Specijalno pedagoško postupanje

u obrazovanju na daljinu

tina_ceh

Tina Čeh

Sažetak

Poučavanje specijalnog pedagoga u programu prilagođene provedbe osnovnog obrazovanja zahtijeva individualni pristup radu s učenicima. Specijalni pedagog mora učenika dobro poznavati, njegova dobra te slaba područja, nedostatke i učenik mu mora vjerovati. Učenici s posebnim potrebama često mogu imati i emocionalni stres, pa je osobni kontakt s učenikom vrlo važan. Rad specijalnog pedagoga ne odnosi se samo na učenika, već mora dobro surađivati s drugim učiteljima i roditeljima djece s posebnim potrebama, jer on predstavlja važnu vezu između škole, roditelja i učenika. Nažalost, ovaj osobni, individualni pristup značajno se smanjio u poučavanju na daljinu.

Ključne riječi: specijalni i rehabilitacijski pedagog, učenici s posebnim potrebama, suradnja s učiteljima, roditeljima, individualni pristup, poučavanje na daljinu.

Uvod

Godina 2020. donijela je promjene i inovacije u obrazovnom sustavu s kojima do sada nismo imali iskustva, unatoč činjenici da se neprestano educiramo, upoznajemo s inovacijama i razmjenjujemo iskustva … Međutim, ovaj put smo se prvi put susreli s učenjem na daljinu, učitelji, učenici i njihovi roditelji.

Specijalni i rehabilitacijski pedagog, kao i mobilni specijalni i rehabilitacijski pedagog, podučava djecu s posebnim potrebama. Djeca s posebnim potrebama su djeca s intelektualnim teškoćama, slijepa i slabovidna djeca, gluha i nagluha, djeca s govornim – jezičnim poteškoćama, invalidna, dugotrajno bolesna, djeca s poteškoćama u učenju, djeca s autističnim poremećajima, s emocionalnim i bihevioralnim poteškoćama, kojima je potrebna prilagođena provedba obrazovnih programa uz dodatnu stručnu pomoć ili prilagođeni odnosno specifični obrazovni programi. U svom radu koristim individualni i holistički pristup s djetetom. Također moram u svakom trenutku surađivati s djetetovim učiteljima i roditeljima.

Međutim, 2020. postavila je nove izazove za školski sustav, samog učitelja, učenika i njegove roditelje. Kod ovog načina poučavanja koristimo ICT tehnologiju kao naš jedini kontakt s učenikom. Tako se gubi socijalni kontakt s učenikom, učiteljem i učenikovim roditeljima. Znamo da učenik vjeruje specijalnom i rehabilitacijskom učitelju jer mu pruža podršku u svakodnevnim problemima, događajima … Učenik se može osjećati izolirano, kao da ga nitko ne čuje, usamljeno u novoj situaciji, koja za njega predstavlja veliki strah od nepoznatog.

Kao alternativa osobnom pristupu djetetu koriste se brojne video aplikacije, npr. Skype, Zoom, Google Meets, … Ovaj način korištenja ICT tehnologije u podučavanju na daljinu djelomično održava individualni pristup s učenikom.

2. Područja rada specijalnih i rehabilitacijskih pedagoga

Mobilni specijalni i rehabilitacijski pedagog pruža stručnu pomoć djeci s posebnim potrebama koja su uključena u redovite oblike obrazovanja i učenicima s teškoćama u razvoju u redovitim osnovnim i srednjim školama. Zadaci mobilnog specijalnog i rehabilitacijskog pedagoga su izravan rad s djetetom, suradnja s učiteljima i drugim stručnjacima i roditeljima djece s posebnim potrebama, suradnja s vanjskim stručnjacima, izrada dijagnostičke procjene i individualizirani plan za učenika s posebnim potrebama, trajno i izborno obrazovanje i upravljanje potrebnom dokumentacijom za djecu s posebnim potrebama.

Djeci s manje izraženim problemima potrebna je kratkoročna pomoć. Djeci s poteškoćama u prihvaćanju i razumijevanju sadržaja učenja, s poteškoćama u emocionalnoj i društvenoj prilagodbi, te problemima koncentracije, organizacije učenja i motivacije potrebna je sustavna pomoć, zajedničko djelovanje učitelja, savjetnika i roditelja.

Tako specijalni rehabilitacijski učitelj mora prepoznati prirodu problema i uvjete pod kojima učenik postiže najbolje rezultate, odabrati specifične metode rada i pomoći kako bi učenik mogao savladati školske vještine, različitim metodama, tehnikama, postići da učenik nadoknadi poteškoće u razvoju i učenju, razviti osjećaj sigurnosti u djetetu i razviti tolerantniji odnos prema djetetu, prema njegovim problemima i njegov odgovarajući tretman u školi i širem okruženju.

Specijalni i rehabilitacijski pedagog prvo mora dobro upoznati dijete, otkriti kako funkcioniraju njegovi mentalni procesi i procesi učenja. Potrebno je utvrditi njegove nedostatke, kako i u kojoj mjeri utječu na stjecanje znanja. Tek tada će se pripremiti individualni program.

Rad specijalnog i rehabilitacijskog pedagoga obuhvaća područja savjetovanja, određivanje posebnih pedagoških postupaka za pojedinačnog učenika i najvažnije – pomoć djeci.

Savjetovanje s roditeljima provodi se u obliku timskog rada, na roditeljskim sastancima i kod kuće. Također uključuje savjetovanje učiteljima kojima se predlaže odgovarajuća literatura, mediji, informiranje o radnim postupcima i pomoć u nastavi. Specijalni i rehabilitacijski pedagog predlaže školi koja nastavna pomagala su im potrebna, predlaže plan rada i rasporede.

Specijalni i rehabilitacijski pedagog mora identificirati djecu za koju predviđa da će im trebati pomoć i izraditi plan rada za njih.

Također pruža pomoć učenicima, koja se može odvijati tijekom nastave pojedinačno, u manjim skupinama ili u učionici. Pomoć se može pružiti i izvan učionice, u slobodno vrijeme učenika ili na interesnim aktivnostima, ali u dogovoru s roditeljima.

2.1. Dodatna stručna pomoć

Opara (2015) navodi da je dodatna stručna pomoć stručno postupanje koje smanjuje probleme, nadoknađuje nedostatke i rehabilitira učenika u smislu da ga nauči da živi i radi sa svojim ograničenjima. DSP se tako sastoji od dvije komponente rada. Riječ je o rehabilitacijskoj (stručnom postupanju) pomoći te poučavanju i didaktičkom postupanju.

Prva sadrži reedukaciju, što znači da se razvija, usavršava razvoj ometajućih funkcija npr. vizije, motoričke sposobnosti, orijentacija, slušanje … Zatim kompenzacija, što znači neku zamjenu, preuzimanje funkcija oštećenih organa npr. alternativna komunikacija kod gluhih, razvoj taktilnih sposobnosti kod slijepih … I naravno rehabilitacija, što znači da dijete učimo živjeti i raditi sa svojim preprekama i nedostacima.

Učenje i didaktičko postupanje uključuje pomoć u učenju i razumijevanju sadržaja učenja i ima osnovu i polazište u komponenti rehabilitacije, gdje se određuje suština problema te pod kojim uvjetima i na koji način će učenik moći optimalno učiti i napredovati (utvrđuju se strategije rada i učenja).

Pružatelj dodatne i stručne pomoći je stručni radnik odgovarajućeg smjera. Mobilna specijalizirana rehabilitacijska pedagoška služba obuhvaća specijalne i rehabilitacijske pedagoge odnosno defektologe, logopede, socijalne pedagoge i psihologe.

Specijalni i rehabilitacijski pedagog prvo prikuplja podatke, promatrajući ponašanje djeteta kroz razgovor, s podacima iz drugih institucija, proučava dijagnozu, procjenjujući podatke, analizira ih i prezentira djetetov napredak u izvješću.

3. Timski rad

T. Tanacek (2017) u svom magistarskom radu navodi da je tim skupina ljudi koji su povezani u cilju postizanja određenog zajedničkog cilja. Cilj se postiže samo kada su stručna kompetencija, vještine i drugi atributi svakog člana idealno nadopunjeni stručnom kompetencijom, vještinama i drugim atributima sudionika u grupi.

Pojedinci koji se pridružuju timu razlikuju se jedni od drugih. Učitelji imaju različita pedagoška i psihološka znanja, razinu stručne osposobljenosti, iskustvo, osobine osobnosti, motivaciju za rad u timu, različite radne navike i želje za osobnim i profesionalnim rastom. Uokvireni su i školskim sustavom, načinom organiziranja nastave, materijalnim i radnim uvjetima u školi.

Važno je biti otvoren za promjene unutar kolektiva, promicati vodstvo škole i osjećati da je takav rad prihvaćen. Psihološki aspekti timskog rada i timskog podučavanja se preklapaju, a s didaktičkog stajališta timski rad otvara još više mogućnosti za zajednički profesionalni rast članova tima. Timskim radom razvijamo uvjete suradnje, potičemo svijest da se znanje, odgovornost, briga, vještine i razumijevanje svakog pojedinca tima mogu koristiti za postizanje zajedničkih ciljeva, prevladavanje problema ili prepreka te razvoj novih metoda rada. Razvijamo nove vještine, stavove, iskustva i ideje koje poboljšavaju radne odnose, omogućuju svijest o raznolikosti pojedinaca – članova tima i razini njihovog profesionalnog i osobnog razvoja, potičemo percepciju postignuća i uspjeha pojedinca i cijelog tima, potičemo dijeljenje odgovornosti unutar tima i navikavamo se na izražavanje podrške. Pružamo pojedincima mogućnosti da se upoznaju s drugima i iskušaju suočavanje s izazovima, zahtjevima ili sukobima u određenoj situaciji.

Pri radu s djecom s posebnim potrebama stvaramo interdisciplinarne timove u kojima okupljamo stručnjake iz različitih područja. Svaki stručnjak obavlja svoj posao dok komunicira i surađuje s drugim članovima tima. Članovi pomažu jedni drugima, potiču jedni druge, traže zajednička rješenja problema.

Za uspješnu integraciju djece s posebnim potrebama u osnovnu školu odgovorni su svi stručnjaci (učitelj, specijalni i rehabilitacijski pedagog, vodstvo škole, savjetodavni radnici) i roditelji djece s posebnim potrebama. U obrazovanju se suočavamo sa složenim i brzim promjenama. Timski rad je neizbježan. Danas je suradnja između specijalnih i rehabilitacijskih pedagoga i učitelja vrlo važna i sastavni je dio školske prakse.

Zajedno učitelj i specijalni i rehabilitacijski pedagog traže moguća rješenja, odgovore i strategije za pomoć djetetu s posebnim potrebama. Moraju razviti učinkovitu međusobnu komunikaciju, što će biti ključno za uspješan timski rad. Oni moraju razmijeniti sve informacije relevantne i povezane s postupanjem djetetom s posebnim potrebama. Zadatak učitelja je informirati specijalnog i rehabilitacijskog pedagoga o ciljevima i sadržaju učenja, a zadatak specijalnog i rehabilitacijskog pedagoga je informirati učitelja o prilagodbama i nedostacima učenika s posebnim potrebama (Dieker i Murawski, 2004).

Učitelj je osoba koja igra važnu ulogu u procesu obrazovanja svih učenika, uključujući djecu s posebnim potrebama (Kavkler, 2008). Potrebna mu je podrška, pomoć i savjeti u podučavanju potonjih. Učitelj koji podučava djecu s posebnim potrebama suočava se s brojnim zahtjevima i izazovima. On mora osigurati integraciju djece s posebnim potrebama i osigurati da se sve njihove psihofizičke i socijalne potrebe uzmu u obzir i zadovolje, istovremeno osiguravajući sigurnost svih učenika u učionici, poštujući načela obrazovanja za sve učenike. Koncept inkluzije pretpostavlja da su učitelji odgovorni za uspjeh i napredovanje svih učenika.

M. Lipec Stopar (1999) navodi da za uspješan rad učitelj mora biti sposoban odgovoriti na individualne razlike između učenika, pripremiti situacije učenja za najučinkovitiju integraciju i socijalizaciju djece s posebnim potrebama, razvijati neovisnost, te mora u sam nastavni proces uključiti specifične elemente za smanjenje i ispravljanje specifičnih nedostataka kod djece s posebnim potrebama. Mora biti u stanju uspješno raditi s roditeljima i drugim stručnjacima.

3.1. Roditelji jednakovrijedni članovi tima

Roditelji djeluju kao članovi tima i predstavljaju laički dio tima. Važno je biti svjestan da su roditelji oni koji najbolje poznaju svoje dijete, njegove probleme, sva njegova snažna i slaba područja, njegovo emocionalno stanje… Suradnja roditelja djece s posebnim potrebama, učitelja i drugih školskih stručnjaka iznimno je osjetljivo područje, ali i vrlo važno za samo dijete. Svaki sudionik u ovom procesu želi ostvariti svoja prava, a često se zaboravlja na partnerski odnos, koji je ujedno i jedini uspjeclip_image002šan model suradnje. Sudjelovanje je proces interakcije, tako da je odgovornost za uspješno sudjelovanje na svim sudionicima tima. Suradnja između doma, škole i djeteta usmjerena je na bolji rad i razvoj učenika. Kada je suradnja dobra, učenici, roditelji i učitelji se osjećaju prijatno.

https://www.easy.si/sl/content/posveti-in-izobrazevanja/timsko-delo.html

4. Obrazovanje na daljinu

Međutim, u poučavanju na daljinu gubi se izravan kontakt s djetetom, kao što je već spomenuto. Učitelj i učenik su razdvojeni. Na web stranici Nacionalnog zavoda za obrazovanje Slovenije može se pronaći definicija obrazovanja na daljinu koju je koristio Desmond Kegan, koji kaže da je obrazovanje na daljinu oblik obrazovanja, kojeg karakterizira činjenica da su učitelj i učenik uglavnom prostorno i vremenski odvojeni. Škola organizira učenje za razliku od samoobrazovanja. Samo učenje odvija se kroz razne medije. U obrazovanju na daljinu komunikacija učenja je dvosmjerna i omogućuje učeniku ravnopravno sudjelovanje u procesu učenja.

Važno je održavati kontakt s učenikom s posebnim potrebama na različite načine na koje su roditelji i djeca navikli. Bilo putem e-maila, online učionice škola, Skype, Messenger, Zoom, Viber, Padlet … Problemi mogu nastati kada djeca s posebnim potrebama kod kuće nemaju pristup različitim komunikacijskim kanalima ili još gore, da nemaju ni potrebnu računalnu opremu (nažalost postoje i takvi slučajevi). Onda možemo koristiti telefon njihovih roditelja ili običnu poštu.

Moramo pružiti pomoć djeci s posebnim potrebama u istoj mjeri kao i u klasičnoj školskoj nastavi. Polazište rada je njihov individualizirani plan. Sve promjene koje dijete s posebnim potrebama može trebati treba uključiti u individualizirani plan.

Školska situacija u kojoj smo se našli bila je veliki stres za djecu (nesigurna situacija, strah od nepoznatog). Specijalni pedagog u školi je povjerljiva osoba koja pruža pomoć i podršku u situacijama s kojima se svakodnevno susreće. Stoga je vrlo važno održavati kontakt s učenikom.

Početak obrazovanja na daljinu svima je bio težak: kako uspostaviti kontakt s učenikom, kako ga motivirati za rad i istovremeno ga dodatno ne opterećivati, pogotovo kada je riječ o dijelu rehabilitacije, koji nikako nije ekvivalentan izravnom radu s djetetom. Stoga je najbolje prvo kontaktirati roditelje, bilo telefonom ili e-mailom. Potrebno im je objasniti način rada specijalnog i rehabilitacijskog pedagoga, opseg i raspored sastanaka. S obzirom na gore navedene smjernice, jasno je da je najprikladnije da dijete s posebnim potrebama ima izravan kontakt s njim, za koji je najbolje koristiti komunikacijske kanale koji to omogućuju. To su Skype, Google Meet, Zoom, Microsoft Teams i slični.

U procesu poučavanja na daljinu, roditelji ne smiju biti ispušteni. Oni su još važniji u ovom načinu poučavanja nego u klasičnom obrazovanju (pogotovo kada je riječ o mlađim učenicima s posebnim potrebama).

Kontinuirana suradnja učitelja i specijalnog učitelja vrlo je važan dio procesa obrazovanja na daljinu. Samo tako je specijalni i rehabilitacijski pedagog upoznat s novim nastavnim materijalom i može planirati edukacijski rad s učenikom s posebnim potrebama.

5. Zaključak

Za održavanje osobnog kontakta s učenikom korištena je soba za video chat na usluzi Google Meet koju je postavila škola. Sa svakim učenikom se dogovorio individualan sastanak, koji se odvijao u određeno vrijeme i dan. U video chat sobi osigurana je potpuna zaštita osobnih podataka, što znači da je učenik s posebnim potrebama bio sam sa specijalnim pedagogom. Tako se održavao osobni kontakt s učenikom, pružena mu je sva potrebna podrška. Učeniku je pružena pomoć u vidu pomoći u učenju, pomoć u školskom radu i kao pomoć u objašnjenju novih materijala za učenje. Na taj način učenik je izrazio svoje osjećaje, zabrinutost, napredak.

Neke je učenike na početku obrazovanja na daljinu bilo teže pridobiti. To su bili učenici, koji su najmanje obavljali svoje školske obaveza i kod klasičnog načina obrazovanja. Često su to i djeca koja nemaju roditeljsku potporu i prepuštena su sama sebi. Tek kada je takav učenik pristupio online video chat sobi, proces učenja se počeo odvijati. Nakon prethodnih konzultacija s učiteljima o zadacima učenja, bilo je moguće predvidjeti gdje će učenik s posebnim potrebama imati poteškoća. Materijal za učenje se prilagodio ako je učenik trebao prilagodbe. Zato je vrlo važno svakodnevno surađivati s učiteljem učenika s posebnim potrebama.

Učenik je često želio izravan kontakt sa specijalnim pedagogom samo da bi čavrljao, rekao što je novo, što mu se dogodilo …

I dalje ostaje izazov kako sve učenike uvesti u obrazovanje na daljinu, one koji su manje savjesni u školskom radu, koji nemaju roditeljsku potporu ili su prepušteni sami sebi.

Timski rad učitelj – specijalni i rehabilitacijski pedagog

tina_ceh

Tina Čeh

Sažetak

Današnje vrijeme zahtijeva razvijene vještine suradnje, prilagodbe, učenja od drugih na svim područjima rada. Također u školstvu. Integrirano je sve više djece s posebnim potrebama, što diktira uključivanje različitih stručnjaka, formiranje zajedničkih ciljeva u korist sve djece, a ne samo djece s posebnim potrebama. Za program odgojno-obrazovnog procesa djece s posebnim potrebama, ovisno o potrebama svakog djeteta, formiraju se timovi u koje su uključeni specijalni i rehabilitacijski pedagog, učitelj, savjetodavna služba, psiholog i socijalni pedagog.

Ključne riječi: timski rad, tim, specijalni i rehabilitacijski pedagog (SRP), dijete s posebnim potrebama (dijete s PP), učitelj, integracija, planiranje odgojno-obrazovnog rada

Timski rad u školi – zašto?

U školi postoje različite radne skupine koje organiziramo kako bismo ispunili zadatke koji zahtijevaju suradnju s nekoliko stručnjaka na različitim područjima obrazovnog procesa.

Timski rad je oblik aktivnosti koji provodi tim stručnjaka na takav način da je osnova za sudjelovanje izravna podjela poslova među jednakopravnim stručnjacima, a ne položaj pojedinca u formalnoj hijerarhiji. (Pedagoška enciklopedija 1989., str. 446).

Timski rad je uspješan kada se za rješavanje kompleksnih zadataka/problema zahtjeva interdisciplinarni pristup, dakle sudjelovanje više stručnjaka različitih profila. Preduvjet za uspješan timski rad u kojem će se iskoristiti svi potencijali i sposobnosti svakog stručnjaka jest da skupina preraste iz skupine različitih stručnjaka u skupinu ravnopravnih stručnjaka – tim.

Tim je skupina u kojoj pojedinci dijele cilj. Oni ga postižu samo kada se stručna sposobnost, vještine i druge karakteristike svakog člana idealno nadopunjuju sa stručnom sposobnošću, vještinama i drugim karakteristikama sudjelujućih u skupini. (Babington, 1979).

Pojedinci koji ulaze u tim se međusobno razlikuju. Učitelji imaju različita pedagoško – psihološka znanja, razinu stručne kompetencije, iskustva, osobine ličnosti, motivaciju za rad u timu, različite radne navike i želje za osobnim i profesionalnim rastom. Također su uokvireni školskim sustavom, načinom organizacije nastave, materijalnim i radnim uvjetima u školi.

Važno je biti otvoren za promjene unutar kolektiva, poticati školsko vodstvo i osjećati da je takav rad prihvaćen. Psihološki aspekti timskog rada i timskog učenja preklapaju se, a iz didaktičke perspektive timsko učenje otvara još više mogućnosti za zajedničku stručnu rast članova tima. Kroz timski rad razvijamo uvjete suradnje, potičemo svijest da se znanje, odgovornost, briga, vještine i razumijevanje svakog pojedinca tima mogu koristiti za postizanje zajedničkih ciljeva, za savladavanje problema ili prepreka i za razvoj novih metoda rada. Razvijamo nove vještine, stavove, iskustva i ideje koji poboljšavaju radne odnose, daju nam svijest o raznolikosti pojedinaca – članova tima i razini njihovog stručnog i osobnog razvoja, potičemo percepciju dostignuća i uspjeha pojedinca i cijelog tima, potičemo dijeljenje odgovornosti u timu i navodimo na izražavanje podrške. Pojedincima pružamo prilike da upoznaju druge i da se ispitaju pred izazovima, zahtjevima ili sukobima u određenoj situaciji.

Postoji nekoliko podjela timova. Sljedeći Prapera (2001), možemo oblikovati timove u multidisciplinarne, interdisciplinarne i transdisciplinarne timove.

U radu s djecom s posebnim potrebama stvaramo prije svega interdisciplinarne timove u kojima se okupljaju stručnjaci iz različitih područja. Svaki stručnjak obavlja svoj vlastiti posao, komunicirajući i surađujući s ostalim članovima tima. Članovi se međusobno ispomažu, potiču jedni druge, pronalaze zajednička rješenja za probleme.

Osnovna načela timskoga rada su (Polak):

  • veća učinkovitost pedagoškog rada,
  • osobni i stručni razvoj članova tima,
  • osjećaj pripadnosti timu i školi.

Glavne prednosti timske nastave

Osim gore navedenih prednosti timskog rada, timska nastava ima još neke didaktički obojene značajke koje omogućuju učinkovitiju i raznoliku poduku. Didaktička posebnost timske nastave ogleda se u prednostima koje učenici imaju od takve nastave.

  • Članovi tima međusobno se nadopunjuju u znanju, sposobnostima, vještinama i osobinama ličnosti. Učenici tako uživaju u različitim stilovima i pristupima podučavanja, a nastava se može više individualizirati i unutarnje diferencirati.
  • U timu nastaje više ideja i načina za tretiranje gradiva za učenje, što olakšava planiranje nastave, a nastava je također kvalitetnija i zanimljivija. Više učitelja u učionici doprinosi većoj dinamičnosti nastave, omogućavajući fleksibilnu, primjereno metodičku, prostornu i vremensku organizaciju nastave.
  • Moguće je i dijeljenje u skupini: jedna skupina učenika (učenici sa slabijim učenjem) radi sa specijalnim pedagogom, koji dodatno objašnjava, koristi konkretne alate, a tempo je sporiji. Druga skupina učenika usvaja znanje uz dodatne zadatke.
  • Više učitelja može bolje planirati, sistematičnije promatrati i nadgledati rad učenika, nego kada je jedan sam, i učenici brže dobivaju povratne informacije o svom radu.
  • Također lakše se pobrinuti za sigurnost u učionici i izvan nje.
  • Također i u timskoj nastavi (kao i u timskom radu općenito), obavezno je da članovi tima osjećaju međusobnu podršku i pozitivan stav prema timskim ciljevima.
  • Omogućuje da se uspostavi drugačiji oblik ocjenjivanja – opisno ocjenjivanje.
  • Važna je zajednička kritička analiza rada – evaluacija.

Timski rad: učitelj i specijalni ili rehabilitacijski pedagog u osnovnoj školi

Za uspješnu integraciju djece s posebnim potrebama u osnovnu školu odgovorni su svi stručni radnici (učitelj, SRP, uprava škole, savjetodavni radnici) i roditelji djece s PP. U školstvu se susrećemo s kompleksnim i brzim promjenama. Dakle, timski rad je neizbježan. Danas je suradnja između SRP i učitelja vrlo važna i dio je školske prakse.

Učitelji i SRP zajedno traže moguća rješenja, odgovore i strategije kako bi pomogli djetetu s PP. Moraju razviti učinkovitu komunikaciju jedni s drugima, što će biti ključno za uspješnu timsku nastavu. Morali bi razmijeniti sve informacije koje su relevantne i povezane s tretiranjem djeteta s PP. Zadatak učitelja je informirati SRP o ciljevima i sadržaju učenja, a zadatak SRP je da informira učitelja o prilagodbama i nedostacima učenika s PP (Dieker i Murawki, 2004).

Rad specijalnog i rehabilitacijskog pedagog uključuje:

  • izravan rad s djecom s PP,
  • savjetovanje učitelja,
  • savjetovanje za roditelje,
  • savjetovanje vodstvu škole,
  • definiranje posebnih pedagoških postupaka (plan pomoći),
  • praćenje napretka učenika s PP.

M. Kavkler (1996) definira učitelja SRP kao koordinatora koji može u ulozi »učitelja pomoćnika« povremeno pomagati učitelju u razredu.

Uloga učitelja u poučavanju djece s posebnim potrebama

Po Kavkleru (2008) učitelj je osoba koja ima važnu ulogu u obrazovnom procesu svih učenika. Također djece s posebnim potrebama. U poučavanju potonjih, potrebna mu je podrška, pomoć i savjetovanje. Učitelj koji podučava djecu s PP suočen je s mnogim zahtjevima i izazovima. Mora osigurati integraciju djece s PP i osigurati da su sve njihove psihofizičke i socijalne potrebe uzete u obzir, istovremeno osiguravajući sigurnost svih učenika u učionici, poštujući načela odgoja i obrazovanja za sve učenike. Koncept inkluzije pretpostavlja da su učitelji odgovorni za uspješnost i napredovanje svih učenika.

M. Lipec Stopar (1999) navodi da uspješan učitelj mora biti u stanju da se odazove na individualne razlike između učenika, te da pripremi situacije za učenje za najučinkovitiju integraciju i socijalizaciju djece s PP, da razvija samostalnost i da je u samom procesu poučavanja sposoban uključiti specifične elemente kako bi se smanjili i ispravili specifični nedostaci kod djece s PP. Mora biti sposoban za uspješnu suradnju s roditeljima i drugim stručnjacima.

Planiranje odgojno-obrazovnog rada

Već neko vrijeme radimo s učenicima s posebnim potrebama u našoj školi (od Zakona o usmjeravanju iz 2001.). Dijete koje ima bilo koje poteškoće, bilo u učenju, bilo u ponašanju ili emotivne, upućujemo na Komisiju za usmjerenje, koja mu izdaje odluku o usmjeravanju. Tako mu dodjeljuju sate dodatne stručne pomoći za prevladavanje i otklanjanje nedostataka koje ima. Tim stručnjaka, kojeg imenuje ravnatelj, napiše individualizirani plan za svako dijete s posebnim potrebama. Sastavljaju ga savjetnik, učitelja i izvođač dodatne stručne pomoći. U širom sastavu tima su također roditelji i učenik. Stručni sastav tima u širem sastavu potvrđuje individualizirani plan (IP u nastavku).

U IP su zapisani ciljevi učenja, strategije pomoći i raspored za provedbu dodatne stručne pomoći. Učitelj i pedagog specijalne ili rehabilitacijske pedagogike (u daljnjem tekstu: SRP) zajedno planiraju i dogovaraju rješenja, strategije i ciljeve za pomoć učenicima s PP.

Sama podučavam učenike s PP u nekoliko razreda. S učiteljicom u drugom razredu sudjelujem čak više sati u tjednu, jer u ovom razredu su dva učenika s PP. Za sate gdje učenici imaju dodatnu stručnu pomoć planiramo rad zajedno. Raspored je postavljen tako da sam po dva sata u razredu . Ova dva sata pratim učenike s PP i sve ostale učenike u isto vrijeme. To mi daje uvid u napredak učenika, moguće probleme drugih učenika, socijalizaciju i integraciju učenika s PP, rad u skupini učenika s PP.

S učiteljicom podjednako razdijelim zadatke obrazovno-odgojnog procesa. Učiteljica vodi i usmjerava nastavu. Međutim, učitelj SRP postupno dodaje elemente, strategije i konkretna pomagala iz specijalnih pedagoških vještina. Vodi i usmjerava učenike s PP i učenike s teškoćama u učenju tijekom nastavnog procesa u razredu. Nastavni materijal dodatno objašnjava, a po potrebi dodatno potkrijepi s konkretnim materijalom. Istodobno, diferencira im zadatke i domaći zadatak.

U isto vrijeme, učiteljica prati ostale učenike. Tako se može posvetiti nadarenijim učenicima i dati im dodatne zadatke.

Kroz godine podučavanja djece s posebnim potrebama primijetili smo da je timski rad neizbježan, potreban i pozitivan za učitelja, SRP i sve učenike u razredu.

Literatura

  1. Tanacek T. (2017), Prepoznavanje prednosti timskega dela v osnovni šoli pri delu z učenci s posebnimi potrebami, magistarski rad
  2. Kavkler M. (2008), Razvoj inkluzivne vzgoje in izobraževanja
  3. Lipec – Stopar M. (1999), Vloga defektologa pri timskem delu z učenci s posebnimi potrebami v osnovni šoli