Dabar je došao u Hrvatsku i (p)ostao Loomen

darijaD_sandaS_sanjaPS_karolinaB_vesnaT_lidijaK

Darija Dasović Rakijašić, Sanda Šutalo, Sanja Pavlović Šijanović, Karolina Brleković, Vesna Tomić i Lidija Kralj

imagePrvo međunarodno natjecanje Dabar održano je u Hrvatskoj u tjednu od 7. do 11. studenog 2016. Organizator natjecanja je udruga “Suradnici u učenju” uz podršku Hrvatskog saveza informatičara i Visokog učilišta Algebra, CARNeta i CROZ-a, te pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Međunarodna inicijativa Dabar (Bebras) promiče informatiku i računalno razmišljanje među učiteljima i učenicima, ali i široj javnosti. Cilj natjecanja je pokazati da računalo nije samo igračka za društvene mreže i gledanje filmova, nego i izvor zanimljivih logičkih zadataka koji učenje i razvoj računalnog razmišljanja čine zanimljivijim i dinamičnijim. Dabar je osmišljen kako bi se svoj djeci omogućilo jednostavno sudjelovanje kroz online natjecanje, koje se sastoji od niza izazovnih zadataka osmišljenih od strane stručnjaka iz pedesetak zemalja.

Natjecanje je započelo 2004. u Litvi sa 779 učenika, a 2015. uključivalo je 55 zemalja i više od 1.000.000 sudionika.

U Hrvatskoj je natjecanje organizirano na CARNetovom sustavu Loomen, uz obaveznu uporabu elektroničkog identiteta u sustavu AAI@edu.hr. Učenici su se natjecali u jednoj od pet kategorija:

  • MikroDabar za učenike 1. i 2. razreda OŠ,
  • MiliDabar za učenike 3. i 4. razreda OŠ,
  • KiloDabar za učenike 5. i 6 razreda OŠ,
  • MegaDabar za učenike 7. i 8. razreda i
  • GigaDabar za učenike svih razreda srednje škole.

Neovisno o kategoriji, učenici su morali riješiti 15 izazovnih zadataka uz vremensko ograničenje od 45 minuta.

Da je Dabar više od natjecanja, pokazao je i broj prijavljenih škola i zainteresiranih učenika. Sudjelovalo je čak 209 škola, i 5927 sudionika, čime smo postali jedna od najuspješnijih zemalja u prvoj godini natjecanja (uz SAD, Rusiju i Njemačku). Ovogodišnje natjecanje Dabar obilježila je impozantna brojka od 5927 sudionika, a rezultati su više nego zadovoljavajući.

Od 255 učenika uključenih u kategoriju MikroDabar, najbolji rezultat je iznosio 14 bodova (od mogućih 15), odnosno 93.33% riješenosti. U kategoriji MiliDabar sudjelovalo je 773 učenika, a najbolji rezultat iznosio je 12.92 bodova, odnosno 86.13%. S obzirom da su ovo naši najmlađi sudionici (učenici razredne nastave) iznimno smo ponosni na angažman njihovih učiteljica i hrabrost učenika da se upuste u ovakvu vrstu izazova.

Učenici viših razreda OŠ pokazali su velik interes za ovo natjecanje. U kategoriji KiloDabar sudjelovalo 1982 učenika, a u kategoriji MegaDabar 1694 učenika. Najbolji rezultat u kategoriji KiloDabar iznosio je 12 bodova odnosno 80%, dok u kategoriji MegaDabar bilježimo najbolji rezultat, riješenost 100%. Najstarija kategorija, GigaDabar, imala je 960 učenika uz najbolji rezultat od 14 bodova, odnosno 93.33%.

Svi sudionici natjecanja zasluženo su dobili diplome za sudjelovanje i svoje prve bedževe u Loomenu. Oni najbolji (10% najboljih u svakoj kategoriji i svakom razredu) dobili su i diplome za izniman uspjeh na natjecanju i zlatni bedž.

U pozadini natjecanja bio je velik broj učitelja i nastavnika – volontera, koji su bili zaduženi za sve radnje kako bi samo natjecanje proteklo bez poteškoća. Njihov se posao sastojao od prevođenja, objave zadataka na društvenim mrežama, pripremanja prezentacija za nastavnike, odabira i dodatne prilagodbe zadataka, kreiranja kolegija u Loomenu, unosa pitanja u Loomenu, pisanja i snimanja uputa za prijave, odgovaranja na prijave, odgovaranja na pitanja, pružanja pomoći pri prijavi u Loomen, analiziranja rezultata, računanja postotaka i prosjeka, prebrojavanja imena, dizajniranja bedževa i diploma, ručne dodjele bedževa za najboljih 10%…. Zapravo, radilo se baš sve da natjecanje bude izazov svim sudionicima natjecanja i da svi budu zadovoljni svojim radom i rezultatima! Svi su oni nagrađeni bedžem s natpisom NajDabroUčitelj.

Još jednom zahvala učenicima, učiteljima, nastavnicima, suradnicima… svima koji su dali svoj doprinos da Dabar uspješno zaživi u Hrvatskoj.

graf1

Ukupan broj učenika i postotak učenika koji su točno riješili više od 30% testa.

 

Primjer najbolje rješenog zadatka iz kategorije MikroDabar  (62%)

Tko je najglasniji?
Koji je od četiri programa postavljen na najveću glasnoću?

dabar2

Primjer najlošije riješenog zadatka iz kategorije MirkoDabar (7%)

Sakupljanje drva

Tijekom svog silaska s vrha planine, dabar Tezej prikuplja drva za svoj dom iz nekoliko stanica. Svaka stanica ima drugačiju količinu drva. Dok silazi on ne može početi ponovno penjanje. Staze sa stanicama drveta mogu se vidjeti na slici ispod.
Svaki krug je stanica, a broj u njemu predstavlja količinu drva koju Tezej može prikupiti. Koja je maksimalna ukupna količina drva koju dabar Tezej može prikupiti tijekom spuštanja?

Dabar3.png

Odaberite jedan odgovor:

  1. 21
  2. 20
  3. 19
  4. 18

 

Primjer najbolje riješenog zadatka iz kategorije MiliDabar (41%)

Bakino putovanje

Baka živi u kućici i svake subote posjećuje svoje unuke koji stanuju u jednom od mnogih stanova u zgradi.
Uvijek ide istim putem:

  • Znamo da uvijek posjeti fitnes centar, a prije njega predahne na klupi ispod stabla.
  • Dok sjedi na klupi jede rolice koje je prije kupila u pekarnici.
  • Na putu nakon fitnes centra prolazi pokraj škole i tamo nudi voće djeci koja se igraju na školskom igralištu.
  • Voće kupuje u trgovini koju posjećuje neposredno prije pekarnice.
  • I da ne zaboravimo, na samom početku svog putovanja, nakon izlaska iz kućice uvijek pozdravi susjede.

Razmjesti mjesta koja baka posjećuje u pravilan redoslijed u skladu s pričom.

Dabar4.png

Primjer najlošije riješenog zadatka iz kategorije MiliDabar (10%)

Neonski natpis

Iznad ulaza u dabrovski restoran River se nalazi veliki svijetleći natpis. Boje se mijenjaju na sljedeći način: plava – crvena – žuta – plava. Dodatno, ako istovremeno tri susjedna slova zasvijetle plavom bojom, srednje slovo će postati crveno.
Trajanje pojedine boje je sljedeće:

  • plava boja – 3 minute,
  • crvena boja – 2 minute,
  • žuta boja – 1 minutu.

Vlasnik restorana je natpis upalio u 18 sati i ovako je izgledao:dabar5

Kako izgleda natpis tijekom šeste minute nakon paljenja reklame?

dabar6

 

Primjer najbolje riješenog zadatka iz kategorije KiloDabar (39 %)

Tajne poruke

Agenti Boris i Berta komuniciraju putem tajnih poruka. Boris je Berti želio poslati tajnu poruku: MEETBILLYBEAVERAT6
Napisanu poruku složio je u tablicu s četiri stupca te je u polja koja su ostala prazna upisao znak X.

dabar7

Pomoću tablice zapisao je novu tajnu poruku, prateći redoslijed znakova u stupcima: BYVTEIBE6ELERXTLAAX
Berta je odgovorila Borisu koristeći istu metodu. Poslala mu je tajnu poruku: OIERKLTEILH!WBEX
Koju je poruku poslala Berta?

 

Primjer najlošije riješenog zadatka iz kategorije KiloDabar (2 %)

Ograda

Dabrić pokušava izraditi ogradu od papira kao što je prikazano na slici:

dabar8

Da bi napravio ogradu kao na slici, prvo treba presaviti papir kao što je prikazano, a zatim škarama pažljivo izrezati oblik.

dabar9
Koliko je presavijanja potrebno za zadanu ogradu?

 

Primjer najbolje riješenog zadatka iz kategorije MegaDabar  (73%)

Autobusna postaja

Kuće pet dabrova, označene likom dabra, raspoređene su  na sljedeći način:

dabar10
Dabrovi žele postaviti autobusnu postaju na jednom od devet mjesta obilježenih plavim šesterokutom. Udaljenosti između šesterokuta prikazane su na slici. Prema odluci svih pet dabrova zbroj udaljenosti od njihove kuće do autobusnog stajališta mora biti što je moguće kraći. Ako mjesta obilježimo brojevima kao na slici, u pravokutnik predviđen za unos odgovora upiši broj mjesta na kojem treba napraviti autobusnu postaju.

dabar11

 

Primjer najlošije riješenog zadatka iz kategorije MegaDabar (14%)

Neonski natpis

Iznad ulaza u dabrovski restoran River se nalazi veliki svijetleći natpis. Boje se mijenjaju na sljedeći način: plava – crvena – žuta – plava. Dodatno, ako istovremeno tri susjedna slova zasvijetle plavom bojom, srednje slovo će postati crveno.

Trajanje pojedine boje je sljedeće:

  • plava boja – 3 minute,
  • crvena boja – 2 minute,
  • žuta boja – 1 minutu.

Vlasnik restorana je natpis upalio u 18 sati i ovako je izgledao:dabar5

Kako izgleda natpis tijekom šeste minute nakon paljenja reklame?

dabar6

 

Primjer najbolje riješenog zadatka iz kategorije GigaDabar  (75%)

Dijeta

David je na šestodnevnoj dijeti. Svakoga dana može jesti samo jednu vrstu namirnice iz sljedeće liste: krumpir dabar15 , mrkvu dabar16 , ribu dabar17i  grašak dabar18.
Svaki dan određuje što će jesti prema sljedećim pravilima:

  1. dva dana zaredom ne smije jesti istu vrstu hrane,
  2. mrkvu mora jesti svaki treći dan počevši od trećeg dana,
  3. ribu može jesti ako prethodni dan nije jeo krumpir.

Tablica prikazuje njegov plan prehrane u prethodna četiri dana:

dabar12

Koju vrstu hrane David treba jesti 5. i 6. dan?

 

Primjer najlošije riješenog zadatka iz kategorije GigaDabar (14%)

Poštarov obilazak

Dabar Tomo je poštar koji svaki dan obilazi jedan dio grada. Svaka linija na slici predstavlja ulicu, a slova predstavljaju raskrižja. Tomo svaki dan kreće iz pošte, obilazi kuće u svim ulicama i vraća se u poštu.  Dabar Tomo kreće iz pošte (označene slovom P).

dabar13

Koliko će najmanje ulica prehodati kako bi se vratio natrag do pošte, a da bi obišao sve kuće?

Svi rezultati i povratne informacije učenicima su dostupni u e-kolegiju Dabar, a za vježbanje i otkrivanje tajni Dabra na raspolaganju vam je e-kolegij PseudoDabar u kojem su objavljeni i zadatci s ovogodišnjeg natjecanja.

Možda sljedeće godine i vi osvojite zlatnog Dabra.

dabar14

Dodatne informacije potražite na portalu ucitelji.hr ili mailom na urednistvo@ucitelji.hr

 

 

Europski tjedan programiranja u Gimnaziji Vukovar

Sanja Pavlović Šijanović

plakati Europski tjedan programiranjaEuropski tjedan programiranja ili skraćeno #codeEU pokrenuli su 2013. mladi savjetnici za Digitalnu agendu Europske komisije, a inicijativa i dalje raste. Naime prošle je godine više od pola milijuna ljudi sudjelovalo na gotovo 8000 događanja povezanih s programiranjem u 46 zemalja u Europi i šire. S obzirom da su i škole mogle organizirati događanja povezana s programiranjem u okviru izazova CodeWeek4All, učenici Gimnazije Vukovar odlučili su sudjelovati u novom izazovu. Učenjem programiranja djeca postaju mislioci, kreatori i inovatori koji svoje ideje i radove oživljavaju i realiziraju. Steve Jobs- poznati vizionar i jedan od osnivača tvrtke Apple u jednom je intervju-u izjavio: „Mislim da svi u zemlji moraju učiti programirati jer na taj način uče razmišljati“. Ono djeci daje samopouzdanje i vjeru kako mogu postati dizajneri i stvaratelji. S obzirom da su današnje generacije od malih nogu okružene tehnologijom, potrebno je iskoristiti njihov interes i Algoritmipodignuti razinu logičkog i apstraktnog razmišljanja, a učenje programskih jezika i programiranja upravo je idealna platforma za ostvarenje toga cilja. Uz sve navedeno, neosporna je činjenica da se stjecanje informatičkih znanja smatra sjajnim ulaganjem u vlastitu budućnost jer se poslovi iz područja informacijskih tehnologija, uključujući programiranje, nameću kao poslovi budućnosti, a opće je poznata i činjenica da na tržištu rada postoji veliki nedostatak stručnjaka iz ovog područja. Zato i ne čudi veliki interes naših učenika da iskoriste svaku ponuđenu aktivnost u ovom području a time i uključivanje u ovaj događaj.

Nakon što smo donijeli odluku o sudjelovanju u Europskom tjednu programiranja, odabrali Programiranjesmo aktivnosti koje ćemo provoditi, i naše planirane događaje prijavili smo na http://events.codeweek.eu/add/. Ovisno o dobnim skupinama učenika i njihovim predznanjima pripremili smo radionice različitog karaktera. Radionice i predavanja obilježile su cijeli radni tjedan od subote 15. do petka 21. listopada. Učenici prvih razreda imali su zadatak izrađivati prigodne materijalne i digitalne plakate na temu Povijest programiranja i Europski tjedan programiranja, učenicima 2. razreda održana su prigodna teorijska predavanja vezana za izradu algoritama, dijagrama tijeka i psudokoda te radionice gdje su svoje algoritme praktično mogli isprobati u sučelju programskog jezika Python. Python je edukativan i metodičko- didaktički koncipiran programski jezik koji se može prilagoditi različitim uzrastima učenika. Omogućuje stjecanje znanja iz područja različitih (jednostavnih i složenih) programskih Pythonstruktura tako da čini postupak učenja jasnijim i jednostavnijim. Učenici trećih razreda sudjelovali su u radionici u kojoj su putem Scratch-a stvarali igre, priče, animacije i druge interaktivne sadržaje dok su učenici četvrtih razreda rješavali složenije problemske zadatke u Pythonu. Interesantna je činjenica da su učenici svih dobnih skupina izrazili želju za kreiranjem vlastitih igara u Scratchu te njihovim dijeljenjem sa drugim sigrifikacijaudionicima, što pokazuje da proces igrifikacije u nastavi svakako utječe motivirajuće na učenje, povećava interes, samostalnost, spremnost i sposobnost povezivanja a smanjuje strah od pogrešaka što omogućava svakom pojedinačno osobnu i samokritičnu kontrolu postignuća i napretka. Igrifikacija se tako pokazala kao izvrstan proces integriranja elemenata igre u kurikulum i integriranja umjetnosti i STEMa.

Svim ovim radionicama osnovna ideja bila je potaknuti djecu da istražuju, smišljaju i ostvaruju svoje zamisli, koje zatim mogu pokazati drugima putem interneta, usput usvajajući osnove programiranja, matematike, vizualnog i interaktivnog dizajna. Zajedničkim radom uspjeli smo programiranje učiniti transparentnijim, demistificirati povezane vještine i okupiti sve motivirane učenike u zajedničkom učenju.

ScratchScratch1Vizualno programiranje

Učenje programiranja daje mogućnosti iterativnog rješavanja problema i testiranja ideja koje olakšavaju shvaćanje i razumijevanje digitalnog svijeta koji nastanjujemo. Što više znamo, to je znatiželja i želja za prakticiranjem sve veća. Tako je i Alessandro Bogliolo, koordinator ambasadora tjedna programiranja izjavio: „Programiranjem se intuicija pretvara u rješenje, a ideja u inovaciju. Računalnim načinom razmišljanja oslobađa se stvaralački potencijal. Ovdje nije riječ o tehnologiji, već o osobnom osnaživanju.“

S obzirom na veliku znatiželju i interes za uključivanjem u ovaj događaj, prijavili smo se i na izazov http://codeweek.eu/codeweek4all/, pri čemu smo nakon online registracije dobili jedinstveni kod kojim smo se identificirali u svim organiziranim događanjima. U zadanom prijavnom obrascu iskazali smo ukupan broj učenika u samoj školi kako bi organizatori mogli sumirati sve sudionike događanja i na temelju izvješća o provedenim događanjima i broju uključenih sudionika donijeti odluku jesmo li zadovoljili uvjete za dobivanje Potvrde o izvrsnosti u programerskoj pismenosti (Certificate of Excellence in Coding Literacy).

videođ

S obzirom da je u Gimnaziji Vukovar tijekom Tjedna programiranja u svim provedenim aktivnostima sudjelovalo oko 200 učenika što je više od 50% stope sudjelovanja, naša je škola uspješno savladala zadani izazov i stoga vjerujemo da će nam na našu adresu stići i Potvrda o izvrsnosti u programerskoj pismenosti. Iznimno smo ponosni na ovo postignuće, dobro smo se zabavili, naigrali, pokazali da programiranje može biti puno više od samog programskog koda i zato nastavljamo dalje i to u još većem broju i sa novim znanjima, vještinama, sposobnostima i iskustvima kako bi bili što spremniji za nove izazove digitalnog doba.

Kako je Gimnazija Vukovar na Dan planeta Zemlje

postala EKO-E ŠKOLA

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Dan planeta ZamljeMožda zvuči kao znanstvena-fantastika (engl. Science Fiction) ali vukovarski gimnazijalci uspjeli su pomiriti dvije naoko suprotstavljene strane i dokazati kako suvremene e-škole mogu biti ekološki osviještene. Gimnazija Vukovar ponosni je nositelj Zlatnog statusa međunarodne „Eko škole“ koji predstavlja neprestani poticaj na provođenje različitih ekoloških aktivnosti i projekata s ciljem ispunjavanja zadanih smjernica odgoja i obrazovanja za okoliš te kontinuirano osposobljavanje mladih generacija za donošenje odluka o razvitku društva u budućnosti. Ujedno je i e-škola koja prolazi kroz proces cjelovite informatizacije poslovanja same škole ali i nastavnih procesa u svrhu stvaranja digitalno zrele škole za 21. stolDan planeta Zamlje1jeće. Svekolika uporaba informacijsko-komunikacijskih tehnologija a time i njezin utjecaj na cjelokupni život i rad čovječanstva je očit i svakim danom postaje sve veći pa tako i obrazovanje zasnovano na informacijskim i komunikacijskim tehnologijama ima veliki potencijal. Međutim iako primjena tehnologija pridonosi razvoju, svjesni smo sveprisutnog rizika od mogućih negativnih posljedica koje se pojavljuju primjenom novih tehnologija.

Dan planeta Zamlje2Međunarodna organizacija Ujedinjenih naroda (engl. United Nations) upozorava na činjenicu da će se do 2020. godine količina televizijskog otpada udvostručiti, računala upeterostručiti, a količina mobilnih uređaja povećati za 18 puta. Naša sadašnja računala, pametni telefoni, tableti… postat će jednog dana otpad – no ne i običan otpad, već elektronički otpad. Elektronički uređaji sadrže nekoliko stotina različitih materijala. Neki od njih su nakon uporabnog vijeka uređaja ponovno iskoristivi, no mnoge tvari mogu biti vrlo štetne ako se s elektroničkim otpadom postupa nepravilno. Kako bi se spriječio štetan utjecaj tih tvari na okoliš i zdravlje ljudi, vrlo je bitno da se EE otpad sakuplja odvojeno od komunalnog otpada i zatim zbrinjava na ekološki prihvatljiv način. „Plodovi naše visoko-tehnološke revolucije su čisti otrov, ako su ti proizvodi nepropisno odloženi na kraju njihovog korisnog vijeka trajanja“ (Ted Smith, osnivač Silicijske doline).

Štetne tvari u EE otpadu čine teški metali – olovo, živa, kadmij, berilij i opasne tvari – nezapaljiva sredstva koja sadrže brom (plastična kućišta), PVC, poliklorinski bifenili (PCB), kloro-fluoro-ugljik (CFC). Pogledamo li računalo ili mobilni uređaj na drugačiji način, ono sadrži: olovo – lemni spojevi, CRT monitori, olovno-kiselinske baterije, kositar – lemni spojevi, bakar – bakrene žice, vodiči na tiskanim pločama, aluminij – gotovo svi elektronički uređaji koji za rad koriste nekoliko vata struje, željezo – metalna kućišta, učvršćenja, silicij – staklo, tranzistori, integrirani krugovi (IC), tiskane ploče, nikal i kadmij – NiCd punjive baterije, litij – litij-ionske punjive baterije, cink – oplata čeličnih dijelova, zlato – oplata konektora, osobito u računalnoj opremi, americij – dimni alarmi (radioaktivni izvor), živa – fluorescentne cijevi, nagibni preklopnici i ugljik – čelik, plastika, otpornici – gotovo svi elektronički uređaji. Malo je poznat podatak da se od reciklaže samo 1000 mobilnih uređaja može dobiti 18 kilograma bakra, 400 grama srebra, 40 grama zlata i 20 grama paladijuma.

ee otpad plakat

U svijetu se svake godine stvori oko 50 milijuna tona elektroničkog otpada (što bi značilo da je svaki stanovnik planete Zemlje odgovoran za sedam kilograma), od kojih je oko devet milijuna tona proizvedeno u Evropi a već sljedeće godine očekuje nas više od 65 milijuna tona generiranog elektroničkog otpada.

Svjesni vlastite odgovornosti spram zaštite okoliša u kojem živimo, željeli smo aktivno pridonijeti njegovu očuvanju i u tjednu u kojem se obilježava Dan planeta Zemlje, krenuli smo s aktivnim prikupljanjem električnog i elektroničkog otpada, čime smo željeli ukloniti opasne materijale i spojeve iz okoliša, spriječiti nekontrolirana odlaganja EE otpada a time i onečišćenje tla, vode i zraka opasnim materijalima i sirovinama te stvoriti svijest o potrebi ispravnog odlaganja starih EE uređaja.

S obzirom da je sakupljanje EE otpada od općeg interesa, u akciji su sudjelovali učenici i roditelji te nastavnici škole i na taj smo način ostvarili jedan od zadanih ciljeva a to je širenje svijesti među građanstvom o ispravnom odlaganju i prikupljanju stare EE opreme. Prije same akcije učenike smo uključili u dodatne aktivnosti poput izrade materijalnih i digitalnih plakata, brošura i prezentacija, zaigrali smo interaktivne online igre na portalu Environmental Education for Kids, istražili izvrstan BBC portal The Green Room, zahvaljujući UPM Forest Life virtualno smo posjetili šume, sve to kako bi smo se upoznali sa nekim novim činjenicama i upotpunili svoja znanja o računalnom i telekomunikacijskom otpadu i osvijestili važnost održivog razvoja. Pripremili smo izložbu učeničkih uradaka u holu škole, osigurali prostor za EE otpad i kontaktirali sakupljača EE otpada za vukovarsko-srijemsku županiju s kojim smo dogovorili preuzimanje i prijevoz EE otpada do sabirnog centra bez naplate.

Slogan ovogodišnjeg Dana planeta zemlje je „Trees for the Earth“ čime se svakog stanovnika Zemlje želi potaknuti na analizu svojih navika i da malim promjenama svog ponašanja napravi nešto za naš planet. Subota je bila predviđena za sadnju sadnica šimšira ispred same zgrade s ciljem podizanja kvalitete prostora i povećanja bioraznolikosti gradske površine a time i uljepšavanje postojeće arhitekture same škole. U akciji ozelenjavanje prostora ispred skoleozelenjavanja prostora ispred zgrade škole sudjelovali su učenici 2a, 3b i 4c razreda predvođeni ravnateljem škole Davorom Šijanovićem i razrednicima Natašom Vinković, Kristinom Kristek i Sanjom Pavlović Šijanović. Sredstva za kupovinu sadnica osigurali smo prijavom na natječaj Volonterskog centra Vukovar s temom volonterske akcije: Moja škola – eko škola / krajobrazno uređenje školskog okoliša, te je Odbor za dodjelu financijskih sredstava za provedbu volonterskih akcija između niza prijedloga, odabrao naš prijedlog kojim Gimnazija Vukovar zbog svojega značaja u prošlosti, reputaciji, ali i blistavoj budućnosti mora i može biti ZRCALO grada Vukovara.

radna akcijasadnja ispred skolesadnja sadnica simsira

Učenici su bili izuzetno motivirani i s veseljem su prihvatili ovu aktivnost svjesni činjenice da je naša zemlja – naš dar koji se mora cijeniti ali i odgovornost da se mora učiniti nešto što će ostati sačuvano za generacije koje dolaze nakon nas.

Potaknuti sloganom, Međunarodni Dan planeta Zemlje obilježili smo visokom razinom odgovornosti prema planetu na kojem živimo a samim aktivnostima smanjili negativan utjecaj na životnu sredinu, ozelenili okoliš škole i pokazali kako je i uz nove tehnologije, moguće živjeti zeleno.

S obzirom na prikupljenu količinu EE otpada, entuzijazam i aktivnost učenika, roditelja i nastavnika, koordinatori ove aktivnosti predložili su da ovakav način prikupljanja EE otpada i upravo na Dan planeta Zemlje, postane tradicija škole koja će se prenositi sa generacije na generaciju a briga oko zasađenih sadnica svakodnevna aktivnost svih učenika i djelatnika škole. Prijedlog je s oduševljenjem prihvaćen i tako je Gimnazija Vukovar od Eko i e-škole, postala EKO-E škola koja će nastaviti primjenjivati tehnologiju 21. stoljeća a njenim aktivnim zbrinjavanjem podizati ekološku svijest učenika, nastavnika, roditelja….i na taj način, zajedničkim snagama naš planet učiniti čišćim, sigurnijim i zelenijim kako bismo svi mi ali i buduće generacije mogle, punim plućima, udisati svjež zrak i živjeti u harmoniji s prirodom!

sudionici akcije ozelenjavanja

Žuta zgrada na brijegu – od male realke do škole budućnosti

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Mala je realka sa četiri razreda i 46 učenika-dječaka, u Vukovaru počela raditi davne 1891.godine i to u prostorijama općinske gostionice „Kod zvijezde“. Tri godine kasnije izgrađena je velika, reprezentativna, školska jednokatnica iza katoličke (franjevačke) crkve, na uzvišenom položaju odakle se pružao prekrasan pogled na Dunav i sam grad. 1895. godine mala realka postaje realna gimnazija i djevojčice dobivaju pravo upisa. Od 1906. godine otvaraju se viši razredi, godinu dana kasnije zaočinju radovi na proširenju školske zgrade i dogradnja dvorane za tjelovježbu tzv. „gombaona“ te 1911. godine školu Prvi maturanti vukovarske gimnazijezavršavaju prvi maturanti (abiturienti). Već je 1912. godine škola imala osam razreda i 240 učenika, od toga 70 učenica. (Izvor: Gimnazija u Vukovaru – 100 godina, Dr. Vlado Horvat). „Vukovarska gimnazija stajala je na brijegu iznad grada i bila je obojena žuto. Zato je nalikovala na svjetiljku koja je postavljena visoko s nekom osobitom namjerom.“ (Pavao Pavličić). Cjenjena i priznata iznjedrila je generacije mladih, sposobnih ljudi, kasnije priznatih stručnjaka i intelektualaca.

U doba Domovinskog rata, zgrada gimnazije u potpunosti je uništena: „…onda je svjetionik razbijen upravo na svoj stoti rođendan. Svjetlost se ugasila, grad je potonuo u mrak, pa se i nasukao, kao što su se nasukali i njegovi stanovnici. Više nije bilo orijentacije ni u prostoru ni u vremenu. Na trenutak je izgledalo da je sve izgubljeno.“ (Pavao Pavličić). Od 1991. godine do 1998. stajala je tako razrušena, zaboravljena i izložena vremenskim utjecajima.

Vođeni i ohrabreni riječima Siniše Glavaševića: „ Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.“, škola je obnovljena 2000. godine na ponos svih Vukovaraca i iste te godine započela je i nastava. Učenici koji trenutno pohađaju srednju školu rođeni su puno godina nakon domovinskog rata te osim priča svojih najbližih i putem medija nemaju pravu predodžbu o tome što se u Vukovaru dogodilo 1991. godine. Gimnazija Vukovar već dugi niz godina iz generacije u generaciju obnavlja to sjećanje, te na taj način učenicima iz svih krajeva Lijepe naše pokušava približiti i ispričati noviju hrvatsku povijest kako bi sa ponosom i dostojanstvom živjeli svoju budućnost, bez sumnji i predrasuda o Domovinskom ratu, njegovim žrtvama i hrabrim ljudima. Rekao je Siniša Glavašević: „Naučite djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube….djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. „

III. gimnazija SplitDanas gimnazija nastavlja dalje….Nastava se odvija na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Naši nastavnici i učenici aktivno se uključuju u projekte i razne izvannastavne aktivnosti i tako sudjeluju u društvenom i kulturnom životu lokalne zajednice ali i šire. S ponosom nastavljaju stope istaknutih vukovarskih gimnazijalaca poput znanstvenikaIstaknuti vukovarski gmnazijalci Vinka Zidarića, akademika Pavla Pavličića, glumca Krešimira Zidarića, povjesničara i muzeologa Vlade Horvata, književnika Rene Matoušeka, profesora, slikara, kipara i medaljera Branka Crlenjaka, profesora Željka Mataje, profesorice Ljiljane Gehreche, akademkinje Aliche Wertheimer Baletić, arhitekte i urbaniste Matije Salaja, slikara Vladimira Filakovca, hrvatskog vojnog zapovjednika u Domovinskom ratu Alfreda Hilla, arheologinje Branke Šulc te današnjim generacijama poznatog rukometnog reprezentativca Damira Bičanića i mnogih drugih. Nasljeđe vrijedno čuvanja a samim time i izazov i poziv za nastavak tradicije danas i u vremenima koja nadolaze. Nastavnici vukovarske gimnazije svjesni činjenice da se odgojem i obrazovanjem prenosi i usvaja cjelokupno socijalno naslijeđe kao skup kulturnih vrijednosti te moral, radno iskustvo i običaji, nastavljaju dalje. Bogato iskustvo i tradicija primjenjuju se u novim životnim uvjetima i na taj način omogućuje se našim učenicima dolaženje do novih znanja, vještina, otkrića i iskustava. Time naša škola odgovorno i samouvjereno odgaja i obrazuje buduće građane spremne za uključivanje u cjelokupni društveni život kao njegovi aktivni graditelji.

NDan skole Pavao Pavlicica inicijativu ravnatelja, profesora Davora Šijanovića i spremnošću učenika i nastavnika, ove je godine Gimnazija Vukovar, prvi puta obilježila Dan škole i to predstavljanjem svoje bogate povijesti izložbom rijetko viđenih materijala koje nam je, za ovu prigodu, ustupio ovogodišnji dobitnik europske muzejske nagrade Silletto, Gradski muzej grada Vukovara, te izložbom starih razglednica i zapisa koje su vjerno čuvali roditelji naših učenika ali i nastavnici koji su svoj radni vijek proveli u ovoj školi. U sistematizaciji i kronološkom prikazu povijesnih materijala, profesoricama Karolini Potpisivanje knjigaDvojković i Sanji Pavlović Šijanović, značajno je pomogla gđa. Olivera Crevar, knjižničarka i gdin.Zdravko Dvojković, muzejski savjetnik, profesor povijesti umjetnosti i kustos Zbirke Bauer u Gradskom muzeju Vukovar koji je, zbog predanog 40- godišnjeg rada u Gradskom muzeju Vukovar i Zbirci Bauer i Galeriji umjetnina, 2015. godine, dobio nagradu Grada Vukovara za životno djelo. Profesor Dvojković, zajedno sa svojim gimnazijskim profesoricama i ravnateljem škole, želio je ovom izložbom potaknuti i mlade sugrađane na shvaćanje vrijednosti likovne kulture kao temelja za buđenje svijesti o važnosti sredine u kojoj žive. Posjetitelji izložbe mogli su šetnjom kroz cjelokupni prostor škole, kronološki pratiti događaje vezane za osnutak, devastaciju tijekom Domovinskog rata, obnovu i današnja postignuća učenika, nastavnika i prijatelja Gimnazije Vukovar.

Izlozba Od male realke do e skoleIzložba „Od male realke do e-škole“ bila je otvorena za javnost i kao takva izazvala je veliki interes ne samo kod učenika i nastavnika, već i kod građana grada Vukovara jer kako je ustvrdio Od male realke do e-skolePavao Pavličić i sam vukovarski gimnazijalac: „Po njoj smo se snalazili u svojoj biografiji, jer život se dijelio na ono što je bilo prije Gimnazije, na ono što je bilo u Gimnaziji i na ono što je bilo poslije. I, svačijem životu vrijeme što ga je proveo u Gimnaziji ostaje kao herojsko doba: tada su nam se dogodile najljepše i najuzbudljivije stvari, tada smo bili najduhovitiji, najhrabriji, najzaljubljeniji, najviše ono što jesmo. Zato ni danas ne možemo udahnuti miris vlažne krede a da ne osjetimo nostalgiju za žutom zgradom po kojoj se i sad orijentiramo na svojoj životnoj plovidbi.“ Riječi koje smo imali priliku čuti od samog hrvatskog akademika, književnika, književnog znanstvenika, prevoditelja i scenariste, Pavao Pavlicic i Davor SijanovicPavla Pavličića koji nas je svojom posjetom nadasve oduševio jer gotovo da nema Vukovaraca kojima kroz ruke nisu prošle lirsko-memoarske knjige o gradu Vukovaru: Dunav, Šapudl, Kruh i mast, Vodič po Vukovaru, Vesele zgode djeda i bake, Vukovarski spomenar, Vukovarske razglednice…kojima je prikazao i brojne slike grada kako je izgledao za vrijeme njegovog školovanja, odrastanja i Domovinskog rata. Baš kao što je Pavao Pavlićić svojim djelima tako smo i mi našom izložbom, pokušali osigurati sjećanja kako nikada ne bi pala u zaborav.

Uz izložbu, učenici i nastavnici priredili su niz aktivnosti za svoje drage goste i predstavnike lokalne zajednice s kojima Gimnazija Vukovar ostvaruje izuzetno kvalitetnu i produktivnu dugogodišnju suradnju i koji su svojom nazočnošću uveličali i podržali rad na promociji škole kao aktivne i uspješne odgojno obrazovne institucije: zastupnicu u Hrvatskom saboru gospođu MarijuPavao Pavlicic, Marija Budimir  i Davor Sijanovic Budimir, dogradonačelnika grada Vukovara Marijana Pavličeka, bivšeg gradonačelnika grada Vukovara gdina Vladimira Štengla, ravnateljicu Gradskog muzeja Vukovar gđu. Ružu Marić, ravnateljicu Hrvatskoga doma gđu. Ivanku Miličić, ravnateljicu Muzeja vučedolske kulture gđu. Mirelu Hutinec, ravnateljicu Gradskog društva Crveni križ Vukovar gđu. Zoricu Grgić, gvardijana i župnika Crkve sv. Filipa i Jakova, fra. Ivicu Jagodića, ravnatelje i djelatnike osnovnih i srednjih škola iz Vukovara i Osijeka i dugogodišnje prijatelje i suradnike iz V. Gimnazije Zagreb, III. Gimnazije iz Splita, gdina. Ivana Rodića, novinara Školskih novina, te mnogobrojne posjetitelje kojima Gimnazija Vukovar zauzima posebno mjesto u životu.

PriredbaPriredba1Priredba2

Tako je organizirana svečana priredba u Pastoralnom centru Crkve sv. Filipa i Jakova, niz kreativnih tematskih radionica otvorenog tipa u predmetnim učionicama te domjenak uz neformalno druženje i razmjenu dojmova, razmišljanja, iskustava i sugestija….

DomjenakDomjenak1

1891. godine bila je mala realka, poput feniksa 2000. godine uzdigla se iz pepela a danas je e-škola prepoznatljiva po svojoj tradiciji i usmjerenosti ka budućnosti.

Pi dan u Gimnaziji Vukovar

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Priča o broju π stara je oko 4.000 godina. Počela je u doba antike, kada se pojavila potreba izmjeriti duljinu kružne linije i nastavlja se sve do danas. Međunarodni Dan broja Pi, u čast jednom od svjetski najpoznatijih matematičkih simbola, tradicionalno se obilježava svakog 14. ožujka u 1 sat i 59 minuta, jer tako i datum i vrijeme daju prvih šest znamenaka broja Pi (3,14159) po američkom formatu za datume.

Tako su se vukovarski gimnazijalci minutu prije 2 sata (poslijepodne tj. p.m) putem svojih mobilnih uređaja ulogirali na online aplikaciju Kahoot.it i odigrali kviz projeciran u holu Eniacškole. Kviz se sastojao od nekoliko općih pitanja poput: Kojim simbolom se predstavlja broj Pi, Što znači kada kažemo da je Pi iracionalan broj, Može li se Pi predstaviti kao razlomak, Pod kojim još nazivima je broj Pi poznat, Koji je poznati fizičar i matematičar rođen na dan broja Pi 1879.godine, Koji je operativni sustav 14.03.1994. postavio temelje razvoja open-source sustava i pitanja za promišljanje poputkviz u kahootu: izbaci uljeza- vic keks, jaffa keks, rajčica i kubeti, Koliko sati je trebalo Eniacu da 1949.godine izračuna 2037 decimala broja Pi, Koliko nula ima među prvom 31 decimalom broja Pi…..Preko 10 pitanja učenici su rješavali sa osmjehom na licu i pokazali zavidno znanje iz područja informatike, matematike i fizike. Profesorice Sanja Pavlović Šijanović (informatika), Suzana Osička (matematika) i Karolina Dvojković (fizika) bile su ispomoć (tzv. „joker iz rukava“).

Nakon svakog pitanja uslijedio je točan odgovor na postavljeno pitanje uz detaljno obrazloženje i uz niz dodatnih informacija. Na taj smo način kroz nepunih 30 minuta uspjeli napraviti korelaciju tri zahtjevna predmeta i proširiti znanje svojih učenika metodom koja uvod u kvizje izazvala zadovoljstvo i lakoću usvajanja novih činjenica. Dobili smo i pobjednike koji su nagrađeni simboličnim nagradama poput majica sa logotipom škole i matematičkih knjiga, a kako bi svečanost dodjele nagrade bila veća, najuspješnijima darove je uručio ravnatelj škole prof. Davor Šijanović.

Naravno, nakon svakog „mukotrpnog“ rada slijedi vrijeme opuštanja.

Znaju naši učenici povijesnu činjenicu da je prvi čovjek koji je odlučio proslaviti dan broja Pi, fizičar Larry Shaw 1988. godine u društvu nekolicine kolega promarširao kružnomucenicki radovi-broj pi dvoranom u muzeju Exploratorium u San Franciscu pri čemu su jeli ukusne voćne torte, a koju godinu kasnije pizze – jedino je bitno bilo da su servirane porcije kružnog oblika. Hol naše škole ne sliči spomenutom muzeju (iako smo ga ukrasili učeničkim plakatima rađenima na satu likovne umjetnosti uz pomoć profesorice Marije Mikulić Bošnjak, na temu broja Pi kroz srednjovjekovnu umjetnost) ali smo i mi, naše druženje, priveli kraju uz poslastice poput pita, keksa i slanih krekera koji su, više-manje, bili kružnog oblika.

poslastice u kruznom oblikuI naravno na kraju kako bi struktura i ovako neformalnog sata bila zadovoljena, uslijedila je domaća zadaća za sve koje je ova tema zaintrigirala. Prigodna mozgalica o broju Pi s obzirom da smo u Tjednu mozga koji se ove godine obilježava od 14. do 20. ožujka:

Pokušajmo igrajući se, eksperimentalno odrediti broj Pi: pribor potreban za igru je prazan list papira A3 i kutija šibica. Na papiru treba izvući niz paralelnih pravaca razmaknutih za duljinu šibice, potom s visine od oko 40-tak cm baciti šibice i prebrojiti koliko šibica siječe neki od pravaca. (radi veće točnosti bacanje bi bilo dobro ponoviti nekoliko puta) i za kraj potrebno je podijeliti udvostručeni broj svih šibica koje smo bacili sa ukupnom brojem šibica koje su presjekle pravce. Rješenje je Pi.

formulaJedan školski sat bio je dovoljan da potvrdimo istinitost poznate izreke: 

“Mašta je puno važnija od znanja. Može se sve znati, ali ništa ne napraviti, dok se sa malo mašte može napraviti sve.”  (A. Einstein)

Digitalna vještina programiranje-pismenost od malih nogu

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

U Republici Hrvatskoj kronično nedostaje programera a s obzirom na zahtjeve tržišta rada, problem će biti još izraženiji budući da potrebe za programerima samo rastu iz godine u godinu. Kroz medije smo se susreli s podatkom kako će do 2020. godine u Europi nedostajati  900.000 ICT stručnjaka pri čemu programeri čine približno dvije trećine današnjih potreba za ICT kadrom u Hrvatskoj.

Prvi korak ka rješenju ovoga problema bio bi djeci osnovne škole omogućiti učenje osnova programiranja a djeci srednje škole nadogradnju osnova kako bi naučili logički razmišljati, a samim time i ostati u programerskim vodama. Poznata nam je izreka „Quot linguas calles, tot homines valles „ (Koliko jezika govoriš toliko ljudi vrijediš) a prve asocijacije koje nam se javljaju na spomen ove izreke su strani jezici. Međutim, u dobu informacijsko-komunikacijske tehnologije, nije li uz poznavanje stranih jezika neophodno ako ne i obavezno poznavanje programskih jezika? S obzirom da su današnje generacije od malih nogu okružene tehnologijom, potrebno je iskoristiti njihov interes i podignuti razinu logičkog i apstraktnog razmišljanja, a učenje programskih jezika upravo je idealna platforma za ostvarenje toga cilja. U Estoniji od 2012.godine učenici osnovne škole uče programirati, u Slovačkoj se programirati uči tijekom cijelog školovanja a u Hrvatskoj se postavlja pitanje: Treba li informatiku uvesti u osnovne škole kao obvezan predmet? Situacija u srednjim školama još je gora jer nudi svega jednu godinu obvezne informatike u trajanju 70 sati i k tome kad djeca dođu u srednje škole, sve će morati ponavljati ispočetka budući da informatika u osnovnim školama nije bila obavezna, program srednjih škola mora pokriti sve, počevši s jednostrukim i dvostrukim klikom miša. Gdje i kako onda pronaći vremena za učenje programiranja? Osim učenika matematičkih gimnazija, učenici ostalih srednjih škola, programiranje tek spominju i to najčešće sve završava pseudojezikom bez praktičnog korištenja programskih jezika.

Stereotipi koji negativno utječu na percepciju i poimanje programiranja potječu unutrag dvadsetak godina, kada su aktualni programski jezici bili Fortran, Cobol, nešto mlađi jezici zastupljeni u školama Pascal, Basic…koji su iziskivali dugo vrijeme učenja a znamo da današnje generacije žele sve i to odmah. Uobičajena slika programera kako ju vidi većina učenika je osoba koja voli matematiku i računanje, može dugo sjediti i – zna biti čudna. Velik broj učenika smatra programiranje teškim, zahtjevnim poslom koje uzima puno vremena…Možda u svemu tome ima istine, i znamo da neće svi učenici postati programeri, kao što nisu svi učenici matematičari, jezikoslovci….međutim, nije li na nama nastavnicima odgovornost i obveza pružiti im mogućnost da zakorače u svijet programiranja i pokazati im drugačiji koncept i način zaključivanja, logičkog povezivanja, nadasve razmišljanja. Iz tog razloga, nužno je programiranje uvesti barem na „mala vrata“ i kroz nekoliko sati.

Programiranje ne mora biti teško za učenje.
Ako su dječji programi takvi da vide objekt koji se kreće na određeni način a samim time i rezultat svojeg kodiranja, djeca odmah znaju da su pravilno koristili kod. Za to je idealan vizualan programski jezik Scratch koji omogućava jednostavno stvaranje interaktivnih priča, igara i animacija, te dijeljenje radova preko Interneta. Ovaj alat izuzetno je dobar za upoznavanje sa svijetom programiranja bez stresa oko kompliciranih izraza jer omogućuje shvaćanje logike programiranja ako i nismo upoznati sa sintaksom i pravilima programskih jezika. Besplatan je i dostupan svima, korisničko sučelje je intuitivno te se kod pokretanja prikazuje i kratak tutorial koji nas vodi kroz elemente funkcionalnosti samog alata. Vizualizacija je realizirana kroz tri dijela: scena i dodatni vizualni objekti, paleta s instrukcijama te prostor gdje se instrukcije logički povezuju i upravo je to dio u kojem se odvija svo programiranje. Mogućnosti korištenja ovog alata su neiscrpne i idealan je za početke i uvod u sam proces programiranja. Ukoliko se učenici u osnovnoj školi sretnu sa programiranjem i ono kod njih izazove interes i želju za produbljivanjem znanja, nastavak se može realizirati u srednjoj školi kroz razne programske jezike poput C++, Java, Python. Učenje i razvoj sposobnosti programiranja može se provesti na kreativan i učenicima pristupačan način koristeći jednostavan, a opet cjeloviti programski jezik s kojim se mogu zadovoljiti sve potrebe današnjih koncepata i načina programiranja. Python je edukativan i metodičko- didaktički koncipiran programski jezik koji se može prilagoditi različitim uzrastima učenika. Omogućuje stjecanje znanja iz područja različitih (jednostavnih i složenih) programskih struktura tako da čini postupak učenja jasnijim i jednostavnijim. Kurikulum za učenje programiranja u programskom jeziku Python nastao je iz potrebe uvođenja novih koncepata učenja programiranja koji se ne mogu realizirati tradicionalnim programskim jezicima u sklopu Projekta IpaqPeta Afirmativna nastava i inovativno učenje i poučavanje u gimnazijama u okviru Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Sastoji se od modula i za svaki modul provedena je razrada jedinica ishoda učenja prema uputama za razvoj obrazovnih programa temeljem Priručnika za razvoj strukovnih standarda, zanimanja kvalifikacija i kurikuluma(studeni 2011.) i Metodologije izrade strukovnih standarda, zanimanja, kvalifikacija i kurikuluma (prosinac 2011.) proizašlih iz IPA projekta 2007-2009 Jačanje institucionalnog okvira za razvoj strukovnih standarda, kvalifikacija i kurikuluma EuropeAid127472/d/ser/HR i Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (2009). Svaki od tri modula sadrži: naziv predmeta, ishode učenja koje će učenik steći u određenoj godini učenja, nastavne cjeline i razrađene nastavne teme, okruženje za učenje, metode i oblike rada, elemente i oblike praćenja i vrednovanja polaznika te literaturu za učenike. Okruženje i uvjeti za organizirano učenje sadrže uvijete koji su neophodni za ostvarivanje ishoda učenja korištenjem računalne i programske opreme. Na kurikulumu su radili autori: Saida Deljac i Predrag Brođanac iz V. gimnazije Zagreb, Marinko Zubac iz Gimnazije Metković i Sanja Pavlović Šijanović iz Gimnazije Vukovar te recenzent mr. sc. Ivana Turčić Prstačić (dostupno na ovoj poveznici).

Učenje programiranja je poput učenja stranog jezika na način da ga praktično koristimo i testiramo. Učenje jezika daje vještinu komunikacije s ljudima širom svijeta, a učenje programiranja daje mogućnosti iterativnog rješavanja problema i testiranja ideja koje olakšavaju shvaćanje i razumijevanje digitalnog svijeta koji nastanjujemo. Što više znamo, to je znatiželja i želja za prakticiranjem sve veća. Učenjem programiranja djeca postaju mislioci, kreatori i inovatori koji svoje ideje i radove oživljavaju i realiziraju. Steve Jobs- poznati vizionar i jedan od osnivača tvrtke Apple u jednom je intervju-u izjavio: „Mislim da svi u zemlji moraju učiti programirati jer na taj način uče razmišljati“. Ono djeci daje samopouzdanje i vjeru kako mogu postati dizajneri i stvaratelji. Na nama nastavnicima je obveza dokazati i pokazati kako programiranje nije „bauk“, otkloniti bezrazložni strah otkrivajući integraciju i implementaciju programiranja u svim područjima života. Vjerujemo da će Cjelovita kurikularna reforma i cjeloviti obrazovni sustav osigurati dovoljno prostora za provođenje programiranja u osnovnoj i srednjoj školi kako bi mi nastavnici svojim znanjem i entuzijazmom kvalitetno obrazovali buduće programere jer programiranje kao digitalna vještina predstavlja novu pismenost koju je potrebno učiti od malih nogu baš kao što učimo čitati, pisati i računati.

Daj svoj doprinos danas, za bolji Internet sutra

karolinaD_SanjaPS

Karolina Dvojković i Sanja Pavlović Šijanović

Dan sigurnijeg interneta događaj je koji zauzima posebno mjesto u edukaciji naših učenika. Svjesni činjenice da učenje nije samo mentalna aktivnost, ove godine orijentirali smo se na osjećaje koje u nama budi pitanje sigurnosti na internetu i upravo je iz tog razloga motivacija za izradu radova na ovu temu bila na visokoj razini. Odlučili smo se za aktivnost suradničkog učenja. Suradničko učenje predstavlja zajedničko učenje učenika u parovima ili malim skupinama s ciljem rada na zajedničkom zadatku: istraživanju zajedničke teme, nadogradnji uzajamne spoznaje, stvaranju nove ideje, kombinacije ili jedinstvene inovacije (Meredith i sur., 1998; prema Cota Bekavac, 2001.). Učenici radeći na istom zadatku usklađuju svoje napore kako bi ga što uspješnije obavili ali isto tako svaki učenik mora dati svoj doprinos inače cilj neće biti postignut. Tema je za sve učenike bila ista ali alati kojima će izraziti svoje osjećaje, stavove i razmišljanja razlikovali su se između razreda.

Prvi razredi koristili su prezentacijske programe PowerPoint -prezentacijski software, dio Autori brošura SID 2016paketa Microsoft Officea i Prezi – prezentacijski software koji stvara dojam prezentiranja na virtualnom platnu, dostupan uglavnom u online obliku, za izradu prezentacija. Drugi razredi koristili su piktochart – online alat, za izradu infografike, izvještaja, postera i prezentacija te vizualan programski jezik Scratch koji omogućava jednostavno stvaranje interaktivnih priča, igara i animacija, te dijeljenje radova Brosurapreko Interneta dok su treći i četvrti razredi koristili Moovly -web 2.0 platformu, za izradu animiranih video isječaka, prezentacija, interaktivnih infografika, video isječaka i promidžbenih poruka te Flipsnack – web 2.0 alat za pretvaranje PDF datoteka u bogate medijske digitalne časopise i za izradu brošura.

Prezentacija SID 2016SID 2016 Prezentacija

S obzirom da su učenici mogli raditi u paru ili manjim skupinama, uočili smo da ovakav način rada uvelike potiče učenike na korištenje različitih razina misaonih procesa koji rezultiraju povećavanjem samih kompetencije učenja. Ujedno, samostalno istražujući zadanu temu učenici dobivaju jasniji uvid u sadržaje što ih dodatno potiče na promišljanje i sustavno usmjerenu komunikaciju i suradnju te bolje razumijevanje i uvažavanje različitosti Izlozba SID 2016ali i jačanje samopouzdanja i samopoštovanja. Aktivnost članova skupine je bila na zavidnom nivou jer je svaki učenik želio doprinjeti što boljem postignuću bez obzira na individualne razlike u sposobnostima. Ne samo što smo uspjeli aktivnosti provesti sa učenicima svih razreda već smo uspjeli potaknuti individualni razvoj višestrukih inteligencija i različitih stilova učenja. Kroz čitanje i pisanje učenici su razvijali lingvističku inteligenciju, zaključujući i preispitujući razvijali su logičko-matematičku inteligenciju, dizajnom, crtanjem i vizualizacijom prostornu a kroz razne melodije i glazbenu inteligenciju. Interpersonalna i intrapersonalna inteligencija razvijala se kroz interakciju u paru i skupini, ali i povezivanjem vlastitih osjećaja, stavova i ciljeva.

A sve to kroz zadatak vezan za sigurniji Internet i sa svrhom podizanja svijesti oIzlozba SID problematici sigurnosti djece i odraslih na Internetu. Ova inicijativa, pokrenuta je u okviru Programa za sigurniji Internet Europske komisije i jednom godišnje poziva na uključivanje u aktivnosti za stvaranje sigurnijeg i boljeg Interneta za djecu i mlade. Gimnazija Vukovar aktivno podržava ovu inicijativu i već petu godinu zaredom svaki drugi utorak u mjesecu veljači, posvećuje edukaciji učenika i djelatnika kako bi bili aktivni i odgovorni sudionici sigurnog internetskog okruženja. Ustrajan projektni tim zadužen za provedbu ove hvalevrijedne inicijative činili su: Davor Šijanović, prof., ravnatelj, Karolina Dvojković, prof. mentor fizike i Sanja Pavlović Šijanović, prof. mentor informatike. Ove godine ostvarili smo izvrsnu suradnju sa Centrom za sigurniji Internet sudjelovanjem u njihovom projektu „Dan sigurnijeg interneta 09.02.2016. godine! #dajsvojdoprinos danas, za bolji internet sutra!“ te smo podržali Thunderclap kampanju objavom učeničkih radova. Dugogodišnju suradnju nastavili smo i sa gđom. Marinom Bukal iz Službe za prevenciju PU vukovarsko-srijemske.

SMaturanti na izlozbi SID 2016ve digitalne radove predstavili smo u holu škole na način što smo ih obuhvatili u jednu zajedničku cjelinu i prezentirali svim učenicima i djelatnicima. Ujedno smo postavili i za javnost otvorili izložbu materijalnih i tiskanih digitalnih plakata koje su učenici samoinicijativno izradili. Brošure smo iz digitalnih izdanja tiskali te smo dobili promidžbene materijale koje smo proslijedili i drugim školama i institucijama i na taj smo način, ovaj događaj, proširili i na cjelokupnu lokalnu zajednicu. Korištenjem IKT i primjenom web aplikacija opravdali smo i osvojeno prvo mjesto na natječaju Hrvatskog telekoma „Zajedno smo jači“ u kategoriji Tehnologija i komunikacija, utrošivši dobivena sredstva za kupovinu računalne opreme radi njene primjene u edukaciji i učenika i nastavnika te u praksi dokazali opravdanost naziva našeg projekta „Tehnologija budućnosti za školu budućnosti“.

Bozidar Calusic dobre-strane-interneta2bMartina Radosevic2bMihael Kolar1c

Bogatstvom kreativnih učeničkih uradaka željeli smo glasno govoriti o opasnostima s kojima se možemo susresti prilikom korištenja suvremenih tehnologija te podići svijest i znanje o načinima sigurnog korištenja Interneta s posebnim naglaskom na: mogućnosti zlouporaba suvremene tehnologije kao što su računala i mobiteli te Internet i društvene mreže, vrste i načine prevencije vršnjačkog nasilja i kaznenih djela na štetu djece proizašlSID Gimnazija Vukovarih iz zlouporabe Interneta te načine povećanja sigurnosti korištenja Interneta, prvenstveno kada ga koriste djeca, ali i svi ostali članovi društva. Primjena novih tehnologija u učenju, podučavanju, općenito u svakodnevnom radu, neosporno olakšava sam proces učenja i rada, ali nosi i određene rizike i opasnosti te stoga zahtjeva neprestano educiranje i iz tog razloga, ovo je već peta godina kako ne prestajemo govoriti i upozoravati na potencijalne opasnosti koje nam prijete ukoliko nismo spremni nositi se sa suvremenim tehnološkim dostignućima i internetskim mogućnostima.  

U vremenu kada Internet više nego ikada prije, postaje dijelom dječjih života, a sama granica između virtualnog i stvarnog svijeta sve tanja, na nama nastavnicima je velika Treci razred SID 2016odgovornost i ne smijemo propustiti niti jednu priliku u kojoj možemo i moramo govoriti o odgovornom i sigurnom korištenju suvremenih tehnologija i interneta. Kada uspijemo educirati naše učenike da oni postanu edukatori i progovore o sigurnom korištenju tehnologije i interneta, onda sa sigurnošću možemo reći da smo na dobrom putu. Učenički radovi koje smo imali priliku ove godine vidjeti u našoj školi, pokazuju da možemo sigurno putovati internetskim prostranstvima jer znamo KLIKNUTI PAMETNO!

Nekoliko linkova na učeničke radove:

Moovly (film):
https://www.moovly.com/gallery/user/b03ea104-6f3d-4cf3
https://www.moovly.com/gallery/user/b03ea104-8211-d095
https://www.moovly.com/gallery/user/b03ea104-8181-6a2f
https://www.moovly.com/gallery/user/b03ea104-e49b-afb8

Prezi (prezentacija):
http://prezi.com/pz0owojwfqws/?utm_campaign=share&utm_medium=copy&rc=ex0share
http://prezi.com/djjvzbn2foqw/?utm_campaign=share&utm_medium=copy&rc=ex0share
http://prezi.com/z3l9rvs2gv7n/?utm_campaign=share&utm_medium=copy&rc=ex0share

FlipSnack (brošura):
http://www.flipsnack.com/Stjepankralj/dan-sigurnijeg-interneta.html
http://www.flipsnack.com/KRISTINASKOKO/dan-sigurnog-interneta.html
http://www.flipsnack.com/Antoniokrizmanic/dan-sigurnijeg-interneta-antonio-krizmanic.html
http://www.flipsnack.com/99FF5BBC5A8/dan-sigurnijeg-interneta.html

Scratch:
https://scratch.mit.edu/projects/96414322/
https://scratch.mit.edu/projects/95631108/
https://scratch.mit.edu/projects/94738904/

Piktochart – svijet multimedije

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Piktochart je online alat za izradu infografike, izvještaja, postera i prezentacija. Već samim time dolazimo do glavne značajke ovog alata a to je vizualizacija informacija, odnosno integracija detalja i pregleda u jednom prikazu koja omogućuje kvalitetniju i jednostavniju obradu, sistematizaciju i razmjenu znanja. Vizualizacija ima svoje korijene u pedagogiji i kognitivnoj psihologiji koje u fokus stavljaju znanje koje je nužno napraviti vidljivim kako bi bilo što prepoznatljive, dostupnije i primjenjivije. Dovoljno, da bismo ga primjenjivali i u nastavnom procesu jer moderno vrijeme donijelo je i moderno obrazovanje koje je obilježilo pitanje traženja novih principa učenja kako bi se što brže, jednostavnije, ali i efikasnije došlo do primarna cilja – obrazovanja mladih. Moderno obrazovanje pretpostavlja proces kontinuiranog učenja koje se odvija tijekom cijeloga života. Multimedija je zauzela vrlo važnu ulogu u procesu učenja, i samim tim postala je važan aspekt našeg obrazovanja i stjecanja znanja kombiniranjem različitih komponenata u jednu smislenu, korisnu i dinamičnu cjelinu, a Piktochart sa svojim mogućnostima svakako spada u multimedijalne alate.

clip_image002Registracija (prilikom prvog korištenja) i prijava su vrlo jednostavne i obavljaju se na stranici.

 

Nakon prijave, moguće je odabrati jedan od četiri clip_image004ponuđena dokumenta: infografika, izvještaj (za statistički prikaz istraživanja odnosno grafički prikaz numeričkih podataka) , poster i prezentacija (dinamički prikaz prezentacija ukoliko želimo zamijeniti klasični PowerPoint ili već poznati Prezi).

Koji god dokument odabrali, možemo koristiti gotove predloške ili samostalno kreirati sve elemente dokumenta.

clip_image006

Ujedno, sučelja za izradu bilo kojeg od ponuđenog dokumenta su gotovo identična, tako da je vrijeme učenja za savladavanje ovog alata prilično kratko, što je svakako još jedna od prednosti.

Osnovni elementi koji se nude su grafika: ona omogućuje izradu različitih linija i oblika, korištenje ikona, fotografija (možemo postavljati i vlastite fotografije s tim da je ograničenje postavljeno na 40 MB) i okvira. Elementi koji su svima dobro poznati iz MS Worda.

clip_image008clip_image010

Uz grafiku, tu su: pozadina i tekst. Dodavanje pozadine i uređivanje teksta također je vrlo jednostavno i dozvoljava nam da se poigramo i stvorimo vlastite kreacije.

clip_image012clip_image014

Opcije za uređivanje i rad sa tekstom, dodavanje poveznica, poravnanja, redosljed elemenata, kopiranje, ljepljenje, brisanje-aktivnosti kao i u većini poznatih aplikacija.

clip_image016

clip_image022Svakako naš rad možemo obogatiti dodavanjem grafičkih prikaza, mapa, video uradaka pa čak i anketa i njihovih rezultata (opcija Import traži aktivaciju usluge SurveyMonkey i nakon toga nas uvodi u sučelje za izradu, dijeljenje anketa i predstavljanje gotovih rezultata).

clip_image018clip_image020

iktochart nudi prezentaciju sadržaja spajanjem različitih medija u jednu zajedničku smislenu cjelinu s clip_image024ciljem prenošenja informacije ili poruke. Pomoću njega, informacija se prezentira ili sprema kao kombinacija osnovnih komponenata: teksta, grafike, zvuka i videa. Tekst kao skup slova koja smišljeno uporabljena odašilju određenu poruku, nije statičan i pravocrtan (linearan) jer se mogu koristiti poveznice odnosno dio teksta koji se može aktivirati klikom miša kako bi se ostvarila veza između nekoliko multimedijskih sadržaja. Grafika je važna jer omogućuje vizualni dojam multimedijske aplikacije. Dinamički sadržaji, popraćeni zvukom, mogu biti vrlo impresivni i na taj način značajno istaknuti dijelove sadržaja. Video kao najzanimljiviji dinamički sadržaj predstavlja niz slika načinjen i prezentiran posebnim uređajima uz dodatak zvučnih dijelova kako bi pridonio osjećaju realnosti.

Sama pisana riječ u procesu učenja ne znači puno, ali ona popraćena grafikom, zvukom, animacijom ili videom lakše se pamti i ostaje usvojena. Uz to, takav pristup bolje privlači pozornost, veća je razina interesa, motivacije i zadovoljstva učenika, omogućeno je potpunije razumijevanje gradiva te se povećava mogućnost primjene u novim situacijama.

Nakon što smo završili s izradom, naš dokument možemo pogledati i po potrebi doraditi, clip_image025pohraniti, objaviti i podijeliti. U besplatnoj verziji moguća je samo javna objava dokumenata.

Činjenica je da naši učenici odrastaju s tehnologijom kao sastavnim dijelom svakodnevnice ali je isto tako i činjenica da je nastavnik neosporno ključni čimbenik koji će iskoristiti sve prednosti tradicionalne učionice ali i usmjeriti i poučiti učenike o sadržajima i pravilnom načinu korištenja multimedijalnih alata i sadržaja uporabom suvremenih tehnoloških dostignuća.

Učenici 3.a razreda opće gimnazije Vukovar, izrađivali su svoje radove u ovoj aplikaciji i u anketi koju smo proveli među učenicima, svi učenici su odgovorili da im se svidio rad u aplikaciji i da će ju nastaviti koristiti a kao najveće prednosti izdvojili su: jednostavnost, multimedijalnost, interaktivnost, maštovitost, kreativnost i dinamičnost. Uspjeh nije izostao a tome svjedoče i njihovi radovi.

I za kraj nekoliko učeničkih uradaka u ovoj aplikaciji.

Humanitarni malonogometni turnir vukovarskih gimnazijalaca

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Sportom do humanog cilja

Malonogometni turnir 1Već tradicionalno, dugi niz godina, vukovarski gimnazijalci organiziraju humanitarni malonogometni turnir u svrhu doniranja prikupljenih sredstava kotizacije i ulaznica za socijalno najpotrebitije. Naši učenici s generacije na generaciju prenose humanitarnu poruku „DOBRO JE ČINITI DOBRO“ i vođeni njome pokazuju izrazito visok osjećaj i veliko srce za sve kojima je pomoć potrebna. Humanost je ogledalo naše duše, osjećaja, poniznosti, dobrote, ljubavi, nade i darežljivosti. Biti human, darežljiv, pun ljubavi i pozitivne energije, siguran je put ka boljitku cjelokupnog čovječanstva. Turnir jeste mali korak na tome putu ali sva velika putovanja sastoje se od malih etapa.

Vrijeme blagdana posebno nas veseli i samo vrijeme održavanja humanitarnog turnira nije slučajno odabrano. Naime, Svetog Nikolu slave kao zaštitnika djece, siročadi, siromaha, Malonogometni turnir 2015mornara, putnika, studenata…Podučavajući evanđelje tražio je put do ljudskih srca i obični su ljudi to razumjeli. Živio je u vjeri odan Bogu pomažući siromašnima i nevoljnima. Postao je zaštitnik svih ljudi u nevolji. I tako, vukovarski gimnazijalci odlučili su nastaviti stopama i širiti misiju sv. Nikole te nesebično pomagati potrebitima. „Time što dobrotu širimo oko sebe istovremeno je učvršćujemo i u sebi samima.“(Arne Garborg)

Dar nema svoju vrijednost zato što je skupocjen, nego zato jer izražava nečiju ljubav, prijateljstvo, zahvalnost…, s obzirom da je darivanje određenog materijalnog poklona ograničeno, vukovarski gimnazijalci darivali su građanima grada Vukovara zabavno prijepodne provedeno u dvorani osnovne škole Dragutina Tadijanovića, koja nam pod Malonogometni turnir3vodstvom ravnateljice Lidije Miletić svesrdno ustupa ove prostore već dugi niz godina, gdje su na sportski i zabavan način razveselili mnoge posjetitelje. Kroz takvu altruističku prizmu željeli su potaknuti i druge da pomaganjem, posebice najzapostavljenijih, pronađu veći smisao i radost u životu. Uložena energija, trud, sportski duh, pažnja i topao osmjeh učinili su ovaj turnir jedinstvenim iako je ideja tradicionalna i sveopća.

Svi smo mi imali priliku osjetili tuđu velikodušnost na vlastitoj koži i sigurno smo zbog nje i sami poželjeli postati bolji ljudi koji rade dobre stvari i pomažu drugima. Jedna znanstveno dokazana činjenica temelji se na tezi po kojoj iskreno davanje i pomaganje poboljšava osobno fizičko i duševno zdravlje, polazeći od općenitog boljeg osjećaja i bolje brige o nama samima, pozitivnijeg i sretnijeg pogleda na život, smanjenog osjećaja bespomoćnosti, usamljenosti i depresije do veće povezanosti s drugima. Znaju to naši gimnazijalci a znaju i da samim promatranjem čina solidarnosti naš imunitet osnažuje –tzv. efekt Majke Tereze.

Zanimljivo natjecanje završilo je finalnom utakmicom između pobjednika turnira i veterana profesora gimnazije Vukovar. Sraz koji se s nestrpljenjem iščekivao i koji je svakako podigao dobru atmosferu do vrhunca. Profesori vođeni ravnatMalonogometni turnir4eljem bili su posebno motivirani, s obzirom da su prošle školske godine otišli kući kao pobjednici dok su učenici željeli pokazati svoju nadmoć u sportskom ringu. Profesorsku ekipu sačinjavali su: Borislav Edelinski, Ognjen Vujović, Dubravko Žuvić, Dado Marković, ravnatelj Davor Šijanović i bivši učenici Marko Vejeva i Dominik Škarica. Pobjednička ekipa učenika 3.b razreda jezične gimnazije igrala je u sastavu: Marko Kosor, Dejan Kovač, Jan Szabo, Domagoj Džalto, Stjepan Jakubec i Antonio Filipović.

Ove godine, učenički je tim bio bolji (ocjena iz zalaganja i motoričkih sposobnosti čista petica) dok su se profesori ove godine, morali zadovoljiti titulom viceprvaka. (do sljedećeg Ekipa pobjednikaturnira morat će više vremena odvojiti za vježbu u sportskoj dvorani a možda i otići na pokoje instrukcije kod svojih učenika…ili će ravnatelj morati motivirati svoje profesore većom plaćom….).

U svakom slučaju, dobra zabava, dobro druženje i zdravo provedeno prijepodne a sve u svrhu prikupljanja novčanih sredstava koja će tijekom slijedećeg tjedna biti uručena udruzi Sv. Vinka Paulskog iz Vukovara, koja pomaže sugrađanima slabijeg imovinskog statusa i obiteljima s više djece.

Poruka koju vukovarski gimnazijalci šalju nakon svakog održanog humanitarnog turnira je: pomozimo članovima naše zajednice, ali i svima onima kojima je pomoć potrebna, kako bismo zajednički iskusili čarobne moći nesebičnog davanja, beskompromisne ljubavi i suosjećanja tijekom blagdana jer DOBRO JE ČINITI DOBRO.

Gimnazija Vukovar – škola budućnosti

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Imali smo dobru ideju za projekt od društvenog značaja, ali ne zajedno smo jači.jpg 1i financijska sredstva za njegovo ostvarenje. Neosporno, dovoljno dobar razlog za prijavu projekta na donacijski natječaj Hrvatskog Telekoma “Zajedno smo jači” u rujnu ove godine. Prijavili smo projekt u kategoriji „Tehnologija i komunikacija“ pod nazivom „Tehnologija budućnosti za školu budućnosti“ kako bi opremili našu školu prijenosnim računalima, projektorima i bijelim pločama te bržim i jačim bežičnim internetom, te proveli edukaciju zaposlenih za primjenu ICT tehnologije u nastavi i poboljšali digitalne kompetencije nastavnika a samim time i prenijeli znanja na učenike kako bi ih osposobili za što bolje korištenje ICT-a i pripremili ih za tržište rada. Predvođeni ravnateljem škole profesorom Šijanović Davorom, tim entuzijasta željnih izazova i novih mogućnosti okupila je voditeljica projekta Kristina Kristek, profesorica kemije. Uz ravnatelja i voditeljicu tima, članovi tima odgovorni za provedbu projekta su Suzana Osička i Sandra Savičić, profesorice matematike, Karolina Dvojković, profesorica fizike i Sanja Pavlović Šijanović, profesorica informatike.

Na ovogodišnji natječaj pristiglo je 345 prijava. Selekciju nakon prvoga kruga obavilo je stručno povjerenstvo u kojem su bila tri predstavnika HT-a te po jedan predstavnik Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske, Zavoda za robotiku Fakulteta strojarstva i zajedno smo jačibrodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske udruge poslodavaca (Global Compact) i Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj. Prolazak kroz prvu selekciju, bio je korak kojim smo se približili ostvarenju našeg cilja, iako je realizacija još uvijek bila dovoljno daleko da bismo se opustili. Nakon toga su zaposlenici HT Grupe glasali za najbolja 24 projekta među kojima se našla i naša Gimnazija Vukovar te su u završnom krugu glasanja svi korisnici interneta putem službene stranice natječaja http://www.zajednosmojaci.hr do 16. studenog 2015. mogli svojim glasovima podržati najbolje projekte. 

Ono na što smo bili i što jesmo, izuzetno ponosni na podršku koju smo dobili od učenika, t-com pobjednici 2015nastavnika, roditelja, lokalne zajednice, škola i institucija sa kojima surađujemo, nadasve prijatelja Gimnazije Vukovar, te smo se već samim time osjećali kao pobjednici. Do javnoga glasovanja nismo niti bili svjesni koliku potporu javnoga mijenja imamo. I upravo ta potpora donijela nam je pobjedu i osvojeno prvo mjesto u kategoriji Tehnologija i komunikacija te samim time vrijednu donaciju od 90.000 kuna.

Svečanost dodjela donacija bila je u srijedu 18.11.2015. u Zagrebu, što je ujedno i datum koji za nas u Vukovaru predstavlja posebno mjesto i simbolika ovog darivanja je upravo u tome što se okrećemo budućnosti i činimo sve kako bi ta budućnost našoj djeci bila što ljepša, inovativnija, uspješnija jer povijest je nešto što ne zaboravljamo i ne možemo promijeniti ali možemo mijenjati sadašnjost i utjecati na našu budućnost i budućnost naše djece.

zajedno smo jači.jpg3 - smanjenazajedno smo jači.jpg4zajedno smo jači.jpg5

Naša se škola već drugu godinu koristi sustavom e-dnevnika, a ove smo godine prošli i na natječaju za e – škole. Opremanjem škole informacijsko-komunikacijskom tehnologijom i njenom primjenom u nastavi svakako ćemo podići digitalnu zrelost naše škole i time opravdati dano povjerenje jer ćemo radom na opremi 21. stoljeća djeci pružiti znanje i vještine onako kako oni žive svaki dan – moderno i informatizirano.

Neminovnost neverbalne komunikacije

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

„Najvažnija stvar u komunikaciji je ono što nije rečeno.“
Peter Ferdinand Drucker

U današnje vrijeme, kada nastavni proces predstavlja organizirani i sustavni oblik prenošenja i izmjenjivanja informacija u kojem je učenik realizator nastave jer kritički i stvaralački prima, primjenjuje i oblikuje stečeno znanje, a nastavnik uz to što je predavač, postaje organizator, mentor i suradnik, nemoguće je zanemariti važnost neverbalne komunikacije. Kako učenik ne bi bio samo pasivni slušatelj i gledatelj, uz znanje koje posjeduje, nastavnik mora vladati svojim osjetilima kojima prožima cjelokupnu nastavu i pristup učenicima. Poznavanjem paralingvističkih (jačina, ton i boja glasa, intonacija, pauze tijekom govora, šutnja, tečnost govora ) i ekstralingvističkih (udaljenost tijela, međusobni položaj, stav tijela, tjelesni kontakt, vanjski izgled, izraz lica, gestikulacija, mimika…) neverbalnih znakova, nastavnik pridonosi kvalitetnijoj razmjeni informacija a samim time i uspješnijoj komunikaciji nastavnika i učenika. Za razliku od verbalne komunikacije čija je osnovna funkcija prenošenje znanja i informacija, neverbalnom komunikacijom prenosimo emocionalna stanja i stavove te na taj način reguliramo međuljudske odnose.

Već samim ulaskom u razred, nastavnik unosi svoja osobna obilježja korištenjem neverbalne komunikacije kao primarnog instrumenta izvođenja nastave. Interakcija sa učenicima prvo se uspostavlja neverbalnim znakovima pa tek onda verbalnim- pozdravom. Učenici će prvo zamijetiti izraz našeg lica, stav tijela i vanjski izgled. Sva ova tri elementa su prilično komplementarna i učenici ove znakove odmah dekodiraju, jer im nije svejedno kako je nastavnik raspoložen i šalje li pozitivne ili negativne vibracije. Ono što jesmo komunicira mnogo elokventnije od ičega što kažemo ili učinimo.” (Stephen Covey)

Stav tijela odaje naše raspoloženje koje se reflektira i na našem licu dok će boja naše odjeće ili npr. izbor nakita to sve upotpuniti. Nastavnička struka ne propisuje kod odijevanja ali trebamo biti svjesni činjenice da je nastavnik jedna od osoba koja ima snažan utjecaj na razvoj i ponašanje mladih ljudi te kao takav biva subjekt identifikacije, uzor u ponašanju i savjest u procjeni onoga šta je moralno. Učenici uče putem nastavnikove neverbalne komunikacije: kako ih sluša, gestikulira li previše te na taj način skreće s teme ili premalo pa ostavlja dojam hladne i dosadne osobe, kako hoda dok predaje, kako drži tijelo, prate sve detalje… često zaborave o čemu je bilo predavanje ali zapamte naše izraze lica, gestikulaciju, odijevanje, frizuru….Način na koji nastavnik neverbalno komunicira sa učenicima pokazuje kako percipiramo sami sebe ali i kako bismo voljeli da nas naši učenici doživljavaju. Naš način komunikacije postaje model na kojem učenici uče neverbalno komunicirati između sebe.

Lice nastavnika u pravilu je blagog izraza koje signalizira pristupačnost, otvorenost za novine, ali i dominantnost. Kombinacijom različitih izraza lica tijekom nastavnog sata, ostvarujemo i naglašavamo bitne činjenice, ali i prezentiramo sebe kao osobu kojoj će učenici vjerovati, dok je pogled nastavnika usmjeren prema učenicima, ljubazan, dovoljno dug da se uspostavi komunikacija ali i isto tako dovoljno kratak kako ne bi izazvao prijetnju. Više od 60 % značenja u međuljudskoj komunikaciji prenosi se neverbalno. Od toga 55 % informacija daje izraz lica, 38 % glas, a riječi sadrže samo 7 % informacija.

Svaki nastavnik zna da se početna disciplina na satu najlakše osigurava u prvih 10-20 sekundi i da za to treba iskoristiti 4 ključa uspješnosti: dobar ulazni nastup, zračenje entuzijazmom, zračenje prijateljstvom i zračenje energijom. Trebamo se samo iskreno nasmiješiti, djelovati prijateljski i smireno, pokazati da se veselimo susretu i radu s učenicima, pogledom dotaknuti svakog učenika i ostavi dojam da znamo što radimo i da vladamo situacijom. Tek nakon svega toga, glasno pozdravimo učenike.

A kad progovorimo…trebali bi voditi računa o tome da naš glas bude tečan, razgovjetan i čujan. Glas je najvažnije sredstvo za retorički prikaz koji tvori cjelovito umjetničko djelo nastupa. U razradi nastavnog sata, naš glas naznačit će važnost teme, dok će ton, intonacija i planski odabir pauza povećati napetost ili privući pozornost i prije dijela sadržaja koji želimo istaknuti. Ne smijemo zaboraviti i humor kao dodatak kojim se može pridonijeti boljoj razrednoj atmosferi i približiti učeniku. Prilikom slušanja, dobro je gledati učenika u oči kako ne bi pomislio da smo nezainteresirani i distancirani. Mi doduše slušamo ušima, no učenici prema našim očima procjenjuju slušamo li ih.

Što se tiče uporabe prostora, nastavnikov stol pozicioniran je izdvojenim položajem od učenika, i takav smještaj stola ujedno označava i nastavnički istaknuti status u razredu. Međutim, kretanjem po razredu, nastavnik može ravnomjerno usmjeriti svoju pozornost na sve učenike. Laganim discipliniranim kretanjem unutar razreda, nastavnik istovremeno odašilje signale ozbiljnosti ali i dostupnosti svim učenicima. Što se tiče tjelesnog kontakta u kontekstu dodira, to je područje na kojem treba biti izuzetno oprezan kako se dodir ne bi krivo protumačio. Naročito u radu sa srednjoškolcima, koji sazrijevanjem postaju netolerantniji na dodir i smatraju ga ulaskom u osobni prostor. Po mom osobnom stavu, fizički kontakt treba prepustiti roditeljima a mi nastavnici se ne trebamo osjećati loše zbog toga što iako znamo važnost dodira, ne upotrebljavamo ga.

Neverbalna komunikacija poboljšava socijalnu interakciju, pojačava i nadopunjuje verbalnu komunikaciju. Neverbalnim znakovima nastavnik stvara otvoreniju atmosferu za dijalog između sebe i učenika. Neverbalne komunikacijske vještine zasigurno utječu na postignuća. Oni uspješni pri slanju i primanju neverbalnih poruka, vjerovatnije će biti bolje prilagođeni pri uključivanju, razvijanju i održavanju pozitivnih odnosa sa nastavnikom i vršnjacima. Neverbalna komunikacija više je nego prisutna u razrednom okruženju. Svakom nastavniku pomaže pri oblikovanju i prenošenju temeljnih nastavnih umijeća i pridonosi razrednom ugođaju kao i discipliniranosti.

Suvremeno društvo sve brže otkriva nova sredstva komuniciranja, međutim, ni drugi, primitivniji znakovi (zvukovi, radnje, geste, simbolicki predmeti ili slike) ne gube svoj smisao u komunikaciji. U prilog tome ide udio neverbalne komunikacije u virtualnoj – online komunikaciji.

S obzirom da živimo u dinamičnom okruženju, okruženi brojnim tehnološkim dostignućima i neprestanim promjenama, ne iznenađuje i pojava novih načina komuniciranja. Kronični nedostatak slobodnog vremena, užurban način življenja, potreba za što bržom razmjenom informacija, neki su od razloga što se sve više okrećemo komunikaciji posredstvom suvremenih medija odnosno posredstvom informacijsko komunikacijskih tehnologija.

U virtualnoj tzv. online komunikaciji ne postoji osobni kontakt ili interakcija između sudionika u procesu komunikacije budući da se komunikacija prvenstveno odvija koristeći računalo, tablet ili mobilni uređaj. Takvom obliku komunikacije nedostaje mogućnost prikazivanja jednog od najvažnijih elementa komunikacije – neverbalnih znakova. Svjesni smo da u interpersonalnoj komunikaciji (face to face, licem u lice) sudionici procesa komunikacije ne izmjenjuju samo poruke, nego i nizove znakova određenog značenja. Takvi znakovi čine komunikaciju spontanijom, intenzivnijom, omogućuju prikupljanje informacija o emocionalnom stanju druge strane, stavovima, namjerama, omogućuju bržu i učinkovitiju prilagodbu jedne strane drugoj, na neki način u interpersonalnoj komunikaciji bivamo ogoljeni. Ona je bogata, neposredna, interaktivna i neizbježna u svim situacijama te slijedi pravila ponašanja.

Virtualna-online komunikacija skriva nas iza medija putem kojeg komuniciramo. A opet kako bi uklonili nedostatak neverbalnih znakova i emocija rješenje je ponuđeno u obliku emotikona „tzv. hijeroglifa 21. stoljeća“-nizova spojenih znakova. Najčešće korišten emotikon je smješko (Smiley), čija se osnovna konstrukcija sastoji od oznaka za oči, nos i usta, dakle :-). Ako se ovaj niz od tri znaka pogleda okrenuto za 90°, vidi se nasmijano lice. Razumijevanje internetskog i mobilnog rječnika danas je, naročito za nas nastavnike, nužna potreba dok su emotikoni i njihova pravilna uporaba, postali pravi društveni fenomen koji je neizostavni dio moderne komunikacije. Online komunikacija između učenika i nastavnika predstavlja izazov za nas nastavnike jer uz poznavanje nastavnih sadržaja, nastavnici trebaju posjedovati i određeni stupanj “tehničke pismenosti” kako bi mogli iskoristiti što više mogućnosti koje im nudi tehnologija. Veći stupanj upoznatosti nastavnika s tehnologijom implicira i veće zadovoljstvo samih učenika. Uz informatičku, informacijsku i računalnu pismenost, u ovakvoj vrsti komunikacije gdje nastavnik ne ostvaruje komunikaciju „licem u lice“ do izražaja posebno dolaze nastavnikove komunikacijske vještine.

emotikoneTablica 1. Najčešće korišteni emotikoni

I za online komunikaciju postoje definirana pravila ponašanja, tzv. netiquette, iako, sudionici u komunikaciji nisu obvezni pridržavati ih se i to ponekad može rezultirati pretjeranom agresivnošću, grubošću i ružnim riječima. Sakriveni iza računala i sigurni od pogleda, zaštićeni od neverbalnih znakova, skloniji smo izreći „teže“ riječi no što bismo to učinili u interpersonalnoj komunikaciji. Online komunikacija može biti anonimna, često jezično i sadržajno osiromašena i bezlična. U većini slučajeva karakterizira je nepridržavanje normi ponašanja te ostavlja mnogo mogućnosti za manipuliranje sudionikom u komunikaciji kroz upravljanje dojmovima. Stoga bi najjednostavnije pravilo koje mi nastavnici možemo reći našim učenicima, bilo: ne činite drugima ono što ne želite da drugi čine vama.

Neizmjerno je važno shvatiti i prihvatiti da komunikacija u virtualnom prostoru Interneta predstavlja samo jedan od načina komunikacije te da online komunikacija posredstvom računala u sklopu digitalne kulture predstavlja proširenje dosadašnjih načina komunikacije, alternativu, a ne zamjenu za već postojeće forme komuniciranja.

Davno prije no što je progovorio, čovjek je iskazivao svoja raspoloženja, naklonost prema drugima, ili samo upozoravao druge na nešto, čitavim svojim tijelom. Govor tijela bio je prvi komunikacijski sustav u evoluciji jezika kakvog poznajemo. Danas je to vještina koja se uči i razvija. Plodovi dobre komunikacije rađaju uspjehom u nastavnom procesu ali i na svim životnim područjima, zato se i kaže da je dobra komunikacija pola uspjeha.

Nezaboravno maturalno putovanje

Wadowice – Krakow – Wieliczka – Auschwitz – Brno – Prag

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Konačno je došao i taj dugo iščekivani dan. Vrijeme za maturalnu ekskurziju učenika 3.a, 3.b i 3.c razreda Gimnazije Vukovar. Putovanje je započelo vožnjom kroz Mađarsku, Slovačku, Poljsku do prvog odredišta Wadowice -rodnog mjesta sv. Ivana Pavla II gdje smo obišli rodnu kuću, koja je pretvorena u spomen muzej i crkvu Blažene Djevice Marije te smo  nastavili putevima Pape Ivana Pavla II do Kalwarie Zabrzydowske- mjesta njegova čestog hodočašća, grada u južnoj poljskoj pokrajini Malopoljsko vojvodstvo koji je ime dobio po vjerskom kompleksu (kalvarija), koji je 1999. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Križni put prostire se na 7 četvornih kilometara te se naziva i „Poljska golgota“, ima 42 crkve i kapele s centralnom bazilikom i franjevačkim samostanom.

3c krakov1Nakon razgleda, mokri od kiše i već poprilično umorni od dugog putovanja, uputili smo se u Krakow, gdje smo se smjestili, odmorili i izmijenili iskustva prvog dana našeg putovanja. Hladna i kišna večer primorala nas je da  ostanemo u hotelu, koji je zadovoljio sva naša očekivanja. 

Sunčano i toplo jutro  bilo je rezervirano za razgled kraljevskog dvorca Wawel ponad Visle s katedralom-mjesto krunjenja poljskih kraljeva. Slobodno vrijeme proveli smo u razgledu najvećeg srednjovjekovnog trga u Europi, šetnjom kroz Kazimiercz, židovsku četvrt i mijenjanjem kuna u zlote. Naime, zloti su službeno sredstvo plaćanja u Poljskoj i njihove mjenjačnice tzv. kantori, nalaze se na svakom uglu. Iznenadila je nas gostoljubivost domaćeg stanovništva i pitomost jednog od najstarijih i drugog po veličini grada u Poljskoj. Večer je bila rezervirana za noćni razgled i zabavu, iako smo ostali zatečeni strogim zakonima koji se provode i po kojima maloljetnici bez pratnje odraslih osoba ne smiju ulaziti u disco klubove i kafiće nakon 23:00 sata. Olakšanje nama razrednicima.

Sljedeće toplo jutro (a mi sa jaknama u rukama, zbog mjesta u koje idemo i temperature niže od 15°C) donjelo nam je  putovanje od svega 12 km, do grada Wieliczke. Mjesto je 3c rudnk solinajslavnije po Rudniku soli Wieliczka koji je 1978. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Rudnik soli Wieliczka je kontinuirano proizvodio stolnu sol od 13. stoljeća do 2007. godine kao jedan od najstarijih rudnika soli u Poljskoj, te se vjeruje da je tada bila 14. najstarija tvrtka koja je još uvijek djelovala na rudn soli1svijetu. Kroz trosatni razgled rudnika, ostali smo bez daha i to doslovno. Morali smo se spustiti niz 378 stuba, 67 metara u dubinu, kako bi posjetili rudarske hodnike, kapele, oltare, skulpture i slano jezero, a na dubini od 135 metara nalazilo se dizalo koje nas je vratilo na površinu. Sam rudnik sastoji se od devet katova i doseže dubinu od 327 metara a dug je preko 300 km. Turistička cesta koju smo prehodali  duga je 3.5 km i orudnik soli3bilazi najznamenitije dijelove rudnika putem kojih smo  vidjeli brojne skulpture,  cjelovitu Crkvu sv. Kinge (najveće podzemne crkve na svijetu), koju su rudari isklesali iz žive kamene soli, muzej rudarstva te patuljke i luster od soli. Nakon razgleda, pomalo promrzli i zbog upale nožnih mišića odmorili smo se i osunčali  na glavnom trgu te se psihički pripremili za sutrašnju destinaciju .

Nakon doručka, napustili smo hotel i krenuli put koncentracionog logora Auschwitz,  posljednjeg odredišta u Poljskoj. Kako bi se što bolje pripremili za ovaj posjet, organizirali Auschwitzsmo  21. svibnja 2015. predavanje na temu Ideologije antisemitizma i njihovi korijeni u europskoj povijesti  koje je održala gđa. Valerija Turk-Presečki, prof. savjetnica povijesti u Gimnaziji Daruvar. Predavanje i radionica  gđe. Valerije Turk-Presečki, trajale su četiri sata, a imali smo osjećaj kao da smo tek zakoračili u pitanja predrasuda, rasizma, antisemitizma i stereotipa u bilo kojem društvu. Predavanjem smo dobili uvid u mnoge povijesne, društvene, vjerske, političke i ekonomske čimbenike koji su kumulativno rezultirali holokaustom, ali nas je potaknulo i na razvijanje svijesti o vrijednostima postojanja različitosti u pluralističkom društvu te na senzibilnost za položaj manjina. 

Auschwitz8Međutim, za ono što smo vidjeli, ništa nas nije moglo dovoljno pripremiti. Koncentracioni logor Auschwitz-Birkenau, bio je najveći koncentracioni logor za uništavanje za vrijeme nacističke okupacije Poljske od 1939-45. godine. U ovom logoru deportirano je preko 1.300.000 ljudi iz čitave Evrope, od kojih je 1.100.000 ubijeno, a oko 900.000 odmah Auschwitz21nakon dolaska ubijeno u plinskim komorama ili ustrijeljeno. Ostalih 200.000 ljudi umrlo je od posljedica mučenja, zlostavljanja, teškog rada, medicinskih pokusa ili sistematskim izgladnjivanjem od strane čuvara logora, pripadnika SS. Danas su dijelovi tog kompleksa muzej i od 1997. godine pod zaštitom UNESCO-a i na popisu svjetske baštine UNESCO-a. Logor je danas spomenik svim žrtvama nacističkog sistematskog uništavanja Židova, kao i svih ljudi protivnika nacizma. Nakon što smo se dostojanstveno i sa velikim pijetetom  poklonili svim žrtvama Auschwitza, snažni dojmovi potakli su nas na promišljanje o prošlosti ali svakako i na odgovorno oblikovanje budućnosti.

Brno1Uslijedilo je šesterosatno putovanje prema Pragu. Usput smo posjetili grad Brno – glavni grad Moravske, osvježili se i promijenili novce u krune.  Vrlo brzo smo shvatili da mjenjačnice u Češkoj imaju vrlo visoku proviziju i da je bilo  pametnije novac promijeniti u Hrvatskoj. Tečaj krune varira od doba dana (nije isti ujutro, poslije podne i navečer) i mjesta lokacije same mjenjačnice. Svakako neugodno iskustvo. Nakon osvježenja i panoramskog razgleda Brna, nastavili smo put Praga-  smještenog u srednjoj Češkoj na rijeci Vltavi.  S obzirom da smo došli u kasnim večernjim satima, uslijedila je večera i odmor.

Prekrasno toplo jutro  donjelo je obilazak Karlovog mosta i ulice, Katedrale sv. Vita, Zlatne uličke, Strahova, Malostranske namesti, Staromestne namesty i odmor na Vaclavskoj namesti. „Zlatni grad“ i „grad stotinkarlov mostu tornjeva“  mjesto je u kojem se na svakom koraku osjeti njegov gotički duh, dok će bezbrojne pivnice i mnoštvo klubova zadovoljiti svakog željnog zabave. Osvježenje smo i mi pronašli u jednoj od najpopularnijih pivnica  „U Fleku“ , u kojoj je nekolicina hrvatskih studenata 1911. godine osnovala nogometni klub Hajduk. Za razliku od Krakowa, Prag nije tako pitom grad (na našu sreću, vodič  nas je upozopivnica flek hajdukrio na što sve treba pripaziti ) a i noćni život u je znatno dinamičniji (ovo je na nešto manje zadovoljstvo nas razrednika) te smo večer proveli u Karlovy Lázne, tik uz Karlov most, disco  na pet razina s pet različitih katova, svaki s  drugom vrstom glazbe. Kafići su otvoreni do ranih sati (do 02:00, neki i do 04:00), a klubovi i duže (neki i duže od 06:00, vrijeme kada metro i tramvaji počinju voziti po dnevnom rasporedu).

konopiste dvorac franje ferdinandaSutradan smo nastavili sa razgledom grada, ovoga puta iz jedne druge perspektive „Vltava Cruise“, brodom uz zvuke „Vltave“ Bedricha Smetane te posjetom i razgledom Konopišta-lovačkog dvorca Franje Ferdinanda, gotske majstorije, gdje nas je iznenadila (neke ugodno, neke baš i ne) zbirka oružja i lovačkih trofeja  te namještaja vojvode Franza Ferdinanda. Prošetali  smo i prostranim dvorskim vrtovima i napravili nezaboravne fotografije. Time smo naše putovanje priveli kraju. 

Jutro je donjelo cjelodnevno putovanje i povratak u naš grad. Bilo je lijepo, zabavno, edukativno. Vratili smo  se puni dojmova, pomalo umorni ali opet uzbuđeni što ćemo vidjeti svoje obitelji i prenjeti im naše događaje, iskustva i razmišljanja. Fotografije i ostatak zlota i kruna podsjećat će nas na nezaboravno druženje na našem maturalnom putovanju.