Nastava na daljinu

sasa_klemenc

Saša Klemenc

Sažetak

Pojava epidemije COVID-19 u prošloj školskoj godini postavila je preko noći mene i mnoge učitelje u ulogu “učitelja na daljinu”. Što točno znači ova sintaktička cjelina i koju strategiju učenja treba odabrati da bi bila uspješna? Nažalost, to je morao utvrditi svaki učitelj pojedinačno. Osim što sam se našla u ulozi „učiteljice na daljinu“, morala sam se snaći i kao majka 9-godišnjaka te tako iz prve ruke spoznati pozitivne i negativne strane obrazovanja na daljinu.

Ključne riječi: Covid19, daljina, učitelj, učenici, podučavanje, nemir

Uvod

U školskoj 2020./2021. godini podučavala sam 4. razred. S obzirom na to da je novonastala situacija u zemlji donijela neizvjesnost, već smo početkom školske godine posvetili jedan tehnički dan informatičkom opismenjavanju 4.razreda. Svi učitelji smatrali su da većina učenika ove dobi još nije bila dovoljno informatički potkovana da bi pokazala samostalnost u slučaju obrazovanja na daljinu. U školi smo se najprije povezali s učiteljima koji predaju informatiku. Svaki razred je odradio 5 samostalnih školskih sati, tijekom kojih smo učenike upoznali s Arnes online učionicom, pokazali im kako funkcionira, kako se u njoj otvara određena datoteka itd. Svaki od učenika dobio je također svoje korisničko ime i lozinku uz pomoć kojih je mogao ući u online učionicu. Također smo jednom tjedno provjeravali njihovo razumijevanje pregledom domaće zadaće koju su pronašli u online učionici svog razreda. Tim koji je oformljen za provedbu nastave 4. razreda donio je odluku da učenici svoje odrađene zadatke unose odnosno učitavaju u aplikaciju Google photos koja im je bila poznata od prethodne godine, umjesto u online učionicu. Ravnateljica nas je zamolila da za izvedbu potencijalnog »obrazovanja na daljinu« prikupimo podatke o učenicima, koji nemaju računala kako bismo im omogućili njihovu uporabu. Naše osnovno komunikacijsko okruženje bile su Arnes online učionica i Zoom.

Obrazovanje na daljinu

Tijekom prvog zatvaranja države uslijed pojave epidemije COVID-19, kontaktirala sam svakodnevno s učenicima i roditeljima putem e-pošte, Arnes online učionice i Zooma. Roditelje sam upoznala s radom na daljinu uz opširniju obavijest, u kojoj sam navela sve ključne informacije kako bi rad protekao što lakše. Najprije sam nedjeljom u online učionicu učitavala sve nastavne sadržaje odnosno zadatke koje su učenici morali izvršiti tijekom školskog tjedna. Naš zajednički dogovor bio je da mi urađene zadatke proslijede svaki dan ili barem do petka. Za učenike sam u online učionici pripremila i raspored nastavnih predmeta, kako bi školske zadatke mogli izvršavati kao što to rade u školi. U raspored su imali uključene i sate videokonferencije na platformi Zoom. Sa mnom su sate na Zoomu imali 3 puta, a s učiteljicom engleskog jezika i tjelesnog odgoja jednom tjedno. Na našim satima objašnjavala sam nove nastavne sadržaje za učenje, povremeno pregledala neke izvršene zadatke, a jedan sat Zooma uvijek je bio posvećen druženju. Na satima druženja dotakli smo se raznih tema: poteškoća u učenju tijekom obrazovanja na daljinu, nedostatka slobodnog vremena (neracionalno iskorišten dan) i usamljenosti (nedostatak druženja s prijateljima, školskim drugarima i drugaricama) te smo sudjelovali u raznim pokretnim igrama. Učenicima je mnogo značilo to što su se mogli sastajati putem videokonferencija na platformi Zoom. Nakon završenog sata omogućila sam učenicima nastavak druženja.

Primjer davanja uputa/pružanja informacija u online učionici:

* Školski tjedni nisu razvrstani po redoslijedu.

clip_image002

Sadržaj slike: NASTAVA NA DALJINU; VAŽNO! PISMENO OCJENJIVANJE-DRUŠTVO

Provjera znanja-pišemo u četvrtak, 15.4.2021.

Pismeno ocjenjivanje znanja imat ćemo u četvrtak, 22.4.2021.

Učim iz SDZ, str. 56-69, iz bilježnice i radnih/nastavnih listića: DOMŽALE-OPĆINSKO SREDIŠTE (OPĆINE) DOMŽALE

(dodano pod VAŽNO):

Da biste ponovili i osvježili pamćenje, te što lakše shvatili način uporabe bilješki iz bilježnice i SDZ, možete ponovno pogledati PPT prezentacije (u prilogu pod važno):

– Naselja u matičnoj pokrajini

clip_image004clip_image006clip_image008clip_image010clip_image016clip_image012clip_image014
Slike 1-8. Primjeri oznaka/simbola u online učionici 5. a (fotografija: Saša Klemenc)

Primjer predaje odnosno unosa ispunjenih zadataka učenika u aplikaciju Google Photos:

clip_image018Slika 9. Zadatak iz prirodoslovlja (fotografija: Saša Klemenc)

clip_image020
Slika 10. Zadatak iz Društva i priloženi evaluacijski list za određeni školski tjedan (fotografija: Saša Klemenc)

clip_image022Slika 11. Likovni zadatak, stvaranje od otpadnih materijala (fotografija: Saša Klemenc)

Nakon nekog vremena ispostavilo se da neki učenici ne rade školske zadatke onako kako smo se dogovorili. Pojedini učenici su već do sredine tjedna obavili sve zadatke, tako da su ostatak vremena mogli iskoristiti kao svoje slobodno vrijeme. Zbog te sam činjenice bila prisiljena promijeniti tijek rada. Tako sam se s učenicima sastajala svako jutro putem aplikacije Zoom, gdje sam im podijelila zadatke koje su morali završiti do 12 sati. Tada smo se ponovno sastali na Zoomu i zajedno provjerili njihove zadatke. Nije me iznenadilo da su neki učenici dobro surađivali, odazivali se, dok su se drugi skrivali iza ekrana ili nisu reagirali. U većini slučajeva neaktivni učenici su kao razlog naveli slabu internetsku vezu, no to im se nije uvijek moglo dogoditi. Pokazalo se da su aktivno sudjelovali oni učenici koji sudjeluju i u drugim aktivnostima u razredu.

Promijenjeni način rada dobio je veliku pohvalu roditelja jer su učenici bili usmjeravani odnosno vođeni cijelo dopodne i točno su znali što moraju raditi taj dan. Putem aplikacije Google Photos poslali su mi isključivo dogovorene zadatke (npr. pismene sastave i sl.). Iako smo prikupljali odnosno koristili razne prakse, pri čemu su se mnogi roditelji i učenici pomalo ‘gubili’ u pokušajima da se naviknu na novi način informiranja i djelovanja, negdje na sredini razdoblja postigli smo zadovoljavajući tempo rada. Uvelike su mi pomogle i podržale me online zajednice (SIO s konzultantima iz Zavoda za školstvo ili grupe na eTwining platformi) te masovni webinari koji su olakšali usvajanje online alata. Učitelji su također mnogo pomogli jedni drugima, jer su zahvaljujući društvenim mrežama velikodušno dijelili znanja i ideje s kolegama. Ne smijem zanemariti činjenicu da su i roditelji svojom otvorenošću odnosno iskrenošću značajno doprinijeli boljoj atmosferi, tj. fleksibilnijem i lakšem obavljanju školskih zadataka. Neki roditelji obavijestili su me da su zadovoljni mojim radom i da njihovoj djeci dobro ide, da napreduju u radu, dok su drugi bili kritičniji pri komentiranju. Povratne informacije roditelja bile su dragocjene jer su odražavale stvarna stanja u obiteljima mojih učenika i učenica. Činjenica je da su pri obrazovanju na daljinu najviše izgubili učenici koji imaju određene nedostatke u učenju. Uz redovno zaposlenje u školi, od prosinca sam dva puta tjedno u školi podučavala djevojčicu kojoj kod kuće nisu mogli pomoći. Osim što sam učenike podučavala preko ekrana računala te pomagala djevojčici pri radu na daljinu, bila sam i učiteljica svom sinu, koji je također pohađao 4. razred osnovne škole. Ni on još nije mogao na ovaj način samostalno obavljati školske zadatke. Ponekad sam se i sama osjećala kao neka hobotnica, jer su mi se pipci u isto vrijeme našli na nekoliko strana.

Kratkotrajno obrazovanje na daljini

U školskoj 2021./2022. godini podučavam učenike 5. razreda. U rujnu smo u školi nadogradili informatičko znanje učenika, odnosno pokazali im način predaje riješenih zadataka u online učionicu. U slučaju ponovnog obrazovanja na daljinu, aplikacija Google Photos više neće biti potrebna. Ubrzo im je novo informatičko znanje dobro došlo. Početkom studenog poslani smo u karantenu i opet smo bili prisiljeni obrazovati se od kuće odnosno na daljinu. Srećom, obrazovanje na daljinu više nam nije predstavljalo nepoznanicu, ali opet je bilo potrebno obaviti popriličan broj organizacijskih poslova. Način rada poznat nam je još od prošle godine pa smo ga zadržali. Spomenut ću samo da svoje učenike podučavam od 4. razreda. Radikalno sam im promijenila raspored školskih sati, tako da su imali samo jedan “moj” predmet dnevno. Sastajali smo se dva puta preko Zooma, u 8.30 i 12 sati. Ujutro sam im objašnjavala novo nastavno gradivo, neke smo zadatke rješavali zajedno, a ostale su morali predati u moju online učionicu. U 12 sati ponovno smo se sastali i provjerili ispravnost odabranih zadataka. Ovakav način rada osigurao je da učenici u svakom trenutku ostanu aktivni. S obzirom na to da smo isprobali tri različita načina uvođenja podučavanja na daljinu, učenicima je postao omiljen treći (posljednji) način. Povrh svega, istaknuli su da im se svidjelo to što su više vremena proveli na Zoomu slušajući moje objašnjenje i da su se mogli fokusirati samo na jedan školski predmet dnevno. Međutim, svi smo se složili da jedva čekamo sljedeći tjedan i vraćanje u prave školske klupe.

Primjer online učionice:clip_image024Slika 12. Primjer online učionice 5. a u razdoblju karantene (fotografija: Saša Klemenc)

Sadržaj slike: RAD NA DALJINU (8.11.-12.11.2021.)

  • poveznica za naše video susrete, -opći raspored, -raspored po danima. Učitaj (predaj) zapis o novom nastavnom gradivu (temi) u online učionicu danas do 17 sati (Zbrajanje i oduzimanje dužina).
  • ZAPIS O NOVOM GRADIVU U BILJEŽNICU (Zbrajanje i oduzimanje dužina),
  • engleski jezik.

UPUTE ZA SAMOSTALNI RAD – Zoom poveznica. Predaj domaću zadaću u online učionicu danas do 17 sati (SDZ2, str. 12/9. zadatak) -NARATIVNI TEKST, -Raspored po danima.

Primjer predaje odnosno unosa učenikovog zadatka u online učionicu:

clip_image026Slika 13. Zadatak iz prirodoslovlja i tehnike, Prehrambena mreža (fotografija: Saša Klemenc)

clip_image028
Slika 14. Zadatak iz likovne umjetnosti, Prehrambeni lanac (fotografija: Saša Klemenc)

Obrazovanje kod kuće iz prve ruke

»Samoučenje je, čvrsto vjerujem, jedini pravi oblik učenja.«, napisao je Isaac Asimov. Ovo bi bila moja misao vodilja u tom razdoblju da u našem domu ne živi jedan veseli, nadobudni devetogodišnjak. Budući da sam pri upoznavanju s online alatima za nastavu na daljinu najviše naučila zahvaljujući samoučenju, uz velikodušnu podršku kolegica s druge strane ekrana, zaželjela sam da i djeca usvoje ovaj način odnosno misao vodilju. Međutim, u nekim područjima pojavile su se poteškoće, najprije pri motivaciji za učenje, a zatim pri izostanku živog kontakta s učiteljem, djetetovim stilom učenja itd. Uzmemo li u obzir prostorne i vremenske uvjete obrazovanja od kuće, moramo biti pošteno organizirani i disciplinirani kako ne bismo ometali jedni druge i kako bismo određene obveze završili u zadanom roku. Osim svega spomenutog, moramo uzeti u obzir i pravednu uporabu računala u kući te povremenu lošu internetsku vezu. Kao majka uviđam i određene prednosti obrazovanja na daljinu, poput činjenice da djeca rade svojim tempom, pri čemu jedan dio dječje populacije predstavljaju takozvane noćne, a drugi dio jutarnje ptice. Oni uvježbavaju i uče o planiranju, organiziranju, komunikaciji i bontonu putem e-pošte. Uče raditi uz uporabu računala. Povezuju se sa svojom braćom i sestrama pri ispunjavanju zadataka, igri i usvajanju novog nastavnog gradiva. Razvijaju kreativnost u radu, usvajaju nove kućanske vještine, sudjeluju u obiteljskoj ekonomiji. Također uče o međuljudskim odnosima, surađuju, razvijaju empatiju, iniciraju aktivnosti, pregovaraju, argumentiraju i testiraju se u ulogama vođe i podređenih.

Zaključak

Voljela bih da period obrazovanja na daljinu djeca ne zapamte samo kao tjeskobno razdoblje, puno napetosti i straha te ograničenja kretanja i kontakta s ljudima, već kao razdoblje iznimne povezanosti u obitelji. Želim im da spoznaju da nakon svake kiše uvijek zasja sunce. Koronavirus je ustrajan, ali mi smo još ustrajniji.

Literatura

  1. Kang, Shiami K. (2014). Delfinja vzgoja. Radovljica: Didakta.
  2. Palmer, Parker J. (2001). Poučevati s srcem. Ljubljana: Educy.
  3. Kustec, S. (2021). Po poti znanja in srca. Ljubljana: Vzgoja.

Interdisciplinarno povezivanje

u odjelu razredne nastave

sasa_klemenc

Saša Klemenc

Sažetak

U svom članku „Interdisciplinarno povezivanje u odjelu razredne nastave“ želim naglasiti da učitelj može biti kreativan iako je raspoređen na različita radna mjesta. Važno je samo da zna surađivati ​​i da je vješt kod povezivanja. Interdisciplinarno povezivanje između likovne umjetnosti i prirodnih znanosti (upoznavanje okoliša) prilično je često u prvom i drugom obrazovnom razdoblju osnovnih škola, ali često nedostatno i nedovoljno produbljeno. Za taj nedostatak nije kriv sam učitelj, već prenatrpan sustav učenja koji učitelja tjera na stalnu borbu s vremenom. Nastavnicima razredne nastave stoga mogu pomoći učitelji na odjelu za produženi boravak. Ako je nama uspjelo, i vama će.

Ključne riječi: učiteljica razredne nastave, učiteljica produženog boravka, stvaranje, likovni natječaj, interdisciplinarna povezanost, plan rada.

Uvod

1. razred

Zovem se Saša Klemenc i učiteljica sam razredne nastave u Osnovnoj školi Rodica u Sloveniji. U školi sam zaposlena gotovo deset godina i za to vrijeme bila sam raspoređena na razna radna mjesta. Na odjelu produženog boravka bila sam zaposlena četiri školske godine. Po srcu sam vrlo kreativna osoba, ali usprkos tome mučile su me sumnje što i u kojoj mjeri ću moći kvalitetno stvarati sa učenicima. Ubrzo se pokazalo da su moje sumnje i brige bile suvišne. Učiteljica razredne nastave koja je učila u 1. razredu zamolila me da radimo zajedno. U to vrijeme je učila učenike o godišnjim dobima, jeseni, jesenskim plodovima, životinjama, itd.

Zbog nedostatka vremena mi je sugerirala da se dio predmeta realizira tijekom produženog boravka. Budući da sam po osnovnom obrazovanju učiteljica razredne nastave, bila sam oduševljena njezinim prijedlogom. S učenicima prvog razreda znanje o jeseni nadgradili smo likovno umjetničkim radom. Dakle, naše prvo zajedničko stvaranje bilo je na temu jeseni. Jesen nas svake godine obdari nizom različitih boja i dobrota. Drveće je odjeveno u šarenu odjeću. Neke od njenih dobrota napravili smo i na odjelu produženog boravka. Lišće različitih stabala pretvorili smo u životinje, slikali i crtali smo kako drveće izgleda u jesen.

Također smo na velikom plakatu naslikali krošnju drveta, koja nam je poslužila kao drvo zagonetki (zagonetke na drvetu mijenjali smo svaki tjedan). I učiteljica razredne nastave i ja bile smo zadovoljne, jer su učenici lakše i brže pamtili gradivo zbog zajedničke suradnje i interdisciplinarne povezanosti.

3. razred

Sljedeće školske godine bila sam raspoređena u odjel produženog boravka u 3. razred. Njihova učiteljica razredne nastave mi je detaljno objasnila godišnji plan rada. Razgovarale smo i o prirodnim, kulturnim, tehničkim i sportskim aktivnostima koje smo namjeravale provesti tijekom školske godine. Između ostalog spomenula je posjet pčelarskog doma u Lukovici. Pčelarski dom u Lukovici nudi prilagođeni program za djecu u dobi od 4 do 12 godina. Vodič nas je vodio po obrazovnoj medenoj stazi, pokazao nam je košnicu i pčelinjak. Učenici su dobili puno novih informacija o našoj kranjskoj pčeli, prednjim stjenkama košnica, medu, itd. Zajedno smo pogledali i film Ribar Pepe, izrađivali smo svijeće od saća i kušali različite vrste meda. Bilo bi se teško odlučiti koji nam je bio najdraži. Slovenci imamo bogatu prirodnu i kulturnu baštinu, koja odražava našu marljivost, točnost i osjećaj za red. Imamo i svoju pčelu – kranjsku sivku – koju odlikuju slične karakteristike: marljivost, smirenost i štednja hrane. Najvjerojatnije je ona zaslužna što su Slovenci oduvijek bili poznati kao dobri pčelari. Stanovnici našeg teritorija nisu preuzeli košnice koje su susjedni narodi koristili za domaće pčelarenje, već su pčelarili u koritima isklesanim od drveta. Iz toga su potekle kranjske košnice – kranjiči, a kasnije i košnice kakve danas poznajemo. Slovensko pčelarstvo karakteriziraju islikane prednje stjenke košnica, koje su posebna narodna umjetnost u našoj zemlji. Najstarija sačuvana je iz 1758. godine.

Nakon posjeta pčelarskom domu naišla sam na likovni natječaj „Budi eko, čuvaj smreku i pčelu“. Likovni natječaj je interdisciplinarno povezivao likovnu umjetnost sa upoznavanjem okoliša, tako da smo se prijavili na natječaj. Učenici su na Dan znanosti već stekli puno znanja, sada bi ga morali samo ponoviti.

Dobili smo potreban materijal za natječaj a i mnoge ideje. Smreku iz kartona prekrili smo slamom, a zatim ukrasili prirodnim ukrasima i materijalima: pčelinjim medom, korom cimeta, orahom, pravim i divljim kestenom, šipkom, kožom, drvenim krugovima, rafijom, kartonskim cvijećem, itd. Na natjecanju je sudjelovalo čak 1.083 eko smreka, ali mi smo se uspjeli plasirati u sljedeći krug koji je obuhvaćao 51 smreku. Sve eko smreke drugoga kruga bile su izložene u Mercator centru Šiška. Na kraju se naša eko smreka plasirala na izvrsno 5. mjesto.

clip_image002
Slika 1. Eko smreka (foto: Saša Klemenc)

Na Dan znanosti su učenici s posebnim oduševljenjem promatrali i slušali vodiča kad smo se zaustavili kod pčelinjaka. Jako ih je privukla islikana prednja stjenka košnice. Prednje stjenke košnice tipične su za slovenske košnice kranjiče. Veličina odnosno duljina prednjih stjenki košnica bila je različita. Što je roj kojeg su naselile u kranjiču bio jači, to je košnica morala bila šira, a prednja stjenka košnice duža. Obično prednja stjenka košnice ima dužinu od 25 cm, visinu od 12,5 cm i debljinu od 1,5 cm. Pri izradi prednjih stjenki košnica, ne tražimo prečac – ne printamo obrise likova, već je sve ručno nacrtano, pa je svaka prednja stjenka košnice jedinstvena. Obojane su akrilnim bojama. Na prednjoj stjenki košnice prevladavaju vjerski, vojni i svakodnevni motivi te životinje u ljudskim ulogama. Učenici su bili ushićeni kad sam u učionicu donijela drvene daščice za izradu prednje stjenke clip_image004košnice. Prije nego što su počeli stvarati, obnovili su svoje znanje o odgovarajućim motivima i počeli bojicama slikati na papir. Kad su bili zadovoljni svojom slikom, mogli su je naslikati i na daščicu. Na daščicu su slikali akrilnim bojama. Stvaranje slike je dugo trajalo, jer su prvo daščicu morali potpuno obojiti, a tek onda slikati po njoj. Shvatili su da pri tom moraju biti vrlo precizni i sabrani. Prednje stjenke košnica vrlo su dobro islikali.

Slika 2. Prednje stjenke košnica i matrica (fotografija: Saša Klemenc)

clip_image006clip_image008
Slika 3. Prednje stjenke košnica i matrica   Slika 4. Prednje stjenke košnica i matrica (fotografije: Saša Klemenc)

clip_image010Slika 5. Prednje stjenke košnica i matrica (fotografija: Saša Klemenc)

Suradnja s učiteljicom razredne nastave i interdisciplinarno povezivanje ponovno je urodilo plodom. Sigurna sam da su učenici dobro savladali predmet i zapamtili ga za cijeli život. Predmet upoznavanje okoliša, koji se pojavljuje u prve tri godine devetogodišnje osnovne škole, zasigurno je jedan od onih u kojima nalazimo karakteristike različitih predmeta. Naime, uključuje društvene znanosti, prirodne znanosti i tehničke sadržaje koji učenicima omogućuju upoznavanje i razumijevanje prirodnog i kulturnog okruženja. Zapravo, unutar spomenutih sadržaja mogli bi naći elemente svih nastavnih predmeta u osnovnoj školi, što znači i mogućnost interdisciplinarnog povezivanja. Tijekom stvaranja naše eko smreke osmi razredi su se upoznali s pojmom smreke, samim značenjem riječi „eko“, s prirodnim materijalima (pčelinje saće …), s pčelinjom porodicom, njenim domom … Učenici su prebrojavali odabrani materijal te ga sortirali po različitim uzorcima (grupama). Sve češće javljaju se kritike neučinkovitog rada sa previše činjeničnog znanja kojeg škola nudi učenicima. Kao razlog tome navodi se pretežno klasična nastava, što podrazumijeva nastavu svakog predmeta posebno, bez odgovarajućeg povezivanja. Time najvjerojatnije sprječava učenike u formiranju cjelovitog i kritičkog pogleda na svijet, dio kojeg su i oni sami.

Zaključak

Dobri rezultati i reakcije učenika pokazali su da učitelji produženog boravka mogu pridonijeti boljem i lakšem razumijevanju gradiva. Upravo se učitelji produženog boravka u uskoj suradnji s učiteljima razredne nastave možemo pobrinuti da učenici nisu samo usko fokusirani te im tako pomoći da učvrste gradivo kroz različite aktivnosti. Stvaranje s jesenskim plodovima i likovni natječaj “Budi eko, čuvaj smreku i pčelu” samo su jedan dio interdisciplinarnog projekta povezivanja kojeg sam do sada realizirala na odjelu za produženi boravak. Kroz našu suradnju učenici su trajno obogatili svoje znanje.

Literatura

  1. Makarovič, G.(1998). Človek in čebela. Ljubljana in Dunaj: U samostalnoj nakladi Slovenskog etnografskog muzeja i Austrijskog muzeja za etnografiju.
  2. Babnik, J.(1998).Od čebele do medu. Ljubljana: Kmečki glas.
  3. Mencej, M. (1981). Priročnik za čebelarske začetnike. Ljubljana: Zveza čebelarskih društev Slovenije.
  4. Božnar, M. (2002). Zakladi iz čebeljega panja. Ljubljana: Kmečki glas.
  5. Debelak, M. (1991). Čebelarjeva opravila. Ljubljana: Kmečki glas.

Interdisciplinarno povezivanje

u odjelu razredne nastave

sasa_klemenc

Saša Klemenc

Sažetak

U svom članku „Interdisciplinarno povezivanje u odjelu razredne nastave“ želim naglasiti da učitelj može biti kreativan iako je raspoređen na različita radna mjesta. Važno je samo da zna surađivati ​​i da je vješt povezivanja. Interdisciplinarno povezivanje između likovne umjetnosti i prirodnih znanosti (upoznavanje okoliša) prilično je često u prvom i drugom obrazovnom razdoblju osnovnih škola, ali često nedostatno i nedovoljno produbljeno. Za taj nedostatak nije kriv sam učitelj, već prenatrpan sustav učenja koji učitelja tjera na stalnu borbu s vremenom. Nastavnicima razredne nastave stoga mogu pomoći učitelji na odjelu za produženi boravak. Ako je nama uspjelo, i vama će.

Ključne riječi: učiteljica razredne nastave, učiteljica produženog boravka, stvaranje, likovni natječaj, interdisciplinarna povezanost, plan rada.

Uvod

1. razred

Zovem se Saša Klemenc i učiteljica sam razredne nastave u Osnovnoj školi Rodica u Sloveniji. U školi sam zaposlena gotovo deset godina i za to vrijeme bila sam raspoređena na razna radna mjesta. Na odjelu produženog boravka bila sam zaposlena četiri školske godine. Po srcu sam vrlo kreativna osoba, ali usprkos tome mučile su me sumnje što i u kojoj mjeri ću moći kvalitetno stvarati sa učenicima. Ubrzo se pokazalo da su moje sumnje i brige bile suvišne. Učiteljica razredne nastave koja je učila u 1. razredu zamolila me da radimo zajedno. U to vrijeme je učila učenike o godišnjim dobima, jeseni, jesenskim plodovima, životinjama, itd.

Zbog nedostatka vremena mi je sugerirala da se dio predmeta realizira tijekom produženog boravka. Budući da sam po osnovnom obrazovanju učiteljica razredne nastave, bila sam oduševljena njezinim prijedlogom. S učenicima prvog razreda znanje o jeseni nadgradili smo likovno umjetničkim radom. Dakle, naše prvo zajedničko stvaranje bilo je na temu jeseni. Jesen nas svake godine obdari nizom različitih boja i dobrota. Drveće je odjeveno u šarenu odjeću. Neke od njenih dobrota napravili smo i na odjelu produženog boravka. Lišće različitih stabala pretvorili smo u životinje, slikali i crtali smo kako drveće izgleda u jesen.

Također smo na velikom plakatu naslikali krošnju drveta, koja nam je poslužila kao drvo zagonetki (zagonetke na drvetu mijenjali smo svaki tjedan). I učiteljica razredne nastave i ja bile smo zadovoljne, jer su učenici lakše i brže pamtili gradivo zbog zajedničke suradnje i interdisciplinarne povezanosti.

3. razred

Sljedeće školske godine bila sam raspoređena u odjel produženog boravka u 3. razred. Njihova učiteljica razredne nastave mi je detaljno objasnila godišnji plan rada. Razgovarale smo i o prirodnim, kulturnim, tehničkim i sportskim aktivnostima koje smo namjeravale provesti tijekom školske godine. Između ostalog spomenula je posjet pčelarskog doma u Lukovici. Pčelarski dom u Lukovici nudi prilagođeni program za djecu u dobi od 4 do 12 godina. Vodič nas je vodio po obrazovnoj medenoj stazi, pokazao nam je košnicu i pčelinjak. Učenici su dobili puno novih informacija o našoj kranjskoj pčeli, prednjim stjenkama košnica, medu, itd. Zajedno smo pogledali i film Ribar Pepe, izrađivali smo svijeće od saća i kušali različite vrste meda. Bilo bi se teško odlučiti koji nam je bio najdraži. Slovenci imamo bogatu prirodnu i kulturnu baštinu, koja odražava našu marljivost, točnost i osjećaj za red. Imamo i svoju pčelu – kranjsku sivku – koju odlikuju slične karakteristike: marljivost, smirenost i štednja hrane. Najvjerojatnije je ona zaslužna što su Slovenci oduvijek bili poznati kao dobri pčelari. Stanovnici našeg teritorija nisu preuzeli košnice koje su susjedni narodi koristili za domaće pčelarenje, već su pčelarili u koritima isklesanim od drveta. Iz toga su potekle kranjske košnice – kranjiči, a kasnije i košnice kakve danas poznajemo. Slovensko pčelarstvo karakteriziraju islikane prednje stjenke košnica, koje su posebna narodna umjetnost u našoj zemlji. Najstarija sačuvana je iz 1758. godine.

Nakon posjeta pčelarskom domu naišla sam na likovni natječaj „Budi eko, čuvaj smreku i pčelu“. Likovni natječaj je interdisciplinarno povezivao likovnu umjetnost sa upoznavanjem okoliša, tako da smo se prijavili na natječaj. Učenici su na Dan znanosti već stekli puno znanja, sada bi ga morali samo ponoviti.

Dobili smo potreban materijal za natječaj a i mnoge ideje. Smreku iz kartona prekrili smo slamom, a zatim ukrasili prirodnim ukrasima i materijalima: pčelinjim medom, korom cimeta, orahom, pravim i divljim kestenom, šipkom, kožom, drvenim krugovima, rafijom, kartonskim cvijećem, itd. Na natjecanju je sudjelovalo čak 1.083 eko smreka, ali mi smo se uspjeli plasirati u sljedeći krug koji je obuhvaćao 51 smreku. Sve eko smreke drugoga kruga bile su izložene u Mercator centru Šiška. Na kraju se naša eko smreka plasirala na izvrsno 5. mjesto.

clip_image002
Slika 1. Eko smreka (foto: Saša Klemenc)

Na Dan znanosti su učenici s posebnim oduševljenjem promatrali i slušali vodiča kad smo se zaustavili kod pčelinjaka. Jako ih je privukla islikana prednja stjenka košnice. Prednje stjenke košnice tipične su za slovenske košnice kranjiče. Veličina odnosno duljina prednjih stjenki košnica bila je različita. Što je roj kojeg su naselile u kranjiču bio jači, to je košnica morala bila šira, a prednja stjenka košnice duža. Obično prednja stjenka košnice ima dužinu od 25 cm, visinu od 12,5 cm i debljinu od 1,5 cm. Pri izradi prednjih stjenki košnica, ne tražimo prečac – ne printamo obrise likova, već je sve ručno nacrtano, pa je svaka prednja stjenka košnice jedinstvena. Obojane su akrilnim bojama. Na prednjoj stjenki košnice prevladavaju vjerski, vojni i svakodnevni motivi te životinje u ljudskim ulogama. Učenici su bili ushićeni kad sam u učionicu donijela drvene daščice za izradu prednje stjenke košnice. Prije nego što su počeli stvarati, obnovili su svoje znanje o odgovarajućim motivima i počeli bojicama slikaimageti na papir. Kad su bili zadovoljni svojom slikom, mogli su je naslikati i na daščicu. Na daščicu su slikali akrilnim bojama. Stvaranje slike je dugo trajalo, jer su prvo daščicu morali potpuno obojiti, a tek onda slikati po njoj. Shvatili su da pri tom moraju biti vrlo precizni i sabrani. Prednje stjenke košnica vrlo su dobro islikali.

Slika 2. Prednje stjenke košnica i matrica (fotografija: Saša Klemenc)

clip_image006clip_image008
Slika 3 i 4. Prednje stjenke košnica i matrica (fotografija: Saša Klemenc)

clip_image010Slika 5. Prednje stjenke košnica i matrica

Suradnja s učiteljicom razredne nastave i interdisciplinarno povezivanje ponovno je urodilo plodom. Sigurna sam da su učenici dobro savladali predmet i zapamtili ga za cijeli život. Predmet upoznavanje okoliša, koji se pojavljuje u prve tri godine devetogodišnje osnovne škole, zasigurno je jedan od onih u kojima nalazimo karakteristike različitih predmeta. Naime, uključuje društvene znanosti, prirodne znanosti i tehničke sadržaje koji učenicima omogućuju upoznavanje i razumijevanje prirodnog i kulturnog okruženja. Zapravo, unutar spomenutih sadržaja mogli bi naći elemente svih nastavnih predmeta u osnovnoj školi, što znači i mogućnost interdisciplinarnog povezivanja. Tijekom stvaranja naše eko smreke osmi razredi su se upoznali s pojmom smreke, samim značenjem riječi „eko“, s prirodnim materijalima (pčelinje saće …), s pčelinjom porodicom, njenim domom … Učenici su prebrojavali odabrani materijal te ga sortirali po različitim uzorcima (grupama). Sve češće javljaju se kritike neučinkovitog rada sa previše činjeničnog znanja kojeg škola nudi učenicima. Kao razlog tome navodi se pretežno klasična nastava, što podrazumijeva nastavu svakog predmeta posebno, bez odgovarajućeg povezivanja. Time najvjerojatnije sprječava učenike u formiranju cjelovitog i kritičkog pogleda na svijet, dio kojeg su i oni sami.

Zaključak

Dobri rezultati i reakcije učenika pokazali su da učitelji produženog boravka mogu pridonijeti boljem i lakšem razumijevanju gradiva. Upravo se učitelji produženog boravka u uskoj suradnji s učiteljima razredne nastave možemo pobrinuti da učenici nisu samo usko fokusirani te im tako pomoći da učvrste gradivo kroz različite aktivnosti. Stvaranje s jesenskim plodovima i likovni natječaj “Budi eko, čuvaj smreku i pčelu” samo su jedan dio interdisciplinarnog projekta povezivanja kojeg sam do sada realizirala na odjelu za produženi boravak. Kroz našu suradnju učenici su trajno obogatili svoje znanje.

Literatura

  1. Makarovič, G.(1998). Človek in čebela. Ljubljana in Dunaj: U samostalnoj nakladi Slovenskog etnografskog muzeja i Austrijskog muzeja za etnografiju.
  2. Babnik, J.(1998).Od čebele do medu. Ljubljana: Kmečki glas.
  3. Mencej, M. (1981). Priročnik za čebelarske začetnike. Ljubljana: Zveza čebelarskih društev Slovenije.
  4. Božnar, M. (2002). Zakladi iz čebeljega panja. Ljubljana: Kmečki glas.
  5. Debelak, M. (1991). Čebelarjeva opravila. Ljubljana: Kmečki glas.

Krompir, ali si res zdrav zame?

Od semena do zrna

sasa_klemenc

Saša Klemenc

Uvod

Vse premalo se zavedamo, da smo ljudje del narave in da smo odvisni od nje. Zato je še kako pomemben pravilen, spoštljiv in odgovoren odnos do vsega živega. Le-ta pa v današnjem hitrem tempu življenja, ne pride kar sam po sebi. Vedenje in spoštljiv odnos do narave sta stvar vzgoje (Katalinič, 2010). V sklopu projekta »Eko-šola« smo v mesecu januarju z učenci 1. In 5. razreda pričeli s sajenjem krompirja v zunanjo gredico. Učenci 1. razreda so tako že v zgodnjem obdobju dobili izkušnjo s saditvijo, spremljanjem in z opazovanjem rasti živega-krompirja. Pred saditvijo so učenci podali svoja vedenja, svoje predizkušnje o krompirju. Učenci 5. razreda so mlajšim učencem podali že znana in neznana dejstva o krompirju (rasti, sajenju, tleh in rastišču, oskrbi, nabiranju, shranjevanju …). Napisali in ilustrirali so tudi kreativno zgodbico o krompirju. Glavna dejavnost ni bila samo pridobivanje novih znanj in veščin o krompirju, temveč tudi spremljevalne dejavnosti: gradnja zdravih medsebojnih odnosov in razvijanje kompetenc zdrave komunikacije (petošolci so bili »mentorji« prvošolcem). Ob opazovanju rasti krompirja so odkrivali tudi pastirske igre naših babic in dedkov ter poizkusili njihovo najljubšo jed iz mladosti. Petošolci so izvedli anketo med pridelovalci, prodajalci ter porabniki krompirja. Te izsledke so primerjali z literaturo in ugotovili, da je krompir res zdravo živilo. Dokazali so, da je to dobrodejna hrana za prebavila, koristen vir rudnin, zaščitna hrana proti raku, trajna pomoč za zdravo kri in ožilje (Bridgestone, 2012).

Cilji in metode

Globalni cilj projekta »Krompir, ali si res zdrav zame?«: Raziskati (preko različnih virov: ustni, pisni, opazovalni…) pogoje za rast krompirja, preučiti njegovo hranilno ter uporabno vrednost.

Cilji:

Učenci

  • spoznajo osnovne pogoje za rast krompirja ,
  • opazujejo, skrbijo za rast krompirja v daljšem časovnem obdobju,
  • spremljajo in spoznavajo naravne zakonitosti življenja,
  • pridobivajo spoštljiv in naklonjen odnos do narave, do naše lokalno pridelane hrane,
  • krepijo zdrave medsebojne odnose,
  • spoznavajo stare igre naših babic,
  • spoznavajo kulinarične posebnosti priprave jedi iz krompirja.

Metode:

Uporabljene so bile metode opazovanja, intervju, anketiranja, pogovora, čutnega zaznavanja, doživljanja in lastne aktivnosti ter metoda igre.

Diskusija

Pred sajenjem krompirja so učenci 1. razreda podali svoja predvidevanja, predznanja in izkušnje, ki jih imajo o krompirju in njegovi rasti. V raziskavi je sodelovalo 24 učencev, od tega 14 dečkov in 10 deklic. Na prvo zastavljeno vprašanje: »Kje dobimo krompir?« so odgovorili sledeče: 12 učencev je menilo, da krompir dobimo na polju, 7 v trgovini, 3 na vrtu in 2 v cvetličarni. Nad njihovim znanjem sem bila prijetno presenečena in vesela. Sklepala sem, da bo večina učencev menila, da krompir dobimo v trgovini.

clip_image002

Na drugo zastavljeno vprašanje: »Kdaj mislijo, da bo zrastel naš krompir?« so odgovorili sledeče: 8 učencev je menilo, da bo krompir zrastel poleti, 6 pozimi in jeseni, 4 spomladi in 2 učenca v času krompirjevih počitnic. Odgovor » v času krompirjevih počitnic« lahko združimo z odgovorom jeseni, saj učenca nista vedela, da so krompirjeve počitnice jeseni. Iz odgovorov lahko sklepamo, da so bili učenci predvidevali, da bo krompir zrastel v toplejših mesecih (poleti in jeseni).

clip_image004

Na tretje vprašanje: »Ali bo krompir zrastel decembra?« so odgovorili: 23 učencev je menilo, da krompir meseca decembra (pozimi) ne bo skalil. Če primerjamo zgornje vprašanje lahko sklepamo, da vsi učenci ne poznajo mesecev v letu oz. jih ne znajo razvrstiti v letne čase.

clip_image006

Na četrto vprašanje: »Kdaj pobiramo krompir?« so odgovorili sledeče: 10 učencev je menilo, da krompir pobiramo jeseni, 7 poleti, 2 pozimi, 0 spomladi in 5 v času krompirjevih počitnic. Tudi tu lahko odgovor v času krompirjevih počitnic združimo z odgovorom jeseni. Več kot polovica učencev je pravilno napovedala svoj odgovor.

clip_image008

Rast krompirja smo opazovali skupaj z učenci 5. razreda. Vsak mesec smo beležili spremembo rasti, temperaturo zraka in prsti. Zapisovali smo tudi podatke o vremenu (temperaturo zraka, vlažnost, zračni pritisk, prisotnost padavin in vetra). Opazovanje in beleženje podatkov je trajalo od meseca januarja do meseca maja. Učenci so ugotovili, da krompir v mesecu januarju, februarju in marcu ni skalil oz. ni zrastel. Ugotovili so, da so bile zunanje temperature neprimerne za njegovo kalitev, saj je bilo zunaj premrzlo. Najnižji temperaturi zraka in prsti sta bili v mesecu februarju (-4°C imagezrak, prsti pa – 1°C) . Aprila smo krompir ponovno posadili in dočakali njegovo kalitev. Dokazali smo, da je za to bila potrebna temperatura zraka nad 6°C, prsti pa nad 10°C. Opazovani rezultat smo izsledili tudi v literaturi – priročniku za vrtnarjenje. Večina učencev je potrdila svojo napoved, da bo v mesecu aprilu krompir vzkalil.

Slika 1. Sajenje krompirja v mesecu januarju

imageimage
Slika 2. Sajenje krompirja v mesecu februarju   Slika 3. sajenje krompirja v mesecu marcu

imageimage
Slika 4. Sajenje krompirja v mesecu aprilu    Slika 5. Sajenje krompirja v mesecu maju

V soboto, 7. aprila 2018, je imela naša osnovna šola delovno soboto. Ta dan je svetovni dan zdravja in na naši šoli smo ga obeležili tudi takole; z učiteljico 5. c razreda, Sonjo Koželj Juhant, sva želeli ta dan posvetiti razrednemu projektu »Od semena do zrna«. Učenci 5. razreda so prvošolčkom predstavili svoje raziskovalne naloge in umetniške kreacije o krompirju. Predstavitve so potekale v obliki računalniške projekcije, katere so se tudi naučili ravno zaradi »krompirjevega projekta«.

Po končanih predstavitvah smo vsi skupaj, v gospodinjski učilnici, skuhali krompir v oblicah in pripravili sirni namaz z drobnjakom. Učenci so nato jed z navdušenjem poizkusili.

clip_image020 clip_image022
Slika 6. Predstavitev ugotovitev      Slika 7. Krompirjeva jed

Po jedi smo se odpravili v šolski park, kjer smo se igrali stare pastirske, krompirjeve igre. Učenci so se igrali igro »gnil krompir« ter se pomerili v štafetnih igrah s krompirjem.

Zaključek

Z opazovanjem krompirja in spremljanjem njegove rasti, smo pri učencih vzbudili zanimanje za naravo in jim ponudili tipno, vizualno, realno izkušnjo nečesa živega. Učenci so se ob pristnem stiku dobro počutili. Spoznali in ugotovili so, kaj vse je potrebno, da krompir skali in zraste. S takimi izkušnjami smo gradili odgovoren odnos do narave.

Ob tem pa smo doživeli veliko neprecenljivih življenjskih izkušenj. Petošolci so učili mlajše, jim posredovali svoja znanja in izkušnje. Povezali so se z babicami in dedki, ko so jih povprašali o njihovem otroštvu. Spoznali so, da se lahko gibajo na svežem zraku tudi ob netekmovalnem športu (krompirjev tek). Poskusili so hrano, ki so jo sami pripravili in je bila odličnega okusa. Vse to je pripeljalo do spodbujanja zdravega načina življenja naših prvošolcev in petošolcev in nenazadnje posredno tudi njihovih družin.

Literatura

  1. Katalanič, D. (1993). Mamica, očka raziskujta z mano. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo in šport.
  2. Bridgeeater, A., D. (2012). Vrtiček. Ljubljana: Peter Virnik.