Emocije u razredu

darja_grmovsek

Darja Grmovšek

Sažetak

Predstavit ću Vam područje emocija u razredu. Bitan su dio života odraslih ljudi, ali i djece i adolescenata. Dijele se na osnovne i kompleksne. Emocije se kod djece i adolescenata razlikuju od emocija kod odraslih jer djeca i adolescenti svoje emocije češće izražavaju te brže prelaze iz jednog krajnjeg emocionalnog doživljaja k drugome. Ne mogu ih dovoljno učinkovito kontrolirati pa i njihovo razumijevanje pojedinih područja emocija nije tako brzo, već neke shvate brže, dok druge kasnije. Posebice se usredotočujem na smisao učiteljevih i učenikovih emocija u razredu. Za učitelja je bitno da pokraj kognitivnog, tjelesnog i socijalnog razvoja, potiče i njihov emocionalni razvoj.

Ključne riječi: emocije, djeca, učitelji, razred

1. Uvod

Uz odgojno-obrazovni rad, pokušavam se usredotočiti na područje emocija koje učenici doživljavaju u razredu. S emocijama se susrećemo odmah nakon rođenja i od tada nas prate na svakom koraku. One nas želeći ili ne želeći vode ka djelovanju, utječu na naše raspoloženje i na društvene odnose z drugim ljudima. Osjećanje daje životu smisao i ljepotu te nas usmjerava i potiče. S godinama djeca emocije sve više prepoznaju, razumiju i s njima se suočavaju, stoga je dobro da imaju pokraj sebe nekoga tko ih u tome usmjerava i prihvaća njihove emocije.

I sama sam osoba koja emocijama pridaje veliki smisao i bez kojih si ne mogu predstavljati život kao i bez ljudi s kojima mogu dijeliti svoje emocije: s njima se veselim prilikom velikih uspjeha, povjeravam im svoje strahove, dok u tužnim trenucima u njima nađem i utjehu. I svu tu potporu, ljubav i razumijevanje pokušavam prenijeti svojim učenicima. Pokušavam ih »podučavati srcem«.

2. Djeca i emocije

Alenka Kompare je mišljenja da se emocije razvijaju sazrijevanjem i učenjem. Djeca oponašaju svoje roditelje, vršnjake i junake iz crtića i knjiga. Dijete promatra svoje roditelje te povezuje njihove emocionalne izraze i ponašanje u određenim situacijama. U situacijama gdje je prisutno i dijete, ono može ponašanje roditelja prihvatiti za svoje. U sličnim situacijama će tako i sam doživljavati slične emocije.

Prilikom ulaska u školu, djeca se susreću s novom okolinom, novim zahtjevima, očekivanjima obitelji i okolice te društvom vršnjaka. Djeca postaju jako znatiželjna, a društvo vršnjaka im omogućava da svoje interese sada mogu prenašati na njih, pošto s njima lakše zadovolje svoje težnje, nego s odraslima. Autoritetu im predstavlja i učiteljica. Dijete mora njenu naklonjenost dijeliti s drugim vršnjacima pa se počnu pojavljivati emocije kao što su rivalstvo, ljubav, ljubomora i mržnja. Uspješnost djetetove prilagodbe u novu okolinu je ovisna o zrelosti njegovih roditelja, učitelja, snagom ega s kojim dijete raspolaže te njegove zrelosti (Obal, 1999.).

3. Škola i emocije

Škola i vršnjaci pojedinom učeniku predstavljaju društveni prostor u kojem proživi mnogo godina i zato to razdoblje života bitno utječe na njegov razvoj i oblikovanje. Učenici se u razredu osjećaju psihičko i fizičko sigurni. Ako učitelj iskazuje zanimanje za svoje učenike i s njima dijeli brige za razrednu zajednicu, time započinje povezivanje sebe s učenicima u razredu (Berčnik, 2007.).

U razredu je bitno da učitelj uz kognitivan, tjelesni i socijalan razvoj učenika potiče i na njihov emocionalni razvoj (Bijela knjiga, 2011.). Učitelj nije samo osoba koja prenosi znanje na učenika, već djeluje na njega cijelom svojom osobnošću. Posebice u prvim godinama djetetovog školovanja učitelj može djetetu postati uzor. Dobro je da učitelj postane svjestan svoje važnosti za djetetov razvoj. Mišljenja sam da učitelj na nedopušteno vladanje učenika ne utječe samo sa savjetovanjem ili postavljanjem pravila, čak štoviše svojim uzorom. Njime direktno poručuje svoje stajalište, vrednote i uvjerenja.

Pozitivan stav učitelja do djece u razredu te radost do izvršavanja posla je izrazito važna. Ako se učitelj trudi kako bi bio što uspješniji i to radi s veseljem, a istovremeno je svjestan da je samo čovjek koji si može dopustiti i greške i neuspjeh, tada mu konflikti i privremene negativne situacije neće eliminirati veselje do rada ili pozitivnu slike sebe samoga.

Razgovor između učitelja i učenika u razredu jedan je od najučinkovitijih načina učenja suočavanja s različitim emocijama. Učenici trebaju dobiti priliku za razgovor o svojim emocijama u sigurnoj i prihvatljivoj okolini.

Emocije utječu na zdravlje, učenje, ponašanje, međusobne odnose i sl., zato je bitno kako se nosimo s njima. Učitelj mora biti svjestan da svaki učenik ima pravo na vlastito osjećanje. Stoga učitelj mora pomoći djetetu da svoje emocije izrazi na učinkovit način.

S djetetom koji ima probleme potrebno je razgovarati i razumjeti njegove doživljaje i izražavanje. Ovisno je o učitelju te o konkretnom djetetu i konkretnoj situaciji kako će se učitelji nositi time kada prepozna djetetovu emociju. Kada učitelj kod djeteta prepozna intenzivan strah, dobro je tada s njime o tome razgovarati i pokušati razumjeti čega se dijete boji i što pritom doživljava. Zatim se razgovor može usmjeriti na načine kontroliranja strahova. Učitelj mora ponajprije dijete koje izražava ljutnju zaustaviti, a zatim i primiriti. Tek kada se dijete potpuno smiri, tada se učitelj može njime razgovarati. Dijete mora znati da učitelj razumije njegov vidik shvaćanja situacije, a zatim neka ga usmjeri u razmišljanje o posljedicama njegovog ponašanja. Tek tada neka učitelj zajedno s djetetom potraži načine društveno prihvatljivog izražavanja ljutnje. Neka mu dosljedno pokaže da se emocije izražavaju riječima, a ne fizičkom agresivnošću. Ako dijete tuguje, očekuje potporu i razumijevanje odraslih koji su mu blizu. Zato je posebno važno da odrasli prihvate njegovu tugu. Djeca koja tuguju zbog smrti osobe na koju su bili navezani trebaju posebnu pozornost. Učitelj mora djetetu ponuditi mogućnost razgovora s njim o njegovom doživljaju. Ako se dijete ne želi odmah razgovarati, neka ga učitelj pusti i da mu mogućnost razgovora nakon nekoliko vremena (Smrtić Vitulić, 2004)..

Odrasla osoba mora učenika aktivno slušati i odgovarati mu s tvrdnjama koje mu jasno pokažu njegovo razumijevanje i prihvaćanje djetetovih emocija. Djetetu možete pomoći i s raznim poticajima kao što su npr. »Ovo je za tebe sigurno jako teško. Jako si ljut zbog toga. Vidim da si uzrujan. Naravno da se u takvoj situaciji bojiš. Zašto se to događa, što misliš? Bojiš se da će ti se dogoditi nešto loše? Što misliš, što bismo trebali učiniti?« Odrasla osoba može se pobrinuti da se dijete u nekoj okolini osjeća sigurno. U razredu možemo kod djece poticati razgovor o emocijama ali i druge aktivnosti preko kojih potrebita djeca razumiju da i njihovi razredni kolege i učiteljica mogu doživjeti slične emocije kao i oni sami.

4. Zaključak

Emocije u razredu su vrlo bitne. Utječu na općenito stanje učitelja i učenika u razredu te na njihovu poslovnu sposobnost i sposobnost učenja. Učeniku škola i vršnjaci iz razreda predstavljaju društveni prostor u kojemu proživljava mnogo godina pa taj dio života bitno utječe na njegov razvoj i oblikovanje.

Neka učitelji svakodnevno namijene nekoliko vremena emocijama i to tako da se pokušaju što više puta odazvati na emocije učenika te su pozorni na izražavanje svojih emocija. Trebaju probati pomoći učenicima koji dožive neugodne emocije, i s njima razgovarati. Povremeno mogu učitelji izvesti i nekakve aktivnosti koje učenicima mogu pomoći kod upoznavanja i razumijevanja emocija te se s njima svakodnevno nositi. Nekoliko savjeta za provedbu učitelji mogu pronaći u priručniku Pomoć djeci kod suočavanja s tugom, strahom i ljutnjom (Akin, Cowan, Palomares, i Schilling, 2000.).

Mišljenja sam da emocije mogu naše živote uljepšati i obogatiti, no moramo se znati pravilno suočiti s njima. Upravo razdoblje djetinjstva i adolescencije daje najviše mogućnosti za razvoj uspješnog suočavanja s emocijama u daljnjem životu.

5. Literatura

  1. Akin, T., Cowan, D., Palomares, S. in Schilling D. (2000). Pomoč otrokom pri spoprijemanju z žalostjo, strahom in jezo. Ljubljana: Educy.
  2. Berčnik, S. (2007). Kaj je skupnega vlogi učitelja v vzgojnem konceptu javnih in alternativnih šol. V T. Devjak (ur.), Pravila in vzgojno delovanje šole. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.

Kako voditi učenje in oblikovati učna okolja, ki bodo dijakom

v multietničnih razredih omogočala pozitivne učne izkušnje

natasa_meh_peer

Nataša Meh Peer

Uvod

V šolskem letu 2014/15 sem poučevala slovenski jezik v razredu, kjer se dijaki izobražujejo za poklic prodajalca. V razredu je bilo 20 dijakov iz petih etničnih skupin z zelo različnim znanjem slovenščine, nekateri izmed njih so se z njo srečali prvič.

Kurikul sem individualizirala in prilagodila dijakom glede na njihovo znanje slovenskega jezika, tako da smo skozi leto postopoma, z različnimi metodami usvajali slovensko besedo.

Namen članka je skozi praktične izkušnje prikazati delo v multietničnem razredu, kjer so dijaki s slabim predznanjem ali pa celo brez znanja slovenskega jezika, kot tudi predstaviti učiteljem, ki se srečujejo s podobnimi situacijami pri pouku, kako dijakom ponuditi boljšo učno izkušnjo, z novimi učnimi metodami in pri tem med dijaki spodbujati etnično strpnost.

Multietnični šolski razred

Ko govorim o multietničnem šolskem razredu, mislim na vsak šolski razred v Sloveniji, v katerem sta več kot dva predstavnika različnih etnij. Etnije, o katerih govorim, so vezane na območje bivše skupne domovine − Jugoslavije; torej govorim o hrvaški, bošnjaški, srbski, makedonski in albanski etniji. Te etnije so si tako kulturno kot jezikovno zelo blizu, saj imajo skupno slovansko prapreteklost.

V multietničnem razredu je pri pouku potrebno upoštevati različno kulturno ozadje mladostnikov in pouk prilagajati, da bi vsak posameznik na svoj edinstven, kulturno pogojen način usvajal snov.

Človek vstopa v svet s svojim jezikom skozi prizmo svoje kulture in pri tem uporablja svoja kulturna orodja za razumevanje okolja. Zato je v multietničnem razredu potrebno razviti mediacijo med kulturami in ustvariti nove prakse, ki vodijo v razumevanje. Kurikuli v takem razredu so nujno drugačni kot v razredih, ki niso multietnično obarvani, čeprav takih res ni prav veliko. Otroci različnih kultur namreč različno usvajajo znanja iz matematike, različni so sistemi štetja, socialne interakcije in psihološko razumevanje kulturnih orodij ipd. Pomemben delež, kako multietnični razred funkcionira nosijo tudi zahteve, ki jih mladostnikom postavljajo starši in tudi te zahteve so medkulturno različne. Če povzamem zaključke, ki so nujni za delo v multietničnih razredih zapišem takole:

  1. inovacije, kako učiti in kreiranje novih kulturnih orodij
  2. skupno druženje med procesom oblikovanja sredstev in razvoja kulturnih orodij ter procesom identifikacije.

V multietničnih razredih nastaja novo kulturno polje, na katerega vplivajo interference iz vseh etnij, ki izhajajo iz nujnega sooblikovanja pouka, prilagojenega različnim etnijam. Kot recimo primer poklicnega razreda programa Prodajalec (gre za 3-letni program izobraževanja), ki ga bom v nadaljevanju predstavila.

Multietnične razrede zaradi mnogih svetovnih migracij, tako ekonomskih kot političnih, srečamo po celem svetu. Povsod se srečujemo z globalizacijo skozi migracije in mnogi pred mano so se že ukvarjali z medkulturni primerjavami, kakšna so pričakovanja in cilji mladostnikov v življenju.

Pričakovanja mladostnikov so različna, če ti prihajajo iz različnih etnij in so tudi povezana z njihovim socialnim statusom, vendar so osnovna pričakovanja in cilji mladostnikov medkulturno primerljiva: dokončanje šole, najti službo in si ustvariti družino. Ko so cilji zadani, si mladostniki prizadevajo zanje (vložijo svoj čas, prizadevanja in samokontrolo).

Različna kulturna ozadja mladostnikov in njihovih staršev vodijo do nove tranzicije, saj enostavno zahtevajo nove forme participacije in kreacijo novih konceptov, vrednot in praks v multietničnem razredu, kar bo razvidno iz predstavitev študije primera v nadaljevanju.

Študije torej kažejo na diferenciranost ciljev in pričakovanj mladostnikov iz različnih etničnih skupin. Mogoča razlaga je, da so pripadniki nekaterih etničnih manjšin v slabšem položaju, tako ekonomsko kot socialno, politično ali kako drugače. Pomembna ugotovitev je, da je nebelcem (študija je bila opravljena med hispanci, kitajci …) v življenju veliko pomembnejši ekonomski uspeh, v primerjavi z belci. Zelo pomembno vlogo pri zastavljanju ciljev igra tudi družina in njena pričakovanja. Iz teh medkulturnih raziskav je razvidno predvsem to, kako težko je v multietničnem razredu predvidevati in združevati tako različna pričakovanja, kot jih imajo mladostniki iz različnih etničnih, ekonomskih in socialnih okolij, da ne govorimo o vseh drugih razločevalnih individualnih razlikah. Slovenska šola je, kot sem že prej poudarila, namenjena vsem, ne glede na njihov socialni, etnični status ipd., pravimo, da imamo splošno izobraževanje (9 let obiskovanja osnovne šole je z zakonom predpisano in obvezno) za prav vsakogar, ne glede od kod prihaja in kakšen ekonomski status ima njegova družina. Imamo izobraževanje, ki ga ni potrebno plačevati (nimamo šolnine, vpisnine). Pa vseeno mnogokatera družina težko zmore vse stroške za vstop otroka v novo šolsko leto, saj so zvezki in druge šolske potrebščine drage, pri pouku učitelji zahtevajo uporabo delovnih zvezkov, ki so tudi zelo dragi in tudi obšolske dejavnosti, kot so razne ekskurzije, izleti, ogledi gledaliških in filmskih predstav, stanejo. Mnogokatera družina je tako v finančni stiski. Otroci se počutijo izpostavljene, stigmatizirane v primerjavi z vrstniki.

Opazovani mladostniki prihajajo iz socialno slabše situiranih družin in v takšnih družinah je pomembna tudi izbira srednje šole, ki mladostnika čim hitreje pripelje do ekonomske samostojnosti in neodvisnosti. Zato pomemben pogled predstavlja tudi vpogled v multietnični razred in kako se mladostniki odločijo za vstop v srednjo šolo (govorim o prehodu iz osnovne šole, ki je določena glede na kraj bivanja in srednjo šolo, ki si jo mladostnik lahko poljubno izbere). Katero srednjo šolo bo mladostnik izbral in zakaj tak izbor? Je ta izbor povezan z njihovim socialnim in etničnim ozadjem? ( Iz osebnih izkušenj in let opazovanja bi lahko pritrdila, da je temu tako).

V članku tako predstavljam specifični srednješolski razred, ki je organiziran kulturno in etnično specifično in se pojavlja na etnično mešanem področju, kar seveda povzroča medkulturni stik in interference med kulturami in jeziki. Prav tako gre za srednješolski razred poklicne in tehniške šole, ne gimnazije, kar bi zagotovo prineslo drugačne ugotovitve.

Izbira srednje šole torej ni enostavna izbira, ima pa nekaj usmeritev, ki botrujejo njeni izbiri in prav to sta preučevali Benner in Graham, ki sta ugotovili, da na izbiro za katero srednjo šolo se bo mladostnik odločil, vplivajo naslednja dejstva:

  1. izkušnje posameznika, njegove spretnosti in osebna pričakovanja
  2. družbene vezi z vrstniki, zaradi katerih se mladostnik odloči, katero šolo bo izbral
  3. učni uspeh in želja po akademskih dosežkih
  4. osebna − kontekstna interakcija, ki je povezana z etnično pripadnostjo.

Mladostniki se prej odločijo za šolo, ki je v njihovem kraju bivanja in šolo, ki je prijaznejša do pripadnikov drugih etničnih skupin.

Zadnja predpostavka, kaj vpliva na izbiro šole, se navezuje na izbiro, ki ni neodvisna in naključna, ampak povezana tudi s tem, kakšna je inkongruenca med šolo in njeno resnično odprtostjo za različne etnične skupine.

Iz predstavljenih raziskav je torej razvidno, da multietnični razred, o katerem bo tekla beseda, ni nastal naključno.

Delo v razredu

Če razložim, kako sem oblikovala kurikul v tem konkretnem multietničnem razredu.

V razredu, kjer se izobražujejo za poklic trgovca, je 20 dijakov. 8 dijakov je leta 2014 prišlo iz Kosova in od njih je ena deklica eno leto dlje v Velenju, razred ponavlja in razume in malo govori slovensko. 2 dijaka sta prišla leta 2013 in prav tako ponavljata 1. letnik − slabo govorita slovensko, eden izmed njiju je Hrvat, drugi pa Bošnjak. 2 deklici sta leta 2014 prišli v Velenje iz Bosne in slabo govorita slovensko, ena izmed njiju je Bošnjakinja, druga pa Srbkinja. Potem so v razredu 4. dijaki, ki so rojeni v Velenju in sta oba starša iz Bosne − govorijo slovensko. Nenazadnje so v razredu še 4. Slovenci.

clip_image002Graf 1. Etnična struktura v razredu. (vir: lasten, 2017)  

 

clip_image004Graf 2. Znanje slovenskega jezika. (vir: lasten, 2017)

Moj kurikul je bil individualiziran in prilagojen dijakom tako, da sem jih združila v skupine, glede na znanje jezika. Tako sem oblikovala 3 skupine. Prvo skupino so sestavljali tisti, ki nič ne razumejo – teh dijakov je bilo v skupini 9. Drugo skupino so sestavljali tisti, ki malo razumejo – teh dijakov je bilo 5. Tretjo skupino pa so sestavljali dijaki, ki so znali slovensko – teh dijakov je bilo 6. Takšne skupine smo ohranili do zimskih počitnic v februarju.

1. SKUPINA: Za Kosovske Albance, ki so lahko z mano komunicirali samo s pomočjo slovarja, sem uvedla uporabo telefonov kot pripomočkov pri pouku. Za prevajanje navodil je skrbela deklica, ki je bila že eno leto v Sloveniji in je razumela slovensko. Dogovorili smo se, da smo se učili sklope besed, ki so nujne za sporazumevanje. Besede so napisali v svojem in slovenskem jeziku na plakat, ki so ga izobesili v razredu in eden nam je predstavil vsak teden pri eni uri, slovenske in albanske besede. Poudarek je bil na pomenu besed, razumevanju, glasovih in izgovorjavi. Tako sem spodbujala, da so tudi drugi dijaki spoznavali njihovo melodijo jezika, sami pa so se trudili izgovarjati in memorirati slovenske besede, ki so jih umeščali vsak v svoj slovarček.

2. SKUPINA: Za ostale, ki so nekaj vendarle razumeli slovensko, so pa bili iz različnih etničnih skupin, sem organizirala, da so se pri slovnici učili pojme o jeziku in besedah, prav tako so pogosto uporabili mobilne telefone, da so pobrskali za pomenom kakšne neznane besed. Te pojme so s pomočjo plakatov pregledno zapisali in predebatirali.

3. SKUPINA: 6 dijakov s slovenščino ni imelo težav, zato so v času našega približevanja k skupnemu znanju jezika (v tem, jesenskem času so Albanci imeli tečaj slovenščine vsak dan) pripravljali besedilne vrste, kot so vabilo, zahvala …

Vsako uro sem porabila 10 minut, da sem razdelila delo, vendar smo imeli 2xtedensko po dve uri skupaj.

Projektni dnevi

V času prednovoletnih projektnih dni, ko vsako leto na drugačen način organiziramo pouk (z izleti, gledališkimi predstavami, zanimivimi aktualnimi predavanji) smo v tem razredu pripravili medkulturni dialog. Dijaki, ob pomoči in pod mentorstvom učiteljev, ki poučujemo v tem oddelku, različnih etničnih skupin so drug drugemu predstavljali običaje, ki so vezani na etnijo − kulturno in versko kot tudi predstavitev tipičnih jedi. Dijaki so cel teden pripravljali slovarje v svojem jeziku, pekli in kuhali clip_image006svoje tipične jedi, predstavljali tipične običaje ob verskih in drugih praznikih. Zadnji dan smo v razredu pripravili pojedino in predstavitev dela. Dijaki so bili navdušeni in so veliko spraševali drug drugega, se čudili razlikam in podobnostim med posameznimi etničnimi skupinami.

Slika 1. Delo med projektnim tednom. (vir: lasten, 2014)

Ocene smo v tem obdobju pridobili z ocenjevanjem zvezka. Tako je torej potekalo delo do zimskih počitnic. Potem pa so večinoma dijaki že bolje obvladali slovenski jezik in lahko smo začeli s književnostjo.

Učenje književnosti

Pri književnosti, kjer je na programu za 1. letnik ljudsko slovstvo, smo Petra Klepca, Martina Krpana in Lepo Vido primerjali z njim poznanimi ljudskimi deli iz njihovega kulturnega okolja. Odlomke besedil sem jim pri pouku brala in ure smo gradili predvsem na razumevanju besedila. Dijaki iz drugih etničnih skupin so s tem pridobivali vpogled v slovensko kulturo. V prvem letniku se pri pouku književnosti srečamo tudi s sklopoma: ljubezenska in domovinska tematika. O teh temah smo že lahko razpravljali, saj imajo vsi mladostniki v tem obdobju že izkušnje iz ljubezni kot tudi svoj odnos do domovine.

Prav domovinska tematika je bila zanimiva za vse sodelujoče, saj mladostniki drugih etnij drugače doživljajo svojo domovino. Do nje oblikujejo poseben, nostalgičen in čustven odnos. Svoje vezi z domom ne pretrgajo, ampak jih vzdržujejo s pomočjo sodobne tehnologije. Prav tako spremljajo televizijske programe iz svoje domovine. Tako so ves čas v stiku z dogajanjem doma.

Prav ta sklop je pripomogel, s svojimi mnogimi razpravami, utemeljevanji njihovih mnenj s primeri iz lastnih doživetij, da so vsi začutili, kako pomembna je, za vsakogar, ne glede na etnično pripadnost, domovina in kako vsi čutimo podobno do svoje. Meje med etnijami so se na ta način zabrisale, razumeli so drug drugega in se začeli doživljati drugače.

Povezava s predmetom komunikacije

S kolegico, tudi slavistko, ki jih je poučevala komunikacijo, sva v razredu, kjer ima vsak dijak za delo svoj računalnik, pripravili snov tako, da so se besedilne vrste (oblikovanje vabila, poročila, čestitke, prošnje, predstavitve oseb, krajev, postopkov …) učili teoretično pri urah slovenščine. Pri teh urah sem jim natančno razložila, kako in čemu se tvorijo posamezna besedila in kakšno obliko naj imajo.

Potem, ko smo eno besedilno vrsto spoznali, sva se s sodelavko pogovorili, kako naj jo napišejo in tako so jih praktično pisali pri urah komunikacije na računalnike (saj so imeli pouk v računalniški učilnici), kjer jih je vodila moja sodelavka in med mojimi prostimi urami (kar se je zgodilo 1 uro na teden – sicer imajo na urniku 2 uri komunikacije na teden) sem bila v razredu tudi jaz. V tem delu so bili vključeni Albanci tako, da jim je stvari vedno razložila deklica, ki je razumela slovensko in dijaki iz tretje skupine, ki so že prej pripravljali bclip_image008esedilne vrste. Potem so jih pošiljali na mojo elektronsko pošto in smo jih vsi skupaj pri uri slovenščine pregledali, pokomentirali, še enkrat razložili določene stvari in popravili. Popravljene besedilne vrste so še enkrat popravili in ponovno oddali, tako da so bili redki dijaki z negativno oceno.

Slika 2. Delo z računalniki – pisanje besedilnih vrst, pri pouku komunikacije. (vir: lasten, 2014)

Ugotovitve

Delo v multietničnem razredu zahteva povezavo med več učitelji in veliko voljo in željo slovenista, ki mora razlagati snov dijakom, ki nič ne razumejo slovensko. Kurikuli morajo biti individualizirani in včasih se zdi, da bi bilo dobro, če bi bilo v razredu hkrati več učiteljev. To smo dosegli s projektnim tednom, kjer so dijaki začutili tudi sami, da si želimo, da bi se vsi vključili v razredno sredino, ne glede na razlike, kot tudi morda prav zaradi njih, saj smo tako spodbujali njihovo medetnično strpnost. Po tem tednu so se namreč bolj trudili razumeti drug drugega in si tudi pomagati.

Z delom pri urah komunikacije, kjer so bili pod vodstvom dveh učiteljic, so bili primorani sodelovati, saj smo naloge vsakega posameznika popravljali skupaj in se na napakah učili in jih potem odpravljali. In moram reči, da je potekalo kar živahno sodelovanje med dijaki, ki so radi pomagali drug drugemu.

Prednost je bila tudi ta, da se v prvem letniku dijaki pri književnosti spoznajo s temami ljudskega slovstva, pri čemer lahko spoznavajo etnične razlike. Prav tako sta oba tematska sklopa zanimiva za predstave o etnični različnosti in hkrati podobnostih med etnijami.

Čeprav se morda sprva nisem zavedala, kam me pelje pot v takšnem pisanem multietničnem razredu, ampak sem samo reševala problem neznanja jezika, sem na koncu spoznala, da smo si dali res veliko! Da smo premagali strah pred neznanim, strah pred novimi, drugačnimi svetovi, ki so se nam prej zdeli oddaljeni in nerazumljeni. Da smo postali strpnejši, bolj odprti in kot je običajno pri ljudeh »kar poznaš, to te ne plaši.«

Literatura

  1. Abreu, G., Elbers, E. (2005): »The Social Mediation of Learning in Multiethnic Schools«, European Journal of Psychology of Education, XX/1, Lisboa, Instituto Superior de Psicologia Aplicada.
  2. Barth, F. (1969): Ethnic Groups and Boundaries: The Social Organization of Culture, London, George Allen & Unwin.
  3. Benner, D. A., Graham, S. (2009): »The Transition to High School as a Developmental Proces Among Multiethnic Urban Youth«, Child development, 80/2, Caracas. Invedin.
  4. Blyth, Whiting, B., Pope, E. idr. (1992): Children of Different Worlds, The Formation of Social Behavior, London, Harvard University Press.
  5. Bošković, A. (2008): »The Trouble with Multiculturalism (Multiculturalism, Norwegian Style)«, Forum Bosnae, Sarajevo, 46, 91-100.
  6. Bučar Ručman, A. (2015): »Analiza migracij in odnosov v multikulturni skupnosti: Primer mestne občine Velenje«, Dve domovini, Razprave o izseljencih, 2/191. Inštitut za slovensko izseljenstvo in migracije, ZRC SAZU, Ljubljana.
  7. Chang, E., Chuansbeng, C., Greenberger, E., idr. (2006): »What Do They Want in Life? : The Life Goals of a Multi-Ethnic, Multi-Generational Sample of High School Seniors«, Journal of Youth and Adolescence, Heidelberg, 35, 321-332.

Obrazovne tehnologije u razredu

sanja_bozinovic

Sanja Božinović

„Learning Technologies for the classroom“, desetotjedni online tečaj namijenjen profesorima engleskog jezika koji organizira British Council, završio je 5. prosinca 2010. godine. Prvi dio tečaja bavio se temama vrsta obrazovnih tehnologija, pravilima ponašanja na internetu, odabirom mrežnih stranica za učenike, zaštitom autorskih prava i sigurnošću učenika na internetu.

Vrste obrazovnih tehnologija u razredu

DVD medije i programski paket Office koriste gotovo svi učitelji, interaktivne ploče i obrazovni programi većini su učitelja još uvijek nedostupni, dok o učenju pomoću mobilnih uređaja, internetskih igara, društvenih mreža i virtualnih svjetova tek učimo, a primjenjuju ih samo oni najinovativniji. U koju god grupu pripadali, važno je upoznati se sa svima kako bismo napravili najbolji izbor za svoje učenike i nastavu učinili kreativnijom, bližom učenicima i učinkovitijom.

classroom1
Slika 1. Dio iz Learning Technologies for the Classroom

Profesori iz Armenije, Bugarske, Izraela, Litve, Srbije, Turske i Hrvatske su u forumu na servisu Moodle pisali o problemima s kojima se susreću u svojim zemljama kad žele uključiti računalo u nastavu stranog jezika: nedovoljnoj informatičkoj opremljenosti škola, nezainteresiranosti kolega za učenje o upotrebi računala u nastavi, kao i uvjerenju učenika da je računalo prvenstveno izvor zabave.

Svi smo, unatoč svijesti o svim tim preprekama u radu, više nego uvjereni da je integriranje tehnologije u nastavu stranog jezika izvrstan put do uspjeha učenika.

Netiquette

Na početku tečaja prisjetili smo se pravila lijepog ponašanja na internetu, „netiquettea“, što je izvrsna tema koja se rijetko nalazi u lekcijama stranog jezika jer se podrazumijeva da su učenici to već negdje naučili, što smatram pogrešnim jer tema nije ništa manja važna od pravila pristojnog ponašanja u razredu čime se iznova bavimo svake školske godine.

Važno je zapamtiti:

  • Odabir riječi, tona i stila u virtualnom je okruženju teži zbog činjenice da često ne vidimo osobu s kojom komuniciramo pa nema pomoći izraza lica, gesta, okoline. Sve postaje još teže kad se komunikacija odvija na stranom jeziku koji tek učimo.
  • Moramo biti jasni i sažeti te posebno paziti na prikladnost jezika.
  • Nikad ne smijemo koristiti velika tiskana slova u pisanju jer to izgleda kao da vičemo.
  • Možemo proslijediti poruku koju smo dobili samo uz dozvolu pošiljatelja.
  • Moramo uvijek poštivati autorska prava.
  • U online komunikaciji nismo anonimni. Štoviše, svojim slikama i riječima se predstavljamo svijetu.

Ovo su samo najvažnija pravila koje obavezno uključujem u svoje lekcije.

Koliko poznajete pravila ponašanja u virtualnom okruženju, možete provjeriti u sljedećem kvizu.

Među izvorima informacija koje sam proučavala u okviru tečaja, najupotrebljiviji, a ujedno i najsažetiji za rad s učenicima je „How to Follow Proper Netiquette Rules“.  

Procjena i odabir mrežnih stranica za upotrebu u lekcijama

Za profesora je važno naučiti analizirati dijelove URL-a jer tako iz same poveznice dobivamo informacije o pogodnosti mrežne adrese za učenike. Sljedeća slika pokazuje kako analiziramo URL stranice koju razmatramo za upotrebu u nastavi.

classroom2Slika 2. Dio iz Learning Technologies for the classroom

Dio zvan TLD (top level domain) je također važan dio adrese. Razlikovanje između „org“ što je skraćeno od „organisation“, a označava neprofitnu organizaciju i „com“ što je komercijalna domena, je važno ako znamo da na „com“ možemo očekivati plaćanje nekih usluga i oglašavanje.

Kad profesor koristi materijal s interneta, ima veliku odgovornost. Prednosti kao što su autentičnost, aktualnost i motivirajući format za učenike, profesora nikako ne smiju navesti da bez detaljnog razmatranja učenicima ponudi materijal s interneta kao lekciju. Mrežne stranice razmatrali smo vodeći računa o pet kriterija:

  • točnost i prihvatljivost (accuracy and acceptance ) – je li sadržaj utemeljen na točnim činjenicama, jesu li gramatika i pravopis točni, stranica nedavno ažurirana i vrijede li sve poveznice,
  • autoritet i pokrivenost (authority and coverage ) – provjera izvora informacija, je li jasno tko je autor i izdavač, jesu li oni kvalificirani za pružanje takvih informacija te je li sadržaj nepristran,
  • namijenjenost i relevantnost (audience and relevance ), kriterij posebno važan pri biranju sadržaja za djecu i mlade gdje smo provjeravali jesu li stupanj jezika i ton primjereni,
  • obrazovni fokus (educational focus ) – podržava li sadržaj različite stilove učenja, je li primjeren za vizualne, auditivne, kinestetičke ili neke druge stilove učenja,
  • lakoća upotrebe (ease of use ) – je li lako pronaći informaciju, ima li stranica funkciju traženja i / ili indeks odnosno je li navigacija logična.

Zaštita autorskih prava

Tema o kojoj premalo znamo, a još manje poučavamo učenike, bila je zaštita autorskih prava. U Hrvatskoj se na prava autora materijala koje koristimo obraća premalo pažnje pa većina učenika smatra sve što nađu na internetu – vlasništvom nalaznika.

Svakako je važno znati sljedeće podatke:

  • Kopiranjem se smatra: fotokopiranje, skeniranje, preuzimanje s interneta, snimanje na zvučne i videokasete, kopiranje CD-a, DVD-a i CD ROM-a.
  • Knjige, novine i časopisi podliježu pravilu da se smije napraviti jedna kopija od 5 -10 % knjige ili jednog poglavlja i to za individualno proučavanje, odnosno potrebe istraživanja. Dijelove knjiga za korištenje u razredu smijemo izrezivati, preslagivati i stavljati na kartice.
  • Novine se mogu slobodno kopirati za upotrebu u razredu. Slike iz tiskanih medija se mogu koristiti u svrhu poticanja diskusija, izradu kartica i ostale upotrebe u razredu.
  • Sa zvučnih kaseta i CD-a s glazbom dozvoljeno je snimanje dijelova za vježbe od 10 % ili jednog poglavlja. Riječi pjesama se legalno preuzimaju s nekih mrežnih stranica, dok se za upotrebu glazbe treba tražiti dozvola umjetnika, kompozitora i ostalih vlasnika autorskih prava.
  • Videozapis se može prikazivati u razredu u svrhu poučavanja – isključivo učenicima, ne roditeljima, gostima i drugima, a kad se radi o kupljenim komercijalnim videosnimkama, one se smiju prikazivati samo u originalnom formatu.
  • Skeniranje je vrsta kopiranja, skenirani tekstovi se mogu slagati u Wordove dokumente, a za svaku promjenu (npr. pretvaranje teksta u vježbu popunjavanja praznina u tekstu) treba tražiti dozvolu vlasnika prava.
  • Dijelovi mrežnih stranica se mogu koristiti za osobnu upotrebu, a važno je uvijek pročitati uvjete korištenja stranice. Gotovo uvijek na mrežnim stranicama postoji adresa e-pošte za kontakt i većina vlasnika rado daje dozvolu za korištenje materijala u školi.
  • Postoje također i stranice s besplatnim materijalima pogodnim ili čak namijenjenim direktno za upotrebu u nastavi.

Štetna strana tehnologije

Na internetu se nalaze sadržaji za različite vrste korisnika, a neki mogu biti štetni za djecu i mlade. Osim stranica neprimjerenog sadržaja i ekstremno agresivnih igara, problem su i virusi, „spam“, krađa identiteta i dr. Također, sve veći problem je upotreba tehnologije, posebno mobilnih telefona i interneta, za zlostavljanje drugih, tzv. cyberbulling.

Profesor mora zaštiti svoje učenike pravilnim odabirom sadržaja, ali isto tako ih i naučiti da sami budu svjesni novih opasnosti.

Teme sigurnog korištenja interneta su izvrsno obrađene na više mrežnih stranica koje obiluju savjetima u atraktivnim formatima: kvizovima, lekcijama, interaktivnim sadržajima raznih vrsta za učenike, profesore i roditelje.

Korištenje videomaterijala, postera, lekcija i drugog materijala na tim stranicama je besplatno.

Neki od meni najboljih izvora materijala za nastavu na temu sigurnosti na internetu:

http://www.bbc.co.uk/cbbc/help/web/besmart.shtml
http://www.kidsmart.org.uk/
http://www.childnet.com/sorted/

Ove stranice posvećuju značajno mjesto i zlostavljanju, tj. „cyberbullingu“, koje je gore od klasičnog zlostavljanja u školi jer se može provoditi 24/7, dopire do puno većeg broja ljudi i brže, počinitelj može pokušati ostati anoniman što dodatno muči žrtvu, a ponekad ljudi čak i nisu svjesni da svojim ponašanjem nanose štetu drugima, dakle može biti počinjeno i iz nehata.

Sa svojim učenicima sam koristila sljedeću poveznicu, videozapis koji je izvrsno upotpunio moj sat i pomogao mi početi rješavati problem.

Zaključak

U nastavku tečaja naučila sam puno o korištenju programskog paketa Office u razredu s jednim računalom i u informatičkoj učionici, o poučavanju različitih jezičnih vještina uz pomoć sadržaja na internetu, o korištenju društvenih mreža i o međunarodnim projektima.

„Learning Technologies for the classroom“ je tečaj koji toplo preporučujem svakom profesoru engleskog jezika, bio on iskusan u korištenju obrazovnih tehnologija u svom radu ili tek zainteresirani početnik.

Dovedite Europu u razred

maja_musnjak

Maja Mušnjak

Uz pomoć portala eTwinning učitelji i nastavnici lako mogu dovesti Europu u razred, omogućiti učenicima da komuniciraju s europskim vršnjacima, a oni sami mogu usavršavati svoje pedagoške i didaktičke vještine sudjelujući u međunarodnom projektu.

eTwinning je portal namijenjen nastavnicima i učiteljima iz cijele Europe. Trenutačno je na njemu prijavljeno 94.580  nastavnika i učitelja koji provode 5.139 projekata.

Odaziv iz Republike Hrvatske u posljednjih je godinu dana bio odličan, a reakcije onih koji sudjeluju u projektima su izvrsne što pokazuju i brojke – 208 nastavnika i učitelja iz 156 različitih škola sudjeluje u 87 projekata. Kontaktirajući s korisnicima portala, svakodnevno čujemo da su učenici oduševljeni suradnjom i nastavom „začinjenom“ međunarodnom suradnjom.

Način uključivanja u eTwinning projekt i korištenje u nastavi je jednostavno. Odaberite temu koja najbolje odgovara nastavnom sadržaju, nađite na eTwinning portalu partnere iz Europe i s njima dogovorite rad na zajedničkom projektu te način na koji će vaši učenici razmjenjivati svoje rezultate i dojmove preko portala. Alati koji se nalaze unutar portala omogućuju komunikaciju i razmjenu svih vrsta digitalnih materijala.

Kako bismo dočarali što naši nastavnici već rade na portalu, izdvojit ćemo dva vrlo popularna projekta: Linking pupils in small primary schools i Europe through videoconferences.

U prvom projektu već sudjeluje 12 različitih zemalja, a pokretači projekta su nastavnica Marlena Bogdanović iz OŠ Tučepi i njena kolegica iz Velike Britanije, Janet Mulready. Projekt je usmjeren na povezivanje učenika osnovnih škola kako bi se oni osjetili dijelom šire zajednice i postali svjesni svoje pripadnosti Europskoj zajednici.

Učenici koji sudjeluju u projektu, a imaju od 3 do 12 godina, upoznaju se s vršnjacima iz Velike Britanije te preko foruma izmjenjuju PowerPoint prezentacije, videouratke, slike i crteže. Suradnja Marlene i Janet uključivala je i više od eTwinning projekta. One su, naime, preko portala izmjenjivale informacije i planove za dvogodišnji projekt potprograma Comenius. Kao rezultate eTwinning projekta navele su izrazito povećanje interesa učenika i njihovog entuzijazma za nastavnim cjelinama koje su pokrivale na ovaj način te lakoću kojom su djeca svladavala IKT i jezične vještine.

Kad učenici svakodnevno komuniciraju s vršnjacima iz drugih zemalja, stvaraju prijateljstva i uče da unatoč razlikama u boji kože, kulturi i jeziku, imaju mnogo toga zajedničkog. I opet, valjalo bi napomenuti da su u ovakvim suradnjama jezične i IT vještine sredstvo, a ne cilj te se samim time puno lakše svladavaju.

Drugi projekt koji ćemo istaknuti je Europe through videoconferences i, kako mu naziv govori, temelji se na komunikaciji između škola koje sudjeluju u projektu pomoću videokonferencija. Učenici koji sudjeluju u projektu imaju od 7 do 14 godina, a materijali i uradci koje putem portala razmjenjuju su u videoformatu, mp3 formatu i sl. Projekt je entuzijastično započela učiteljica Suzana Delić iz OŠ Horvati. Učiteljice kažu da je sudjelovanje u videokonferencijama za djecu zaista posebno uzbudljivo iskustvo koje rezultira i višegodišnjim prijateljstvima koja se nastavljaju i nakon što učenici završe osnovnu školu.

Željeli bismo vas još jednom potaknuti na prijavu na www.etwinning.net kako biste barem razgledali što rade vaši kolege, a ako vam se određeni projekt svidi, možete se i uključiti u njega. Projekt koji će se najlakše uklopiti u vaše školske aktivnosti bit će onaj koji prati gradivo koje ćete obrađivati u razredu. Ako ne pronađete projekt koji odgovara vašem nastavnom programu – pokrenite svoj, pozovite partnere u projekt i krenite s razredom u Europu.