Interdisciplinarno povezivanje

u odjelu razredne nastave

sasa_klemenc

Saša Klemenc

Sažetak

U svom članku „Interdisciplinarno povezivanje u odjelu razredne nastave“ želim naglasiti da učitelj može biti kreativan iako je raspoređen na različita radna mjesta. Važno je samo da zna surađivati ​​i da je vješt kod povezivanja. Interdisciplinarno povezivanje između likovne umjetnosti i prirodnih znanosti (upoznavanje okoliša) prilično je često u prvom i drugom obrazovnom razdoblju osnovnih škola, ali često nedostatno i nedovoljno produbljeno. Za taj nedostatak nije kriv sam učitelj, već prenatrpan sustav učenja koji učitelja tjera na stalnu borbu s vremenom. Nastavnicima razredne nastave stoga mogu pomoći učitelji na odjelu za produženi boravak. Ako je nama uspjelo, i vama će.

Ključne riječi: učiteljica razredne nastave, učiteljica produženog boravka, stvaranje, likovni natječaj, interdisciplinarna povezanost, plan rada.

Uvod

1. razred

Zovem se Saša Klemenc i učiteljica sam razredne nastave u Osnovnoj školi Rodica u Sloveniji. U školi sam zaposlena gotovo deset godina i za to vrijeme bila sam raspoređena na razna radna mjesta. Na odjelu produženog boravka bila sam zaposlena četiri školske godine. Po srcu sam vrlo kreativna osoba, ali usprkos tome mučile su me sumnje što i u kojoj mjeri ću moći kvalitetno stvarati sa učenicima. Ubrzo se pokazalo da su moje sumnje i brige bile suvišne. Učiteljica razredne nastave koja je učila u 1. razredu zamolila me da radimo zajedno. U to vrijeme je učila učenike o godišnjim dobima, jeseni, jesenskim plodovima, životinjama, itd.

Zbog nedostatka vremena mi je sugerirala da se dio predmeta realizira tijekom produženog boravka. Budući da sam po osnovnom obrazovanju učiteljica razredne nastave, bila sam oduševljena njezinim prijedlogom. S učenicima prvog razreda znanje o jeseni nadgradili smo likovno umjetničkim radom. Dakle, naše prvo zajedničko stvaranje bilo je na temu jeseni. Jesen nas svake godine obdari nizom različitih boja i dobrota. Drveće je odjeveno u šarenu odjeću. Neke od njenih dobrota napravili smo i na odjelu produženog boravka. Lišće različitih stabala pretvorili smo u životinje, slikali i crtali smo kako drveće izgleda u jesen.

Također smo na velikom plakatu naslikali krošnju drveta, koja nam je poslužila kao drvo zagonetki (zagonetke na drvetu mijenjali smo svaki tjedan). I učiteljica razredne nastave i ja bile smo zadovoljne, jer su učenici lakše i brže pamtili gradivo zbog zajedničke suradnje i interdisciplinarne povezanosti.

3. razred

Sljedeće školske godine bila sam raspoređena u odjel produženog boravka u 3. razred. Njihova učiteljica razredne nastave mi je detaljno objasnila godišnji plan rada. Razgovarale smo i o prirodnim, kulturnim, tehničkim i sportskim aktivnostima koje smo namjeravale provesti tijekom školske godine. Između ostalog spomenula je posjet pčelarskog doma u Lukovici. Pčelarski dom u Lukovici nudi prilagođeni program za djecu u dobi od 4 do 12 godina. Vodič nas je vodio po obrazovnoj medenoj stazi, pokazao nam je košnicu i pčelinjak. Učenici su dobili puno novih informacija o našoj kranjskoj pčeli, prednjim stjenkama košnica, medu, itd. Zajedno smo pogledali i film Ribar Pepe, izrađivali smo svijeće od saća i kušali različite vrste meda. Bilo bi se teško odlučiti koji nam je bio najdraži. Slovenci imamo bogatu prirodnu i kulturnu baštinu, koja odražava našu marljivost, točnost i osjećaj za red. Imamo i svoju pčelu – kranjsku sivku – koju odlikuju slične karakteristike: marljivost, smirenost i štednja hrane. Najvjerojatnije je ona zaslužna što su Slovenci oduvijek bili poznati kao dobri pčelari. Stanovnici našeg teritorija nisu preuzeli košnice koje su susjedni narodi koristili za domaće pčelarenje, već su pčelarili u koritima isklesanim od drveta. Iz toga su potekle kranjske košnice – kranjiči, a kasnije i košnice kakve danas poznajemo. Slovensko pčelarstvo karakteriziraju islikane prednje stjenke košnica, koje su posebna narodna umjetnost u našoj zemlji. Najstarija sačuvana je iz 1758. godine.

Nakon posjeta pčelarskom domu naišla sam na likovni natječaj „Budi eko, čuvaj smreku i pčelu“. Likovni natječaj je interdisciplinarno povezivao likovnu umjetnost sa upoznavanjem okoliša, tako da smo se prijavili na natječaj. Učenici su na Dan znanosti već stekli puno znanja, sada bi ga morali samo ponoviti.

Dobili smo potreban materijal za natječaj a i mnoge ideje. Smreku iz kartona prekrili smo slamom, a zatim ukrasili prirodnim ukrasima i materijalima: pčelinjim medom, korom cimeta, orahom, pravim i divljim kestenom, šipkom, kožom, drvenim krugovima, rafijom, kartonskim cvijećem, itd. Na natjecanju je sudjelovalo čak 1.083 eko smreka, ali mi smo se uspjeli plasirati u sljedeći krug koji je obuhvaćao 51 smreku. Sve eko smreke drugoga kruga bile su izložene u Mercator centru Šiška. Na kraju se naša eko smreka plasirala na izvrsno 5. mjesto.

clip_image002
Slika 1. Eko smreka (foto: Saša Klemenc)

Na Dan znanosti su učenici s posebnim oduševljenjem promatrali i slušali vodiča kad smo se zaustavili kod pčelinjaka. Jako ih je privukla islikana prednja stjenka košnice. Prednje stjenke košnice tipične su za slovenske košnice kranjiče. Veličina odnosno duljina prednjih stjenki košnica bila je različita. Što je roj kojeg su naselile u kranjiču bio jači, to je košnica morala bila šira, a prednja stjenka košnice duža. Obično prednja stjenka košnice ima dužinu od 25 cm, visinu od 12,5 cm i debljinu od 1,5 cm. Pri izradi prednjih stjenki košnica, ne tražimo prečac – ne printamo obrise likova, već je sve ručno nacrtano, pa je svaka prednja stjenka košnice jedinstvena. Obojane su akrilnim bojama. Na prednjoj stjenki košnice prevladavaju vjerski, vojni i svakodnevni motivi te životinje u ljudskim ulogama. Učenici su bili ushićeni kad sam u učionicu donijela drvene daščice za izradu prednje stjenke clip_image004košnice. Prije nego što su počeli stvarati, obnovili su svoje znanje o odgovarajućim motivima i počeli bojicama slikati na papir. Kad su bili zadovoljni svojom slikom, mogli su je naslikati i na daščicu. Na daščicu su slikali akrilnim bojama. Stvaranje slike je dugo trajalo, jer su prvo daščicu morali potpuno obojiti, a tek onda slikati po njoj. Shvatili su da pri tom moraju biti vrlo precizni i sabrani. Prednje stjenke košnica vrlo su dobro islikali.

Slika 2. Prednje stjenke košnica i matrica (fotografija: Saša Klemenc)

clip_image006clip_image008
Slika 3. Prednje stjenke košnica i matrica   Slika 4. Prednje stjenke košnica i matrica (fotografije: Saša Klemenc)

clip_image010Slika 5. Prednje stjenke košnica i matrica (fotografija: Saša Klemenc)

Suradnja s učiteljicom razredne nastave i interdisciplinarno povezivanje ponovno je urodilo plodom. Sigurna sam da su učenici dobro savladali predmet i zapamtili ga za cijeli život. Predmet upoznavanje okoliša, koji se pojavljuje u prve tri godine devetogodišnje osnovne škole, zasigurno je jedan od onih u kojima nalazimo karakteristike različitih predmeta. Naime, uključuje društvene znanosti, prirodne znanosti i tehničke sadržaje koji učenicima omogućuju upoznavanje i razumijevanje prirodnog i kulturnog okruženja. Zapravo, unutar spomenutih sadržaja mogli bi naći elemente svih nastavnih predmeta u osnovnoj školi, što znači i mogućnost interdisciplinarnog povezivanja. Tijekom stvaranja naše eko smreke osmi razredi su se upoznali s pojmom smreke, samim značenjem riječi „eko“, s prirodnim materijalima (pčelinje saće …), s pčelinjom porodicom, njenim domom … Učenici su prebrojavali odabrani materijal te ga sortirali po različitim uzorcima (grupama). Sve češće javljaju se kritike neučinkovitog rada sa previše činjeničnog znanja kojeg škola nudi učenicima. Kao razlog tome navodi se pretežno klasična nastava, što podrazumijeva nastavu svakog predmeta posebno, bez odgovarajućeg povezivanja. Time najvjerojatnije sprječava učenike u formiranju cjelovitog i kritičkog pogleda na svijet, dio kojeg su i oni sami.

Zaključak

Dobri rezultati i reakcije učenika pokazali su da učitelji produženog boravka mogu pridonijeti boljem i lakšem razumijevanju gradiva. Upravo se učitelji produženog boravka u uskoj suradnji s učiteljima razredne nastave možemo pobrinuti da učenici nisu samo usko fokusirani te im tako pomoći da učvrste gradivo kroz različite aktivnosti. Stvaranje s jesenskim plodovima i likovni natječaj “Budi eko, čuvaj smreku i pčelu” samo su jedan dio interdisciplinarnog projekta povezivanja kojeg sam do sada realizirala na odjelu za produženi boravak. Kroz našu suradnju učenici su trajno obogatili svoje znanje.

Literatura

  1. Makarovič, G.(1998). Človek in čebela. Ljubljana in Dunaj: U samostalnoj nakladi Slovenskog etnografskog muzeja i Austrijskog muzeja za etnografiju.
  2. Babnik, J.(1998).Od čebele do medu. Ljubljana: Kmečki glas.
  3. Mencej, M. (1981). Priročnik za čebelarske začetnike. Ljubljana: Zveza čebelarskih društev Slovenije.
  4. Božnar, M. (2002). Zakladi iz čebeljega panja. Ljubljana: Kmečki glas.
  5. Debelak, M. (1991). Čebelarjeva opravila. Ljubljana: Kmečki glas.

Interdisciplinarno povezivanje

u odjelu razredne nastave

sasa_klemenc

Saša Klemenc

Sažetak

U svom članku „Interdisciplinarno povezivanje u odjelu razredne nastave“ želim naglasiti da učitelj može biti kreativan iako je raspoređen na različita radna mjesta. Važno je samo da zna surađivati ​​i da je vješt povezivanja. Interdisciplinarno povezivanje između likovne umjetnosti i prirodnih znanosti (upoznavanje okoliša) prilično je često u prvom i drugom obrazovnom razdoblju osnovnih škola, ali često nedostatno i nedovoljno produbljeno. Za taj nedostatak nije kriv sam učitelj, već prenatrpan sustav učenja koji učitelja tjera na stalnu borbu s vremenom. Nastavnicima razredne nastave stoga mogu pomoći učitelji na odjelu za produženi boravak. Ako je nama uspjelo, i vama će.

Ključne riječi: učiteljica razredne nastave, učiteljica produženog boravka, stvaranje, likovni natječaj, interdisciplinarna povezanost, plan rada.

Uvod

1. razred

Zovem se Saša Klemenc i učiteljica sam razredne nastave u Osnovnoj školi Rodica u Sloveniji. U školi sam zaposlena gotovo deset godina i za to vrijeme bila sam raspoređena na razna radna mjesta. Na odjelu produženog boravka bila sam zaposlena četiri školske godine. Po srcu sam vrlo kreativna osoba, ali usprkos tome mučile su me sumnje što i u kojoj mjeri ću moći kvalitetno stvarati sa učenicima. Ubrzo se pokazalo da su moje sumnje i brige bile suvišne. Učiteljica razredne nastave koja je učila u 1. razredu zamolila me da radimo zajedno. U to vrijeme je učila učenike o godišnjim dobima, jeseni, jesenskim plodovima, životinjama, itd.

Zbog nedostatka vremena mi je sugerirala da se dio predmeta realizira tijekom produženog boravka. Budući da sam po osnovnom obrazovanju učiteljica razredne nastave, bila sam oduševljena njezinim prijedlogom. S učenicima prvog razreda znanje o jeseni nadgradili smo likovno umjetničkim radom. Dakle, naše prvo zajedničko stvaranje bilo je na temu jeseni. Jesen nas svake godine obdari nizom različitih boja i dobrota. Drveće je odjeveno u šarenu odjeću. Neke od njenih dobrota napravili smo i na odjelu produženog boravka. Lišće različitih stabala pretvorili smo u životinje, slikali i crtali smo kako drveće izgleda u jesen.

Također smo na velikom plakatu naslikali krošnju drveta, koja nam je poslužila kao drvo zagonetki (zagonetke na drvetu mijenjali smo svaki tjedan). I učiteljica razredne nastave i ja bile smo zadovoljne, jer su učenici lakše i brže pamtili gradivo zbog zajedničke suradnje i interdisciplinarne povezanosti.

3. razred

Sljedeće školske godine bila sam raspoređena u odjel produženog boravka u 3. razred. Njihova učiteljica razredne nastave mi je detaljno objasnila godišnji plan rada. Razgovarale smo i o prirodnim, kulturnim, tehničkim i sportskim aktivnostima koje smo namjeravale provesti tijekom školske godine. Između ostalog spomenula je posjet pčelarskog doma u Lukovici. Pčelarski dom u Lukovici nudi prilagođeni program za djecu u dobi od 4 do 12 godina. Vodič nas je vodio po obrazovnoj medenoj stazi, pokazao nam je košnicu i pčelinjak. Učenici su dobili puno novih informacija o našoj kranjskoj pčeli, prednjim stjenkama košnica, medu, itd. Zajedno smo pogledali i film Ribar Pepe, izrađivali smo svijeće od saća i kušali različite vrste meda. Bilo bi se teško odlučiti koji nam je bio najdraži. Slovenci imamo bogatu prirodnu i kulturnu baštinu, koja odražava našu marljivost, točnost i osjećaj za red. Imamo i svoju pčelu – kranjsku sivku – koju odlikuju slične karakteristike: marljivost, smirenost i štednja hrane. Najvjerojatnije je ona zaslužna što su Slovenci oduvijek bili poznati kao dobri pčelari. Stanovnici našeg teritorija nisu preuzeli košnice koje su susjedni narodi koristili za domaće pčelarenje, već su pčelarili u koritima isklesanim od drveta. Iz toga su potekle kranjske košnice – kranjiči, a kasnije i košnice kakve danas poznajemo. Slovensko pčelarstvo karakteriziraju islikane prednje stjenke košnica, koje su posebna narodna umjetnost u našoj zemlji. Najstarija sačuvana je iz 1758. godine.

Nakon posjeta pčelarskom domu naišla sam na likovni natječaj „Budi eko, čuvaj smreku i pčelu“. Likovni natječaj je interdisciplinarno povezivao likovnu umjetnost sa upoznavanjem okoliša, tako da smo se prijavili na natječaj. Učenici su na Dan znanosti već stekli puno znanja, sada bi ga morali samo ponoviti.

Dobili smo potreban materijal za natječaj a i mnoge ideje. Smreku iz kartona prekrili smo slamom, a zatim ukrasili prirodnim ukrasima i materijalima: pčelinjim medom, korom cimeta, orahom, pravim i divljim kestenom, šipkom, kožom, drvenim krugovima, rafijom, kartonskim cvijećem, itd. Na natjecanju je sudjelovalo čak 1.083 eko smreka, ali mi smo se uspjeli plasirati u sljedeći krug koji je obuhvaćao 51 smreku. Sve eko smreke drugoga kruga bile su izložene u Mercator centru Šiška. Na kraju se naša eko smreka plasirala na izvrsno 5. mjesto.

clip_image002
Slika 1. Eko smreka (foto: Saša Klemenc)

Na Dan znanosti su učenici s posebnim oduševljenjem promatrali i slušali vodiča kad smo se zaustavili kod pčelinjaka. Jako ih je privukla islikana prednja stjenka košnice. Prednje stjenke košnice tipične su za slovenske košnice kranjiče. Veličina odnosno duljina prednjih stjenki košnica bila je različita. Što je roj kojeg su naselile u kranjiču bio jači, to je košnica morala bila šira, a prednja stjenka košnice duža. Obično prednja stjenka košnice ima dužinu od 25 cm, visinu od 12,5 cm i debljinu od 1,5 cm. Pri izradi prednjih stjenki košnica, ne tražimo prečac – ne printamo obrise likova, već je sve ručno nacrtano, pa je svaka prednja stjenka košnice jedinstvena. Obojane su akrilnim bojama. Na prednjoj stjenki košnice prevladavaju vjerski, vojni i svakodnevni motivi te životinje u ljudskim ulogama. Učenici su bili ushićeni kad sam u učionicu donijela drvene daščice za izradu prednje stjenke košnice. Prije nego što su počeli stvarati, obnovili su svoje znanje o odgovarajućim motivima i počeli bojicama slikaimageti na papir. Kad su bili zadovoljni svojom slikom, mogli su je naslikati i na daščicu. Na daščicu su slikali akrilnim bojama. Stvaranje slike je dugo trajalo, jer su prvo daščicu morali potpuno obojiti, a tek onda slikati po njoj. Shvatili su da pri tom moraju biti vrlo precizni i sabrani. Prednje stjenke košnica vrlo su dobro islikali.

Slika 2. Prednje stjenke košnica i matrica (fotografija: Saša Klemenc)

clip_image006clip_image008
Slika 3 i 4. Prednje stjenke košnica i matrica (fotografija: Saša Klemenc)

clip_image010Slika 5. Prednje stjenke košnica i matrica

Suradnja s učiteljicom razredne nastave i interdisciplinarno povezivanje ponovno je urodilo plodom. Sigurna sam da su učenici dobro savladali predmet i zapamtili ga za cijeli život. Predmet upoznavanje okoliša, koji se pojavljuje u prve tri godine devetogodišnje osnovne škole, zasigurno je jedan od onih u kojima nalazimo karakteristike različitih predmeta. Naime, uključuje društvene znanosti, prirodne znanosti i tehničke sadržaje koji učenicima omogućuju upoznavanje i razumijevanje prirodnog i kulturnog okruženja. Zapravo, unutar spomenutih sadržaja mogli bi naći elemente svih nastavnih predmeta u osnovnoj školi, što znači i mogućnost interdisciplinarnog povezivanja. Tijekom stvaranja naše eko smreke osmi razredi su se upoznali s pojmom smreke, samim značenjem riječi „eko“, s prirodnim materijalima (pčelinje saće …), s pčelinjom porodicom, njenim domom … Učenici su prebrojavali odabrani materijal te ga sortirali po različitim uzorcima (grupama). Sve češće javljaju se kritike neučinkovitog rada sa previše činjeničnog znanja kojeg škola nudi učenicima. Kao razlog tome navodi se pretežno klasična nastava, što podrazumijeva nastavu svakog predmeta posebno, bez odgovarajućeg povezivanja. Time najvjerojatnije sprječava učenike u formiranju cjelovitog i kritičkog pogleda na svijet, dio kojeg su i oni sami.

Zaključak

Dobri rezultati i reakcije učenika pokazali su da učitelji produženog boravka mogu pridonijeti boljem i lakšem razumijevanju gradiva. Upravo se učitelji produženog boravka u uskoj suradnji s učiteljima razredne nastave možemo pobrinuti da učenici nisu samo usko fokusirani te im tako pomoći da učvrste gradivo kroz različite aktivnosti. Stvaranje s jesenskim plodovima i likovni natječaj “Budi eko, čuvaj smreku i pčelu” samo su jedan dio interdisciplinarnog projekta povezivanja kojeg sam do sada realizirala na odjelu za produženi boravak. Kroz našu suradnju učenici su trajno obogatili svoje znanje.

Literatura

  1. Makarovič, G.(1998). Človek in čebela. Ljubljana in Dunaj: U samostalnoj nakladi Slovenskog etnografskog muzeja i Austrijskog muzeja za etnografiju.
  2. Babnik, J.(1998).Od čebele do medu. Ljubljana: Kmečki glas.
  3. Mencej, M. (1981). Priročnik za čebelarske začetnike. Ljubljana: Zveza čebelarskih društev Slovenije.
  4. Božnar, M. (2002). Zakladi iz čebeljega panja. Ljubljana: Kmečki glas.
  5. Debelak, M. (1991). Čebelarjeva opravila. Ljubljana: Kmečki glas.

Krompir, ali si res zdrav zame?

Od semena do zrna

sasa_klemenc

Saša Klemenc

Uvod

Vse premalo se zavedamo, da smo ljudje del narave in da smo odvisni od nje. Zato je še kako pomemben pravilen, spoštljiv in odgovoren odnos do vsega živega. Le-ta pa v današnjem hitrem tempu življenja, ne pride kar sam po sebi. Vedenje in spoštljiv odnos do narave sta stvar vzgoje (Katalinič, 2010). V sklopu projekta »Eko-šola« smo v mesecu januarju z učenci 1. In 5. razreda pričeli s sajenjem krompirja v zunanjo gredico. Učenci 1. razreda so tako že v zgodnjem obdobju dobili izkušnjo s saditvijo, spremljanjem in z opazovanjem rasti živega-krompirja. Pred saditvijo so učenci podali svoja vedenja, svoje predizkušnje o krompirju. Učenci 5. razreda so mlajšim učencem podali že znana in neznana dejstva o krompirju (rasti, sajenju, tleh in rastišču, oskrbi, nabiranju, shranjevanju …). Napisali in ilustrirali so tudi kreativno zgodbico o krompirju. Glavna dejavnost ni bila samo pridobivanje novih znanj in veščin o krompirju, temveč tudi spremljevalne dejavnosti: gradnja zdravih medsebojnih odnosov in razvijanje kompetenc zdrave komunikacije (petošolci so bili »mentorji« prvošolcem). Ob opazovanju rasti krompirja so odkrivali tudi pastirske igre naših babic in dedkov ter poizkusili njihovo najljubšo jed iz mladosti. Petošolci so izvedli anketo med pridelovalci, prodajalci ter porabniki krompirja. Te izsledke so primerjali z literaturo in ugotovili, da je krompir res zdravo živilo. Dokazali so, da je to dobrodejna hrana za prebavila, koristen vir rudnin, zaščitna hrana proti raku, trajna pomoč za zdravo kri in ožilje (Bridgestone, 2012).

Cilji in metode

Globalni cilj projekta »Krompir, ali si res zdrav zame?«: Raziskati (preko različnih virov: ustni, pisni, opazovalni…) pogoje za rast krompirja, preučiti njegovo hranilno ter uporabno vrednost.

Cilji:

Učenci

  • spoznajo osnovne pogoje za rast krompirja ,
  • opazujejo, skrbijo za rast krompirja v daljšem časovnem obdobju,
  • spremljajo in spoznavajo naravne zakonitosti življenja,
  • pridobivajo spoštljiv in naklonjen odnos do narave, do naše lokalno pridelane hrane,
  • krepijo zdrave medsebojne odnose,
  • spoznavajo stare igre naših babic,
  • spoznavajo kulinarične posebnosti priprave jedi iz krompirja.

Metode:

Uporabljene so bile metode opazovanja, intervju, anketiranja, pogovora, čutnega zaznavanja, doživljanja in lastne aktivnosti ter metoda igre.

Diskusija

Pred sajenjem krompirja so učenci 1. razreda podali svoja predvidevanja, predznanja in izkušnje, ki jih imajo o krompirju in njegovi rasti. V raziskavi je sodelovalo 24 učencev, od tega 14 dečkov in 10 deklic. Na prvo zastavljeno vprašanje: »Kje dobimo krompir?« so odgovorili sledeče: 12 učencev je menilo, da krompir dobimo na polju, 7 v trgovini, 3 na vrtu in 2 v cvetličarni. Nad njihovim znanjem sem bila prijetno presenečena in vesela. Sklepala sem, da bo večina učencev menila, da krompir dobimo v trgovini.

clip_image002

Na drugo zastavljeno vprašanje: »Kdaj mislijo, da bo zrastel naš krompir?« so odgovorili sledeče: 8 učencev je menilo, da bo krompir zrastel poleti, 6 pozimi in jeseni, 4 spomladi in 2 učenca v času krompirjevih počitnic. Odgovor » v času krompirjevih počitnic« lahko združimo z odgovorom jeseni, saj učenca nista vedela, da so krompirjeve počitnice jeseni. Iz odgovorov lahko sklepamo, da so bili učenci predvidevali, da bo krompir zrastel v toplejših mesecih (poleti in jeseni).

clip_image004

Na tretje vprašanje: »Ali bo krompir zrastel decembra?« so odgovorili: 23 učencev je menilo, da krompir meseca decembra (pozimi) ne bo skalil. Če primerjamo zgornje vprašanje lahko sklepamo, da vsi učenci ne poznajo mesecev v letu oz. jih ne znajo razvrstiti v letne čase.

clip_image006

Na četrto vprašanje: »Kdaj pobiramo krompir?« so odgovorili sledeče: 10 učencev je menilo, da krompir pobiramo jeseni, 7 poleti, 2 pozimi, 0 spomladi in 5 v času krompirjevih počitnic. Tudi tu lahko odgovor v času krompirjevih počitnic združimo z odgovorom jeseni. Več kot polovica učencev je pravilno napovedala svoj odgovor.

clip_image008

Rast krompirja smo opazovali skupaj z učenci 5. razreda. Vsak mesec smo beležili spremembo rasti, temperaturo zraka in prsti. Zapisovali smo tudi podatke o vremenu (temperaturo zraka, vlažnost, zračni pritisk, prisotnost padavin in vetra). Opazovanje in beleženje podatkov je trajalo od meseca januarja do meseca maja. Učenci so ugotovili, da krompir v mesecu januarju, februarju in marcu ni skalil oz. ni zrastel. Ugotovili so, da so bile zunanje temperature neprimerne za njegovo kalitev, saj je bilo zunaj premrzlo. Najnižji temperaturi zraka in prsti sta bili v mesecu februarju (-4°C imagezrak, prsti pa – 1°C) . Aprila smo krompir ponovno posadili in dočakali njegovo kalitev. Dokazali smo, da je za to bila potrebna temperatura zraka nad 6°C, prsti pa nad 10°C. Opazovani rezultat smo izsledili tudi v literaturi – priročniku za vrtnarjenje. Večina učencev je potrdila svojo napoved, da bo v mesecu aprilu krompir vzkalil.

Slika 1. Sajenje krompirja v mesecu januarju

imageimage
Slika 2. Sajenje krompirja v mesecu februarju   Slika 3. sajenje krompirja v mesecu marcu

imageimage
Slika 4. Sajenje krompirja v mesecu aprilu    Slika 5. Sajenje krompirja v mesecu maju

V soboto, 7. aprila 2018, je imela naša osnovna šola delovno soboto. Ta dan je svetovni dan zdravja in na naši šoli smo ga obeležili tudi takole; z učiteljico 5. c razreda, Sonjo Koželj Juhant, sva želeli ta dan posvetiti razrednemu projektu »Od semena do zrna«. Učenci 5. razreda so prvošolčkom predstavili svoje raziskovalne naloge in umetniške kreacije o krompirju. Predstavitve so potekale v obliki računalniške projekcije, katere so se tudi naučili ravno zaradi »krompirjevega projekta«.

Po končanih predstavitvah smo vsi skupaj, v gospodinjski učilnici, skuhali krompir v oblicah in pripravili sirni namaz z drobnjakom. Učenci so nato jed z navdušenjem poizkusili.

clip_image020 clip_image022
Slika 6. Predstavitev ugotovitev      Slika 7. Krompirjeva jed

Po jedi smo se odpravili v šolski park, kjer smo se igrali stare pastirske, krompirjeve igre. Učenci so se igrali igro »gnil krompir« ter se pomerili v štafetnih igrah s krompirjem.

Zaključek

Z opazovanjem krompirja in spremljanjem njegove rasti, smo pri učencih vzbudili zanimanje za naravo in jim ponudili tipno, vizualno, realno izkušnjo nečesa živega. Učenci so se ob pristnem stiku dobro počutili. Spoznali in ugotovili so, kaj vse je potrebno, da krompir skali in zraste. S takimi izkušnjami smo gradili odgovoren odnos do narave.

Ob tem pa smo doživeli veliko neprecenljivih življenjskih izkušenj. Petošolci so učili mlajše, jim posredovali svoja znanja in izkušnje. Povezali so se z babicami in dedki, ko so jih povprašali o njihovem otroštvu. Spoznali so, da se lahko gibajo na svežem zraku tudi ob netekmovalnem športu (krompirjev tek). Poskusili so hrano, ki so jo sami pripravili in je bila odličnega okusa. Vse to je pripeljalo do spodbujanja zdravega načina življenja naših prvošolcev in petošolcev in nenazadnje posredno tudi njihovih družin.

Literatura

  1. Katalanič, D. (1993). Mamica, očka raziskujta z mano. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo in šport.
  2. Bridgeeater, A., D. (2012). Vrtiček. Ljubljana: Peter Virnik.