Sportski dan

u okviru redovne nastave tjelesnog odgoja na malo drugačiji način

samo_gorisek

Samo Gorišek

Sažetak

U današnje vrijeme učenici su sve više “okupirani” računalnom tehnologijom pa je sve manje vremena i mjesta za tjelesnu aktivnost i sport. Stoga sam odlučio da uz redovne sate tjelesnog odgoja na školi i u okviru sportskih dana koji su uključeni u redovnu nastavu tjelesnog odgoja, u sadržaj nastave unesem nešto novo. Odlučio sam da jedan sportski dan koji spada u redovnu nastavu tjelesnog odgoja posvetim upoznavanju novih sportskih disciplina odnosno sportovima kojih jednostavno nema u okviru redovne nastave tjelesnog odgoja. Takvim novim sportskim danom koji je uključen u redovnu nastavu učenici su, i to svaki razred, na jednom mjestu i u jedno dopodne upoznali po četiri različite vrste sportova. Tako su učenici tijekom svih četiri godine upoznali čak 16 različitih vrsta sportova. U članku je prikazan sadržaj i organizacija takvog sportskog dana. Ali uspjeh koji smo željeli time postići, a to je zadovoljstvo učenika i povećanje interesa za sportske aktivnosti, zahtijeva puno suradnje između različitih učesnika.

Ključne riječi: sportski dan, učenici, novi sportovi

Uvod

Živimo u vremenu koje je izrazito nesklono našoj djeci, našim učenicama i učenicima. Roditelji naše djece u većini slučajeva rade po cijele dane. Njihovo radno vrijeme nije usklađeno s ostalim životnim potrebama, jer većina njih radi od 8. do 16. sati, a pojedini roditelji rade i na dva ili više mjesta kako bi zaradili za normalni život. A djeca su za to vrijeme prepuštena ulici ili pak cijele dane sjede za računalima. Sve to jako negativno utječe na psihosocijalni razvoj djece, a takav način života posebice je katastrofalan za normalan motorički razvoj djeteta.

U današnjem svijetu kapitalizma teško da bismo mogli promijeniti radno vrijeme radnika ali ipak se kao struka možemo potruditi za izmjenu odnosno povećanje broja sati tjelesnog odgoja. To povećanje sati tjelesnog odgoja trebalo bi biti takvo, da bi svi učenici u osnovnim, ali i u srednjim školama, imali jedan sat tjelesnog odnosno sportskog odgoja dnevno. A najviše možemo učiniti time, i to odmah, da tjelovježbu na nastavi tjelesnog odgoja učinimo zanimljivijom, a poglavito možemo promijeniti sadržaje i povećati kvalitetu organizacije dana aktivnosti, posebice sportskih dana. Sportski dani trebali bi biti sadržajno bogati, a istodobno i dostatno aktivni, da se postigne da su učenici na kraju dana i ugodno fizički umorni.

Određivanje predmeta i problema

Nastavni plan za predmetno područje tjelesnog odgoja, ili, kako se to danas kaže, sporta, određuje da su sportski dani u okviru nastave tjelesnog odgoja obvezni za sve učenike, a po sadržaju i percepciji učenika trebali bi biti i vedri i bogati. Nastavni plan predviđa da tijekom svih godina osnovnog školovanja učenici imaju po pet sportskih dana, a svaki sportski dan mora trajati pet školskih sati.

Budući da se moj članak odnosi na sportski dan koji je organizacijski vezan na učenike druge i treće trijade, detaljnije ću predstaviti sadržaje sportskih dana koji su predviđeni za učenike te dobi.

Za učenike druge trijade nastavnim se planom traži, da su dva sportska dana namijenjena planinarenju, jedan bi trebao biti namijenjen sportovima u zimsko doba (igre na snijegu, sanjkanje, skijanje, snowboarding, klizanje itd.), jedan je namijenjen takmičenjima između razreda u različitim sportskim igrama ili atletskom višeboju, a jedan je dan namijenjen upoznavanju različitih aerobnih aktivnosti u prirodi (orijentacija, vožnja biciklom, veslanje, nordijsko hodanje itd.) ili upoznavanju novih sportova (ples, jahanje, streličarstvo, hokej na travi, tenis, borilački sportovi itd).

Za učenike treće trijade nastavnim se planom propisuju sljedeći sadržaji sportskih dana. Barem jedan dan mora biti namijenjen planinarenju, jedan bi se morao održati u zimsko doba (skijanje, snowboarding, trčanje na skijama, zimsko planinarenje, klizanje itd.). Na jednom sportskom danu učenici bi trebali upoznati različite aerobne aktivnosti u prirodi (orijentacija, vožnja biciklom, kajakaštvo, veslanje, nordijsko hodanje itd.). Sportski dan u proljeće mora biti namijenjen takmičenjima između razreda u različitim sportskim igrama ili atletskom višeboju. I na kraju, učenici trebaju imati organizirani sportski dan na kojem će upoznavati nove sportove koji se u procesu redovnog sportskog odgoja ne mogu održavati ili upoznati (Kovač et al. 2011., 46, 47).

Važno je i to da su na sportskim danima aktivni svi učenici i da im sportski dan predstavlja ugodan doživljaj. A to od učitelja tjelesnog odgoja zahtijeva dobru organizaciju i besprijekornu izvedbu.

Glavni dio

Niz godina na našoj smo školi za učenike imali sljedeće sadržaje sportskih dana. Prvi sportski dan bilo je planinarenje na Sleme. To je obično bilo u mjesecu listopadu. Drugi sportski dan bio je zimski sportski dan (zimsko planinarenje u Cirkovce, klizanje u Velenju i skijanje na Kopama). Održavao se je krajem mjeseca prosinca. I treći sportski dan bio je zimski. Svi učenici išli su u zimski sportski centar Rogla, gdje su vozili dasku na snijegu, skijali, sanjkali, trčali na skijama i imali zimsko planinarenje. Taj dan održali smo u mjesecu veljači. Četvrti sportski dan bilo je orijentacijsko planinarenje. Provodili smo ga u mjesecu travnju. Zadnji sportski dan bile su sportske igre koje smo održali krajem mjeseca svibnja.

Na moju inicijativu, u školskoj godini 2015./16. škola se je odlučila da probamo s novim oblikom sportskoga dana. Taj je zamijenio prvi zimski sportski dan. Sadržaj tog novog sportskog dana bilo je upoznavanje novih sportova. Zato sam mu već tada i dao ime »Sportski dan u okviru redovne nastave na malo drugačiji način«. Na tom sportskom danu učenici su upoznavali sportove koje u procesu redovnog tjelesnog školskog odgoja ne možemo provoditi.

Sportski dan organizirali smo za učenike od 6. do 9. razreda. Svi sportovi su se predstavili u Rdečoj (op. prev. Crvenoj) dvorani u Velenju. U svakom razredu učenici su upoznavali po četiri nova sporta.

Šesti razred upoznavao je sljedeće sportove: karate, tenis, golf i strijeljanje zračnom puškom.

Sedmi razred upoznavao je sljedeće sportove: judo, stolni tenis, penjanje po umjetnom zidu i ples.

Osmi razred upoznavao je sljedeće sportove: teakwando, badminton, mačevanje i prstomet (flinger int).

Deveti razred upoznavao je sljedeće sportove: boks, squash, streličarstvo i pikado.

Moj moto u odabiru vrste sporta bio je taj da u svakom razredu upoznaju jednu borilačku sportsku disciplinu i jednu sportsku disciplinu u kojoj se koristi reket, dok sam ostale sportove odabirao s obzirom na ponudu sportskih društava i klubova u Gradskoj općini Velenje. A jedan od glavnih kriterija bio je taj da se sportovi mogu izvoditi u „Rdečoj dvorani“ u Velenju.

Prije održavanja sportskog dana na satovima tjelesnog odgoja učenicima sam ukratko predstavio sadržaje, organizaciju i lokaciju pojedinih aktivnosti.

Učenici su sportski dan započeli u 8.00 sati, zborom u školi. Dežurni učenici užinu su podijelili ostalim učenicama i učenicima. Učenici su u školu morali doći sportski obučeni (trenerka, sportska majica i naprtnjačom u kojoj su morali imati čistu sportsku obuću). Nakon toga učenici su u pratnji učitelja pješice otišli do Rdeče dvorane u Velenju.

Rdeča dvorana je jedini sportski objekt u Velenju u kojem se na jednom mjestu i u jedno dopodne može predstaviti čak šesnaest sportskih disciplina. Od škole je udaljena oko 10 do 15 minuta hode. Kada su učenici došli u dvoranu, rasporedili su se na sportska mjesta prema planu sportskih disciplina i vremenskom rasporedu izvedbe pojedinih aktivnosti po pojedinim razredima.

Slika 1. Plan lokacija pojedinih sportskih disciplina u Rdečoj dvoraniimageIzvor: osobni arhiv

Tablica 1: Vremenski raspored izvedbe pojedinih aktivnosti po odjelimaimage
Izvor: Osobni arhiv

Nakon što su učenici stigli na svoje mjesto, odložili su suvišnu odjeću, naprtnjače i obuli čistu sportsku obuću. Iza toga su pojedini predstavnici različitih sportskih društava i klubova učenicama ukratko (10 minut), teoretski predstavili određenu sportsku disciplinu. Nakon toga uslijedio je praktički prikaz dijela određene sportske discipline na način da su i svi prisutni učenici bili fizički aktivni. Aktivnost na pojedinoj postaji trajala je 35 minuta. 5 minuta prije kraja aktivnosti na jednoj postaji mikrofonom sam dao znak za kraj aktivnosti i najavio zamjenu prostora za vježbanje. U 10 minuta učenici su zamijenili mjesta i na zvučni signal ponovno otpočeli s aktivnostima na drugoj postaji.

Nakon završene 2. postaje učenici su imali 20 minuta za užinu. Užinu su imali na istom mjestu na kojem su završili 2. postaju. Nakon završene užine mikrofonom sam najavio aktivnosti na narednoj postaji. Učenici su se premjestili na 3. postaju i otpočeli s aktivnošću. Nakon 50 minuta aktivnosti na 3. postaji uslijedila je i zadnja zamjena postaja. Aktivnosti na zadnjoj postaji završile su u 12.30 sati.

Nakon toga učenici su se presvukli i promijenili obuću. Napunjeni novim teoretskim i motoričkim informacijama u 12.45 sati napustili su dvoranu i u pratnji učitelja otišli natrag u školu. Za put natrag do škole trebalo im je još oko 10 do 15 minuta pa su učenici natrag u školu stigli u 13.00 sati.

Na kraju sportskog dana učenici su bili oduševljeni, prepuni novih doživljaja i iskustva. Na pojedinim radionicama dobili su i letke koji su učenike pozivali na vježbanje u provjerenim sportskim disciplinama.

Organizaciji takvog sportskog dana treba posvetiti poprilično vremena, budući da se mora kontaktirati svih 12 sportskih društava odnosno klubova, vodeće ljude Rdeče dvorane u Velenju, Gradsku općinu Velenje – ured za negospodarske javne službe.

Dopustite mi da nabrojim sva društva i klubove koji su nam besplatno pomogli u organizaciji sportskog dana: Planinsko društvo Velenje – alpinistički odsjek, Squash klub Velenje, Šaleški tenis klub Velenje, Badminton klub Velenje, Stolno teniski klub Tempo Velenje, Golf klub Velenje, Judo klub Velenje, Karate klub Velenje, Taekwondo klub Velenje, Plesna škola Spin Velenje, Pikado klub Strela Velenje, Društvo umirovljenika Velenje – prstomet, Klub mačevanja Rudolf Cvetko Velenje, Klub streličarstva Velenje i Streljačko društvo Mrož Velenje.

Za taj projekt zahvala pripada i Gradskoj općini Velenje koja nam je omogućila besplatno unajmljivanje Rdeče dvorane u Velenju.

Svim navedenim postigli smo da je ovakav oblik sportskog dana za sve učenike bio potpuno besplatan!

Zaključak

Nakon što je ovakav sportski dan već četiri puta održan, s radošću mogu ustvrditi da je učenike oduševio takav oblik školskog dana. U četiri ponavljanja učenici od 6. do 9. razreda upoznali su čak 16 novih sportskih disciplina odnosno sportova. U okviru redovne nastave tjelesnog odgoja na raspolaganju nemamo dovoljno sportskih rekvizita, primjerenog prostora, a niti dovoljno znanja, da bi sve ove sportove mogli predstaviti učenicima. Učenici su jako pohvalili ovakav oblik sportskih dana. Nakon takvih sportskih dana doma su odlazili bogatiji informacijama o određenim sportovima i sportskim društvima koja su vodila spomenute radionice.

Prema riječima mentora pojedinih radionica, a i prema riječima samih učenika, nakon toga se je priličan broj učenika uključio u jedno od tih društava. Nadam se da smo time popriličan broj učenika maknuli od računala i njima sličnih elektronskih uređaja te im pokazali kako i na koji način mogu kvalitetnije provoditi svoje slobodno vrijeme.

Literatura

  1. Kovač, M. et al. 2011. Sportski odgoj – nastavni plan. Ljubljana: Ministarstvo obrazovanja i sporta: Zavod RS za obrazovanje

„Terensko skijanje u skupini“

samo_gorisek

Samo Gorišek

Sažetak

Tijekom mojih skoro četrdeset godina podučavanja alpskog skijanja već sam odavno zapazio da djeca, polaznici tečajeva i svi drugi koji sudjeluju u tom procesu vježbanja daleko previše stoje na skijama. U početnoj fazi učenja to je donekle i razumljivo. Ali odmah nakon što vježbači usvoje dovoljno skijaškog znanja i kada su sposobni skijati u klinastim (nekoć plužnim) zavojima, ipak moraju što više skijati odnosno prikupljati kilometražu. Stoga sam odlučio predstaviti skijašku vježbu koju koristim već niz godina, a dosad je nisam našao u nijednoj literaturi. Radi njezine izuzetne primjenjivosti u vježbanju i na snijegu i u dvorani, nazvao sam je “Leteća zmija”.

Ključne riječi: alpsko skijanje, učenje, terensko skijanje, skijaška vježba, skijalište, učenici

Uvod

U sadašnjosti je život današnjeg djeteta nenormalno prožet informacijskom tehnologijom. Televizija, računalo, tablet računala i telefon djecu su prikovali na stolac, uz stol, ukratko u više ili manje zatvoren prostor. Pomanjkanje kretanja itekako negativno utječe na normalan tjelesni, psihički i socijalni razvoj. Alpsko skijanje na koje se odnosi moj prilog, uvelike može pozitivno utjecati na podizanje kvalitete života djece i mladeži. Iskustvo doživljaja ljepote prirode, tjelesna i motorička aktivnost i druženje s prijateljima tijekom zime predstavljaju temelje na kojima se dalje gradi. Alpsko skijanje dio je tradicije naroda i identiteta naroda i stoga mi kao športskom pedagogu nije svejedno što se događa s našom djecom. Djeci bi skijanje trebalo predstavljati čisti užitak. Zato se trudim da se metodika podučavanja skijanja neprestano mijenja, dopunjuje i dograđuje i da time postaje sve omiljenija kod naše djece.

Što se Janezek nauči u mladosti, to Janez zna kada odraste (*op. prevoditelja: to je jedna vrsta poslovice u Sloveniji) pa će, nadam se, to svoje znanje u budućnosti prenositi i na naredne generacije.

Određenje predmeta i problema

Kao skijaški vodič, voditelj vježbanja, učitelj i trener, s problematikom podučavanja alpskog skijanja susrećem se već skoro četrdeset godina. Kroz to se je vrijeme skijaška tehnika jako mijenjala. Primjerice, nekad smo skijali na tako zvanim »strelicama«, a danas skijamo na skijama s naglašenim bočnim lukom, a da o promjenama materijala i ostale skijaške opreme niti ne govorim. Unatoč tome, osnove tehnike alpskog skijanja ipak su više-manje ostale nepromijenjene.

Menimagee osobno uvijek je više zanimala organizacija, ili, bolje rečeno, racionalizacija određenih metodičnih postupaka ili skijaških vježbi. Uvijek sam želio da vježbači što manje »stoje« i da što više skijaju, sve zato da bi vježbačima što bolje demonstrirao skijanje i da bi vježbači što više skijali, i to čak i u gorim vremenskim uvjetima. Stoga sam odlučio predstaviti vam skijašku vježbu “Leteća zmija”.

Slika 1. “Leteća zmija” (Robert Klančnik, OŠ Mihe Pintarja Toleda, Velenje)

Kako se odvija skijaška vježba – “Leteća zmija”

“Leteća zmija” je oblik terenskog skijanja skupine učenika u koloni (jedan iza drugog). U skijaškom žargonu takav oblik skijanja obično nazivamo »zmija«. A “Leteća zmija” je modificirana verzija te zmije koja se od prve prvenstveno razlikuje u tome da se učenici tijekom skijanja izmjenjuju na poziciji prvog učenika koji skija iza učitelja, i to bez zaustavljanja skupine.

Vježba odnosno skijaška zadaća »“Leteća zmija”« odvija se na sljedeći način. Učenici odnosno vježbači stoje u redu uz rub skijališta. U našem slučaju opisat ću vježbu koja se izvodi na desnoj trećini ili polovini skijaške staze, gledano stazom prema dolje (vidi Sliku 2.). Učitelj najprije teoretski pojasni vježbu, a nakon toga otpočinu skijati. Učitelj krene prvi po skijalištu, a učenici ga slijede u koloni sličnoj zmiji (jedan za drugim) u razmaku oko 5 do 6 metara (ovisno o vrsti tehničkog elementa i trase skijanja).

image

Nakon što se tijekom skijanja izvede prvih pet zavoja, učitelj se okreće prema natrag prema prvom učeniku koji skija iza njega i glasno izgovori riječ »zamjena«. Spomenuti učenik izlazi iz reda i odlazi do ruba skijališta i tamo se zaustavi i na mjestu okrene. Drugi učenik u zmiji priključuje se učitelju i tako postaje prvi iza učitelja (vidi Sliku 3).

image

Kada cijela skupina učenika skijajući prođe mimo učenika koji je čekao uz rub skijališta, isti se na kraju Leteće zmije (vidi Sliku 4.) opet priključuje koloni. Na ovaj način učenici nastavljaju s mijenjanjem mjesta na svaka 5 zavoja.

Naravno, skijašku vježbu “Leteća zmija” može se koristiti i u slučaju skijanja po lijevoj strani skijališta gledano prema dolje po skijaškoj stazi. Sve se samo simetrično zrcali i premješta na drugu stranu.

Prvenstveno je važno da se učenik uvijek zaustavlja na vanjskom rubu skijališta, a nikada na sredini skijaške staze.

image

Vježbanje skijaške vježbe – “Leteća zmija” u dvorani

Za lakše razumijevanje skijaške vježbe “Leteća zmija” možemo koristiti prilagođeno vježbanje u dvorani. Ovu vježbu učenici mogu savladati već tijekom zagrijavanja i trčanja uz rub dvorane za tjelesni odgoj (vidi Sliku 5.). Učenici trče u koloni iza učitelja u smjeru suprotnom od kazaljke sata. Nakon nekoliko metara sporog trčanja učitelj se okreće natrag, prema prvom učeniku koji trči iza njega, i kaže mu »zamjena«. Učenik napušta kolonu i povlači se na krajnji desni rub dvorane za tjelesni odgoj i tu pričeka. Ovom zamjenom drugi učenik u koloni postaje prvi i učenici trče dalje. Kada svi učenici preteknu bivšeg prvog učenika, isti se priključuje na začelju kolone. Nakon što pretrče oko 20 metara, učitelj opet zamjenjuje sljedećeg učenika. Ovu vježbu ponavljamo tako dugo dok onaj učenik koji je na početku trčanja bio prvi u koloni opet ne dođe na istu poziciju.

Vježbu možemo vježbati i u smjeru kazaljke sata, a pri tom opet pazimo da se učenici prilikom zamjene povlače u vanjski rub dvorane za tjelesni odgoj.

image

Sličnu vježbu možemo vježbati u dvorani za tjelesni odgoj i to trčanjem u koloni oko stožaca (vidi Sliku 6): pri tom moramo paziti da zamjenu učenika napravimo između četvrtog i petog stošca kako bi se učenik uvijek maknuo na vanjski rub dvorane za tjelesni odgoj. Vježbu možemo vježbati i u smjeru kazaljke sata i u smjeru suprotnom od kazaljke sata.

image

Zaključak

Prednost ove skijaške vježbe u prvom je redu ta da učenici neprestano mijenjaju mjesta. Oni učenici koji se nalaze tik iza učitelja, imaju najbolji pogled na demonstraciju skijanja, na vrijeme vježbanja određenih motoričkih akcija i na širinu prolaza. Opisana vježba idealna je za učvršćivanje znanja određenog tehničkog elementa kod skijanja, i to sve od plužnih odnosno klinastih zavoja dalje. Temeljem svoje prakse, o starosti vježbača mogu reći da ova vježba odlično funkcionira već kod djece koja su starija od 6 godina. A korištenje ove vježbe u svakom slučaju preporučujem prvenstveno onda kada je vidljivost na skijalištu lošija (magla, padanje snijega) i kada je na skijalištu izuzetno hladno.

Navedena vježba može se korisno iskoristiti i kod zagrijavanja na satu nastave tjelesnog odgoja u dvorani.

Literatura

  1. Murovec, S. (2006). Na kanto. Samozaložba. Kranj. (u prijevodu: Na kantu. Samonaklada. Kranj.)
  2. Pišot, R., Murovec, S., Gašperšič, B., Sitar, P., Janko, G. (2000). Skijanje 2000+ . SZS, Savez
  3. Učitelja i trenera skijanja Slovenije. Ljubljana
  4. Žvan, M., Šturm, R. (1996). Šola alpskog skijanja – džepni priručnik. Ministarstvo školstva in športa. Ljubljana.