenutno stanje stroja i slično. Koliko je to korisno, nije tema priče, činjenica je da su računala svuda oko nas i da omogućuju, do jučer, nezamislive scenarije.

Druga važna stvar koja nas gura naprijed jest sveprisutnost interneta i to poglavito brzog interneta. Koliko ste se puta zaputili prema Splitu ili Zagrebu, Osijeku ili Varaždinu i pri tome uključili GPS navigaciju na mobilnom telefonu? Ono o čemu sigurno pri tome niste razmišljali jest pokrivenost GSM odnosno HSDPA/EDGE/GPRS signalom i mogućnost da se vaš kartografski sustav neće moći povezati s dragom mu uslugom te vam prikazati vašu trenutnu poziciju na karti (pod pretpostavkom da će GPS raditi). Tomu nije tako zato što smo mi kao ljudi postali bezobzirni i lakomisleni, već zato što s nekim stvarima jednostavno računamo. Postalo nam je normalno, gotovo i prirodno računati s internetskom vezom na svakom mjestu, u svakom trenutku. Upravo ta činjenica omogućila je stvaranje brojnih aplikacija koje koriste resurse oblaka i koje su nam sposobne dostaviti naše e-mail poruke, informacije o vremenu, stanje na cestama, GPS karte, stanja skladišta u našem ERP-u ili pak najnoviju verziju prezentacije za sjednicu Uprave. Mobilni uređaji pronašli su svoje mjesto pod suncem i postaju sve popularniji, upravo zbog sveprisutnosti (mobilnog) interneta.

U ovu priču možemo još uvesti i sve prisutniju prirodnu interakciju s računalom – od dodirnih ekrana i različitih drugih površina pa sve do gestikuliranja pred infracrvenom kamerom. Koliko je ova činjenica zapravo točna i koliko smo s touch mogućnostima počeli računati, najbolje ćete se uvjeriti posjetom obližnjoj prodavaonici računalne opreme. Priđite polici s ekranima ili prijenosnim računalima i malo bolje promotrite površinu ekrana. Što vidite? Otiske prstiju, brojnih prstiju koji su pokušali upravljati tim računalima, ne razmišljajući pri tom da taj konkretni ekran ili prijenosnih nije opremljen touch senzorom. Zanimljivo, zar ne? Možemo reći da nam se touch uvukao pod kožu. Druga stvar koja nam se uvukla pod kožu su društvene mreže. Razni Facebooci, Twitteri, ForeSquareovi, LinkedInovi i slični unaprijeđeni klonovi bivših foruma i newsgrupa postali su dio naše svakodnevice i poprilično je teško pronaći osobu između 15 i 35 godina koja nema korisnički račun na nekoj od društvenih mreža. Upravo je ta činjenica uzrokovala promjenu u softveru. Počele su se pisati „društveno osviještene“ aplikacije koje imaju ugrađen određeni vid interakcije s društvenim uslugama. Tako možemo fotografiju s planinarenja postaviti na svoj „Fejs“ sa svoga mobitela te vrlo brzo dobiti 10-tak „lajkova“ naših prijatelja koji tom istom „Fejsu“ pristupaju s tableta, PC-a, iz Internet Caffea ili pak, također, s mobitela.

I, dobro, gdje su tu Windowsi?

Iz gore opisanog procesa lako se da zaključiti kakvi to Windowsi moraju biti da bi se uklopili trenutni proces promjene i budućnost IT-a. Za početak, oni moraju biti sveprisutni. Jasno, ne u smislu da postoji jedan jedini operativni sustav kojeg bi pokretali svi uređaji od mobitela do stolnog računala, već iskustvo rada, famozni look and feel mora biti jednak ili barem jako sličan. Na jednak način moramo biti u mogućnosti doći do istih informacija i istih usluga. U suprotnome će nas uvelike usporavati činjenica, da ćemo se konstantno prebacivati iz jednog načina rada u drugi, zamišljen na potpuno različit način. Mi korisnici smo ti koji tražimo od Windowsa sveprisutnost, zato da bi prvenstveno nama bilo jednostavnije. Jer, ukoliko to ne dobijemo od Windowsa, tražit ćemo to negdje drugdje i to je činjenica koje je Microsoft svjestan. Zbog toga i slušamo priču o Windowsima na telefonu, Windowsima na ARM procesorima i slično.

3-screen Tri naša glavna ekrana, a Windowsi na svakome od njih

Windowsi moraju dati i odgovor na sva pitanja koja postavljaju administratori korporativnih sustava, a da pri tome ostanu konzumerski proizvod. Na njima mora biti moguće pogoniti zaštitne alate, njima se mora biti moguće upravljati kroz Group Policy (ili neku novu vrstu upravljanja grupnim pravilima), moraju omogućiti korištenje korporativne zaštite dokumenta kako bi spriječili curenje podataka, moraju… Puno toga moraju, kad se pita interni IT. Dodatnu kompleksnost uvodi i Tabletčinjenica da ti isti Windowsi (i prateći uređaji) moraju biti dovoljno cool i jednostavni i korisni da bi se svidjeli svima onima koji žele kupiti laptop, tablet ili pametni telefon. Kao i svima onima koji to možda ne žele, ali će ih poslovna potreba na to natjerati.

Računala poprimaju različite oblike, različito su opremljena – svatko bira ono što mu najbolje odgovara

Ti isti Windowsi jednostavno moraju imati ugrađenu interakciju s društvenim mrežama, e-mail uslugama, sustavima za pohranu ogromne količine podataka u oblaku te još brojnim drugima koji su danas dio svakodnevice i bez kojih korisnici računala više ne mogu zamisliti svoj dan. Oni također moraju znati komunicirati s korisnikom na nove, prirodnije načine. cloud-servicesMoraju imati dobru podršku za touch i svoje sučelje prilagoditi tom načinu upravljanja. Bilo bi zgodno i da su sposobni razumjeti glas, odnosno glasovne naredbe, barem na nekom od popularnijih svjetskih jezika. A što je tek s drugim vidovima interakcije poput Kinect senzora?

Windowsi i u oblaku – Windows Live usluge

U novo doba s velikim očekivanjem

Puno očekivanja, zar ne? Mogli bismo tako u nedogled, uistinu puno očekujemo od najpopularnijeg operativnog sustava današnjice. Sreća je u tome što sve gore navedeno ne treba zadovoljiti jedan uređaj ili jedan pojavni oblik tih Windowsa. Dio potreba može pokriti, recimo, klijentska verzija Windowsa 8, dio će nam donijeti (ili nam je već donio) Windows Phone 7, odnosno neka novija inačica voćnog ili pak plesnog naziva, dio će doći sa Serverom 8, dio ćemo smjestiti u oblačni Azure, a nešto i preview-siteprepustiti uvijek rado viđenim članovima iste obitelji okupljenima pod nazivom System Centar. Sve su to Windowsi i sve najnovije o njima možete čitati u daljnjim tekstovima ove teme broja u kojoj smo predstavili novo doba – novo vrijeme vladavine Windows operativnog sustava.

Preuzmite Windows 8 Consumer Preview već danas

Povijest Windows OS-a

Bilo je to jedne mračne i olujne noći…

Windows_Family_TreeRazgranati grafički prikaz verzija Windowsa kroz povijest

Budući da govorimo o novom dobu Windowsa, bilo bi zgodno pogledati kratko unatrag. Prvi Windowsi pojavili su se još davne 1985. godine u svojoj verziji 1.0 (iako je Interface Manager začet 1981. gWindows-1-0odine, a Windowsi najavljeni 1983.). S današnjeg gledišta teško je uopće ovu prvu inačicu okarakterizirati kao Windowse jer su sa sobom nosili minimum onoga što očekujemo od operativnog sustava. Više su bili grafička ljuska za DOS nego pravi OS. 

Windowsi 1.0 – početak zlatnoga doba

Uslijedile su verzije 2.0 (1987.) i 2.1 (1988.) koje su uvele neke nove koncepte poput virtualne memorije i paginga, no nisu se primile kod krajnjih korisnika i nisu uspjele maknuti Windowse s margine tadašnjeg svijeta operativnih sustava.

U verzijama 3.0 (1990.) i 3.1 (1992.) poboljšan je dizajn sučelja i uveden pravi multitasking te je stvoren temelj za današnje kraljevanje svijetom osobnih računala. Pojavila se i verzija Windows for Workgroups koja je omogućila mrežnu komunikaciju na Windowsima korištenjem SMB protokola preko NetBIOSa. Doživjeli smo i prvi service pack u vidu verzije 3.11 koja je omogućila 32-bitni pristup datotekama te TCP/IP protokol bez 3rd party dodataka.

Verzija koja je jednom zauvijek promijenila svijet osobnih računala su Windowsi 95. To je prvi računalni (softverski) proizvod kojeg su gomile ljudi čekale pred trgovinama cijelu noć. Ljudi iz naše zemlje su čak plWindows-95aćali avionsku kartu za London kako bi se dočepali svoje kopije najtraženijeg operativnog sustava do tada. Nakon njih, uslijedile su verzije 98 (lipanj 1998.), 98 Second Edition (svibanj 1999.) i Me (skraćenica od Millenium Edition) u rujnu 2000. godine, koja je u svijetu poznata kao najgora verzija Windowsa ikad.

Kada se samo sjetimo prve verzije start izbornika i desktop ikona…

Paralelno s ovim, takoreći kućnim verzijama Windowsa, Microsoft je razvijao i svoju NT seriju (Network). Ideja je bila stvoriti jaki poslovni operativni sustav koji bi mogao stati rame uz rame s popularnim poslovnim magnatima kao što su UNIX, OS/2 i POSIX. Trebao je omogućiti hardversku i softversku portabilnost (radeći na arhitekturama poput Intel IA-32, MIPS, RISC i kasnije PowerPC, Itanium, AMD64 i ARM). Stvorene su serverska i klijentska (Workstation) edicija, a prva je verzija izašla 1993. godine pod brojem 3.1. Uslijedile su 3.5 (1994.), 3.51 (1995.) i 4.0 (1996.). U veljači 2000. godine pojavljuju se Windowsi 2000 (poznati i kao NT 5.0) koji će unijeti revoluciju s novostima poput novog modela upravljačkih programa (čitaj drivera), Active Directorya, kriptiranog datotečnog sustava te povećane raznolikosti u serverskim edicijama (uz ediciju Server dobili smo još i Advanced Server i Datacenter Server).

Sljedeći korak u razvoju Windowsa označilo je spajanje kućne i poslovne grane sustava u Windows XP (listopad 2001.), sa svojim Home i Professional varijantama, objema baziranima na istoj jezgri NT familije. Ova je verzija svojevremeno proglašena i najkvalitetnijim operativnim sustavom toga vremena.

Microsoft je nastavio s inovacijama i stvorio Vistu (2007.) koja se nije popularizirala zbog ogromne količine resursa koje je gutala kako bi normalno radila. Izlazile su i servisne zakrpe, no nije pomoglo. Trebalo je čekati jesen 2009. godine kada se pojavio najprodavaniji operativni sustav današnjice – Windowsi 7. Bazirani na svim inovacijama koje je unijela Vista, a optimizirani da rade na hardveru na kojem je radio XP ušli su na velika vrata u sve domove, tvrtke, škole i brojne druge institucije. „Microsoft got it right this time“ – pisali su mnogi časopisi i portali.

Serverska verzija OS-a, nakon Windowsa 2000, imala je svoj put, a detalje možete pronaći u okviru uz tekst o Windows Serveru 8.

Microsoft Tablet PC

Tabletić – heklana ostavština iz Redmonda

Iako današnjoj populaciji s ovih prostora relativno nepoznata, 2001. godine pojavila se specifikacija po kojoj su trebala biti građena računala okupljena pod nazivom Microsoft Tablet PC. Ta računala trebala su pogoniti novi operativni sustav nazvan Windows XP Tablet PC edition, nasljednik verzije Windows for Pen Computing 2.0. Pojavila se relativno široka skupina uređaja koji su zadovoljavali ovu specifikaciju, a ugrubo ih možemo svesti na one koji su bili isključivo tableti i one koji su bili konvertibilni laptopi, kojima se ekran na određeni način mogao pozicionirati u položaj pogodan za rad s elektroničkom olovkom (čitaj stylusom).

Na žalost, ova računala bila su izrazito skupa i poprilično lošeg korisničkog iskustva te se Tabletzbog toga cijeli koncept nije primio na tržištu. Ovo je zapravo samo parcijalno točno – glavni je razlog činjenica da je Microsoft, kao i s mnogo drugih stvari, ovdje bio ispred svog vremena. Tržište još nije bilo spremno. Nakon što je Apple s iPadom stvorio konzumersku potrebu, Microsoft je dobio novu šansu s Windowsima 8 o kojima možete čitati u nekoliko članaka ove teme broja.

HP Compaq tablet s rotirajućom tipkovnicom

Oblačno i iz pera developera

tomislav_tipuric

Tomislav Tipurić

„Oblačno računarstvo ili pak računarstvo u oblaku? Kako su mi ono rekli da se kaže taj novi trend?“ reći će Mate Čulo svome pobratimu Anti Šesti. Mate i Ante ponosni su vlasnici firme „Šesto Čulo d.o.o.“

Eh, da, danas je najlakše pričati o oblaku. Svi to čine, od direktora pa do krajnjih korisnika. Danas je in biti in the cloud. Čak je i moja matična kompanija smislila interni slogan We are all in. Otkuda tolika pomama i strast prema oblačnome računalstvu? Hoće li oblak riješiti sve naše probleme? Možda će iz toga oblaka kapnuti kiša i napojiti sušne oranice Afrike? Ili će velika poplavna područja diljem svijeta prosušiti onaj vjetar koji nam ga donosi? Teško je za vjerovati. Upravo zbog toga me gotovo pa i smeta što svi, ali baš svi, toliko žele u oblak, kao da baš nikome ne odgovara trenutni način na koji funkcionira njihov interni IT i kao da baš apsolutno svi razumiju što to donosi ova nova paradigma. Dapače, cijela me ova priča podsjeća na pomamu od prije nekoliko godina – SOA (eng. Service-oriented Architecture). Da, SOA je bila sve, SOA je bila must have, nitko nije više mogao pričati da je njegova organizacija moderna bez da koristi riječ SOA. Sve je bilo servisno, servisi svuda, i gdje ima i gdje nema smisla. Tvrtka napravi malo napredniji web s vlastitim CMS-om i odmah je to SOA. Tako je i danas s oblakom, svi ga žele, svima treba, svi bi ga htjeli pa makar da je i samo na njihovom stolu.

Sve je to zapravo samo ljudska zbilja, marketing, PR ili tomu slični pojmovi. Ako gledamo realno, oblak, tj. računarstvo u oblaku uistinu jest velika stvar. To je promjena koja je, u najmanju ruku, ravna bilo kojoj računalnoj revoluciji do sada. Uzmimo za primjer prva računala s kojima sam, srećom, upoznat samo iz informatičkih udžbenika. Kada bi programeri „pisali“ softver za takav stroj, s vremena na vrijeme bi morali nazvati tehničara da doda pokoju kutiju s memorijom kako bi mogli koristiti još jednu varijablu. Kako su se računala razvijala, memorije je bilo na pretek i tehnologija nam je dozvoljavala da programski alociramo prostor na disku pišući naredbu u dragom nam programskom jeziku. Sljedeći je korak bio da je sama programska platforma dovoljno sposobna da zna bez naše intervencije doći do nove količine memorije. Upravo je ovdje ljepota IT-a, sve je povezano. Tako smo u početku kod iznajmljivanja računalne snage (iliti hostinga) zvali našeg omiljenog hosting providera da nam poveća kapacitet našeg stroja, sljedeći je korak bio da smo u nekoliko klikova to mogli učiniti sami. Danas o tome ne moramo niti brinuti jer aplikacija koja se vrti u oblaku sama zna kada je preopterećena i sama je sposobna stvoriti još jednu „sebe“, obaviti posao, te tu drugu „sebe“ ugasiti kad više nije potrebna. To je oblak i to je zapravo računalstvo u oblaku.

Pitate se, pa dobro, koji direktor razumije ovo o čemu ti pričaš? Gdje su tu novci, sve silne uštede o kojima se govori? Eh, tu u priču ulaze ekonomisti koji kažu – više nemate potrebe za vlastitom infrastrukturom, njenim održavanjem, svim silnim sistemašima koji ju pogone. Nema više kapitalnih troškova, sve postaje operativni trošak. Da, možda u filmovima. Uzmimo samo u obzir privatni i javni oblak. Javni oblak jest u vlasništvu nekog drugog i on jest za firmu operativni trošak. No, firme žele imati oblak kod sebe, tad govorimo o privatnom oblaku i, vjerovali ili ne, infrastruktura privatnog oblaka je u vlasništvu korisnika, tj. tvrtke koja ga koristi. Eh, sad, moguće su tu i razne zavrzlame da primjerice pojedini veći korisnik iznajmi manjem svoju infrastrukturu pa je to za njega onda zapravo javni oblak, a za ovog većeg privatni, no ne ćemo sada o tome jer nije niti ključno za ovu raspravu. Istina je da je moguće uštedjeti, istina je da je moguće dosta uštedjeti. Moguće je i automatizirati ogromnu količinu procesa, moguće je… No, moramo znati da sve ovo automatski ne znači da ćemo bolje poslovati, da će naše aplikacije bolje raditi ili da ćemo imati višak radne snage. To samo znači da za sve to imamo priliku, a sve će opet ovisiti o kvaliteti naših ljudi koji imaju ideje i načine za njihovu realizaciju.

Iz razgovora s brojnim ljudima na raznoraznim događanjima zaključio sam da su ljudi uvjereni da će prijelaz biti lak, jednostavan, da će samo uzeti svoje aplikacije i prebaciti ih u oblak u trenu. Da će to sve raditi. Čuo sam čak i da će postati nebitno koliko je kvalitetan kôd same aplikacije, testiranje i slično. Da, možda u nekom drugom životu. Oblak neće učiniti naše aplikacije skalabilnima, ako one nisu pisane skalabilno. Zbog toga je jasno da ih neće učiniti ni visoko dostupnima, ako nisu pisane na takav način. I dalje je sve na inženjerima, odnosno konkretnije developerima. Koliko oni budu tehnološki osviješteni i potkovani, toliko će i njihove aplikacije iskorištavati blagodati oblaka. Iz ovoga je jasno – obrazovanje, obrazovanje i obrazovanje. Nikada nije bilo važnije biti kompetentan nego što je to danas, nikada sposobnost brzog učenja i prihvaćanja tehnoloških novosti nije bila potrebnija nego danas.

Od IT oblaka koji se čvrsto drži uokviren u ogromne podatkovne centre, puno je važniji onaj oblak u našim glavama. Mogli bismo čak reći i da nam informacijska industrija zapravo govori: „Mi smo preuzeli oblak, za vas je vrijeme da se spustite na zemlju, počnete razmišljati svojom glavom i svoje ideje pretočite u konkretna rješenja na boljitak cijele svjetske populacije.“

Napomena: Članak je preuzet iz posebnog izdanja WinDays Mreža 2011, objavljenog u travnju 2011., izdavač BUG d.o.o.