Elementi formativnog praćenja

jurij_cvitanic

Jurij Cvitanič

Sažetak

Formativno praćenje razumijemo kao promijenjeni oblik podučavanja i učenja. Načela formativnog praćenja ne razlikuju se od predmeta do predmeta, ali dokazano djeluju u svim područjima poučavanja i učenja. Mislim da se formativno praćenje može uvesti u svim predmetnim područjima, počevši od vrtića.

Formativno praćenje je izraz kojim se u osnovi nazivaju svi suvremeni didaktički pristupi i doprinosi uklanjanju ukorijenjenih, u modernim vremenima, neučinkovitih praksi u području rada s mladima. Britanac Paul Black i Dylan William utemeljitelji su formativnog praćenja. Usredotočuju se na aktivnu ulogu učenika, a učitelj je onaj koji ih podupire kontinuiranim utvrđivanjem kako napreduju i prilagođava tijek nastave povratnim informacijama koje dobije od učenika (Holcar Brunauer i dr. 2017.). U svom članku želim pokazati neke od sastavnica formativnog praćenja i potkrijepiti ih primjerima iz vlastite prakse.

Ključne riječi: povratne informacije, dokazi, kriteriji uspješnosti, samovrednovanje, vršnjačko vrednovanje, pitanja u potpori učenju

1. Uvod

Elementi formativnog praćenja uključuju dokaze, povratne informacije, pitanja u potpori učenju, samovrednovanje, vršnjačko vrednovanje, svrhu učenja i kriterije uspješnosti. Ovaj put želim objasniti važnost samo nekih elemenata formativnog praćenja, prezentirati ih i podržati ih primjerima iz vlastite prakse. U članku ću predstaviti svrhu učenja, kriterije uspješnosti, samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje.

Formativno praćenje pozitivno utječe na učenje kada učitelj daje kvalitetnu povratnu informaciju učenicima te kada oni vrednuje svoj rad i rad jedni drugih. S tim u vezi, ključno je da učitelj neprestano prilagođava nastavu saznanjima koje stječe u procesu učenja te je pažljiv prema potrebama svakog učenika (Black i dr., 2002.). Formativno praćenje može imati veliki utjecaj na poboljšanje postignuća u učenju svih učenika, uz pravilnu interpretaciju i implementaciju. Učenici i učitelj postaju ravnopravni partneri u procesu učenja. Učenici koji su aktivno uključeni u proces učenja i razvijaju nove koncepte učenja (ne samo memoriranje) razvijaju sposobnost za samostalno usmjerenje svoga učenja, što mogu uspješno prenijeti na rad u široj zajednici.

Učenici se međusobno razlikuju u nizu čimbenika, kao što su predznanje, sposobnosti, stil učenja, strategije učenja, interesi, motivacija, emocionalni stavovi prema učenju … Oni se također razlikuju po socio-ekonomskim uvjetima – na njih utječu jezična, kulturna i socijalna pozadina. I ovdje dolazi do izražaja uloga učitelja, čiji je temeljni izazov uzeti u obzir sve individualne razlike. Svaki pojedinac u školu sa sobom donosi različita znanja i unutarnju motivaciju. Zadatak učitelja i njegov krajnji cilj mora biti odgoj i obrazovanje pojedinca koji može samostalno upravljati svojim životom (Pečjak, 2012.).

2. Elementi formativnog praćenja

2.1. Svrha učenja i kriteriji uspješnosti

Dosadašnja praksa bila je da učitelj planira proces učenja u skladu s ciljevima učenja postavljenim u nastavnom planu i programu. Često su ti ciljevi napisani na stručnom jeziku koji nije razumljiv učenicima. Ako želimo da učenici razumiju ono što uče, vrlo je važno da razumiju ciljeve učenja, što znači da ih učitelj mora prevesti na jezik učenika. Ove ciljeve nazivamo svrhom učenja. Svrha učenja treba biti jasna, dostupna, zapisana na istaknutom mjestu i povezana s dugoročnim ciljevima.

Slika 1 FSSlika 2 FS
Slika 1.,2.: Primjer kriterija uspješnosti, Likovna umjetnost 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Na Slici 1. i 2. predstavljam primjer iz svoje vlastite prakse, odnosno sata likovne umjetnosti. Područje učenja bilo je slikarstvo, tehnika tempera, umjetnički motiv mrtva priroda – geometrijska tijela. Kao likovni problem postavili smo sjenčenje i posvjetljivanje, a svrha učenja je stvoriti mrtvu prirodu geometrijskog elementa. Postavio sam kriterije uspješnosti (slika 2.), koji proizlaze iz stručnog definiranja. Nakon uvodnog dijela sata i prezentacije umjetničkog problema, učenici su zapisali vlastite kriterije uspješnosti (slika 1.).

Kriteriji uspješnosti učeniku predstavljaju polazište za razmišljanje. Kada će dobro znati? Kako će znati da je nešto naučio, postigao, učinio dobro? Što još treba za pomoć? Kako će pratiti svoj napredak, vrednovati napredak svojih vršnjaka, planirati sljedeće korake? Učenik koji poznaje kriterije uspješnosti dobro stječe kontrolu nad svojim učenjem, što mu omogućuje da doživljava svrhu učenja kao izazov, a ne kao izvor štetnog stresa.

Učenici će najbolje razumjeti kriterije uspješnosti ako ih uključimo u njihovo oblikovanje. Sami ih zapisuju, učitelj ih samo vodi. Na taj će način bolje razumjeti što će učiti, zašto će učiti i kako će znati da su uspjeli. Osobno zastupam zapis u obliku uspješan ću biti, kada budem … Ovo omogućuje učenicima da odgovore na pitanje – kako znam da sam postigao Slika 3 FSsvrhu učenja, odnosno da li sam uspješan. Kriteriji uspješnosti trebaju biti povezani s realnim, razumljivim svrhama učenja. Važno je da su napisani u prvom licu u jednini, a učenici trebaju pokazati jasnu sliku o tome kada će biti uspješni ili kako izgleda izvrstan proizvod. Istraživanje (Black, William 1998.) pokazuje da su učenici koji su upoznati sa svrhom učenja i kriterijima uspješnosti više usmjereni na rad, bolje motivirani i aktivni u učenju, a što je vrlo važno, učinkovitiji u preuzimanju odgovornosti za vlastito učenje.

Slika 3. Zapis kriterija uspješnosti, Sport 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Kriteriji uspješnosti na slici 3. izvedeni su iz sportskog sata, jedinice učenja – rukomet. Učenici su postavili kriterije uspješnosti pomoć kojih su prilikom izvedbe zadatka provjeravali svoje trenutno stanje i napredak.

2.2. Samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje

Samovrednovanje je sposobnost stvaranja realnih procjena vlastitih postignuća kada učenici pregledaju dokaze o postizanju svrhe učenja, analiziraju ih i usporedbe s kriterijima uspješnosti. Učenici moraju biti dovoljno zreli da odlučuju o tome, da realno procijene u kojoj su mjeri postigli svrhu učenja i koji će biti njihovi koraci u budućnosti kako bi postigli cilj. Govorimo o vršnjačom vrednovanju kada analizu provode drugi učenici iz razreda i daju učeniku povratne informacije.

Učenik može dobro ocijeniti svoja postignuća samo ako dobro razumije svrhu učenja i kriterije uspješnosti. Bitno je da on zna koje kriterije već postiže, koje ne i što mora učiniti kako bi postigao postavljenu svrhu učenja. Zadatak učitelja je osigurati atmosferu povjerenja u učionici kako bi vršnjačko vrednovanje bilo učinkovito i da se ono uopće realizira. Učenici će opušteno iznijeti svoje mišljenje samo kada se osjećaju sigurno i prihvaćeno u razredu. »Sve što govorim o tvom proizvodu ili nastupu je zato što ti želim pomoći da postigneš ciljeve koje si postavio.«

Najveće vještine koje učenici stječu u provođenju samovrednovanja i vršnjačkog vrednovanja su sposobnost realističnog procjenjivanja svog znanja, te svjesnost o lošim navikama u učenju, koje usput eliminiraju.

Slika 4 FSSlika 5 FS
Slika 4.,5.: Primjer samovrednovanja, Društvo 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Slika 4. prikazuje primjer samovrednovanja u nastavi društvo. Na kraju lekcije učenici su nacrtali metu, postavili kriterije uspješnosti i razvrstali se sa samoljepljivom listićima u meti. Što su bliže sredini smješteni, to je veće njihovo znanje. Učenici se mogu svakodnevno pomjerati u skladu sa svojim znanjem.

Slika 5. također pokazuje samovrednovanje kod predmeta društvo. Nakon prvog dijela lekcije su učenici pomoću kućice pitanja zapisali tvrdnje kojima su dokazali svoje znanje. To su pokazali koristeći samoljepljive listiće pomoću kojih su se procijenili i pozicionirali na Slika 6 FSterenu. Ako je listić s imenom na otvorenom polju, znanje nije zadovoljavajuće. Učenici su se također mogli prilijepiti na mjesto s dva boda; kada je znanje već dovoljno dobro na poziciji s tri boda. Na inicijativu učenika dodali smo i sjedanje na klupi za rezerve, za one učenike čije je znanje u trenutku samovrednovanja na najnižoj razini.

Slika 6. Kotač ravnoteže, Matematika 5. razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Kotač ravnoteže koristi se za samoprocjenu i samoregulaciju učenja. Važno je da kotač nema 5. kolutova, jer bi ga učenici brzo povezali s numeričkim ocjenama, što nije svrha ove aktivnosti. S kotačem ravnoteže aktiviramo učenike za samostalno učenje, aktiviram ih kako bi jedni drugima bili izvor podučavanja, te koristili povratne inSlika 7 FSformacije koje učenike »guraju« naprijed. Bitno je da organiziramo aktivnosti za dobivanje dokaza o učenju. Važno je omogućiti učenicima sudjelovanje u planiranju i razumijevanju ciljeva učenja i kriterija uspješnosti. Sa svim navedenim učenicima možemo omogućiti razumijevanje svrhe učenja, što značajno poboljšava rezultate učenja.

Slika 7. Samovrednovanje po sklopu, Slovenski 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Slika 7. pokazuje samovrednovanje kod slovenskog jezika na kraju poglavlja o glasovima. Učenici s bojama oslikavaju smiješak koji pokazuje koliko su uspješni kod određene tvrdnje. Sljedeće pitanje je što učenik može još učiniti kako bi poboljšao svoju razinu znanja.

3. Zaključak

Učenje u suvremenom razredu mora biti različito od učenja iz našeg vremena i učenja naših djedova i baka. Dolaze nove generacije koje imaju drugačiji pogled na svijet i različite interese. Pri odabiru metode podučavanja moramo uzeti u obzir razvojnu stupnju djece. Najnovija otkrića neuroznanosti naglašavaju da s igrom promičemo mentalne aktivnosti koje omogućuju djetetu da dosegne razinu apstraktnog mišljenja. Dječje sposobnosti ne smiju se podcjenjivati jer se tempo razvoja individualnih sposobnosti razlikuje kod svakog pojedinca. (Rajović, 2010.).

Osobno vidim u formativnom praćenju puno pozitivnih stvari, a iskustvo uvođenja novih projekata pokazuje da je za učinkovito uvođenje načela formativnog praćenja potrebno nekoliko godina. Potrebni su redoviti sastanci učitelja, razmjena mišljenja, praksi, učenje jednih od drugih te da greške vidimo kao priliku da učimo jedni od drugih. Osim toga, škola mora biti predana uvođenju formativnog praćenja sve dok ono u uistinu ne zaživi u punoj mjeri. (Black, 2007.).

4. Literatura

  1. Black, P. in Wiliam, D. (1998). Assessment and Classroom Learning. Assessment in Education: Principles Policy and Practice, l.5, št.1, str. 7−73.
  2. Black, P.J., Harrison, C., Lee, C., Marshall, B. in Wiliam, D. (2002). Working inside the black box: Assessment for learning in the classroom. London:Kings College Press.
  3. Black, P. (2007). Formative assessment: Promises or problems? The Journal of Drama
  4. in Education, l.23, št.2, str.37−42.
  5. Ada Holcar Brunauer, Cvetka Bizjak, Marjeta Borstner, Janja Cotič Pajntar, Vineta Eržen, Mihaela Kerin, Natalija Komljanc, Saša Kregar, Urška Margan, Leonida Novak, Zora Rutar Ilc, Sonja Zajc, Nives Zore, (2017). Formativno spremljanje v podporo učenju. Priročnik za učitelje in strokovne delavce. Ljubljana, ZRSŠ.
  6. Pečjak,S. (2012). Metakognitivne sposobnosti pri učenju: struktura in njihov razvoj. Vzgoja in izobraževanje, 43(6), 4−9.

Formativno praćenje u sportskoj dvorani

jurij_cvitanic

Jurij Cvitanič

Sažetak

U radu su prikazane različite mogućnosti održavanja nastave u sportskoj dvorani. Pokazani su različiti suvremeni pristupi nastavi, s naglaskom na formativno praćenje.

Na satu sporta, rukomet – rad po postajama, naglasak je stavljen na osnovne elemente formativnog praćenja. To sadrži planiranje kriterija uspješnosti, povratne informacije, međuučeničku suradnju i prije svega samovrednovanje. Nakon uvodnog dijela sata uz uvod i pričanja o već stečenom znanju, učenici su sami zabilježili kriterije uspješnosti. Onda su ih usput provjeravali tijekom rada na određenoj postaji. Na satu je svaki učenik izabrao svoj osobni cilj, kojeg je pokušao postići tijekom sata. Samovrednovanje i međuvršnjačko vrednovanje se provodilo tijekom vježbanja i nakon završetka tjelesne aktivnosti, kada je svaki učenik popunio upitnik o osjećajima i postignućima tijekom vježbanja.

Ključne riječi: kriteriji uspješnosti, međuvršnjačko vrednovanje, samovrednovanje, formativno ocjenjivanje

1. Uvod

Formativno praćenje je posljednjih godina potaklo veliki interes među našim učiteljima.
U radu ću predstaviti pristupe koji omogućuju učenicima sudjelovanje u definiranju i razumijevanju svrhe učenja i kriterija za uspjeh. Predstavit ću aktivnosti s kojima sam pribavljao dokaze o učenju. Zanimljiva su saznanja kakav učinak imaju povratne informacije na samosavladavanje učenja. Kao spojni element svih aktivnosti učenja uključujem samovrednovanje koje je učenicima u podršci kod učenja. Uz učestalu uporabu formativnih elemenata praćenja u nastavi učitelj promišljeno i planirano potiče razmišljanje učenika i njegov proces učenja. Svjestan sam da je razmišljanje o vlastitom podučavanju uvijek ponovno potrebno.

Želim vam predstaviti (re) organizaciju odgojno-obrazovnog rada u nastavi tjelesnog odgoja u 5. razredu. Nastavna jedinica RUKOMET, rad po postajama.

Kroz provedbu časa vidjet ćete pozitivne učinke suvremenih pogleda učenja.

2. (Re)organizacija nastave

2.1 Opis situacije učenja

Slika 1Odabrali smo praktičan zadatak koji je sadržavao specifične ciljeve i standarde koje smo postavili. Odabrali smo rad na postajama, gdje smo utvrđivali već usvojena znanja o rukometu. (Elementi formativnog praćenja su u zagradama).

Na početku časa su učenici kod igre Križić morali surađivati kako bi ispunili zadane zadatke (međuvršnjačka suradnja).

Slika 1. Igra križić kružić

Slika 22.2 Glavni dio nastavnog sata

Nakon zagrijavanja ponovili smo znanje o rukometu. (Utvrđivanje predznanja). Uslijedio je vrlo važan dio lekcije, gdje su sami učenici formirali kriterije uspješnosti, koje su sami napisali na plakat (planiranje kriterija uspješnosti).

Slika 2. Kriteriji uspješnosti

Spomenute kriterije su kasnije više puta tijekom vježbe pročitali i bili su im korisni u Slika 3vlastitoj procjeni da odrede gdje su na ljestvici znanja. Svaki je učenik onda odabrao vlastiti cilj koji je bio povezan ili s ciljevima učenja sadržaja ili grupnim radom.

Slika 3. Zapis kriterija uspješnosti

Osobni ciljevi učenika:

  • točno ću pogoditi cilj,
  • vješto ću voditi loptu,
  • dobro ću ciljati na gol,
  • uhvatit ću loptu tijekom dodavanja,
  • pomoći ću drugim učenicima iz razreda.

Učenici su zatim provodili zadane nastavne zadatke koristeći ljestvicu razumijevanja (Holcar Brunauer itd., 2017), međusobne povratne informacije (snimanje s IKT tehnologijom), povratne informacije od učitelja … (aktivnosti, dokazi, vršnjačko vrednovanja, povratne informacije …).

Slika 4Slika 5Slika 6
Slike 4, 5, 6: Izvršenje zadanih zadataka

2.3. Završetak nastavnog sata

Na kraju nastavnog sata (kao i tijekom same aktivnosti u glavnom dijelu sata) učenici su provjeravali kriterije uspješnosti, provodili samovrednovanje i tako dali povratne Slika 7informacije o svom radu. Učenici su na svoj postavljeni cilj (na samoljepljivom listiću smo ga stavila na vrata u gimnastičkoj dvorani) nalijepili »smješka« i s njim pokazali kako su zadovoljni s ispunjenjem postavljenog cilja.

Slika 7. Povratna informacija učitelju (Holcar Brunauer idr., 2017)

Slika 8Također možemo koristiti tehniku nedovršenih rečenica (Bizjak, 2013), gdje učenici svojim riječima govore o tome kako su se osjećali na nastavi, što su uspješno odradili i što nisu, itd. Tehnika je zanimljiva i za učitelja i njegov profesionalni razvoj i samoevaluaciju.

Slika 8. Tehnika nedovršenih rečenica (Bizjak, 2013)

3. Analiza situacije učenja s aspekta uključenosti elemenata formativnog praćenja

Razgovarali smo s učenicima i razjasnili kriterije koji određuju da li učenici znaju i razumiju gradivo. Dogovorili smo da ću im dati povratne informacije o tome kakvo je njihovo znanje, ali ne u obliku ocjene. Učenike promatram u praktičnom radu, vidim da li razumiju upute, znaju li imenovati stvari, da li ih mogu ispravno integrirati i upotrijebiti u obavljanju određenih zadataka. Da li znaju po uputama napisati kriterij uspješnosti? Jesi li postavili ciljeve koji su realni? Koliko su vješti u tome, što ih ograničava, da li se dobro snalaze, jesu li brzi ili spori. Dio podataka o znanju i razumijevanju učenika učitelj dobiva iz radnog lista kojeg je popunio učenik. Kada učenik ispuni radni list, predaje ga učitelju. Iz odgovora i skica učitelj shvaća koji su nedostaci učenika. Koristeći ove informacije učitelj planira koji će se elementi rukometne igre (ili bilo koji od sadržaja nastave) ponoviti, što će objasniti na drugi način, što sve treba drugačije prikazati i ilustrirati, kojim će učenicima pružiti dodatne vježbe kako bi se postigao napredak u znanju učenika. Učenici dobivaju povratne informacije o njihovom znanju i nedostacima. S učenicima planiram sate pouke za poboljšanje znanja. Učenici također sami kažu što bi voljeli još čuti, vidjeti opet ili drugačije. Dajem učenicima upute o tome što bi trebali sami učiniti kako bi se stanje poboljšalo. Analiziram napredak u ponovnoj provjeri.

4. Refleksija učitelja/učenika o pozitivnom učinku reorganizacije nastave

Kod učenika sam uvođenjem elemenata formalnog praćenja primijetio veći stupanj opuštenosti i manji strah od neuspjeha. Postigao sam da se učenici međusobno pomažu, te da u isto vrijeme nema zavisti i vrijeđanja. Svatko zna da mu drugi učenik želi dobro i da je njegova kritika dovela do napretka, a ne do vršnjačkog »zezanja« ili zavisti.

Također me često impresioniraju ideje i ciljevi koje učenici postavljaju. Kod zadane zadaće ovog konkretnog sata tjelesnog odgoja se dogodilo sljedeće. Učenik je postavio svoj cilj da pomaže onim učenicima kojima ide lošije, jer sam trenira rukomet vrlo uspješno. Većina učenika postavila je ciljeve vezane za kriterije uspješnosti. (Pazim da imam stisnutu ruku, desnu nogu naprijed, ako sam ljevičar, pokušavam što bolje ciljati cilj, hvatam loptu i sl.).

Kod povratnih informacija u sjećanju mi je ostala izjava dječaka, koji je u tablici za povratne informacije pod alinejom Što mi je smetalo da nisam dostigao cilj? napisao da je bio u skupini s djevojčicama i da je bio nervozan. U budućnosti ću to naravno uzeti u obzir u sastavljanju heterogenih skupina.

Slika 9
Slika 9. Primjer zapisa učenika

5. Zaključak

Svaki učitelj trebao bi ispitati svoj prethodni rad, svoj stav prema nastavi i učenju. Moramo znati gdje smo i što je naš krajnji cilj. Cilj je ono što nas treba interesirati. U biti, formativno pratimo svoj napredak, samo reguliramo našu nastavu i donosimo zaključke.

Nastava 21. stoljeća mora se razlikovati od nastave iz prošlosti. Dolaze različiti učenici, tako da učitelji također moraju biti različiti. Prenošenje znanja postaje malo drukčije nego što je nekoć bilo, kada je učitelj skoro bio jedini izvor informacija. One su se prenosile uglavnom u frontalnom obliku. Danas se nastava mora temeljiti na istraživanju, uzajamnom vrednovanju, učenike moramo pripremiti da sami mogu pronaći bitne informacije u poplavi informacija, oni moraju izvući ono što je suština, te biti sposobni da sami naprave sažetak.

Upravo su elementi formativnog praćenja, po mom mišljenju, oni koji čine nastavu zanimljivijom, dostupnom učenicima, a kao suštinu vidim da ih to motivira na rad. Učenici točno znaju gdje su, što moraju učiniti i kada će biti uspješni. Ovo je glavni motivacijski element modernih nastavnih pristupa.

Vrlo je važno da se na učenike prenese većina rada! Rado preuzimaju inicijativu, vole pomoći i savjetovati svoje vršnjake. Osjećaju se važnima i vrjednijim (u pozitivnom smislu riječi!). Znaju da je učitelj uvijek tu kad im je potrebna. Za savjet, pomoć, mišljenje …

6. Literatura

  1. Bizjak, Cveta (2013). Radni materijal. Praćenje i evaluacije osobnog učenja na susretu učitelja. Kranj: ZRSŠ OE Kranj
  2. Ada Holcar Brunauer, Cvetka Bizjak, Marjeta Borstner, Janja Cotič Pajntar, Vineta Eržen, Mihaela Kerin, Natalija Komljanc, Saša Kregar, Urška Margan, Leonida Novak, Zora Rutar Ilc, Sonja Zajc, Nives Zore, (2017). Formalno praćenje u potpori učenja. Priručnik za učitelje i stručne radnike. Ljubljana, ZRSŠ