Mir, zadovoljstvo,… Pogled kroz prozor

Broj 128, prosinac 2020.
ISSN 1848-2171

Pogled_iconAktivnosti koje je provela Udruga suradnici u učenju tijekom mjeseca listopada, a povodom obilježavanja Europskog tjedna programiranja, bile su interaktivne online radionice radi promicanja programiranja i davanju poticaja učenicima za aktivnim uključivanjem u različite vidove programiranja i povezivanje s drugim ljudima zaljubljenima u programiranje. U okviru projekta Meet and Code održane su online interaktivne radionice:

Radionice su održale učiteljice Kristina Slišurić i Valentina Blašković.

Pogled_iconAndreja Perhavec Čok predstavila je tijek aktivnosti čiji cilj je razvijati senzibilitet prema baštini i kraškom suhom zidu kako bi podigli svjesnost o prirodi i okolišu u kojem živimo kao i baštini naših predaka. Više…

Pogled_iconO zanimljivom i hvalevrijednom projektu pod nazivom Empathy and Kindness – Better World upoznala nas je Anita Drenjančević. Više….

Pogled_iconU svom članku Antonio Svedružić prikazuju didaktičke i tehnološke mogućnosti platforme Arduino za učenje programiranja i korištenja mikrokontrolera iz perspektive učitelja i nastavnika. Više…

Pogled_iconVećina mališani se susreću s različitim vrstama nasilja, što jako utječe na njihov daljnji razvoj i život. Svaka škola bi morala učenike učiti vještini razgovora, sudjelovanja, izražavanja mišljenja, sprečavanja i rješavanja konflikata na nenasilan način, kaže Arlena Bosnar Krajnc. Više…

Pogled_iconIgor Pangrčič se sa svojim učenicima okušao se u 3D dizajnu u programu Google SketchUp koji je pogodan za njih, a učenje uz zabavu je bila još dodatna motivacija. Više…

Pogled_iconJe li moguće održati nastavu bez radnih bilježnica? I zašto ne bi koristili? Katarina Plut u svom članku dala nam je odgovore na ta  i još neka pitanja. Više…

Pogled_iconTijekom projekta Noć čitanja učiteljica Lucija Andric je kroz pokret i igru te s kratkim teorijskim prikazom značenja jezika, njegove povijesti i gradiva upoznala učenike s međunarodnim jezikom esperanto na veoma zanimljiv način. Više…

Pogled_iconUčenje engleskog jezika treba biti zabavno učenicima, pa je važno koristiti odgovarajuće metode poučavanja. Nataša Čupeljić je koristila lutku kao sredstvo koje joj olakšava razumijevanje učenika, prepoznavanje i uočavanje njegovih emocija, problema s kojima se suočava. Više…

Pogled_iconPetra Jesih se zapitala je li nastava na daljinu problem ili izazov. Mogla je postati frustrirana učiteljica jer neće učiti na „stari“ način ili naći različite oblike koristeći IKT tehnologiju. Koji je način odabrala, pročitajte ovdje. Smile Više…

Pogled_iconSnježana Kovačević upoznala nas je s Erasmus+ projektima koji su se u OŠ Zlatar Bistrica počeli provoditi školske godine 2019./2020. i riječ je o projektima Learning Outside-Vivid Exploration i School Permaculture Garden. Naglasak je na učenju izvan učionice i istraživačkom učenju. Više…

Pogled_iconDjeca i odgajateljice vrtića Živžav odlučili su u ožujku odvesti djecu u posjet Minicitya Ljubljana. Tamara Krulec nam je ispričala kako nisu željeli „dati sve na pladnju“, već su odredili cilj i koliko novca je potrebno, naravno sve prilagođeno starosnoj dobi djeci. Više…

Pogled_iconU nastavi engleskog jezika Tina Šabec je primijenila metodu eksperimentalno učenje gdje je većinu učenika oduševio drugačiji način učenja. Više…

Pogled_iconTomislav Cerinski prikazao je podjelu populacijskih skupina stanovništva dogovorno od strane demografa i prema istraživanju tržišta, s naglaskom na net generaciju. U radu je prikazano više znanstvenih preporuka o učiteljskim/nastavničkim kompetencijama pomoću kojih se net generaciji može lakše pristupiti. Više…

Gordana Lohajner

Izazovi odgoja net generacije

tomislav_cerinski

Tomislav Cerinski

Sažetak

U radu je prikazana podjela populacijskih skupina stanovništva dogovorno od strane demografa i prema istraživanju tržišta. Skupine se razlikuju prema specifičnim načinima razmišljanja i rada, s naglaskom na net generaciju i odgoj i obrazovanje iste. Istaknuta su specifična obilježja, način razmišljanja i izazovi koji su pred nastavnicima kako bi ih se što uspješnije poučavalo s obzirom na njihov brzi ritam života, višezadaćnost (multitasking) i drugačiji način doživljavanja učenja. U radu je prikazano više znanstvenih preporuka o učiteljskim/nastavničkim kompetencijama pomoću kojih se net generaciji može lakše pristupiti.

Ključne riječi: net generacija, obrazovanje, odgoj, suvremena nastava.
Key words: net generation, education, contemporary teaching.

Uvod

Dok je u prošlosti odgoj zapravo bio isključiva zadaća roditelja, u novije vrijeme dolaze sve veći izazovi potaknuti velikim utjecajem informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) (Krelja Kurelović i sur., 2013). Trenutno je upitno koliko se IKT tehnologije učinkovito i primjereno koriste u nastavi, a nastavnike koji teškom mukom poučavaju populaciju koja jako dobro koristi navedene tehnologije Prensky (2001) naziva digitalnim pridošlicama ili digitalnim imigrantima. Isti autor dodatno navodi da je otegotna okolnost tim nastavnicima način razmišljanja iz pred-digitalnog svijeta što može otežati učinkovitu komunikaciju s učenicima. Rijavec i sur. (2008) u svojoj knjizi navode da sve što nastavnici rade utječe na učenike, pozitivno i negativno, uključujući način rada, odnos prema učenicima, količinu izbora i kontrole koju učenici imaju, mogućnosti za rad i suradnju s drugim učenicima. Povezavši loše korištenje tehnologija kod nastavnika i učeničko praćenje rada nastavnika, može se doći do zaključka da učenici mogu izgubiti poštovanje prema nastavnicima zbog njihovog nesnalaženja sa, za njih, normalnim tehnologijama. U novije vrijeme nastavnik u autoritarnoj školi je dominirajuća ličnost, dok u demokratskim školama osim obrazovanja, nastavnik ima zadatak i odgojnog djelovanja na učenika (Sejtanić, 2016). Što trebaju napraviti nastavnici kako bi bili u korak s tehnologijama? Previšić (2007) ističe važnost osposobljavanja čovjeka za život i cjeloživotno učenje i obrazovanje jer to nije briga samo za vlastitu profesionalnu kompetenciju, nego je i poželjna razina opće kulture. Time nastavnici mogu biti u toku s novim tehnologijama koje im pomažu u poboljšanju produktivnosti i profesionalne prakse (Shahneaz, Akhter i Yasmin, 2014). Korištenje tehnologija i nastavi može biti vrlo korisno, ali se može postaviti i pitanje koliko je to dobra odluka ukoliko se nastavnici loše snalaze u korištenju istih.

Matijević (2017) navodi da je nemoguće ne učiti jer u svakom se životnom i školskom događanju pronađe prigoda za učenje i ujedno ne postoje učenici koji ne voli učiti, ali učenici ne vole prisilu na participaciju u scenarijima u kojima nisu aktivni. Benček i Marenić (2006) navode da je učenicima ocjena glavni motiv učenja. Od nastavnika se očekuje da nastavnici svojim načinom rada, svojim zalaganjem, primjerom ponašanja i stručnom osposobljenošću bude primjer, kako učenicima, tako i društvu općenito, te da nastavnik ima barem relativno visoke intelektualne sposobnosti (Sejtanić, 2016). Postoje velika očekivanja od nastavnika i njihovog načina poučavanja, koji se prema svim istraživanjima trebaju prilagođavati na nove generacije učenika s obzirom na to da učenici imaju sve veća očekivanja od nastavnika.

Prvi primjer odmaka od klasičnog načina učenja je pojam učenja na daljinu, o čemu postoje zapisi već u 18. stoljeću prema kojem je postojao oglas u Bostonu koji nudi obrazovanje iz stenografije pomoću dopisivanja, te se to smatra početkom dopisnog obrazovanja. Huzjak (2010) navodi da je 60-ih godina 20. stoljeća talijanska televizija emitirala radioemisije opismenjivanja, a s vremenom je učenje na daljinu odmaklo od dopisivanja te preko novih medija došlo do korištenja računala i interneta.

Internet radikalno mijenja i nastavnike, a uloga učitelja se mijenja od pedagoškog licem-u-lice na poučavanje bok-uz-bok pred ekranom (Breton, 2000., prema Rivoltella, 2002). Zbog nužnosti stalnog pronalaženja novih i različitih načina te rješenja na temelju sadržaja učenja, učenje mora biti poticano izvana, stvaranjem izazovnih i poticajnih situacija koje pozivaju na sudjelovanje (Matijević, 2013, 2014). Kako bi nastavno osoblje imalo veću ulogu, od velike je važnosti pronaći način kako aktivirati učenike u školi na elektronički način, karakterističan 21. stoljeću (Prensky, 2001). Sadašnje generacije tinejdžera vole sudjelovati u aktivnostima koji od njih traže raznolike zadatke, gdje nije samo sjedenje, slušanje i gledanje te vole sudjelovati i u raznim događanjima organiziranim izvan klasičnih školskih prostora (Matijević, 2017).

Klasifikacija populacijskih skupina stanovništva prema godištu rođenja

Svaka generacija stanovništva ima neke svoje osobine i specifičnosti, pa se u idućem dijelu spominje nekoliko različitih klasifikacija za pojedine generacijske skupine, ne univerzalne, ali dogovorene od strane demografa i istraživanja tržišta. Navedeni nazivi skupina koriste se kada se raspravlja o spektru populacijskih skupina.

Fernández-Cruz i Díaz, 2016; Generational Breakdown: Info About All of the Generations, 2016; Generations x, y, z and the orhers, 2018 klasificiraju populaciju stanovništva na sljedeći način:

  • · Tradicionalisti, tj. tiha generacija – rođeni do 1945.
  • Baby boomer generacija – rođeni od 1946. do 1964.
  • X generacija, osobe rođene između 1965. i 1976. godine, poznatije još pod nazivom „izgubljena generacija“, okarakterizirana velikim nivoom skepticizma
  • Y generacija – rođeni između 1977. i 1995. – rasno i etnički raznolika generacija, publika kojoj pomaže brzo širenje kabelske televizije, satelitskih programa
  • Z generacija – rođeni 1996. i kasnije – generacija koja koristi tehnologiju i zahtijeva prilagođena predavanja
  • Alfa generacija – poznatija kao „Google djeca“, očekuje se da su zdravorazumski, educiraniji te prevladava materijalizam
  • Oblinger (2005) daju malo drugačiji pregled generacija:
  • Stariji – rođeni do 1945. – odlikuje ih poštovanje prema autoritetu, angažiranost u društvenoj zajednici
  • Baby boomer generacija – 1946. do 1964. – karakterizira ih optimizam, dobre radne navike i odgovornost
  • Generacija X – od 1965. – 1982. – karakterizira ih nezavisnost, skepticizam
  • Net generacija – od 1982. – karakterizira ih odlučnost, optimizam, društveni aktivizam, ne vole pesimiste

Pojedini autori (Vojvodić i Matić, 2015) Y generaciju definiraju kao stanovništvo rođeno između 1980. i 2000. godine, dok drugi kao stanovništvo rođeno između 1980. i 1995. (Clemence i Shrimpton, 2017).

Net-generacije ne pamte život bez interneta ili nekog pametnog uređaja poput mobitela, tableta i sl. (Matijević, 2017). U literaturi se dodatno mogu pronaći i drugi nazivi za nove naraštaje učenika: Homo zappiens, digitalni urođenici/digitalni domaćini, net generacija, y-generacija, v-generacija (virtual), millennials (milenijalci), nano, Internet generacija, google generacija, screeneri.. (Fernández-Cruz i Díaz, 2016; Lisek i Brkljačić, 2012; Tapscott, 2009). Lisek i Brkljačić (2012:32) ističu da Homo zappiensi „predstavljaju naraštaj rođen s računalnim mišem u rukama i računalnim ekranom kao prozorom u svijet“. Net generaciji učenje predstavlja iskustvo, a znanja žele stjecati putem osobnog otkrivanja znanja koje će sami konstruirati, dok za obrazovanje smatraju da za cilj mora imati samo mogućnost da ih osposobi za oblik rada putem e-učenja (Vidaković, 2013). Ista autorica navodi da je za net generacije bitno imati specifično obrazovno okruženje, treba poznavati navike i potrebe učenika i pomoću novih i različitih obrazovnih metoda pokušati pronaći najbolji način za povezivanje s njima kako bi se ostvarili najbolji mogući rezultata.

Istraživanje koje je proveo Matijević (2017) pokazuje da novije generacije učenika, kada su upitane što su najviše upamtili iz školovanja, izjavljuju da je to istraživačka nastava u prirodnim predmetima. Zanimljivo je da vrlo malo učenika iste net generacije izjavljuje na atraktivnosti didaktičkih scenarija nastave informatike. Učenici su dodatno izjavljivali da žele više projektnih aktivnosti odlaska iz školske zgrade, poput terenske nastave, škole u prirodi, izleta, sportskih projekata..

Suvremena nastava je suprotna ex-catedra nastavi, s obzirom na to da postoji jako puno računalnih edukativnih programa za različite uzraste koji im omogućuju interaktivno učenje, vlastitim tempom (Krelja Kulenović, Vasiljević i Bodiš, 2013). U novije vrijeme također nije neobično da nastavnici s učenicima komuniciraju i izvan učionice, putem elektroničke pošte, raznih foruma, web stranica (npr. CARNet Loomen, Moodle..), te je stoga iznimno važno mlade generacije naučiti ispravno se služiti IKT tehnologijama i usmjeriti ih u pozitivne svrhe, ali i upozoriti na negativne strane tih tehnologija i posljedice pretjeranog korištenja (Krelja Kulenović i sur. 2013). „Igra identitetom koju mladi igraju u virtualnom prostoru izaziva različita mišljenja i stavove“ (Mandarić, 2012).

Kušić (2010) u svojem istraživanju ističe da Facebook za učenje koristi samo 9,6% od ukupnog broja korisnika te mreže, te da su učenici članovi grupa o pojedinim televizijskim serijama, sportu, pjevačima, ali upozorava i na članstvo u internetskim grupama, poput: “Jedva čekam da zvoni”, “Mrzim školu!”, “Mrzimo školu!”, “Gumica 2 kn, olovka 3 kn, dobiti 2 iz matematike, neprocjenjivo”, “Opet te mama glupog iz kuće pustila”, “Oni koji su bar jednom bježali od murije”..

Karakteristike

Studenti koji su računala počeli koristiti u ranoj dobi prikazuju veći opseg pažnje, nelinearno učenje, multitasking (izvršavanje više zadataka istovremeno) te učenje doživljavaju kao igru, uče tražeći informacije te upotrebljavaju maštu (Lisek i Brkljačić, 2012). Isto istraživanje navodi i da djeca kojoj je omogućeno korištenje računala postižu bolje rezultate na kognitivnim testovima te da računala služe kao dobro pomagalo koje potiče aktivno otkrivanje svijeta i omogućuje nadzor nad vlastitim učenjem (Haugland, 1992., Papert, 1980., prema Lisek i Brkljačić, 2012). Prensky (2001) navodi da se djeca rođena u novo doba lako prilagođavaju i uče i opiru se korištenju starog. Njih naziva digitalnim urođenicima, dok se oni koji nisu rođeni u digitalnom dobu, a koriste iste dio ili većinu tehnologija mogu zvati digitalnim imigrantima, tj. digitalnim pridošlicama. Net generacije pisanje bilješki smatraju staromodnim, te svaki oblik rukom pisanog izražavanja žele obavljati uz pomoć tehnoloških pomagala (Vidaković, 2013).

Komunikacija na društvenim mrežama često se prenosi i u svakodnevnu komunikaciju i posredno se koriste nove riječi (lajkati, bockanje) kojima se osmišljavaju i kratice u cilju ubrzavanja pisanja i komunikacije. Posljedica toga je zanemarivanje gramatičke i pravopisne vrijednosti izražavanja (Kušić, 2010). Ova generacija ističe se i slobodom, brzinom, fleksibilnošću, optimizmom, timskim radom, kolegijalnošću, znatiželjnošću, uživaju u trenutnim zadovoljstvima, te najbolje funkcioniraju kada su umreženi (Bilić, 2015; Prensky, 2001; Tapscott, 2009). Negroponte (1995) navodi da nema nikakvih rizika u pojmu „biti digitalan“ jer Internet nam nudi samo prednosti kao što su: više informacija, lakše komunikacije, više zaposlenosti, slobode i demokracije tj. bolji svijet za ljudsku zajednicu.

Osim što se net generaciju idealizira (Prensky, 2001), neki znanstvenici iskazuju pretjeranu zabrinutost te upozoravaju na probleme cyber-socijalizacije, ovisnost o internetu, porastu nasilja, kockanja i druge (Keen, 2007). Komunikaciju putem interneta ne smatraju opasnom, te ujedno ne vide ni prevelike probleme u pisanju netočnih i/ili uvredljivih podataka na Facebooku, pa 14.6% anketiranih učenika izjavljuje da su napisali neku laž o sebi, od čega je najčešća bila godine života (Kušić, 2010). Net generacija odavanje osobnih informacija na društvenim mrežama ne shvaća preozbiljno te nesvjesno ugrožava svoju privatnost (Vidak, 2014). Bilić (Willard, 1998., prema Bilić, 2015) klasificira i druga neprihvatljiva ponašanja mladih, poput nepoštivanja vlasništva, nepoštivanja samoga sebe, nepoštivanja drugih i nepoštivanja znanstvenih institucija. Tehniku „kopiraj-zalijepi“, tj. „copy-paste“ u izradi referata ili drugih radova bez navođenja citiranja posebno ističe veliki dio stručnjaka i daju preporuku da bi se učenike trebalo osvijestiti o posljedicama istoga i navođenja teksta kao vlastitog s obzirom na to da im u suprotnome dajemo poruku da je takvo ponašanje prihvatljivo (Hongyan i sur., 2007., prema Kulenović i sur. 2013).

Cyberbulling (Elektroničko zlostavljanje) je novi fenomen kojim se stručnjaci počinju baviti početkom 21. stoljeća, a pojam je pojašnjen kao nasilničko ponašanje na internetskim mrežama koji se služi elektroničkom poštom, sms porukama, web stranicama, društvenim mrežama. Tapscott (2009) u jednom dijelu knjige kritizira net generaciju gdje ističe da su oni „screenageri“, jer nemaju socijalne vještine ni vremena za sport i zdravlje, rade agresiju putem interneta (cyberbulling), agresivni su, nemaju radnu etiku te su loši zaposlenici. Mandarić (2012) navodi da je puno jednostavnije ozljeđivati drugoga skriven s druge strane ekrana, nego se suočiti frontalno.

Način odgoja

Nove generacije učenika preferiraju e-učenje, tj. učenje uz pomoć računalne tehnologije tj. učenje koje ima osobine učenja na daljinu (Huzjak, 2010). Net-generacija često kreira znanje iz neprovjerenih, nepouzdanih izvora poput Wikipedije (Keen, 2010., prema Bilić, 2015), te se govori o krizi profesionalizma, tj. vladavini neobrazovane rulje što može imati različite negativne posljedice u sustavu obrazovanja.

Velika greška kod nastavnika je kada oni sami misle da koriste moderne tehnologije pa u suvremenoj nastavi koriste isključivo „PowerPoint“ i tako imaju mišljenje da je to garancija uspješnijeg učenja od „klasične“ nastavne metode, tj. usmenog izlaganja (Matijević i Topolovčan, 2017). S obzirom na to da su naviknuti na brzinu u svim aktivnostima pripadnici net generacije ne dozvoljavaju pojavu nestrpljenja i dosade, te ih je nužno uključivati u zadatke i razne aktivnosti (Vidaković, 2013). Tapscott (2009) krivicu za nedostatak usredotočenosti net generacije pripisuje nastavnicima koji imaju dosadna i nezanimljiva predavanja. „Digitalne urođenike“ potrebno je dodatno educirati o neprihvatljivim ponašanjima tijekom nastave, kao što je npr. situacija kada se na nastavi informatike učenike nagradi igranjem računalnih igara, što za nastavnika nije vrijeme odmora od odgojno-obrazovnog rada (Krelja Kulenović, Vasiljević i Bodiš, 2013).

2011. godine UNESCO (2011:23) je objavio važan dokument za institucije s preporukama o IKT obrazovanju s tri nivoa kompetencija:

  • Razumjeti tehnologije i integrirati tehnološke kompetencije u kurikulum (tehnološka pismenost),
  • Korištenje tih kompetencija – za cilj ima produbljivanje znanja studenata, građana i radnog stanovništva i ciljem da primijene stečena znanja u školi za rješavanje složenih problema s kojima se susreću u stvarnome životu,
  • Stvaranje novih znanja – nastavnici ne bi trebali samo osmišljavati aktivnosti u učionici prema ciljevima nego i sudjelovati u razvoju programa unutar škole koji unaprjeđuju njihove ciljeve.

UNESCO (2011) predlaže kurikulumske ciljeve koje bi nastavnici trebali ostvariti prema modulima te su detaljnije prikazani u tablici 1.

Tablica 1. Ciljevi za nastavnike, prema UNESCO (2011).
image

Car (2013) u svojem radu zaključuje da je veliki izazov na pedagozima, nastavnicima i roditeljima da pokušaju razumjeti mlade i pripremiti ih za budućnost te kontinuirano integrirati vanjske utjecaje gdje je jako bitna teorija cjeloživotnog učenja. Bilić (2015) zaključuje da ne treba kriviti tehnologiju za probleme s novom generacijom, već da treba sagledati i odgajatelje (digitalne pridošlice) koji nisu pripremljeni za nove generacije. Kako bi se u prvome redu osposobilo nastavnike koji poučavaju djecu, nastavnike treba pripremiti već na nastavničkim fakultetima za nove scenarije i pitanja važna za školski život i djelovanje (Matijević i Topolovčan, 2017).

Zaključak

„Univerzalni“ recept poučavanja novih generacija učenika ne postoji, s obzirom na to da su svake godine učenici napredniji, te stoga treba neprestano primjenjivati druge, modernije i različite metode poučavanja. Shahneaz i sur. (2014) u svojem istraživanju zaključuju da se tehnologiju ne treba smatrati zasebnom cjelinom nego sastavnim dijelom poučavanja.

Metaforsko shvaćanje odgoja novih generacija navodi Gudjons (1994), govoreći o dva odgojitelja koje naziva „kipar“ i „vrtlar“. „Kipara“ opisuje kao osobu koja oblikuje odgajanika prema vlastitoj zamisli onoga što je prema njegovom shvaćanju odgoj, a „vrtlara“ promatra kao odgajatelja, tj. kao osobu koja stvara uvjete za razvoj i odgoj, gdje odgajanik postaje samostalniji.

Net generacije vrlo dobro prate nove tehnologije, ali nisu dovoljno dobro upoznati sa opasnostima koje vrebaju na internetu, te je nužan bolji odgoj, tj. netiquette (internetski bonton) koji detaljnije pojašnjava pravila i posljedice ponašanja na internetskim mrežama. Učitelji, „digitalni pridošlice“, moraju se potruditi oko pridobivanja učenika nove generacije, ali trebalo bi organizirati i radionice i razna predavanja kako bi se i učenike pokušalo „natjerati“ na prihvaćanje drugih načina rada i razmišljanja.

Literatura

  1. Benček, A. i Marenić, M. (2006). Motivacija učenika osnovne škole u nastavi matematike. Metodički obzori, 1(1), 104-117. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/11516
  2. Bilić, V. (2015). Načini učenja, online aktivnosti i ishodi odgoja net-generacije. U T. Gazdić-Alerić i M. Rijavec (Ur.), Istraživanje paradigmi djetinjstva, odgoja i obrazovanja (593-607). Zagreb: Učiteljski fakultet.
  3. Car, S. (2013). Adolescencija 21. stoljeća: društvena uvjetovanost, temeljne karakteristike i pedagoški izazovi. Pedagogijska istraživanja, 10(2), 285-292. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/129673
  4. Clemence, M. i Shrimpton, H. (2017). Millennial myths and realities. London: Ipsos MORI.
  5. Fernández-Cruz, F. J. i Díaz, M. (2016). Teachers generation Z and their digital skills. Media Education Journal, XXIV(46), 97-105.
  6. Generational breakdown: info about all of the generations. (2016). Preuzeto s The center for Generational Kinetics: https://genhq.com/faq-info-about-generations/
  7. Generations x, y, z and the orhers. (2018). Preuzeto s Social marketing: http://socialmarketing.org/archives/generations-xy-z-and-the-others/
  8. Gudjons, H. (1994). Pedagogija – temeljna znanja. Zagreb: Educa.
  9. Huzjak, M. (2010). Obrazovanje na distancu i e-učenje u likovnoj kulturi. Metodika, 11(20), 8-22. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/61529
  10. Keen, A. (2010). The Cult of the Amateur : How Today’s Internet Is Killing Our Culture. New York: Doubleday/Currency.
  11. Krelja Kurelović, E., Vasiljević, B. i Bodiš, S. (2013). Odgojna komponenta u nastavi informatike. Metodički obzori, 8(2013)1(17), 5-13. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/106245
  12. Kušić, S. (2010). Online društvene mreže i društveno umrežavanje kod učenika osnovne škole: navike facebook generacije. Škola i život, LVI(24), 103-125. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/63281
  13. Lisek, J. i Brkljačić, T. (2012). Tko nam to dolazi? Korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) i stilovi učenja kod novoupisanoga naraštaja studenata FER-a. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 55(3-4), 29-52.
  14. Mandarić, V. (2012). Novi mediji i rizično ponašanje djece i mladih. Bogoslovska smotra, 82(1), 131-149.
  15. Matijević, M. (2013). Multimedijska i konstruktivistička didaktika u učionici iz 19. stoljeća. U N. Hrvatić i A. Klapan (Ur.), Pedagogija i kultura (291-299). Zagreb: Pedagogija i kultura.
  16. Matijević, M. (2014). Učitelji, nastavnici i pedagozi između ciljeva i evaluacije u nastavi. Pedagogijska istraživanja, 11(1), 59-76.
  17. Matijević, M. (2017). Na tragu didaktike nastave za net-generacije. U M. Matijević, (Ur.), Nastava i škola za net-generacije (19-46). Zagreb: Učiteljski fakultet.
  18. Matijević, M. i Topolovčan, T. (2017). Izazovi i trendovi u multimedijskoj didaktici. Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Bjelovaru, 11, 87-99.
  19. Negroponte, N. (1995). Beeing digital. New York: Alfred A. Knopf.
  20. Oblinger, D. G. (2005). Educating the net generation. Washington: DC: EDUCAUSE.
  21. Papert, S. (1980). Mindstorms: children, computers, and powerful ideas. New York: Basic Books.
  22. Prensky, M. (2001). Digital Natives, Digital Immigrants. On the Horizon, 9(5), 3-6. Preuzeto 4. 1 2019 iz Edupoint, CARNet: http://edupoint.carnet.hr/casopis/40/clanci/3
  23. Previšić, V. (2007). Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Pedagogijska istraživanja, 4(2), 179-186. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/118322
  24. Rijavec, M., Miljković, D. i Brdar, I. (2008). Pozitivna psihologija. Zagreb: IEP d.o.o.
  25. Rivoltella, P. C. (2002). Internet i odgoj. Analiza pedagoških modela i smjernice za razmišljanje. Kateheza, 24(3), 265-280.
  26. Sejtanić, S. (2016). Stilovi rada nastavnika. Mostar: Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru, Nastavnički fakultet.
  27. Shahneaz, M. A., Akhter, S. i Yasmin, N. (2014). The impact of teacher and technology in class room. Journal of education and practice, 5(27), 79-82.
  28. Silov, M. (2007). Odgoj i teorija smisla. Odgojne znanosti, 9(1), 75-89.
  29. Tapscott, D. (2009). Grown Up Digital: How the net generation is changing the world. New York: Emerald Group Publishing Limited.
  30. UNESCO. (2011). UNESCO ICT competency framework for teachers. Pariz: Unesco. Preuzeto s https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000213475
  31. Vidak, I. (2014). Facebook, komunikacija 21. stoljeća. Praktični menadžment, 5(1), 48-52.
  32. Vidaković, M. (2013). Net generacija i e-učenje: savremena obrazovna revolucija. Digitalne medijske tehnologije i društveno-obrazovne promene, 3, 255-266.
  33. Vojvodić, K. i Matić, M. (2015). Online kupovni obrasci generacije Y. Market-Tržište, 27(2), 171-188. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/151320
  34. Vrcelj, S., Klapan, A. i Kušić, S. (2009). Homo Zappiensi – kreatori nove škole // Buduća škola – Škola budućnosti. U N. Potkonjak (Ur.), “будућа школа” (“Buduća škola”), Zbornik radova sa naučnog skupa, 2. dio (751-763). Beograd: Srpska akademija obrazovanja.