Od ideje do proizvoda – glazbeni instrumenti

od otpadnog materijala

alenka_strafela

Alenka Štrafela

Sažetak

Želja učenika da pjevaju, plešu, sviraju glazbene instrumente i svijest da glazba ima pozitivne učinke na cjelokupni razvoj pojedinca i da je glazba oduvijek bila poznata kao lijek, probudila je ideju izrade glazbenih instrumenata.

Budući da je naša škola uključena u projekt Eko škola, s ekološkog stajališta smo za proizvodnju glazbenih instrumenata odabrali ambalažni otpad i materijale koje smo prikupili u prirodi.

U 1. razredu smo rad planirali projektno, jer smo s tim postigli da su učenici aktivni, da se bave problemima sadržaja učenja i da ih povezuju međupredmetno.

Na satima glazbene umjetnosti upoznali smo narodnu glazbu i pjevali narodne pjesme. U sklopu kulturnog dana otišli smo do ptujskog dvorca, gdje smo pogledali kolekciju narodnih instrumenata i na nekim svirali.

Tijekom nastave likovnih umjetnosti učenici su izrađivali vlastite instrumente – zvečke i kišne štapove. Dijelovi ambalažnog otpada korišteni su za izradu, a materijali iz prirode koje su sami sakupili korišteni su kao punilo.

Zvečke su korištene za stvaranje pratnje uz pjevanje narodnih pjesama. Također su naučili plesati narodni ples.

Učenici su bili kreativni, motivirani i inovativni u svom radu. Provedba nastave u obliku projektnog rada pokazala se uspješnom.

Ključne riječi: projektni rad, kreativno izražavanje, stvaranje, suradnja, ekologija, otpadni materijali, glazbeni instrumenti.

Kako je došla ideja?

Učenici prvog razreda, koje podučavam i s kojima provodim puno vremena, želju da svakodnevno pjevaju, plešu, sviraju glazbene instrumente izražavali su svakodnevno. Dopadalo im su slušanje različitih žanrova glazbe, smirivanje uz glazbu, igranje uz zvuke glazbe, plesanje i sviranje različitih instrumenata.

Rad je započet projektno s ciljem da učenici pokažu i iskažu već stečena iskustva odnosno usvojena znanja te da steknu nova saznanja i znanja. Uključili smo veći broj osjetila učenika čime smo potakli akciju i aktivirali situaciju učenja, jer takvo učenje također pokreće istodobnu aktivaciju kognitivne, emocionalne, motoričke i socijalne sfere učenikove osobnosti.

Svijest da glazba ima pozitivne učinke na cjelokupni razvoj pojedinca i da je glazba oduvijek poznata kao lijek probudila je ideju izrade glazbenih instrumenata. Ideja je potekla od učenika koji su željeli imati glazbeni instrument na dohvat ruke i koristiti ga više puta dnevno za opuštanje. To je bio vodeći princip našeg projekta.

Campbell (2004) ističe pozitivne učinke slušanja klasične glazbe, npr. Mozart. Ako roditelji nauče svjesno koristiti Mozartovu glazbu u djetetovom životu, to može imati dubok utjecaj na njega ili nju, čak i prije njihovog dolaska na svijet.

Instrument odnosno glazbeni instrument Drew (1995) definira kao vrstu pripreme kojom izvodimo glazbu. Kaže da glazbeni instrument može biti svaka stvar koja proizvodi neki zvuk ili ton. U instrumente uključuju i glas čovjeka.

Kod izbora tematike smo se vodili činjenicom da se u to vrijeme održavaju Dani europske kulturne baštine i željeli smo aktivno sudjelovati u učenju o kulturi u našoj povijesti te u završnom događaju s vlastitim doprinosom.

Dani europske kulturne baštine i Tjedan kulturne baštine godišnji su projekti koji predstavljaju praznik baštine, koji okupljaju profesiju, odgajatelje, školsku mladež, lokalne zajednice, društva i zainteresiranu javnost radi prepoznavanja, otkrivanja, zaštite i širenja pozitivnog stava prema baštini.

Rad smo planirali projektno s učenicima prvih razreda, jer smo s tim postigli da su učenici aktivni, da se bave problemima sadržaja učenja i da ih povezuju međupredmetno. Da bismo povećali učinak učenja, pokušali smo postići cilj koristeći više osjetila.

Projektno nastavni rad

Projektno nastavni rad jedan je od didaktičkih sustava poduke namijenjen učenicima da dođu do znanja i razvijaju vještine vlastitim radom, koje su vezane za stvarne životne događaje oblikovane projektima učenja. Sastoji se od učitelja, učenika, sadržaja i didaktičkih sredstava (Kramar, 2009).

Korištenjem modela projektnog učenja kod učenika razvijamo rješavanja problema i suradničkog učenja. Bezjak (2006) navodi da se projektni rad temelji na projektnoj strukturi rada, koja poboljšava međusobne odnose svih koji su uključeni u proces.

Način rada za projektno učenje karakterizira činjenica da se učenici ne fokusiraju samo na njegovu provedbu, već i tijekom rada uče i vlastitim aktivnostima obogaćuju svoja znanja i sposobnosti. Od frontalne nastave razlikuje se po tome što je to planirana aktivnost koja bi trebala biti pokrenuta iz djetetove unutarnje potrebe uz stalno vođenje učitelja (Novak, 2009).

Temeljno je obilježje projektnoga učenja da se učenici uključuju u probleme sadržaja učenja. Problem rješavaju cjelovito, povezujući sadržaje učenja o istoj problematici s dva ili više srodnih područja. Sam rad govori o principu interdisciplinarnosti. Planiranje i provedba projekta učenja s tematikom pripreme proizvoda od otpadnih materijala naglasak stavlja na iskustveno učenje. Važno je da učenici teže postizanju cilja koristeći sva osjetila kako bi maksimizirali učinak učenja. Sama tema je konkretna i životno orijentirana. Uključivanje interesa učenika, njihove potrebe i sposobnosti s izborom tematike projekta moguće je ukomponirati tako da mogu birati između različitih materijala iz kojih će izrađivati proizvode. To su materijali koji se mogu dobiti u kućnom okruženju, te tako mogu povezati temu projekta učenja sa stvarnom životnom situacijom.

Ciljevi rada našeg projektnog učenja:

  • izraditi glazbene instrumente za stvaranje glazbenih pratnji,
  • upoznati postupke izrade,
  • izvoditi praktične aktivnosti,
  • razvijati ručne vještine,
  • steći i primijeniti znanja i iskustva,
  • korisno koristiti otpadnu ambalažu za proizvodnju glazbenih instrumenata.

Postupak rada:

  • obilazak zbirke narodnih instrumenata,
  • priprema materijala, pribora, izrada plana,
  • bojenje,
  • lijepljenje sastavnih dijelova,
  • sastavljanje sastavnih dijelova,
  • izložba,
  • obilazak zbirke narodnih instrumenata.

Na satima glazbene umjetnosti upoznali smo narodnu glazbu, narodne instrumente i pjevali narodne pjesme.

Svijest da djeca rjeđe posjećuju izložbe i muzeje nego što bi to bilo poželjno, potaknulo nas je organiziranju kulturnog dana u dvorcu Ptuj. Pogledali smo kSLIKA 1olekciju narodnih instrumenata. Tijekom stručnog prezentiranja učenici su upoznali karakteristike pojedinih instrumenata i njihovu uporabu. Neke glazbene instrumente također su svirali.

Slika 1. Obilazak zbirke narodnih instrumenata, sviranje na instrumentima

Tijekom nastave likovne umjetnosti učenici su izradili SLIKA 2vlastite instrumente – zvečke i kišne štapove. Dijelove ambalažnog otpada koristili su za izradu, a materijali iz prirode koje su sami sakupili korišteni su kao punilo.

Slika 2. Korištenje otpadne ambalaže

Nekim zvečkama dodali su različite žice da bi instrumenti stvarali različite zvukove. Kad su sve dijelove sastavili i zalijepili, oslikali su i obojili glazbene instruSLIKA 3mente, dodatno ih likovno opremivši. Stvoreni su korisni glazbeni instrumenti – zvečke s umjetničkim dodirom.

Slika 3. Bojenje

SLIKA 4SLIKA 5
Slika 4. Punjenje glazbenih instrumenata           Slika 5. Izložba u prostorijama škole

Tijekom sati glazbe, učenici su sa zvečkama napravili pratnju prilikom pjevanja narodnih pjesama. Također su naučili plesati narodni ples.

Zvečke su učenici koristili na vlastitu inicijativu i za vrijeme odmora, povezivali se u skupine i stvarali vlastite glazbene interpretacije.

Zaključak

U školi je za završetak Dana europske kulturne baštine bio organiziran događaj na kojem su učenici nastupali i za izvođenje glazbene točke koristili glazbene instrumente koje su samostalno stvorili. Ti instrumenti su nam služili tijekom cijele školske godine kao i sljedeće školske godine na satovima glazbe.

Učenici su bili kreativni, motivirani i inovativni tijekom rada. Provedba nastave u obliku projektnog rada pokazala se uspješnom.

Uključili smo kognitivne, iskustvene i psihomotorne aspekte tako da su učenici razvijali kreativne vještine. Tako su do znanja dolazili aktivno, kroz istraživanje i kreativno razmišljanje.

Literatura

  1. Campbell, D. (2004). Mozart za otroke: prebujanje otrokove ustvarjalnosti in mišljenja s pomočjo glasbe. Ljubljana: Založba Tangram.
  2. Dnevi evropske kulturne dediščine in teden kulturne dediščine. Ljubljana, september 2018. http://www.bled.tv/dnevi-evropske-kulturne-dediscine-in-teden-kulturne-dediscine/.

  3. Drew, Helen (1995): Moja prva velika knjiga o glasbilih. Ljubljana: Mladinska knjiga.

  4. Kramar, M. (2009). Pouk. Nova Gorica: Educa, Melior.
  5. Novak, H., Žužej, V., Glogovec, V. Z. (2009). Projektno učno delo kot učni model v vrtcih in osnovnih šolah.
  6. Revija Bodi eko. Zdravljenje z glasbo – kako nam glasba pomaga do boljšega počutja? Ljubljana, rujan 2019.

Knjižnica pod krošnjama

katarina_juvan

Katarina Juvan

Sažetak

Čitanje je važno za jezični, intelektualni i općeniti razvoj djeteta. Čitanje u obitelji izvrsno utječe na djetetovo učenje čitanja i uspješno učenje, na razvoj njegove čitateljske pismenosti i čitateljsku kulturu u njegovoj odrasloj dobi. Za poticanje čitanja osim roditelja odgovorni su i učitelji. Dokazano je da djeca kojoj su roditelji čitali slikovnice u predškolskom razdoblju kasnije u školi imaju bolji uspjeh u učenju. Knjižnica pod krošnjama ljeti je bogato osvježenje za sve mještane koji su željni čitanja.

Ključne riječi: čitanje, knjižnica, krošnje, djeca, stvaranje.

Uvod

Učiteljica sam u seoskoj školi u selu Polšnik nad Litijo. Škola je mala i ima samo 29 djece. U školi imamo knjižnicu u kojoj učenici svaki tjedan posuđuju knjige koje nose kući i čitaju za čitateljsku značku. Budući da ljeti za vrijeme praznika knjižnica nije otvorena, pridružili smo se projektu Knjižnica pod krošnjama. Na tjedan dana dobijemo velik broj kvalitetnih knjiga (posuđuje nam ih Zavod Divja misel Ljubljana) u lijepim drvenim kutijama koje postavljamo pod krošnje drveća gdje prolaznici uživaju u ljetnom čitanju. Osim čitanja, u prijepodnevnim satima djeci nudimo kreativne radionice i pripovijedanje bajki koje održavaju iskusne pripovjedačice iz knjižnice Litija. S djecom dolaze i roditelji te bake i djedovi kojima također ponudimo hlad i laganu literaturu kao što su npr. domaći i strani časopisi i revije.

Čitanje pod krošnjama

Knjiga u prirodi zaboravljeno je zadovoljstvo. Knjige koje na tjedan dana donesemo u SLIKA 1Polšnik pružaju kvalitetan izbor za čitanje. Knjižnica je smještena u idili zelenih brežuljaka i brda ispod pravog slovenskog sjenika. Posjetitelje uvijek oduševi prelijep pogled koji se odatle pruža na sve strane.

SLIKA 2Obično tjedan traje od nedjelje do subote. Prvi dan imamo otvorenje Knjižnice pod krošnjama. Slijedi dinamičan i aktivan tjedan gdje se u prijepodnevnim satima pobrinemo za naše najmlađe mještane. U posljednje vrijeme primjećujemo i posjete djece iz drugih općina, jer dobar glas daleko se čuje. Učiteljice i odgojiteljice pripremaju radionice za djecu. Djeca su se u pet godina otkad pripremamo program mnogočime bavila. Od akvarija za ribice, stripova, slikanja na kamenu, slikanja na drvu, izrade mininogometnog igrališta za pravi mininogomet, provodili smo eksperimente s vodom i okušali se u origamiju. Svake godine posjeti nas pripovjedačica koja djeci pripovijeda bajke na štaglju. Pritom nas uvijek promatra puh Brane koji viri iza ruba krova. Nakon radionica djeca imaju vremena za SLIKA 3listanje knjiga. Listaju ih i pregledavaju, čitaju i promatraju ilustracije ili se jednostavno igraju s njima i slažu ih u kućice. I bake rado posjećuju naše prijepodnevne radionice, jer se u hladu krošnji prepuste užitku čitanja raznih revija i kuharskih savjeta. Čitanje tako traje od 10 sati ujutro pa sve do navečer kad počinju događanja za odrasle.

SLIKA 4SLIKA 5
SLIKA 6SLIKA 7

SLIKA 8U večernjim satima organizatori osiguraju glazbene nastupe, predstavljanje pjesnika i slikara čije radove izlažemo u ljupkoj maloj galeriji. Posebna je atrakcija večeri pripovjedač, koji se pobrine da nam se uz bajke za odrasle naježi koža i na trenutak prestanemo disati dok napeto slušamo stare narodne bajke.

SLIKA 9

A ujutro pod sjenikom ponovo počinje rad s djecom. Radionice osiguravaju da djeca cijeli SLIKA 10tjedan s veseljem posjećuju našu Knjižnicu pod krošnjama gdje se mogu posvetiti čitanju slikovnica i knjiga za sve ukuse i uzraSLIKA 11ste. Sretna sam što se i za vrijeme praznika mogu pobrinuti da moji učenici aktivno čitaju, da su motivirani za rad i da rado dolaze i stvaraju. Važno je da pritom uživaju, da se raduju SLIKA 12našim zajedničkim druženjima pod krošnjama u društvu pomno odabranih i kvalitetnih knjiga. Događanja su vrlo posjećena, jer nas je prema našoj procjeni posjetilo više od tisuću najmlađih i malo manje mladih posjetitelja, a reakcije i prijedlozi za budućnost vrlo su dobri. Raduje nas što nSLIKA 13as posjećuju cijele obitelji, koje u prirodi listaju knjige i razgovaraju o njima. Riječ je o aktivnosti bez glamura, o aktivnosti koja miriše na svjež zrak, u seoskom okruženju. Ali zato donosi mnogo istinskog užitka i opuštajućih trenutaka.

SLIKA 14SLIKA 16

Zaključak

Čitanje u prirodi donosi mnogo toga lijepoga. Ležaljka, pjev ptica, dobra knjiga i vjetar u kosi ljeti dočaravaju novo iskustvo. Iskustvo koje mladom čitatelju pomaže zavoljeti knjigu i čitanje. Zato ćemo se na Polšniku nastaviti truditi da Knjižnica pod krošnjama ostane naša konstanta u srpnju. U vrijeme kad djeca imaju praznike i ponekad ne znaju što bi sa svojim vremenom. Osiguravamo da je njihovo slobodno vrijeme maksimalno iskorišteno, i to dalje od televizije, računala i pametnih telefona. Vraćamo se u sjenu drveća i čitamo knjige, koje su čovjekove najbolje prijateljice i pozivaju nas na odmak od dnevne rutine te nas vode u čudesne svjetove koji su onome koji ne čita nedostupni.

Literatura

  1. https://www.bralnaznacka.si/
  2. http://www.knjiznicapodkrosnjami.si/
  3. Kropp, P. (2000). Vzgajanje bralca: naj vaš otrok postane bralec za vse življenje. Tržič: Učila.

Bajke su naše bogatstvo

lea_napotnik

Lea Napotnik

Sažetak

U ovom radu je opisan projektni rad prvoškolaca koji su istraživali i učili o različitim bajkama. U uvodu je navedeno značenje bajki. Važne su za razvijanje mašte kod djece, za prevladavanje strahova, za proširivanje rječnika, a ujedno su i naše kulturno bogatstvo. Slijedi opis načina učenja o različitim bajkama. Opisani su različiti i zanimljivi načini učenja o bajkama i popratnim aktivnostima – stvaranje, izrada rječnika, lokalna klasifikacija i analiza intervjua ispitanih učenika.

Ključne riječi: slovenske bajke, učenje, stvaranje, lokalna klasifikacija.

Uvod

Bajke, pripovijetke, legende i basne su se uvijek smatrale djelima narodnog duha, koja se na svojstven način prenose iz generacije u generaciju. Sadržaji se odnose na ljudsku maštu, iskustvo i uobičajenu komunikaciju. Bajke su ljudima služile za obogaćivanje života, za razvijanje mašte, za prevladavanje strahova i neobjašnjivih događaja. Bajke imaju čudesnu moć, jer dobro uvijek pobjeđuje zlo, i unatoč napetostima, uživamo u iščekivanju sretnog kraja. One su bogat izvor lokalnog naslijeđa i kulture, pa je jako važno da ih naši najmlađi i upoznaju. Iz tog razloga sam se odlučila posvetiti više vremena upoznavanju bajki, te sam odlučila s učenicima na zanimljiv način istražiti i što više naučiti o slovenskim bajkama. Željela sam da mladi slušatelji i čitatelji vlastitim osjetilima iskuse bogatstvo bajki, te da nauče o njihovim osobitostima i spontano nauče kako su njihovi preci živjeli i doživljavali svijet. Moja je namjera bila da se narodna tradicija o bajkama ne zaboravi, na način da se i dalje prenosi s jedne generacije na drugu. Mislim, da čak i kroz narodnu tradiciju djeca grade svoj identitet. Čitanjem različitih bajki djeca uče o ljudskom životu koji je u prošlosti bio drugačiji. Istraživali su lokalne posebnosti bajki, a slušanjem bajki obogaćivali su svoj rječnik i izradili rječnik manje poznatih riječi. Proveli smo i intervju.

Opis aktivnosti

1. Slovenske bajke

Učenici su na početku razmišljali o slovenskim bajkama i isticali koncepte koji se odnose na bajke. Misli, asocijacije i izvedbe djece smo zapisivali na plakat. Saznali smo da znaju jako puno o bajkama. Nastala su tri koncepta: slovenski, narodni i koncept o bajki. Pojmove smo osmislili i povezali.

U nastavku smo zajedno razmišljali, razgovarali i tražili inIMG_3908formacije o slovenskim bajkama. Otkrili smo da bajke imaju svoje posebnosti. Pojavljuju se ljudi, stvorenja iz bajki, neodređena mjesta, ali s karakteristikama koje otkrivaju gdje je bajka nastala, autor nije poznat. Tako smo došli do saznanja zašto govorimo slovenski, zašto narodne i zašto bajke.

Slika 1. Što su slovenske bajke?

2. Čitanje bajki

Uz pomoć knjižničarke, potražili smo policu s narodnim bajkama i otkrili da različiti ljudi imaju različite bajke. Među njima smo, naravno, pronašli najviše slovenskih bajki. Odabrali smo ih i stavili na posebnu policu. Dogovorili smo se da će te knjige neko vrijeme biti na posebnom mjestu, a mi ćemo često posegnuti za njima i upoznavati slovensku tradiciju bajki. Odabrane bajke su nam često čitali i pripIMG_3912ovijedali u različitim prilikama: učitelji, stariji učenici, Tamarina baka i članice Udruge umirovljenika Šempeter. Svaku bajku često smo obnovili i provjerili razumijevanje sadržaja, tražili osobine bajke, lokalne karakteristike, analizirali smo ih, ponovo doživjeli i stvarali. Neke bajke smo samo pročitali i u njima uživali.

Slika 2. Polica sa slovenskim bajkama

Istovremeno smo upoznali bajke iz različitih područja Slovenije (Koruška, Prekmurje, Dolenjska, Belokranjska, Gorenjska, Tolmin, Primorje, Resian, Štajerska, Savinja). Najveću pažnju smo posvetili bajkama iz domaćeg okruženja, Savinjske doline. Učenici su bili iznenađeni kada su slušanjem čuli poznata imena mjesta, brda i rijeka. Bilo im je zanimljivo da su ljudi iz našeg kraja izmislili toliko bajki.

Čitanjem zbirke Babica dobili smo ideju u školu pozvati jednu od naših baka. Tamara je predložila da dođe njena baka jer voli čitati. Dogovorili smo se za posjet. Baka Silva nam je pročitala bajku Pastir. Susret s njom je bio srdačan, uživali smo je slušati, puno smo joj pričali o bajkama i konačno kušali domaće sušeno voće.

Baka Silva nas je impresionirala svojom posjetom, te smo počeli razmišljati s kime bismo još mogli podijeliti svoje znanje o bajkama. Odlučili smo pozvati starije mještane Šempetra. Ljubazno su se odazvali našem pozivu i pokazalo se da je taj susret od neprocjenjive vrijednosti. Gospođe su govorile o tome kako su provele svoje djetinjstvo, opisivale su najrazličitije događaje, navike, običaje, iskustva. Svoje pripovijedanje su obogatile bajkama koju su čule u svom djetinjstvu. Bile su oduševljene kako pomno pratimo njihove pripovijesti, zanimamo se, pitamo, a isto tako smo i mi njima prenijeli neka nova saznanja.

Posjet je za sve bio nezaboravan – za učenike, učiteljice i članice Doma umirovljenika.

3. Izrada rječnika

IMG_3996Tijekom učenja o bajkama spontano je nastao rječnik o manje poznatim riječima. U skoro svakoj bajci pronašli smo neke riječi koje danas gotovo nikada ne čujemo. Pojedine riječi smo zapisali i objasnili. Tako je nastao vrijedan rječnik kojega često čitamo i stavljamo na posebno, jasno vidljivo mjesto u knjižnici. Rječnik je zanimljiv i koristan za ostale posjetitelje knjižnice.

Slika 3. Rječnik manje poznatih riječi

4. Nastajanje bajki

u našoj je prirodi da nastojimo proživljavati bajke na različite načine. Tako smo neke oživjeli plesom, igrom, razgovorom i na umjetnički način. Najveća vrijednost je bila uživanje u slušanju.

5. Lokalna klasifikacija bajki

Istraživanjem i čitanjem bajki saznali smo da su bajke često lokalno okarakterizirane. Odlučili smo svoje poznavanje razvrstati prema lokalnom podrijetlu. Naslove bajki smo razvrstali na plakatu. Zbog nepoznavanja geografskog položaja Slovenije regijama smo dali svoja imeIMG_3993na. Sloveniju smo zamislili kao kokoš. Imena različitih područja smo imenovali prema dijelovima tijela kokoši (Prekmurje = glava, Štajerska = vrat, Koruška = leđa, Tolmin – Primorska = zadak, Dolenjska i Bela Krajina = noge, Savinjska = trbuh). Prilikom izrade plakata smo se zabavljali i smijali.

Slika 4. Plakat

6. Intervju

Prije nego smo se počeli sustavno baviti slovenskom bajkom obavili smo intervju. Sudjelovalo je 29 učenika prvog razreda. Isti intervju smo obavili i nakon završetka aktivnosti, te smo uspoređivali podatke. Intervjuirali smo svakog učenika pojedinačno. Intervju je pokazao da bajke ne razvrstavaju prema autoru, stoga su imali manje saznanja o bajkama. Na početku su slušali naslove svih bajki koje poznaju. Tijekom aktivnosti učili su o osobitostima narodne tradicije i već su bajke razdvojili po podrijetlu. U njihovoj zbirci je bilo još mnoštvo naslova bajki. Prepoznali smo i popisali manje poznate bajke. Veliki naglasak je stavljen na lokalne bajke za koje nisu znali i nisu predvidjeli da postoje. Uz pomoć intervjua dokazali smo da su sudionici u istraživanju puno naučili o slovenskoj narodnoj bajci.

Zaključak

Sa sigurnošću možemo reći da su prvoškolci obogatili svoje djetinjstvo bajkama koje smo čuli i da smo si postavili cilj da ćemo nastaviti s ovom temom. Slovenske bajke su tako nedovršena tema da je jednostavno nismo mogli dovršiti. Bajke su nešto što nam obogaćuje znanje, svjesnost, maštu, rječnik i još puno toga. Ono što je važno je uživanje u slušanju. Slovenska bajka je kod svih učenika ostavila izvrstan dojam. Vjerujemo da smo svi puno naučili o slovenskim bajkama, a prije svega smo stekli odnos poštivanja prema našoj prošlosti, koju ćemo čuvati i prenositi na buduće generacije.

Literatura

  1. Bolhar, A. (2000) Slovenske narodne pravljice. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Brenkova, K. (1970) Slovenske ljudske pravljice. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  3. Brenkova, K. (1979) Babica pripoveduje. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  4. Goljevšček, A. (1991) Pravljice, kaj ste? Ljubljana: Mladinska knjiga.
  5. Grafenauer, N., Unuk, J. (2002) Slovenske pravljice. Ljubljana: Nova revija.
  6. Kunaver, D. (1991) Slovenska dežela v pripovedki in podobi. Ljubljana: Mladinska knjiga
  7. Štefan, A. (2011) Za devetimi gorami. Ljubljana: Mladinska knjiga.

Eko čitalačka značka

barbara_ceh

Barbara Čeh

Sažetak

Živimo u vremenu u kojem prevladavaju različite informacijske tehnologije. Stoga je važno održati dobar odnos prema knjigama i čitanju te ohrabriti učenike u tom smjeru. Kroz čitanje učenici šire svoj rječnik, razmišljaju o čitanju i tako razvijaju svoju kreativnost. Već godinama u Osnovnoj školi Gornji Petrovci vodimo Eko čitalačku značku. U Eko čitalačkoj znački nastojimo potaknuti učenike ka kreativnom razmišljanju u vezi s učenjem o ekološkim sadržajima i očuvanju ekološke kulture kroz knjigu. U članku je prikazano kako prenositi ekološke sadržaje učenicima kroz čitanje i pročitane tekstove.

KLJUČNE RIJEČI: čitanje, čitalačka značka, ekologija, stvaranje.

Eco reading badge

Abstract

We live in times of various information technology dominance. It is therefore important that we keep a good relationship with books and reading and encourage pupils in this direction. Through reading, students build their vocabulary, they think about reading, and thus develop their creativity. For years, at the Primary School Gornji Petrovci, we have been practising the Eco Reading Badge. With it we try to encourage students to develop creative thinking in connection with learning through ecological content and preserve the ecological culture through the books they read. The article presents how to pass on ecological content to pupils through a process of reading and the analysis of what has been read.

Key words: reading, reading badge, ecology, creativity.

 

1. Uvod

Naša škola već dugi niz godina aktivno sudjeluje u projektu Eko škola kao način života. U okviru ovog projekta pripremili smo plan ekoaktivnosti kroz koji provodimo različite aktivnosti u školi. Tijekom školske godine učenici sudjeluju u ekokvizu, skupljanju otpadne električne i elektroničke opreme, skupljanju plastičnih čepova, prikupljanju otpadnog papira i kartona, otpadnih baterija, izradi i namještanju upozorenja za prekidače i elektroničke uređaje. Učitelji potiču učenike da piju vodu iz vodomata i koriste staklenke za višekratnu upotrebu. U okviru Eko škole također dajemo prednost osvIješćivanju o ekonomičnom korištenju vode s pomoću upozorenja ili natpisa iznad umivaonika u toaletama i uključivanju učenika u uređivanje okoline naše ustanove. Sve aktivnosti prati vrlo važna aktivnost unutar školske knjižnice – Eko čitalačka značka (Osviješčivanje – Ekočitanje za ekoživot).

2. Čitanje

Čitanje je važno jer se dijete kroz čitanje opismenjuje. Djeca žele čitati jer ih već od malena zanimaju slikovnice koje vole proučavati. Što više odrastaju, to više ih interesuju sve zahtjevniji tekstovi. Zadatak djeteta je naučiti čitati, jer je to najvažnija društvena kompetencija koju dijete treba u školi i u igri. Dijete mora biti svijesno da je čitanje zabavno, ali i teško. U školi mora dijete upoznati slova koja onda uči razumno kao glasove povezivati u nove riječi. Stoga je važno da dijete puno čita. Čitanje treba biti djetetu zabava, a ne prinuda ili napor.

Da bi djeca zavoljela čitanje, moraju i njihovi roditelji čitati s njima. To je važno naročito zato da mogu s djetetom tokom čitanja razgovarati, da dijete razmišlja o pročitanom, da komentira i postavlja pitanja. Ako je dijete naviklo na to, također će jednako reagirati i u školi tokom čitanja knjige. Ako dijete uzgajamo uz knjige, obogatit ćemo njegov rječnik, razmišljanje i govor. Čitanje razvija maštu i kreativnost. Knjige su izvor informacija u životu na različitim područjima, one pridonose općoj upućenosti i percepciji i kroz njih djeca lakše rješavaju svakodnevne probleme i situacije. Čitajući, djeca ne dobivaju samo sadržaj već i druge važne informacije.

3. Eko čitalačka značka

A) Ciljevi i sadržaj eko čitalačke značke

  • jačanje ekološke svijesti pomoću knjige
  • poticati učenike k čitanju lektire s ekološkom tematikom
  • pomoću pročitane lektire pridonijeti edukaciji o našoj okolini
  • razvijati kreativno razmišljenje
  • ostvariti, napraviti različte proizvode (plakate, priče, pjesme, …) koji će izložiti pitanja okoliša.

B) Aktivnosti eko čitalačke značke

S učenicima prve trijade smo u školskoj knjižnici kod časova knjižničkog odgoja najprije razgovarali o eko sadržajima i aktivnostima koje provodimo u sklopu projekta Eko škola kao način života u našoj školi. U razgovoru smo te aktivnosti povezali s njihovim doprinosom ljepši i čišći okolini.

slika 1Zatim su učenici samostalno potražili čtivo u knjižnici, u našem slučaju bajke s eko sadržajima. Zajedno smo pogledali bajke koje su učenici izabrali, utvrdili jesu li sadržajno prikladni i izabrali priču koja se učenicima najviše svidjela.

Slika 1. Učenici su u knjižnici potražili bajke o eko sadržajima.

S učenicima smo porazgovarali o naslovu knjige, zatim smo bajku uz prikazivanje slika u knjizi i pročitali. Uslijedila je rasprava o sadržaju i povezanosti sadržaja s ekologijom. Nakon rasprave učenici su počeli s kreativnim radom. Crtali su crteže na osnovu pročitane bajke s ekološkim sadržajem. Zatim smo iz njihovih crteža izradili poster koji smo izložili u našem eko kutku.

slika 2slika 3
Slika 2, 3: Stvaranje

slika 4S učenicima 2. i 3. trijade održali smo raspravu o ekologiji unutar školske zajednice. Učenici su napisali pjesmu i prikupili ideje o tome slika 5kako djelovati ekološki. Sve ideje su sažete u pjesmi i na plakatima koje smo izložili u našem eko kutku. Sva djela su također pretstavljena na eko događaju škole na svjetski dan planeta Zemlje 22. travnja.

Slika 4, 5: Učenici su napisali pjesmu i izradili poster

4. Zaključak

Ekologija je važan čimbenik u razvoju djece, što je također povezano s čitanjem. Čitanje je jedna od osnovnih aktivnosti koju dijete usvaja u prvoj trijadi ili ranije. Stoga djeca mogu naučiti ekološki sadržaj i unaprijediti ekološku svijest kroz rano čitanje. Mi, učitelji moramo im pri tome pomoći i bodriti ih. Važnu ulogu u tome imaju i roditelji koji sudjeluju u razvoju svog djeteta i podržavaju ih kada je potrebno.

Učenici vole doći u školsku knjižnicu i istraživati. Uz različito čtivo u knjižnici imaju mogućnost usvajanja novih sadržaja, osobito ekoloških. I sami su ustanovili da mogu u školskoj knjižnici naći mnogo literature s ekološkim sadržajem. Stoga ćemo u budućnosti nastaviti s čitalačkom eko značkom i stvarati nova djela na različite načine.

Literatura

  1. Kropp, P. (2000). Vzgajanje bralca: naj vaš otrok postane bralec za vse življenje. Tržič: Učila.
  2. Cole, R. M. (2009). Ustvarjajte za otroke: pravljice za lahko noč. Ljubljana: Karantanija.
  3. Jamnik, T. (1994). Knjižna vzgoja. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo in šport.
  4. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport, Zavod za šolstvo (2013). Bralna pismenost v vrtcu in šoli. Pridobljeno 1. 3. 2019.
  5. Eko škola. Pridobljeno 1. 3. 2019.
  6. Ekoakcijski načrt Osnovne šole Gornji Petrovci

Ustvarjalni projekt – Pravljica o kraljični in zmaju

denis_matezic

Denis Matežič

Uvod

Kaj so pravljice, učenci poznajo, saj jih redno poslušajo že v vrtcu in doma. Domišljijske pripovedne zgodbe jih s svojimi zapleti in razpleti privlačijo, zato jih pri pouku redno beremo in se o njih pogovarjamo. Pravljice se od ostalih pripovedk ločijo po pravljičnih značilnosti, zato sem učence prvega in drugega razreda kombiniranega oddelka podružnične šole vprašala, katere pravljične prvine že poznajo. Ob plakatu, na katerem so bile zapisane pravljične značilnosti, smo ugotovili, da nekatere prvine že poznajo, nekatere pa še ne. V en glas pa so mi povedali, da se pravljice začnejo z nekoč in končajo: In srečno sta živela do konca svojih dni. Navajali so tudi nekatere znane pravljične osebe: Sneguljčica, Pepelka … Poznali so pravljično število tri in sedem. Pravljične značilnosti smo poiskali v clip_image002znanih ljudskih pravljicah, ki smo jih pri pouku že obravnavali. Učenci so tako ugotavljali razlike med svetom, v katerem živijo, in domišljijskim svetom, ki je značilen za pravljico. Ker je bil naš cilj samostojno ustvariti pravljico, sem jih postopno vodila od zamisli do realizacije z upoštevanjem le teh.

Slika 1. Pravljične prvine

Postopek ustvarjanja pravljice kraljična in zmaj

Ker se učenci razlikujejo po učnih stilih (vizualni, slišni, kinestetični), smo se dogovorili za različne učne strategije oz. zaporedje vseh aktivnosti, ki bodo potekale od začetka do končnega cilja. Izhodišče vsebine pravljice so bile prstne lutke in plastične živali, ki so jih izbrali po lastni presoji in so nam bile na voljo v razredu. Majhne lutke so poimenovali ter določili glavne in stranske književne osebe. Vloge so prstnim lutkam določili sami, jim clip_image004dodali osebnostne lastnosti in ob tem razvijali zmožnost predstavljanja in vživljanja v književne junake. Z lutko so se »poistovetili« ter si sproti izmišljali besedilo. Pri upovedovanju sem jih opozorila, da morajo ločiti čas dogajanja, saj se pravljica dogaja v preteklosti – nekoč.

Slika 2. Naprstne lutke

Pri likovni umetnosti so narisali sceno, ki je temeljila na dvoplastnosti dogajanja: grad – gozd. Narisali so tudi notranjost gradu in posamezne prizore, kjer se je pravljica dogajala. Domišljijsko predstavo dogajalnega prostora in časa so povezali s svojimi izkušnjami iz vsakdanjega sveta in drugih umetnostnih del.

clip_image006 clip_image008
Slika 3, 4: Izdelovanje scene

clip_image010Pri ustvarjanju so si nesebično pomagali. Učenci so vadili igro vlog v šoli in v podaljšanem bivanju. Za delo so imeli dovolj časa. Bili so visoko motivirani in usmerjeni v učenje. Pravljico so ustvarjali z minimalno učiteljevo pomočjo.

Slika 5. Animiranje naprstne lutke

Snemanje pravljice

Pred snemanjem so pripravili prostor in po potrebi menjali scene. Učenci so v dogajalni prostor vstopali posebej z lutkami, ki so si jih sami izbrali. Lutke so doživeto oživeli z glasom in spontano animacijo. Dramatiziranje zgodbe je zahtevalo svojevrstno disciplino, saj je potek dramatizacije določalo zaporedje osnovnega dogajanja v igri. Učenci so sami improvizirali v besedi in gibu, sledili so le osnovni ideji zgodbe. Pravljico smo posneli s fotoaparatom po zaključenih celotah. V računalniškem programu Movia maker smo posamezne dele združili v celoto in dodali glasbeno spremljavo s prosto dostopnega portala, ki je popestrila dogajanje v amaterskem filmu ter poudarila pravljično napetost. Filmu, ki so ga poimenovali Kraljična in zmaj, smo dodali najavno in odjavno špico. Spremno besedilo je bilo podpisano, ali pa ga je pripovedovala drugošolka. Včasih smo morali določen prizor clip_image012večkrat posneti, saj se je zataknilo pri govoru, ali pa so se spomnili še kakšne zanimivosti in so jo hoteli vključiti v prizor. Prvošolci in drugošolci so se pri delu spodbujali. Ob ustvarjanju pravljice so pridobili pester mozaik znanja in veliko izkušenj rokovanja z lutkami.

Slika 5. Prizor iz amaterskega filma Kraljična in zmaj

Zaključek

Vsak učenec je imel možnost, da se pri ustvarjanju pravljice čim bolj izkaže s svojimi predlogi in pobudami. Med učnim procesom sem spremljala njihovo delo z namenom, da bomo tekom učenja izboljševali njihovo znanje. Učenci so se na organizacijskem, govornem in likovnem področju zelo izkazali. Nasvete, spodbude in namige so uporabili za izboljševanje procesa učenja, saj smo bili osredotočeni na proces in napredek učenja, šele nazadnje na končni videz pravljice. Učenci so bili pri delu zelo motivirani, navdušeni nad lutkami in odlično opravili zastavljeno nalogo. Pri učenju so se zabavali. Amaterski filmček smo predstavili tretje in četrtošolcem ter otrokom iz vrtca. Nad njim pa so bili navdušeni tudi starši mladih ustvarjalcev.