Socijalne igre u razredu

tea_zagorc

Tea Zagorc

Sažetak

U ovom članku predstavljam razne socijalne igre provedene s učenicima četvrtog razreda Osnovne škole Center iz Novog mesta. Socijalne igre nisu obične društvene igre, već tehnike pomoću kojih utječemo na višu razinu psihosocijalne kompetencije, razvoj socijalnih vještina, djetetova samopoimanja, samopoštovanja i samopouzdanja. Cilj je postignut ako sudionici na kraju razgovaraju o tome kako su doživjeli igru, kako su prihvatili ostale članove grupe, kako su se osjećali. Ako ljudi jedni druge shvaćaju ozbiljno, ako uzmu u obzir potrebe svih te se uz ove zahtjeve dalje razvijaju, među njima se stvara socijalna energija. Mogućnosti za izražavanje takvih osjećaja pružaju socijalne igre koje su tijekom provedbe podijeljene u nekoliko faza.

Učenici su bili zadovoljni provedenim igrama. U tome se odražava odnos između pojedinca kao osobe i skupine. Učitelji bi trebali težiti pozitivnoj socijalnoj atmosferi u učionicama, jer to učenike čini uspješnijima.

Ključne riječi: socijalne igre, pozitivna socijalna atmosfera, međusobna suradnja, uspješnost učenika.

1. Uvod

Suvremena škola mora prenijeti nova znanja, transformirati postojeće znanje i omogućiti da nastavnici i učenici stječu vlastite ideje, znanja i iskustva.

Suvremena škola temelji se na timskom radu koji mora obuhvatiti sve segmente života i rada škole. Prema Brajši (1995) uspješna je škola ona timskog rada, timske kreativnosti, timskog vođenja i timske atmosfere. U njoj se učenici i učitelji uče surađivati, zajedno stvarati, zajedno voditi i odlučivati. Temelj takve škole je suradnja i povezivanje.

Socijalne igre imaju komunikacijski i interaktivni značaj. Kako interakcije, tako i socijalni odnosi nastaju tijekom provedbe socijalnih igara. Stoga su to tehnike koje pomažu djeci i odraslima da se međusobno upoznavaju i nauče slušati jedni druge, razumijevati te se uživjeti u drugoga, prihvatiti i rješavati konfliktne situacije i izgraditi odnose suradnje, a ne natjecanja.

Ispravno je da vođe uzimaju u obzir da se skupina kao i atmosfera u njoj formiraju postupno. J. Gillette i M. Mc Collom u knjizi Group in the Primary classroom (1990) govore o procesu formiranja skupine. Ta ima dvije faze:

  • očekivanja
  • interakcije.

Postupno se počinju razvijati norme i svi dobivaju svoj status u skupini. Stvara se kultura skupine. Skupina oblikuje bihevioralne karakteristike, navike i odnose te pomaže u izgradnji socijalnog identiteta, što je jedan od elemenata samopoimanja i samopoštovanja (Virk Rode i suradnici, 1998).

Socijalne igre podijeljene su u pojedinačne faze oblikovanja skupine, koje su sažete prema gradivu Hausa Schwalbacha (1967). Te su faze:

  • faza predstavljanja i upoznavanja,
  • faza komunikacije i oblikovanja skupine,
  • faza promatranja,
  • faza uživljavanja i identifikacije,
  • faza napada i samoobrane.

2. Opis socijalnih igara

Predstavit ću vam nekoliko igara koje spadaju u različite faze događaja u skupini.

2. 1. Faza predstavljanja i upoznavanja

  • Kako su me nazivali u ranom djetinjstvu, mladosti…

Cilj: Učenici izgovaraju imena koja su za njih koristili njihovi roditelji, školski kolege, prijatelji i učitelji. Time se predstavljaju u različitim ulogama koje su do sada imali. Osobni kontakt uspostavlja se u igri, stoga mora biti svrha predstavljena članovima već na samom početku.

  • Što volim raditi

Cilj igre je da se članovi skupine međusobno upoznaju prema svojim interesima. Učenici sjede u krugu i svaki kaže što radi. Tada to ide ovako: primjerice, netko u skupini kaže Zovem se Mate i volim voziti bicikl. A što ti voliš raditi? Okreće se svom desnom susjedu. Desni susjed ponavlja ime i interes svog lijevog susjeda, dodaje svoje ime, svoj interes i okreće se svom desnom susjedu i pita ga što on voli raditi. Igra traje toliko dugo da svi dođu na red. Igra nije natjecateljske prirode, pa je jako zabavna.

2. 2. Faza komunikacije i oblikovanja skupine

  • Vođenje slijepca

Slika 1-pomCilj ove igre je usredotočiti se na verbalnu komunikaciju. Sudionici su podijeljeni u parove. Prvi u paru ima zatvorene oči, drugi ga uhvati za ramena i sigurno ga vodi po prostoru. Nakon dvije minute mijenjaju uloge. Nakon završetka igre sjede u krugu i razgovaraju o tome kako su se osjećali kao slijepci i kao vođe. Šutnja je bitna za dobro izvođenje igre.

Slika 1. Vođenje slijepca

  • Sastavljanje brodice

Skupina je podijeljena u nekoliko manjih skupina do 5 članova. Svaka skupina odabere vođu i promatrača. Sve skupine dobivaju isti materijal – papir, škare, ljepilo, bojice itd. za izradu brodice. Zadatak vođe i članova skupine je napraviti bilo kakvu brodicu koja će plutati na površini vode najmaSlika 2-pomnje dvije minute. Vođe skupina organiziraju rad, a promatrači promatraju. Iskustvo pokazuje da učenici dobro prihvaćaju ovaj oblik rada, osjećaju se dobro jer se u malim skupinama uvažavaju njihove ideje, mogu sami organizirati posao i voditi ga. Ovo im je korisno iskustvo za život.

Slika 2. Sastavljanje brodice

2. 3. Faza promatranja

  • Što se je promijenilo

Skupina je podijeljena u dvije podskupine, koje su postavljene u redu, jedna prema drugoj. Svaki član ima minutu da bi pažljivo promotrio onoga koji mu stoji nasuprot. Onda se svi u oba reda okreću leđima i ne mogu se vidjeti. Svatko u svakom redu za to vrijeme na sebi promijeni tri stvari. Zatim se ponovno okreću jedni drugima i pokušavaju uočiti u čemu je promjena.

2. 4. Faza uživljavanja i identifikacije

  • Drvo

Svaki sudionik ispred sebe ima svoj papir. Svi imaju na raspolaganju iste boje. Svatko Slika 3-pomse upušta u svoje trenutno raspoloženje i prema tome slika drvo. Svaki sudionik daruje svoje drvo nekome u skupini. Svi se pokušavaju uživjeti u raspoloženje koje pokazuje primljena slika. Umjesto drveta, učitelj može odabrati bilo što drugo, što zbog svoje raznolikosti može dobro ilustrirati raspoloženje (npr. nebo).

Slika 3. Drvo

  • Želje

Svi sudionici presaviju list papira u oblik harmonike. Na njega moraju velikim tiskanim slovima napisati svoje ime. Nakon toga uruče harmoniku s dobrim željama i lijepim mislima susjedu s lijeve strane. Na ono što dobiju od susjeda lijevo, napišu želje ili neku misao upućenu onome čije je ime na njemu. Igra je gotova kad svatko dobije u ruke harmoniku sa svojim imenom. (Slika 4 – Želje)

3. Zaključak

Učenici su tijekom i nakon provedenih igara bili oduševljeni, opušteni, veseli i pozitivni. Sigurna sam da su socijalne igre učenike još više povezale.

Socijalne igre pozitivno utječu na opuštenost učenika, što je temelj za učinkovito školsko učenje.

Literatura

  1. Lavrič, A. (1995). O družabni igri se razmnoževa. Sodobni pedagog, sht. 3-4, p. 169 – 176.
  2. Maximovich, Z. (1991). Mladina delavnice: psihološko primarno preventivni program, namenjen mladini lepšega občega varstva. Ljubljana: Sekcija za preventivno delo pri Društvu psihologov Slovenije.
  3. Virk Rode, J., Belak Ožbolt, J. v sodu. (1990). Razred kot socialna skupina v družabnih igrah. Ljubljana: Zavod Rs za šolstvo.
  4. Virk Rode, J., Belak Ozbolt, J., Beltram, J., Bozovičar, V., Lah, S., Lavrič, A., et. al. (1998). Družabne igre v osnovne skodelice. Ljubljana: Zavod Rs za šolstvo.
  5. Virk Rode, J., Belak Ozbolt, J., Beltram, J., Bozovičar, V., Lah, S., Lavrič, A., et. al. (1998). Socialne igre v osnovni šoli. Ljubljana: Zavod Rs za šolstvo.

Socijalne igre u izvannastavnim aktivnostima

lea_kosak

Lea Košak

Sažetak

U svom radu pod nazivom Socijalne igre u izvannastavnim aktivnostima predstavljam socijalne igre koje sam provela u sklopu izvannastavnih aktivnosti Fit školarac s učenicima 1. i 2. razreda i Zdrava škola s učenicima 4. i 5. razreda osnovne škole Center u Novom mestu. Ideja o njihovoj provedbi potekla je od strane učenika jer su izrazili želju za igranjem. Kako su socijalne igre od velike koristi kako za učenike tako i učitelje, odlučila sam se temeljito usredotočiti na njih tijekom sljedeća tri mjeseca. Korist socijalnih igara za učenike je u tome da se opuštaju, stupaju u međusobni kontakt, povezuju se, usamljena djeca ostvaruju kontakt s drugima, među učenicima se razvija solidarnost, međusobno pomaganje i tolerancija drugosti. Učitelji mogu putem socijalnih igara uspostaviti ravnopravniji, izravan i prijateljski odnos s učenicima, sveobuhvatnije ih upoznati te se s njima zabaviti.

Učenici su bili oduševljeni izvedenim socijalnim igrama, jer su dublje upoznali sebe i svoje vršnjake, a uz to puno naučili i zabavili se.

Ključne riječi: socijalne igre, izvannastavna aktivnost, iskustveno učenje, socijalno učenje, međusobna suradnja.

Uvod

Trajanje provedbe aktivnosti: 24 nastavna sata, povezana tijekom 3 mjeseca.

Socijalne igre jedna su od metoda iskustvenog učenja koje se temelji na vlastitom ljudskom iskustvu stečenom sudjelovanjem, djelovanjem u stvarnim, konkretnim situacijama. Socijalne igre nisu usredotočene na obrazovanje, već se veći naglasak stavlja na osobni rast, stjecanje i usavršavanje određenih socijalnih vještina i grupnu terapiju. Socijalne igre bismo mogli nazvati interakcijskim igrama jer kod njihove provedbe dolazi do interakcije s ostalim članovima skupine, od kojih sudionici najviše nauče. Igre nam omogućuju bolje prihvaćanje drugih, poštovanje i toleriranje mišljenja, osjećaja i ponašanja ostalih članova skupine. Važne su u oblikovanju vlastitog identiteta i u lakšem prihvaćanju sebe jer osoba postaje samopouzdanija, kada se bolje upozna i nauči nešto novo o sebi (Lavrič 1995: 169-176). Socijalne igre su također tehnike koje pomažu kako djeci tako i odraslima da se međusobno bolje upoznaju i nauče slušati jedni druge, razumiju i užive u drugog, prihvaćaju i rješavaju konfliktne situacije i grade odnose suradnje umjesto međusobnog natjecanja. (Virk Rode i suradnici 1998: 20).

Socijalne igre bile su izvedene po pojedinačnim fazama koje su Virk Rode i suradnici (1998: 25-46) preuzeli od Hausa Schwalbacha (1967):

  1. faza predstavljanja i upoznavanja,
  2. faza komunikacije i oblikovanja skupine,
  3. faza promatranja i otkrivanja
  4. faza uživljavanja i identifikacije,
  5. faza napada i samoobrane.

U prvoj fazi socijalnih igara ciljevi su: uspostaviti početni kontakt između sudionika (učitelja, učenika), riješiti se suzdržanosti i straha od javnog govora.

U drugoj su fazi ciljevi socijalnih igara: izraziti i oblikovati emocije, razumjeti važnost govora u oslobađanju potisnutih emocija, upoznati razne oblike komunikacije.

U trećoj fazi cilj promatrača je da što točnije odredi kako se nešto odvija u odnosu na određenu situaciju. Učenje razlikovanja promatranja drugih i samog sebe.

U četvrtoj fazi članovi skupine se užive u osobnost nekoga drugog, pokušavaju ga razumjeti prema njegovoj situaciji, pokušaju biti svjesni njegovih stavova i upoznati njegove potrebe, bolje ga razumjeti i bolje surađivati s njim.

U petoj fazi cilj igara je da članovi skupine budu svjesni sukoba unutar skupine, da uviđaju različita ponašanja i mehanizme za rješavanja sukoba te se susreću s novim oblicima ponašanja koji se mogu prvo testirati u obliku igre.

Opis i provedba socijalnih igara

Predstavit ću samo nekoliko socijalnih igara koje sam izvela u sklopu izvannastavne aktivnosti Fit školarac s 1. i 2. razredom, a zatim i u izvannastavnoj aktivnosti Zdrava škola s učenicima 4. i 5. razreda. Socijalne igre provedene su prema gore opisanim pojedinačnim fazama.

1. faza predstavljanja i upoznavanja

1.1. Zeleni krokodil (Virk Rode i suradnici 1998: 26)

Cilj učenja: Učenici se predstave imenom i pokušaju zapamtiti imena svojih vršnjaka i učitelja u skupini. Pod imenom zamišljaju osobu, pa je samim time riječ o komunikaciji, a ne samo pamćenju imena.

Slika_1_Zeleni_krokodilProvedba i zapažanja: Učenicima sam rekla da sjednu na stolice poredane u krugu. Netko iz skupine rekao je svoje ime, a susjedu je rekao: “Ti si krokodil.” Susjed (krokodil) ponovio je prethodno ime, dodao svoje i rekao sljedećem: “Ti si krokodil.” Igru smo igrali na početku školske godine kada su se učenici počeli međusobno upoznavati. Primijetila sam da su oni učenici koji su tijekom igre bili koncentriraniji bolje zapamtili imena svojih prethodnika.

Slika 1. Zeleni krokodil

2. faza komunikacije i oblikovanja skupine

2.1. Vođenje slijepca (Virk Rode i suradnici 1998: 29)

Slika_2_Vodenje_slepcaCilj učenja: Naglasak je na verbalnoj komunikaciji i povjerenju.

Provedba i zapažanja: Učenike sam podijelila u parove. Prvi u paru si je zavezao oči maramom, a drugi ga je svojim uputama vodio po prostoru. Nakon dvije minute zamijenili su uloge. Primijetila sam da je vođenje bilo uspješnije među članovima koji se međusobno dobro poznaju te su dobri prijatelji.

Slika 2. Vođenje slijepca

2.2. Pantomima (Virk Rode i suradnici 1998: 31)

Ciljevi učenja: Učenici se užive u neko zanimanje ili neki događaj te ga predstavljaju pomoću mimike. Igra pruža mogućnosti velike snalažljivosti na tom području pa potiče i Slika_3_Pantomimakreativnost.

Provedba i zapažanje: Učenike sam podijelila u dvije skupine. Prva skupina je zamislila neko zanimanje ili događanje koje je netko iz druge skupine trebao pokazati pantomimom. Ostali članovi druga skupine pokušali su pogoditi što prikazuje. Članovi prve skupine su ih pri tome ispravljali, odnosno usmjeravali pravom rješenju.

Slika 3. Pantomima

3. faza zapažanja i otkrivanja

3.1. Što se promijenilo (Virk Rode i suradnici 1998: 35)

Cilj učenja: Učenici prepoznaju u čemu se partner promijenio.

Provedba i zapažanje: Učenike sam podijelila u dvije skupine koje su se postavile u dva rSlika_4_Kaj_je_spremenjenoeda, okrenute jedne prema drugoj. Svaki član imao je minutu kako bi brižno promatrao onoga koji mu je stajalo nasuprot. Potom su se svi iz oba reda okrenuli drugom leđima. Svatko je u tom trenutku na sebi promijenio tri stvari. Potom su se ponovno okrenuli drug prema drugom i pokušali otkriti u čemu se je onaj, koji mu stoji nasuprot, promijenio. Primijetila sam da su oni učenici koji su detaljno promatrali protivnika lakše otkrili promijene na njemu.

Slika 4. Što se promijenilo

4. faza uživljavanja i identifikacije

4.1. Pozitivne osobine (Virk Rode i suradnici 1998: 45)

Cilj učenja: Uživjeti se u osobine drugoga i kod njega naći barem jednu dobru osobinu.

Slika_5_Pozitivne_lastnostiProvedba i zapažanje: Svaki učenik je na papir napisao imena svih ostalih učenika u skupini. Potom je uz svako ime napisao barem jednu njegovu dobru osobinu. Na kraju je svatko pročitao što je napisao. Primijetila sam da su kod ove igre učenici više uronili u drugoga i pokušali naći nešto dobro u njemu. Ova igra je pomogla jačanju samopouzdanja posebice manje odlučnih i povučenih članova skupine.

Slika 5. Pozitivne osobine

5. faza napada i samoobrane

5.1.Samoobrana (Virk Rode i suradnici 1998: 46)

Cilj učenja: PoSlika_6_Samoobrambajedinac jasno izražava i štiti svoje interese pred prilično jakom skupinom.

Provedba i zapažanje: Svi učenici osim jednog su stajali te se zagrlili rukama i oblikovali čvrst krug. Jedan učenik je stupio u sredinu kruga te se pokušao probiti van njega. Primijetila sam da su učenici ovu igru shvatili vrlo ozbiljno. Igra je u učenicima probudila osjećaj pobjede, ljutnje, nemoći.

Slika 6. Samoobrana

Zaključak

Moja ocjena provedbe socijalnih igara je vrlo pozitivna jer se pokazalo da su se nakon izvođenja socijalnih igara odnosi među učenicima poboljšali, bilo je manje nasilničkog ponašanja i poboljšao se odnos učenika prema učiteljici. Primijetio se i učinkovitiji način razmišljanja i kreativnosti učenika, bolja komunikacija između učenika i bolja komunikacija između učenika i učiteljice.

Literatura

  • Lavrič, A. (1995). Raziskava o socialnih igrah. Sodobna pedagogika, št. 3 – 4, str. 169 – 176.
  • Maksimovič, Z. (1991). Mladinske delavnice: psihološko primarno preventivni program, namenjen mladostnikom zgodnjega obdobja. Ljubljana: Sekcija za preventivno delo pri Društvu psihologov Slovenije.
  • Virk Rode, J., Belak Ožbolt, J. in sod. (1990). Razred kot socialna skupina in socialne igre. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  • Virk Rode, J., Belak Ožbolt, J., Beltram, J., Bozovičar, V., Lah, S., Lavrič, A., Levstik, M., Mancini, D., Paravan, I., Pučnik – Ozimič, I., Seliškar, S., Slaček, D., Šilc, Z., Tihole, D., Verli, T., Vrečko, M. (1998). Socialne igre v osnovni šoli. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.