Samovrednovanje

(učenici, nastavnici, roditelji)

Gordana Popović

Sažetak

Članak govori o obrazovnom istraživanju u Tehničkoj školi i prirodoslovnoj gimnaziji Ruđera Boškovića iz Osijeka provedenog u sklopu procesa samovrednovanja kojega provodi svaka školska ustanova autonomno i s punom odgovornošću, a vođena je unaprijed definiranim opisivačima kvalitete. Cilj školskog istraživanja je:

• utvrđivanje trenutačnoga stanja i usporedba stavova roditelja, nastavnika i učenika
• utvrđivanje potencijala za unaprjeđenje
• sustavno unaprjeđenje kvalitete.

Ključne riječi: istraživanje, anketa, samovrednovanje.

Provodeći ankete s učenicima, roditeljima, nastavnicima ,povjerenstvo za samovrednovanje škole u kojemu je i stručna suradnica pedagoginja voditeljica tima za kvalitetu, objavljuje specifične rezultate anketa i zaključke u svrhu poboljšanja kvalitete rada škole i dobrobiti učenika.

Postoje različita razmišljanja o tome kako bi se istraživanje za samovrednovanje moglo provoditi, no mi smo se odlučili za pristup koji je pred roditelje, nastavnike i učenike zahtijevao odgovore na specifična pitanja vezana za našu školu. Smatramo da će nas rezultati anketa sudionika odgojno obrazovnog procesa voditi upravo ka unapređivanju rada u samoj školi.

Članak je podijeljen u nekoliko dijelova: uvod ( o samovrednovanju i o anketama ), rezultati provedenih anketa, zaključak provedenih anketa, i za kraj, prezentacija u digitalnom alatu Canva te popis literature.

Ključne riječi: samovrednovanje, roditelji, nastavnici, učenici, ankete, istraživanje

Uvod

a) O samovrednovanju

Osigurana kvaliteta prvenstveno znači da je učenje u skladu s potrebama polaznika, poslodavaca, lokalne zajednice i gospodarstva.

Samovrednovanje je osmišljeno kako bi se osiguralo da interesi polaznika budu na prvome mjestu i da budu najvažniji. Namjera je postaviti polaznike, njihove potrebe, iskustva i postignuća u središte samovrednovanja i unaprjeđivanja. Nadalje, odgojno-obrazovni proces treba biti usklađen s potrebama poslodavaca, lokalne zajednice i gospodarstva. Ukratko, to je proces sustavnog i trajnog praćenja i preispitivanja vlastite prakse s ciljem unapređivanja rada škole.

Škola u ovaj proces uključuje sve ključne dionike: djelatnike škole, učenike, njihove roditelje, poslodavce, vanjske suradnike i partnere, lokalnu zajednicu…

Škola proces samovrednovanja provodi u suradnji s Agencijom za strukovno obrazovanje, a opisivači kvalitete, prema kojima škola donosi prosudbe, grupirani su u 6 područja:

• planiranje i programiranje rada
• poučavanje i podrška učenju
• postignuća učenika i ishodi učenja
• materijalni uvjeti i ljudski potencijali – profesionalni razvoj radnika ustanove
• suradnja unutar ustanove za strukovno obrazovanje – suradnja s ostalim dionicima promicanje ustanove
• upravljanje (ustanova i kvaliteta)

Jedanput godišnje, temeljem svih prikupljenih dokaza i iz njih izvedenih prosudbi, škola piše Izvješće o samovrednovanju u kojemu na kritičan i objektivan način propituje kvalitetu ukupnoga rada i djelovanja škole, te predlaže plan unaprjeđenja svoga rada. Plan unaprjeđenja se ugrađuje u Godišnji plan i program rada škole, te u Školski kurikulum.

Proces samovrednovanja vodi Povjerenstvo za kvalitetu, u suradnji s ravnateljem Škole, školskim odborom, te svim djelatnicima škole.

b) O anketama

Anketirano je ukupno 208 roditelja, 46 nastavnika i 317 učenika. Istraživanje je provedeno u Tehničkoj školi i prirodoslovnoj gimnaziji Ruđera Boškovića u vremenu od 1.do 12. veljače 2022. Za potrebe istraživanja izrađen je online upitnik koji se za roditelje i nastavnike sastoji od 28 pitanja te za učenike od 20 pitanja. Pitanja za nastavnike podijeljena su na varijable vezane za Kurikulum škole, operativne nastavne planove i GIK-ove, zatim učenje i poučavanje, suradnju s obitelji i vanjskim dionicima, školsko ozračje, zaposlenike, suradnike i osoblje, zatim upravljanje i rukovođenje te uvjete rada. Upitnik za roditelje se sastojao od sljedećih varijabli: dijete i škola, nastava i ocjenjivanje, razvoj životnih vještina, odnos unutar škole i upravljanje školom te komunikacija s roditeljima. Upitnik za učenike sastojao se od varijabli: odnos prema školi, ocjenjivanje, odnosi s drugim učenicima, upravljanje i organizacija škole i strah od škole.

1. Rezultati provedenih anketa

Iz ugla stručnog suradnika – pedagoga istaknute su neke zanimljivosti do kojih se došlo analizom.

Rezultati pokazuju da se učenici i roditelji slažu oko toga da učenici vole školu jer se većina uglavnom slaže s tom tvrdnjom. Kod tvrdnje da nastavnici ocjenjuju objektivno nešto više roditelja se uglavnom slaže s tom tvrdnjom (75%) nego učenika (58.7%). Nastavnici smatraju da učenici imaju dovoljan broj ocjena te da je vidljiv kontinuitet u ocjenjivanju i praćenju. Učenici i roditelji se većinom slažu s time jer se 72.6% roditelja uglavnom i 13.5% u potpunosti slaže da nastavnici redovito prate i bilježe napredovanje učenika. Također, 63.1% učenika se slaže da ih nastavnici upućuju na koji način mogu poboljšati svoj rad. Uz to, nastavnici se slažu da redovito informiraju učenike o napredovanju i postignuću (93.5%). Kod tvrdnje da se u školi primjenjuju jasna pravila ponašanja, učenici i roditelji se slažu s obzirom da se većina učenika (84.3%) i većina roditelja (93,3%) slaže s tom tvrdnjom. Nastavnici i učenici se ne slažu kada je u pitanju knjižnica i njezina opremljenost, većina nastavnika se slaže da je ona dobro opremljena dok se nešto više od polovice ispitanih učenika slaže s time. Nastavnici većinom odgovaraju da se slažu (89,1%) da škola uvažava stavove roditelja i učenika vezanih za razvoj škole, dok se učenici kod tvrdnje da u školi imaju mogućnost sudjelovanja u donošenju važnih odluka za školu u nešto manjem broju slažu s time (45,8%). Također, kod tvrdnje da učenici sudjeluju u donošenju odluka u radu škole, najveći broj roditelja se uglavnom ne slaže s tom tvrdnjom (46,2%), dok se najveći broj nastavnika uglavnom slaže (45,7%). Nastavnici i roditelji se slažu oko toga da učenici, ali i roditelji učenika koji se susreću s problemima dobivaju kvalitetnu i potrebnu stručnu pomoć i podršku. Može se zaključiti kako se roditelji i učenici ne slažu u potpunosti kada je riječ o preventivnim programima i nasilju i školi, naime većina roditelja se slaže da škola provodi preventivne programe kojima štiti učenike od nasilja, zlostavljanja i zlouporabe droge, no 19,7% roditelja ipak odgovara da se uglavnom ne slaže s tom tvrdnjom. S druge strane, velika većina učenika se uopće ne slaže ili uglavnom ne slaže s tvrdnjama da su ih pojedini učenici ponižavali i vrijeđali u školi te da su ih pojedini učenici ponižavali i vrijeđali na društvenim mrežama.

2. Zaključak provedenih anketa

Zaključiti se može kako je kurikulum škole jasan, provediv i vremenski određen te da nastavnici uključuju u program i učenike s poteškoćama, odnosno da postoje individualizirani programi koji im to omogućuju. Nastavnici smatraju da u interakciji s učenicima iskazuju uvažavanje te da razvijaju međusobno povjerenje i pozitivne emocionalne odnose. Također, odgovaraju da koriste oblike, tehnike i metode poučavanja koje podržavaju razvoj emocionalnih i socijalnih kompetencija učenika. S druge strane, gotovo polovica učenika se ne slaže da nastavnici potiču njihovu kreativnost. To je područje na kojemu bi se trebalo poraditi. Može biti u obliku različitih radionica u kojima bi se ta kreativnost potaknula, kao i kroz različite aktivnosti koje se mogu uključiti u redovitu nastavu, a koje bi kod učenika na pozitivan način utjecale na takav razvoj. Osim toga, iako većina učenika odgovara da nastavnici uvažavaju njihovo mišljenje i ideje, 24% učenika se i dalje ne slaže s time. Uz to, većina učenika i roditelja smatra da učenici ne sudjeluju u donošenju važnih odluka za školu. Ovo područje moglo bi napredovati tako da se učenike češće uključi u donošenje odluka za školu, može ih se redovito pitati putem anketa ili razgovorom što oni smatraju da je potrebno poboljšati ili promijeniti. Na taj način bi se potaknula i njihova kreativnost. Područja koja bi se također mogla poboljšati prema odgovorima učenika su i prostor za druženje te fond knjižnice. Osim toga, čak 42,2% učenika se slaže da neki nastavnici kod njih izazivaju strah. Da bi se to poboljšalo i unaprijedilo potrebno bi bilo provesti razgovore i s nastavnicima i s učenicima kako se ti odnosi mogu poboljšati, mogle bi se organizirati i radionice o komunikaciji u kojima bi sudjelovali i nastavnici i učenici, a što bi koristilo u njihovom daljnjem odnosu. Kod podrške stručnih suradnika nastavnicima, kao i roditeljima i učenicima, može se zaključiti kako je ona dobra te da se mali broj njih ne slaže s time. Ostala navedena područja su uglavnom pozitivno ocijenjena, naravno u svakom području uvijek postoji mjesta za napredak, no dobar je znak biti na dobrom putu. Ono što je posebno dobro je svakako i komunikacija s roditeljima, odnosno lako su im dostupne informacije o ponašanju i napredovanju djeteta, roditeljski sastanci su redoviti i dobro organizirani te ih se potiče na suradnju. Područje na kojemu svakako treba poraditi je uključivanje učenika u donošenje odluka vezanih za školu, kao što je već spomenuto. Također, radni prostor nastavnika nije odgovarajući te bi se to moglo drugačije organizirati prema mogućnostima škole.

I za kraj

Uvođenje samovrednovanja u hrvatsko školstvo postavlja se kao zakonska obveza škola. Ova bi obveza mogla potaknuti važne procese unapređivanja kvalitete školskog obrazovanja, no da bi se takve pozitivne promjene pokrenule, potrebno je ostvariti odgovarajuće uvjete i u samim školama i u sustavu podrške školama. Stvarna se transformacija ne može ostvariti bez podrške, pomoći i direktnog uključivanja nastavnika, učenika, roditelja i vanjskih dionika koji zajedno čine najbolju moguću koherentnu organizaciju, vitalno zainteresiranu za kvalitetu i unapređivanje rada škola.

U svakom slučaju samovrednovanje za škole predstavlja novi izazov. O školi se treba razmišljati na novi način, traži se slobodno iskazivanje mišljenja, uočavaju se nedostaci, definiraju prioriteti, planira se razvoj i pokretanje razvojnih projekata. Upravo nam rezultati navedenog istraživanja govore kako smo kao škola na dobrom putu i što možemo učiniti da bismo bili još bolji.

Ističemo kako je završetak novi početak. Uspješna pitanja koja su u procesu samovrednovanja nastavljaju se i u slijedećem ciklusu. Neuspješna pitanja se mijenjaju ili zamjenjuju u novim akcijskim planovima nakon dogovora oko prioriteta.

„Po prvi puta se pripremamo…za budućnost koju nismo u stanju jasno opisati.“

(David Warlick)

Ovdje možete preuzeti digitalnu prezentaciju najvažnijih rezultata u Canvi.

Literatura

1. Bezinović,P.(2007.)Priručnik za samovrjednovanje škola, Zagreb IDIZ
2. Bezinović,P.(2007.)Samovrjednovanje škola-uloga kritičkog prijatelja škola, Zagreb:NCVVO
3. Bezinović,P i Reškovac,T.(2017.)Priručnik za kritičke prijatelje škola, Radna inačica,Zagreb:NCVVO
4. Jurić,V. (1989.) Metodika rada školskog pedagoga, Školska knjiga, Zagreb
5. Muraja,J. i Vranković,B , (2010.)Priručnik za samovrjednovanje srednjih škola, Zagreb:NCVVO
6. Razvojni tim(2011.)Priručnik za samovrjednovanje za ustanove za strukovno obrazovanje,Zagreb:ASOO
7. www.skolskenovine.hr
8. www.ncvvo.hr
9. http://www.aso.hr
10. https://www.asoo.hr/UserDocsImages/Priru%C4%8Dnik%20za%20samovrjednovanje.pdf

Tri antiutopije

projekt / tema u 1. razredu gimnazije
(primjer dobre prakse – odrađeno u 1.a, 1.b i 1.d razredu šk. godine 2020./2021.)

Sonja Delimar

Sažetak

U skladu s tematskim pristupom po kojemu je organiziran novi kurikulum i autonomijom koju nam taj kurikulum pruža u izboru sadržaja za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda te uzevši u obzir interese svojih učenika, odlučila sam napraviti projekt obrade nekoliko poznatijih antiutopijskih romana u 1. razredu gimnazije.

Uz kurikulum su u popisu klasičnih hrvatskih i svjetskih književnih tekstova za cjelovito čitanje ili čitanje ulomaka navedeni i romani 1984. Georgea Orwella (o obradi kojega sam već pisala na portalu Pogled kroz prozor) i Vrli novi svijet Aldousa Huxleyja, a u udžbeniku Književni vremeplov 1 metodički je obrađen roman Fahrenheit 451 Raya Bradburryja.

Znajući iz prikaza učeničkih izbornih lektira da je učenicima žanr antiutopije među omiljenijima, odlučila sam s njima obraditi ova tri klasika.

Ishodi koje sam ostvarivala nisu samo iz područja Književnost i stvaralaštvo (SŠ HJ B.1.1., SŠ HJ B.1.2., SŠ HJ B.1.2., SŠ HJ B.1.4.), nego i iz područja Hrvatski jezik i komunikacija (SŠ HJ A.1.1., SŠ HJ A.1.4.) kao i iz područja Kultura i mediji (SŠ HJ C.1.1.).

U ovome ću radu ukratko prikazati planiranje, provedbu i tijek projekta te rezultate učeničke (samo)refleksije i samovrednovanja.

Ključne riječi: antiutopije, projektna nastava, obavezna i izborna lektira, aktualizacija književnoga teksta, samovrednovanje.

Uvod

Budući da provedba projekta pretpostavlja čitanje dviju obaveznih lektira i jedne izborne, bilo je nužno planirati rad u dužemu periodu kako bi se učenicima dala mogućnost da bez prevelikoga pritiska pročitaju tražene romane. Ovisno o rasporedu u razrednom odjeljenju aktivnosti su planirane (i odrađene) od 25. rujna do 15. studenoga odnosno do kraja prvoga polugodišta, a rad na izbornoj lektiri produžen je do kraja prvoga polugodišta.

Provedba projekta

Planirane i odrađene aktivnosti vidljive su u Tablici 1:

Tablica 1.

Od 25. rujna do 1. listopada odrađen je uvodni sat s najavom projekta i upoznavanje s projektnim zadatcima i sat interpretacije romana Fahrenheit 451 (prema udžbeniku Književni vremeplov 1 – dalje KV) te online provjera čitanosti prve lektire – ukupno 3 sata.

Poveznica na online test čitanosti: testmoz.com/11340592

Od 10. do 15. listopada učenici su u tri sata održali svoja izlaganja o prvome romanu (Fahrenheit 451, Raya Bradburyja), podijeljeni u 6 skupina s temama koje su vidljive u Prilogu 1:

Prilog 1.

Uz praćenje izlaganja po skupinama, učenici su paralelno vodili bilješke o kvaliteti prezentacija prema Tablici 2.

Tablica 2.

Od 25. do 30. listopada učenici su pisali 1. školsku zadaću birajući za svoj sastavak jedan od tri zadatka vezana uz roman Fahrenheit 451. Prvi zadatak bio je problemski i bio je vezan uz ulomak iz romana, drugi zadatak bio je zamisliti intervju s kapetanom Beattyjem, a treći zadatak bio je napisati biografiju iz pozicije glavnoga lika Guya Montaga. Drugi i treći zadatak vezani su uz preporučene vrste tekstova (intervju i biografija) koje smo paralelno obradili. Zadatci koje su učenici dobili nalaze se u Prilogu 2.

Prilog 2.

Učenici su zadaću pisali u blok satu, a nakon toga održan je i sat analize jezičnih i stilskih pogrešaka.

Od 5. do 15. studenog održane su aktivnosti vezane uz Orwellov roman 1984.: uvodni sat (obrada i interpretacija), izlaganja učenika na temu romana; (samo)vrednovanje (anketa); problemski esej za domaću zadaću – ukupno 5 sati.

Ovoga su puta učenici svoja izlaganja radili samostalno, što znači da je bilo nužno pripremiti za svakoga pitanje ili zadatak na temelju kojega će održati izlaganje. Broj učenika po razredima je 21 pa je toliko i pitanja.

Pitanja se nalaze u Prilogu 3.

Prilog 3.

Za domaću zadaću učenici su pisali i sastavak na temu ulomka iz romana, birajući jedan od dva zadatka. Ulomci i zadatci nalaze se u Prilogu 4.

Prilog 4.

Nakon odrađenih obaveznih projektnih zadataka učenici su dobili zadatak roman Aldousa Huxleya Vrli novi svijet do kraja polugodišta obraditi na izboran i individualan način (ili grupirajući se po želji) koristeći smjernice koje se nalaze u Prilogu 5.

Prilog 5.

Nakon svega s namjerom (samo)vrednovanja učenicima je ponuđena anketa u kojoj su odgovarali na nekoliko pitanja:

Pitanja za samovrednovanje glasila su ovako:

Što mislite o ovakvome načinu obrađivanja lektire kako smo obradili Fahrenheit 451 i 1984.? Usporedite taj način obrade s prijašnjim ili nekim tradicionalnim načinima obrade lektire; koje prednosti, a koje slabosti ovakvoga načina uočavate? Kako procjenjujete dugoročnu korist od ovakve obrade lektire? Koliko vam je to zabavno? Jeste li više ili manje motivirani? Što biste promijenili i eventualno popravili?

Rezultati učeničkog samovrednovanja, učenički odgovori, nalaze se na prezentaciji u Prilogu 6 (preneseni sa svim jezičnim pogreškama; isticanje boldanjem je moje):

Prilog 6.

Zaključak

Nakon provedenih nastavnih aktivnosti i analize rezultata učeničkog (samo)vrednovanja može se zaključiti da učenici jako dobro procjenjuju kvalitetu vlastitoga rada i koristi i prednosti pojedinih metoda rada – samostalnog istraživanja i izlaganja u odnosu na pismenu provjeru sadržaja lektirnih djela.

Njihova bi se promišljanja mogla sažeti ovako kao što je napisano u Tablici 3.

Tablica 3.

Učenici procjenjuju nastavne aktivnosti najprije s obzirom na to koliko im stresa uzrokuju i koliko su im zanimljive i poticajne. Također su svjesni da je vještina javnoga izlaganja vrlo bitna i korisna, ali ako imaju problem s javnim nastupom (trema ili slabije razvijene verbalne sposobnosti), preferiraju pisanu provjeru čitanosti lektire koju sastavlja nastavnik. Pritom su svjesni i toga da su u slučaju samostalnih izlaganja o pročitanoj lektiri sami kreatori svojega nastupa i dojma te više odlučuju o ocjeni koju će dobiti, a ako nastavnik sastavlja pitanja na koja moraju odgovarati, može se dogoditi da nastavnik drugačije od njih procijeni koji su sadržaji važniji za dugoročno pamćenje.

Praćenje izlaganja njihovih kolega učenicima je zabavnije, dinamičnije i opuštenije, ali dobro uočavaju da je važno da se svi učenici za izlaganja dobro pripreme inače nastava postaje razvučena i dosadna.

Zanimljivo je i to da uspoređuju razine zahtjevnosti različitih zadataka i ogorčeni su ako procijene da se neki učenici mogu izvući s izlaganjem bez čitanja lektirnoga djela pa nastavnik mora paziti na ujednačenost i kvalitetu zadataka.

Također, učenici uočavaju da zadatci za samostalna izlaganja potiču istraživanje i razmjenu mišljenja, ali takav način nastave zahtijeva i veliku potrošnju vremena jer svaki učenik mora dobiti priliku izložiti rezultate svojega rada.

Literatura

1. Književni vremeplov 1, čitanka za prvi razred gimnazije
2. Ray Bradbury: Fahrenheit 451
3. Aldous Huxley: Vrli novi svijet
4. George Orwell: 1984.

Samovrednovanje u nastavi matematike

Sanja Janeš

Samovrednovanje i samoregulacija učenja su dio kompetencije Učiti kako učiti. Važne su jer osnažuju stav prema vlastitom učenju, sposobnostima i napretku. Samovrednovanje je kompetencija koju treba učiti, njegovati i razvijati od kad čovjek počinje učiti. Samoregulacija učenja je posljedica kvalitetnog samovrednovanja vlastitog učenja i znanja. Proces samovrednovanja ne može se odvojiti od procesa učenja i zato je sasvim prirodno ga poticati tijekom nastavnog procesa. Učitelj treba potaknuti učenike na samovrednovanje i samoregulaciju učenja kroz aktivnosti koje im pripremi za nastavu. U nastavku članka opisana je jednostavna organizacija aktivnosti koja potiče samovrednovanje i samoregulaciju učenja.

Ključne riječi: samovrednovanje, samoregulacija, matematika, tablica.

Aktivnost je provedena u 8. razredu osnovne škole pri realizaciji odgojno-obrazovnih ishoda:

• MAT OŠ B.8.4. Rješava i primjenjuje sustav dviju linearnih jednadžbi s dvjema nepoznanicama.
• MAT OŠ B.8.1. Računa s algebarskim izrazima u R.
• MAT OŠ B.8.3. Rješava i primjenjuje linearnu jednadžbu.

Očekivanja međupredmetne teme Učiti kako učiti:

• uku B.3.1. Planiranje – Uz povremenu podršku učenik samostalno određuje ciljeve učenja, odabire strategije učenja i planira učenje.
• uku B.3.2. Praćenje – Uz povremeni poticaj i samostalno učenik prati učinkovitost učenja i svoje napredovanje tijekom učenja.
• uku B.3.3. Prilagodba učenja – Učenik regulira svoje učenje mijenjanjem plana ili pristupa učenju, samostalno ili uz poticaj učitelja.
• uku B.3.4. Samovrednovanje/ samoprocjena – Učenik samovrednuje proces učenja i svoje rezultate, procjenjuje ostvareni napredak te na temelju toga planira buduće učenje.

Ishodi aktivnosti su:
Učenik:

• Rješava sustav dviju linearnih jednadžbi s dvjema nepoznanicama metodom suspstitucije.
• Rješava sustav dviju linearnih jednadžbi s dvjema nepoznanicama metodom suprotnih koeficijenata.
• Provjerava točnost i smislenost rješenja
• Kreira sustav ustava dviju linearnih jednadžbi s dvjema nepoznanicama proizašao iz zadatka riječima
• Rješava problemsku situaciju kreiranjem sustava dviju linearnih jednadžbi s dvjema nepoznanicama i rješava ju.

Vrednovanje:

Učenici su tijekom cijelog procesa učenja i poučavanja bili upoznati s kriterijima vrednovanja kroz rubriku u kojoj su sastavnice odabrane prema postavljenim ishodima aktivnosti. Time se proces vrednovanja, a i samovrednovanja, postavlja potpuno transparentno. Postavljanje kriterija pred sam proces učenja i poučavanja je odličan vodič učenicima za vlastito učenje i napredovanje kroz učenje. Praćenjem vlastitog uspjeha i napretka njihova motivacija za učenjem raste i postaju sigurniji u vlastite sposobnosti. Ovakvu rubriku lako je pretvoriti u rubriku za vrednovanje za učenje izmjenom kriterija ostvarenosti ishoda u:

• izvrsno, vrlo dobro, dobro, zadovoljavajuće.
• u potpunosti i samostalno, u potpunosti uz povremenu učiteljevu pomoć, djelomično uz povremenu učiteljevu pomoć, potrebna je stalna podrška.

A ako se želi oblikovati rubrika za vrednovanje kao učenje, u opisnicama se stavi izričaj u prvom licu jednine, na primjer: Samostalno i točno rješavam sustav metodom supstitucije.

Kriterije ostvarenosti se može preurediti i na tri razine i opisati, na primjer: u potpunosti, djelomično, potrebna pomoć.

Tablica 1. Rubrika Rješavanje sustava linearnih jednadžbi

Pristupi vrednovanju:

• Vrednovanje za učenje. Samovrednovanje. Svaki učenik dobiva tablicu u kojoj bilježi koliko je zadataka iz koje skupine riješio i napravio provjeru.
• Vrednovanje za učenje. Učitelj na kraju sata provjerava usklađenost uratka u bilježnici i bilježenih rezultata. Upisuje bilješke u imenik.
• Vrednovanje naučenog. Ukoliko učitelj zapazi dobar napredak kod pojedinog učenika može ga vrednovati i sumativno.

Tablica 2. Tablica za samovrednovanje

Slika 1. Prikaz organizacije rada

Vrijeme realizacije: dva školska sata

Učitelj u razredu organizira centre na kojima su pripremljeni zadatci po zahtjevnosti i to jasno komunicira s učenicima. Obrazlaže učenicima kakvi su zadatci i što se od njih, kao rješavača očekuje. Također im se obrazlaže da ne moraju rješavati sve zadatke već ako misle da ih znaju riješiti napuštaju taj centar i prelaze na sljedeći na kojem su zadatci zahtjevniji. Zadržavaju se na centru onoliko koliko sami procjenjuju da im je dosta te da su spremni prijeći na težu razinu. Taj korak odluke je samovrednovanje i samoregulacija. Također im je dozvoljeno da si međusobno pomažu u rješavanju.

Uočeno je da neki učenici kad su pogledali skupinu najjednostavnijih zadataka nisu niti sjeli rješavati ih jer su procijenili da mogu krenuti na sljedeću skupinu, težih. Neki učenici su se sa skupine težih zadataka vraćali na lakšu skupinu.

Uspješan proces učenja je isprepleten stalnim samovrednovanjem. Samovrednovanje pomaže unaprjeđenju procesa učenja, razvijanju vlastitih strategija i svako daljnje učenje čini lakšim te omogućuje napredak. Njegovanjem samovrednovanja i samoregulacije vlastitog učenja osnažuje se kompetencija učiti kako učiti te podiže spremnost osobe brzom učenju novih znanja, sadržaja i kompetencija. Transparentnost unaprijed postavljenih ciljeva i ishoda učenja te kriterija vrednovanja usmjerava proces učenja i motivira praćenjem vlastitog napretka.

Literatura

1. Kurikulum međupredmetne teme Učiti kako učiti za osnovne i srednje škole, Pristupljeno 4. siječnja, Kurikulum medupredmetne teme Uciti kako uciti za osnovne i srednje skole.pdf (gov.hr),
2. Kurikulumi nastavnih predmeta Matematika za osnovne škole i gimnazije i Matematika za srednje strukovne škole na razini 4.2, Pristupljeno 4. siječnja 2022. Kurikulumi nastavnih predmeta Matematika za osnovne skole i gimnazije i Matematika za srednje strukovne skole na razini 4.2..pdf (gov.hr)
   

Elementi formativnog praćenja

Jurij Cvitanič

Sažetak

Formativno praćenje razumijemo kao promijenjeni oblik podučavanja i učenja. Načela formativnog praćenja ne razlikuju se od predmeta do predmeta, ali dokazano djeluju u svim područjima poučavanja i učenja. Mislim da se formativno praćenje može uvesti u svim predmetnim područjima, počevši od vrtića.

Formativno praćenje je izraz kojim se u osnovi nazivaju svi suvremeni didaktički pristupi i doprinosi uklanjanju ukorijenjenih, u modernim vremenima, neučinkovitih praksi u području rada s mladima. Britanac Paul Black i Dylan William utemeljitelji su formativnog praćenja. Usredotočuju se na aktivnu ulogu učenika, a učitelj je onaj koji ih podupire kontinuiranim utvrđivanjem kako napreduju i prilagođava tijek nastave povratnim informacijama koje dobije od učenika (Holcar Brunauer i dr. 2017.). U svom članku želim pokazati neke od sastavnica formativnog praćenja i potkrijepiti ih primjerima iz vlastite prakse.

Ključne riječi: povratne informacije, dokazi, kriteriji uspješnosti, samovrednovanje, vršnjačko vrednovanje, pitanja u potpori učenju

1. Uvod

Elementi formativnog praćenja uključuju dokaze, povratne informacije, pitanja u potpori učenju, samovrednovanje, vršnjačko vrednovanje, svrhu učenja i kriterije uspješnosti. Ovaj put želim objasniti važnost samo nekih elemenata formativnog praćenja, prezentirati ih i podržati ih primjerima iz vlastite prakse. U članku ću predstaviti svrhu učenja, kriterije uspješnosti, samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje.

Formativno praćenje pozitivno utječe na učenje kada učitelj daje kvalitetnu povratnu informaciju učenicima te kada oni vrednuje svoj rad i rad jedni drugih. S tim u vezi, ključno je da učitelj neprestano prilagođava nastavu saznanjima koje stječe u procesu učenja te je pažljiv prema potrebama svakog učenika (Black i dr., 2002.). Formativno praćenje može imati veliki utjecaj na poboljšanje postignuća u učenju svih učenika, uz pravilnu interpretaciju i implementaciju. Učenici i učitelj postaju ravnopravni partneri u procesu učenja. Učenici koji su aktivno uključeni u proces učenja i razvijaju nove koncepte učenja (ne samo memoriranje) razvijaju sposobnost za samostalno usmjerenje svoga učenja, što mogu uspješno prenijeti na rad u široj zajednici.

Učenici se međusobno razlikuju u nizu čimbenika, kao što su predznanje, sposobnosti, stil učenja, strategije učenja, interesi, motivacija, emocionalni stavovi prema učenju … Oni se također razlikuju po socio-ekonomskim uvjetima – na njih utječu jezična, kulturna i socijalna pozadina. I ovdje dolazi do izražaja uloga učitelja, čiji je temeljni izazov uzeti u obzir sve individualne razlike. Svaki pojedinac u školu sa sobom donosi različita znanja i unutarnju motivaciju. Zadatak učitelja i njegov krajnji cilj mora biti odgoj i obrazovanje pojedinca koji može samostalno upravljati svojim životom (Pečjak, 2012.).

2. Elementi formativnog praćenja

2.1. Svrha učenja i kriteriji uspješnosti

Dosadašnja praksa bila je da učitelj planira proces učenja u skladu s ciljevima učenja postavljenim u nastavnom planu i programu. Često su ti ciljevi napisani na stručnom jeziku koji nije razumljiv učenicima. Ako želimo da učenici razumiju ono što uče, vrlo je važno da razumiju ciljeve učenja, što znači da ih učitelj mora prevesti na jezik učenika. Ove ciljeve nazivamo svrhom učenja. Svrha učenja treba biti jasna, dostupna, zapisana na istaknutom mjestu i povezana s dugoročnim ciljevima.

Slika 1.,2.: Primjer kriterija uspješnosti, Likovna umjetnost 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Na Slici 1. i 2. predstavljam primjer iz svoje vlastite prakse, odnosno sata likovne umjetnosti. Područje učenja bilo je slikarstvo, tehnika tempera, umjetnički motiv mrtva priroda – geometrijska tijela. Kao likovni problem postavili smo sjenčenje i posvjetljivanje, a svrha učenja je stvoriti mrtvu prirodu geometrijskog elementa. Postavio sam kriterije uspješnosti (slika 2.), koji proizlaze iz stručnog definiranja. Nakon uvodnog dijela sata i prezentacije umjetničkog problema, učenici su zapisali vlastite kriterije uspješnosti (slika 1.).

Kriteriji uspješnosti učeniku predstavljaju polazište za razmišljanje. Kada će dobro znati? Kako će znati da je nešto naučio, postigao, učinio dobro? Što još treba za pomoć? Kako će pratiti svoj napredak, vrednovati napredak svojih vršnjaka, planirati sljedeće korake? Učenik koji poznaje kriterije uspješnosti dobro stječe kontrolu nad svojim učenjem, što mu omogućuje da doživljava svrhu učenja kao izazov, a ne kao izvor štetnog stresa.

Učenici će najbolje razumjeti kriterije uspješnosti ako ih uključimo u njihovo oblikovanje. Sami ih zapisuju, učitelj ih samo vodi. Na taj će način bolje razumjeti što će učiti, zašto će učiti i kako će znati da su uspjeli. Osobno zastupam zapis u obliku uspješan ću biti, kada budem … Ovo omogućuje učenicima da odgovore na pitanje – kako znam da sam postigao svrhu učenja, odnosno da li sam uspješan. Kriteriji uspješnosti trebaju biti povezani s realnim, razumljivim svrhama učenja. Važno je da su napisani u prvom licu u jednini, a učenici trebaju pokazati jasnu sliku o tome kada će biti uspješni ili kako izgleda izvrstan proizvod. Istraživanje (Black, William 1998.) pokazuje da su učenici koji su upoznati sa svrhom učenja i kriterijima uspješnosti više usmjereni na rad, bolje motivirani i aktivni u učenju, a što je vrlo važno, učinkovitiji u preuzimanju odgovornosti za vlastito učenje.

Slika 3. Zapis kriterija uspješnosti, Sport 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Kriteriji uspješnosti na slici 3. izvedeni su iz sportskog sata, jedinice učenja – rukomet. Učenici su postavili kriterije uspješnosti pomoć kojih su prilikom izvedbe zadatka provjeravali svoje trenutno stanje i napredak.

2.2. Samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje

Samovrednovanje je sposobnost stvaranja realnih procjena vlastitih postignuća kada učenici pregledaju dokaze o postizanju svrhe učenja, analiziraju ih i usporedbe s kriterijima uspješnosti. Učenici moraju biti dovoljno zreli da odlučuju o tome, da realno procijene u kojoj su mjeri postigli svrhu učenja i koji će biti njihovi koraci u budućnosti kako bi postigli cilj. Govorimo o vršnjačom vrednovanju kada analizu provode drugi učenici iz razreda i daju učeniku povratne informacije.

Učenik može dobro ocijeniti svoja postignuća samo ako dobro razumije svrhu učenja i kriterije uspješnosti. Bitno je da on zna koje kriterije već postiže, koje ne i što mora učiniti kako bi postigao postavljenu svrhu učenja. Zadatak učitelja je osigurati atmosferu povjerenja u učionici kako bi vršnjačko vrednovanje bilo učinkovito i da se ono uopće realizira. Učenici će opušteno iznijeti svoje mišljenje samo kada se osjećaju sigurno i prihvaćeno u razredu. »Sve što govorim o tvom proizvodu ili nastupu je zato što ti želim pomoći da postigneš ciljeve koje si postavio.«

Najveće vještine koje učenici stječu u provođenju samovrednovanja i vršnjačkog vrednovanja su sposobnost realističnog procjenjivanja svog znanja, te svjesnost o lošim navikama u učenju, koje usput eliminiraju.

Slika 4.,5.: Primjer samovrednovanja, Društvo 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Slika 4. prikazuje primjer samovrednovanja u nastavi društvo. Na kraju lekcije učenici su nacrtali metu, postavili kriterije uspješnosti i razvrstali se sa samoljepljivom listićima u meti. Što su bliže sredini smješteni, to je veće njihovo znanje. Učenici se mogu svakodnevno pomjerati u skladu sa svojim znanjem.

Slika 5. također pokazuje samovrednovanje kod predmeta društvo. Nakon prvog dijela lekcije su učenici pomoću kućice pitanja zapisali tvrdnje kojima su dokazali svoje znanje. To su pokazali koristeći samoljepljive listiće pomoću kojih su se procijenili i pozicionirali na terenu. Ako je listić s imenom na otvorenom polju, znanje nije zadovoljavajuće. Učenici su se također mogli prilijepiti na mjesto s dva boda; kada je znanje već dovoljno dobro na poziciji s tri boda. Na inicijativu učenika dodali smo i sjedanje na klupi za rezerve, za one učenike čije je znanje u trenutku samovrednovanja na najnižoj razini.

Slika 6. Kotač ravnoteže, Matematika 5. razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Kotač ravnoteže koristi se za samoprocjenu i samoregulaciju učenja. Važno je da kotač nema 5. kolutova, jer bi ga učenici brzo povezali s numeričkim ocjenama, što nije svrha ove aktivnosti. S kotačem ravnoteže aktiviramo učenike za samostalno učenje, aktiviram ih kako bi jedni drugima bili izvor podučavanja, te koristili povratne informacije koje učenike »guraju« naprijed. Bitno je da organiziramo aktivnosti za dobivanje dokaza o učenju. Važno je omogućiti učenicima sudjelovanje u planiranju i razumijevanju ciljeva učenja i kriterija uspješnosti. Sa svim navedenim učenicima možemo omogućiti razumijevanje svrhe učenja, što značajno poboljšava rezultate učenja.

Slika 7. Samovrednovanje po sklopu, Slovenski 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Slika 7. pokazuje samovrednovanje kod slovenskog jezika na kraju poglavlja o glasovima. Učenici s bojama oslikavaju smiješak koji pokazuje koliko su uspješni kod određene tvrdnje. Sljedeće pitanje je što učenik može još učiniti kako bi poboljšao svoju razinu znanja.

3. Zaključak

Učenje u suvremenom razredu mora biti različito od učenja iz našeg vremena i učenja naših djedova i baka. Dolaze nove generacije koje imaju drugačiji pogled na svijet i različite interese. Pri odabiru metode podučavanja moramo uzeti u obzir razvojnu stupnju djece. Najnovija otkrića neuroznanosti naglašavaju da s igrom promičemo mentalne aktivnosti koje omogućuju djetetu da dosegne razinu apstraktnog mišljenja. Dječje sposobnosti ne smiju se podcjenjivati jer se tempo razvoja individualnih sposobnosti razlikuje kod svakog pojedinca. (Rajović, 2010.).

Osobno vidim u formativnom praćenju puno pozitivnih stvari, a iskustvo uvođenja novih projekata pokazuje da je za učinkovito uvođenje načela formativnog praćenja potrebno nekoliko godina. Potrebni su redoviti sastanci učitelja, razmjena mišljenja, praksi, učenje jednih od drugih te da greške vidimo kao priliku da učimo jedni od drugih. Osim toga, škola mora biti predana uvođenju formativnog praćenja sve dok ono u uistinu ne zaživi u punoj mjeri. (Black, 2007.).

4. Literatura

1. Black, P. in Wiliam, D. (1998). Assessment and Classroom Learning. Assessment in Education: Principles Policy and Practice, l.5, št.1, str. 7−73.
2. Black, P.J., Harrison, C., Lee, C., Marshall, B. in Wiliam, D. (2002). Working inside the black box: Assessment for learning in the classroom. London:Kings College Press.
3. Black, P. (2007). Formative assessment: Promises or problems? The Journal of Drama
4. in Education, l.23, št.2, str.37−42.
5. Ada Holcar Brunauer, Cvetka Bizjak, Marjeta Borstner, Janja Cotič Pajntar, Vineta Eržen, Mihaela Kerin, Natalija Komljanc, Saša Kregar, Urška Margan, Leonida Novak, Zora Rutar Ilc, Sonja Zajc, Nives Zore, (2017). Formativno spremljanje v podporo učenju. Priročnik za učitelje in strokovne delavce. Ljubljana, ZRSŠ.
6. Pečjak,S. (2012). Metakognitivne sposobnosti pri učenju: struktura in njihov razvoj. Vzgoja in izobraževanje, 43(6), 4−9.

Formativno praćenje u sportskoj dvorani

Jurij Cvitanič

Sažetak

U radu su prikazane različite mogućnosti održavanja nastave u sportskoj dvorani. Pokazani su različiti suvremeni pristupi nastavi, s naglaskom na formativno praćenje.

Na satu sporta, rukomet – rad po postajama, naglasak je stavljen na osnovne elemente formativnog praćenja. To sadrži planiranje kriterija uspješnosti, povratne informacije, međuučeničku suradnju i prije svega samovrednovanje. Nakon uvodnog dijela sata uz uvod i pričanja o već stečenom znanju, učenici su sami zabilježili kriterije uspješnosti. Onda su ih usput provjeravali tijekom rada na određenoj postaji. Na satu je svaki učenik izabrao svoj osobni cilj, kojeg je pokušao postići tijekom sata. Samovrednovanje i međuvršnjačko vrednovanje se provodilo tijekom vježbanja i nakon završetka tjelesne aktivnosti, kada je svaki učenik popunio upitnik o osjećajima i postignućima tijekom vježbanja.

Ključne riječi: kriteriji uspješnosti, međuvršnjačko vrednovanje, samovrednovanje, formativno ocjenjivanje

1. Uvod

Formativno praćenje je posljednjih godina potaklo veliki interes među našim učiteljima.
U radu ću predstaviti pristupe koji omogućuju učenicima sudjelovanje u definiranju i razumijevanju svrhe učenja i kriterija za uspjeh. Predstavit ću aktivnosti s kojima sam pribavljao dokaze o učenju. Zanimljiva su saznanja kakav učinak imaju povratne informacije na samosavladavanje učenja. Kao spojni element svih aktivnosti učenja uključujem samovrednovanje koje je učenicima u podršci kod učenja. Uz učestalu uporabu formativnih elemenata praćenja u nastavi učitelj promišljeno i planirano potiče razmišljanje učenika i njegov proces učenja. Svjestan sam da je razmišljanje o vlastitom podučavanju uvijek ponovno potrebno.

Želim vam predstaviti (re) organizaciju odgojno-obrazovnog rada u nastavi tjelesnog odgoja u 5. razredu. Nastavna jedinica RUKOMET, rad po postajama.

Kroz provedbu časa vidjet ćete pozitivne učinke suvremenih pogleda učenja.

2. (Re)organizacija nastave

2.1 Opis situacije učenja

Odabrali smo praktičan zadatak koji je sadržavao specifične ciljeve i standarde koje smo postavili. Odabrali smo rad na postajama, gdje smo utvrđivali već usvojena znanja o rukometu. (Elementi formativnog praćenja su u zagradama).

Na početku časa su učenici kod igre Križić morali surađivati kako bi ispunili zadane zadatke (međuvršnjačka suradnja).

Slika 1. Igra križić kružić

2.2 Glavni dio nastavnog sata

Nakon zagrijavanja ponovili smo znanje o rukometu. (Utvrđivanje predznanja). Uslijedio je vrlo važan dio lekcije, gdje su sami učenici formirali kriterije uspješnosti, koje su sami napisali na plakat (planiranje kriterija uspješnosti).

Slika 2. Kriteriji uspješnosti

Spomenute kriterije su kasnije više puta tijekom vježbe pročitali i bili su im korisni u vlastitoj procjeni da odrede gdje su na ljestvici znanja. Svaki je učenik onda odabrao vlastiti cilj koji je bio povezan ili s ciljevima učenja sadržaja ili grupnim radom.

Slika 3. Zapis kriterija uspješnosti

Osobni ciljevi učenika:

• točno ću pogoditi cilj,
• vješto ću voditi loptu,
• dobro ću ciljati na gol,
• uhvatit ću loptu tijekom dodavanja,
• pomoći ću drugim učenicima iz razreda.

Učenici su zatim provodili zadane nastavne zadatke koristeći ljestvicu razumijevanja (Holcar Brunauer itd., 2017), međusobne povratne informacije (snimanje s IKT tehnologijom), povratne informacije od učitelja … (aktivnosti, dokazi, vršnjačko vrednovanja, povratne informacije …).

Slike 4, 5, 6: Izvršenje zadanih zadataka

2.3. Završetak nastavnog sata

Na kraju nastavnog sata (kao i tijekom same aktivnosti u glavnom dijelu sata) učenici su provjeravali kriterije uspješnosti, provodili samovrednovanje i tako dali povratne informacije o svom radu. Učenici su na svoj postavljeni cilj (na samoljepljivom listiću smo ga stavila na vrata u gimnastičkoj dvorani) nalijepili »smješka« i s njim pokazali kako su zadovoljni s ispunjenjem postavljenog cilja.

Slika 7. Povratna informacija učitelju (Holcar Brunauer idr., 2017)

Također možemo koristiti tehniku nedovršenih rečenica (Bizjak, 2013), gdje učenici svojim riječima govore o tome kako su se osjećali na nastavi, što su uspješno odradili i što nisu, itd. Tehnika je zanimljiva i za učitelja i njegov profesionalni razvoj i samoevaluaciju.

Slika 8. Tehnika nedovršenih rečenica (Bizjak, 2013)

3. Analiza situacije učenja s aspekta uključenosti elemenata formativnog praćenja

Razgovarali smo s učenicima i razjasnili kriterije koji određuju da li učenici znaju i razumiju gradivo. Dogovorili smo da ću im dati povratne informacije o tome kakvo je njihovo znanje, ali ne u obliku ocjene. Učenike promatram u praktičnom radu, vidim da li razumiju upute, znaju li imenovati stvari, da li ih mogu ispravno integrirati i upotrijebiti u obavljanju određenih zadataka. Da li znaju po uputama napisati kriterij uspješnosti? Jesi li postavili ciljeve koji su realni? Koliko su vješti u tome, što ih ograničava, da li se dobro snalaze, jesu li brzi ili spori. Dio podataka o znanju i razumijevanju učenika učitelj dobiva iz radnog lista kojeg je popunio učenik. Kada učenik ispuni radni list, predaje ga učitelju. Iz odgovora i skica učitelj shvaća koji su nedostaci učenika. Koristeći ove informacije učitelj planira koji će se elementi rukometne igre (ili bilo koji od sadržaja nastave) ponoviti, što će objasniti na drugi način, što sve treba drugačije prikazati i ilustrirati, kojim će učenicima pružiti dodatne vježbe kako bi se postigao napredak u znanju učenika. Učenici dobivaju povratne informacije o njihovom znanju i nedostacima. S učenicima planiram sate pouke za poboljšanje znanja. Učenici također sami kažu što bi voljeli još čuti, vidjeti opet ili drugačije. Dajem učenicima upute o tome što bi trebali sami učiniti kako bi se stanje poboljšalo. Analiziram napredak u ponovnoj provjeri.

4. Refleksija učitelja/učenika o pozitivnom učinku reorganizacije nastave

Kod učenika sam uvođenjem elemenata formalnog praćenja primijetio veći stupanj opuštenosti i manji strah od neuspjeha. Postigao sam da se učenici međusobno pomažu, te da u isto vrijeme nema zavisti i vrijeđanja. Svatko zna da mu drugi učenik želi dobro i da je njegova kritika dovela do napretka, a ne do vršnjačkog »zezanja« ili zavisti.

Također me često impresioniraju ideje i ciljevi koje učenici postavljaju. Kod zadane zadaće ovog konkretnog sata tjelesnog odgoja se dogodilo sljedeće. Učenik je postavio svoj cilj da pomaže onim učenicima kojima ide lošije, jer sam trenira rukomet vrlo uspješno. Većina učenika postavila je ciljeve vezane za kriterije uspješnosti. (Pazim da imam stisnutu ruku, desnu nogu naprijed, ako sam ljevičar, pokušavam što bolje ciljati cilj, hvatam loptu i sl.).

Kod povratnih informacija u sjećanju mi je ostala izjava dječaka, koji je u tablici za povratne informacije pod alinejom Što mi je smetalo da nisam dostigao cilj? napisao da je bio u skupini s djevojčicama i da je bio nervozan. U budućnosti ću to naravno uzeti u obzir u sastavljanju heterogenih skupina.

Slika 9. Primjer zapisa učenika

5. Zaključak

Svaki učitelj trebao bi ispitati svoj prethodni rad, svoj stav prema nastavi i učenju. Moramo znati gdje smo i što je naš krajnji cilj. Cilj je ono što nas treba interesirati. U biti, formativno pratimo svoj napredak, samo reguliramo našu nastavu i donosimo zaključke.

Nastava 21. stoljeća mora se razlikovati od nastave iz prošlosti. Dolaze različiti učenici, tako da učitelji također moraju biti različiti. Prenošenje znanja postaje malo drukčije nego što je nekoć bilo, kada je učitelj skoro bio jedini izvor informacija. One su se prenosile uglavnom u frontalnom obliku. Danas se nastava mora temeljiti na istraživanju, uzajamnom vrednovanju, učenike moramo pripremiti da sami mogu pronaći bitne informacije u poplavi informacija, oni moraju izvući ono što je suština, te biti sposobni da sami naprave sažetak.

Upravo su elementi formativnog praćenja, po mom mišljenju, oni koji čine nastavu zanimljivijom, dostupnom učenicima, a kao suštinu vidim da ih to motivira na rad. Učenici točno znaju gdje su, što moraju učiniti i kada će biti uspješni. Ovo je glavni motivacijski element modernih nastavnih pristupa.

Vrlo je važno da se na učenike prenese većina rada! Rado preuzimaju inicijativu, vole pomoći i savjetovati svoje vršnjake. Osjećaju se važnima i vrjednijim (u pozitivnom smislu riječi!). Znaju da je učitelj uvijek tu kad im je potrebna. Za savjet, pomoć, mišljenje …

6. Literatura

1. Bizjak, Cveta (2013). Radni materijal. Praćenje i evaluacije osobnog učenja na susretu učitelja. Kranj: ZRSŠ OE Kranj
2. Ada Holcar Brunauer, Cvetka Bizjak, Marjeta Borstner, Janja Cotič Pajntar, Vineta Eržen, Mihaela Kerin, Natalija Komljanc, Saša Kregar, Urška Margan, Leonida Novak, Zora Rutar Ilc, Sonja Zajc, Nives Zore, (2017). Formalno praćenje u potpori učenja. Priručnik za učitelje i stručne radnike. Ljubljana, ZRSŠ