Kako računalne tehnologije utječu na život današnje djece?

jozica_zupancic

Jožica Zupančič

Sažetak

Htjela bih vam predstaviti svoje razmišljanje o opasnostima prekomjernog korištenja računalne tehnologije kod djece. U prvim godinama života djeca su mnogo ranjivija od odraslih, jer još nemaju kriterije za prosuđivanje što je dobro i što je loše. Osim toga, mlađa djeca vrlo pažljivo promatraju sve oko sebe, i sve prihvate bez problema, i po svojoj prirodi teže zadovoljenju vlastitih potreba, tako da ih više privuče ono što doživljavaju ugodno.

Ključne riječi: računalna tehnologija, ovisnosti, računalne igre, opasnosti, sprečavanje obrazovanja.

Uvod

Također u našem društvu posljednjih nekoliko godina vidljiv je značajan porast korištenja računala, mobitela i tableta već kod najmlađe djece.

U obiteljima, to je često postalo “baby sitter” modernog doba ali sve se više koristi u obrazovnim ustanovama, posebno u obrazovne svrhe. Međutim, stručnjaci upozoravaju na opreznost pri korištenju jer se mnogi negativni učinci već pokazuju posebno za djecu i omladinu, a također i za odrasle i starije osobe. U centrima za liječenje ovisnosti u Sloveniji navode da se povećava broj onih koji zapravo pokazuju znakove ovisnosti. Među onima koji trebaju liječenje nalaze se i djeca i tinejdžeri kao i ljudi srednjih godina, čak i ljudi u dobi od šezdeset i starijih …

Nastavnici i roditelji se pitaju kako odgajati djecu, kako bi spriječili ovisnosti?

Razlog za tako velik interes u računalne tehnologije (koje dovode do prekomjerne upotrebe i ovisnosti)

  • Stručnjaci ističu da su danas mnoga djeca previše vremena ispred ekrana. U mnogim obiteljima je televizijski ekran uključen cijeli dan. Da bi roditelji nešto učinili u miru, često uključe televiziju za djecu, ili im dozvole igrati igre na mobitelu ili računalu. Sama primjećujem da u vrtiću već bebe s uključenim ekranom računala često stoje i zaborave na vrijeme.
  • Već bebama kupujemo igračke sa svjetlosnim efektima i tako se bebe oslanjaju na zvučne i svjetlosne impulse, djeca se naviknu na intenzivne zvukove, boje i svjetla, te tako sve više osjećaju potrebu za tim snažnim poticajem. Dijete koje je u životu prerano izloženo takvom podražaju bit će puno ranjivije i izloženo takvim utjecajima i kasnije u odrasloj dobi.
  • Osobito prije sedam godina kada djetetove oči i mozak još nisu zreli za ekrane, to ima mnogo negativnih utjecaja na njih. Dostupnost i snažan zamah djeci osjetiti udobnost, tako da su stalno u potrazi, kao rezultat toga, njih ne privlače više stvari, gdje se impulsi ne nalaze. Djeca koja su tako rano izložena, često pokazuju unutrašnji nemir i probleme s pažnjom.
  • Djeca koja raste s brzom promjenom impulsa, naviknu se i očekuju da neposredno zadovoljavaju i ostale potrebe i više nisu navikla čekati… Putem interneta – to su samo mali pritisak na ključ, i već smo dobili odgovor. To zadovoljstvo teško je zaustaviti, jer se postiže odmah, bez puno truda – međutim, to dovodi do sve veće potrebe za zadovoljavanjem želje za užitkom! Jer, naravno, u stvarnom svijetu to je nemoguće, mnoga djeca i mladi ljudi, kad dovoljno odrastu, koriste to što im donosi korištenje tehnologije, i to traže u virtualnom svijetu!
  • U jednom danu možemo dobiti internetom toliko informacija, kao što smo ih ranije za dvije godine, tako da naš mozak ne može obraditi sve te podatke. Kada je ogroman broj informacija, naš mozak pronalazi rješenje i odabere ono što nam padne ranije u oko, nešto prijatno jer zadovoljava želju za ugođaju.
  • Dio problema leži u tome, da kada se koriste mobilni telefon, tablete ili računala, tako clip_image001djeca kao tinejdžeri, kao i odrasli, ne osjećaju umor, kao kod drugog posla, zato si za to uzmu više vremena. Kada je već riječ o ovisnosti, zaboravljaju čak na hranu i odmor.
  • Najnovija istraživanja pokazuju sve veću ovisnost od mobilnog telefona, tableta ili računala među djecom i mladima, čak do te mjere da 38% djece čiji roditelji žele ograničiti njihovu uporabu često nasilno reagiraju na svoje roditelje.

Računalne “igre” – one su zaista opasne?

U čekaonicama često vidimo roditelja, kako bih smirio svoju djecu, predškolske i osnovno školske dobi, ponude djeci igraju računalne igre na mobitelu dok čekaju. Nažalost, to nije samo nevina igra, nego se dijete također navikava na logiku nasilja, koja radi u pozadini, i nesvjesno je prihvaća. U igricama dijete “udara” na tisuće ljudi i tako se polako privikne na nasilan karakter. “Igra” tako sve više utiče na dijete – jedna od posljedica je da dijete koje se puno igra računalne igre, navikne na logiku nasilja i brzo reagira neprimjereno prema sebi i prema drugima.

Što mogu odgojitelji i roditelji učiniti?

Stručnjaci savjetuju da se djeca naviknu na odgovarajuće i ograničeno korištenje tih sredstava.

  • Prije nego što dijete dobiva na korištenje nove tehnologije, treba se dogovoriti o tome kako i u kojoj mjeri on može biti korišten… djeca do deset, jedanaest godina ne mogu biti vlasnici mobitela ili računala, može se samo koristiti, ali treba se jasno dogovoriti – kada, gdje i koliko se može koristiti. Potrebno je da su djeca stavljena u sustav vremenskih i prostornih ograničenja. Međutim, mobilni telefon, računalo, tablet ili televizija nema mjesta u spavaćoj sobi djeteta, gdje roditelji nemaju nikakvu kontrolu nad onim što se događa!
  • Igranje igara, djeca su ograničeni (maksimalno 1- 2 puta mjesečno), jer stručnjaci ističu da su djeca koji se igraju 2 puta tjedno, izloženi riziku prave strasti.

Za obrazovanje je važna preventiva!

  • Rješenje nije u tome da djeci zabranimo korištenje tih tehnologija, ili oduzeti, nego da im pružimo što više…
  • Poticaj i za nastavnike za korištenje računala stvarno samo za didaktičke svrhe.
  • Potičimo djecu za pretraživanje i izrada igračaka od prirodnih materijala, koje će razvijati njihovu kreativnost i maštu.
  • Ako želimo da djeca budu uspješna u životu, moramo ih pripremiti da prihvate napore te da razvijaju volju, upornost i strpljenje.
  • Maloj djeci čitajmo priče, bajke, kao i u školi potičemo kulturu čitanja kod djece – kad dijete čita, mozak se obučava za stjecanje apstraktnog mišljenja: na računalu međutim apstraktna misao se ne razvija, jer dijete pasivno prima informacije.
  • Priroda je učionica bez zidova, gdje svatko – djeca i odrasli mogu naučiti puno… odvedimo djecu od prve godine života (stvarno od prvog mjeseca) u prirodu, što će im omogućiti otkriti ljepotu prirode, razgledavanje znamenitosti, tajne prirode, i omogućiti im e iskustvo sretnih trenutaka života u prirodi i s prirodom.
  • Potičimo roditelje, da si odvoje vrijeme za dijete i za zajedničko uživanje u prirodi, jer će ti zajednički trenuci dati priliku, da se djetetu osobno
  • Čak i u vrtiću omogućimo djeci najljepše trenutke u prirodi. Djeca će doživjeti da je to dobro, da se prepuste zvukovima prirode; u šumi otkriti i slušati oglašavanju životinja i cvrkut ptica, bubnjanje potoka i još i još… da se osjećaju ugodno – zapravo nakon toga još su više sretna i vesela. Djeca će saznati da za njihovu dobrobit i sreću ne trebaju bilo kakve ekrane, nego osobe , koje im posvete vrijeme, razumije ih i vole.  Važno je da djeca dobivaju iskustva koja ih čine sretnima i donose dobrobit.
  • Važno je da djeca steknu iskustvo da je odnos sa čovjekom taj koji ih čini sretnima, da komunikacija putem kompjuterske tehnologije nije isto, i da raste u stvaranju dobrih međuljudskih odnosa, mogućnosti suradnje i dogovora.

Odgojitelji i učitelji su primjeri djeci

  • U otkrivanju ljepote prirode neka učitelji i roditelji pokazuju dobar primjer djeci, naša misija je vrlo važna: “Ako će djeca održavati urođeni osjećaj divljenja, potrebna je jedna odrasla osobu koja sa njim dijeli entuzijazam i uz njegovu pomoć on otkrije radost, uzbuđenje i misteriju svijeta u kojem živimo” (Rachel Carson)
  • Ostavite djecu i dajte im priliku da se mogu slobodno kretati u prirodi: “Djeci dopuštajte biti slobodni. Potaknite ih. Trčati vani na kiši. Neka bosonogi trče po mlakama vode, neka trče po travnjaku mokrom od rose …. miran odmor, pod stablom, koji poziva ih u svoju sjenu. Ostavite ih da se vesele i smiju kad ih ujutro probudi sunce, kao što budi svako biće, koje dijeli svoj dan između budnog i sna”. (Maria Montessori)

clip_image003

Literatura

  1. Armstrong, T. (1999). Prebudite genija v svojem otroku: spodbujanje radovednosti, ustvarjalnosti in učnih sposobnosti. Tržič: Učila.
  2. Delovno gradivo: Življenje, narava, zdravje, (2017), Ljubljana: Inštitut za etiko in vrednote Jože Trontelj.
  3. Delovno gradivo: Skrb za sočloveka, (2017), Ljubljana: Inštitut za etiko in vrednote Jože Trontelj.
  4. Gardner, H. (1995), Razsežnosti uma – teorija o več inteligencah. V: Časopis za kritiko znanosti, 24/178 (1996) str. 293-296.
  5. Montessori, M. (2006). Srkajoči um, Ljubljana: Uršulinski zavod.
  6. Russel, P. (1999). Knjiga o možganih. Ljubljana: DZS.
  7. Shapiro, L. E. (1999). Čustvena inteligenca otrok. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  8. Thomson, J. B. (1994). Naravno otroštvo. Radovljica: Didakta.
  9. Zalokar Divjak, Z. (1998). Vzgoja za smisel življenja. Ljubljana: Educy.
  10. Zupančič, M. (1991). Moralni razvoj v predšolski dobi. V: Educa, let I, št. 1, 17 – 21.
  11. Zore, N. (2005). Otrok in računalnik v vrtcu. Ljubljana: Zavod republike Slovenije za šolstvo.
  12. Zupančič, M. in Justin, J. (1991). Otrok, pravila in vrednote. Ljubljana: Didakta.
  13. Žorž, B. (2010). Vzgoja za svobodo, vzgoja za odrekanje. Koper: Ognjišče.

Računalne igre u obrazovanju

lidija_kralj

Lidija Kralj

Je li računalnim igrama mjesto u školi? Što možemo postići njima, koje su prednosti i nedostaci te kako ih odabrati?

Odgovore na ta pitanja pokušali su pronaći istraživači na nekoliko europskih projekata, a vjerujemo da i naši učitelji, nastavnici i stručni suradnici, ponekad razmišljaju o njima.
Kako početi? Vjerojatno nećete jednog dana ući u razred i reći danas se igramo na računalima i pustiti djecu da se igraju. Da biste se u razredu mogli “igrati” na takav način ipak treba podosta pripreme. Zanemarimo li pitanje tehničke opreme ostaje veliko pitanje – koje igre ćete odabrati i što njima dobivate ili gubite.

Zašto koristiti računalne igre u obrazovanju?

Za današnje generacije učenika računalne igre su prirodno okruženje koje ih svojom dinamičnošću i aktivnošću uvlači u virtualne svjetove. Slijedimo li staro pravilo poučavanja “Reci mi i zaboravit ću. Pokaži mi i možda ću zapamtiti. Uključi me i razumjet ću.” (Konfucije), igre su izvrsno okruženje u kojem će učenici biti aktivni i uključeni te pritom učiti obrazovne sadržaje.

Učitelji koji koriste računalne igre u obrazovanju često ističu da takve igre omogućavaju podršku učenicima s poteškoćama, razvijaju inovacije i napredne vještine, povećavaju motivaciju i samosvijest učenika, poboljšavaju niz ključnih vještina – društvene, intelektualne, prostorne te koncentraciju, omogućavaju bolje zapamćivanje i povezivanje informacija kroz kombiniranje s tradicionalnim načinima poučavanja.

Naravno, u učenje kroz igru treba biti uključeno i učenje o igrama i medijima, tako da djeca postanu svjesna rizika neumjerenog igranja, marketinških strategija te mogućnosti umjetničkog i kulturalnog izražavanja kroz igre.

Znanje i kognitivni procesi

Karakteristike računalnih igri
i načina korištenja

Inteligencija je raznolika
(logička, jezična, prostorna itd.) i osobna

Igre mogu biti dodatak ili alternativa tradicionalnim sadržajima za učenje (knjige i sl.) u skladu s učeničkim individualnim mogućnostima

Inteligencija je dinamična i nije podijeljena po nastavnim predmetima (“disciplinama”)

Igre često primjenjuju multidisciplinarni pristup zahtijevajući širu lepezu vještina

Ritam učenja svake osobe je drugačiji

Igre omogućavaju personalizirano učenje (ponavljanje po želji, odabir tempa itd.)

Shvaćanje da primijenjene strategije mogu poboljšati rezultat (metakognicija)

Davanje povratnih informacija igraču jer osnova mnogih igara

Učenik koji aktivno sudjeluje u učenju postiže bolje rezultate

Igra daje igraču aktivnu ulogu

Učenje među vršnjacima dobro je za sve sudionike

Igre su često pripremljene za grupno korištenje i razmjenu među igračima

Izvor: How are digital games used in schools?, European Schoolnet 2009.

Računalne igre najčešće se koriste u poučavanju stranog ili materinskog jezika, zatim geografije, povijesti i matematike. Pritom se posebno ističu kreativne mogućnosti te više razine znanja (“primijeni naučeno u novom kontekstu”) ako učenici i sami izrađuju igre. Nastava informatike izvrsno je okruženje u kojem učenici imaju priliku pokazati što su naučili i primijeniti naučeno u izradi digitalnih sadržaja. Jedna od takvih mogućnosti je korištenje programa Zondle o kojem više pišemo u Profilovoj Zbornici.

Kakve igre nam trebaju?

Učitelji, nastavnici i stručni suradnici koji koriste računalne igre u obrazovanju promišljaju koje će igre, kada i kako upotrijebiti. Biraju igre koje će učenicima omogućiti usvajanje novih vještina i nadogradnju postojećih, one koje omogućuju diferencirano učenje tako da svaki učenik ima priliku učiti svojom brzinom te igre koje se prilagođavaju učeničkim postignućima (zadaci postaju teži ili lakši, ovisno o rezultatima).
Uz samo igranje igara potrebni su sati pripreme i analize. Kroz pripremne sate učenici na tradicionalan način usvajaju nove sadržaje, a analize nakon igara omogućavaju uspoređivanje strategija, načina za prevladavanje poteškoća te otkrivanje dobrih i loših strana pojedine igre.

clip_image001

Izvor: How are digital games used in schools?, European Schoolnet 2009.

Jedan od rezultata dvogodišnjeg EU projekta IMAGINE su preporuke za korištenje računalnih igara u obrazovanju:

  • pripremiti repozitorij (zbirku) kvalitetnih računalnih igara za obrazovanje,
  • uključiti takve igre u udžbenike, kurikulume i provjere znanja,
  • podržati razvoj lokaliziranih igara (prevedene i prilagođene lokalnom kontekstu),
  • pri razvoju igara koristiti iskustva učitelja,
  • povezati učenje kod kuće i u školi te
  • koristiti primjerene i provjerene sadržaje.

Dobrobiti za učitelje i nastavnike

Budući da su igre netradicionalan način poučavanja, njihovo korištenje u obrazovanju potiče učitelje i nastavnike na povezivanje, razmjenu iskustva te traženje savjeta. Učitelji koji još ne koriste igre traže savjete i preporuke od onih koji ih koriste, a učitelji koji koriste igre uspoređuju svoja iskustva, analiziraju sadržaje igara, njihove pedagoške aspekte te rezultate koje su postigli.

Kako su takve igre sve češće dostupne online, tako su i učiteljske zajednice okupljene oko takvih računalnih programa sve češće online. Dakle, odlučite li se za “igranje” računalnim igrama u obrazovanju – nećete biti sami. Možete započeti u Profilovoj učiteljskoj društvenoj mreži i i ubrzo ćete naći kolege s kojima možete podijeliti svoja iskustva, nedoumice, ali i savjete.

Poteškoće

Najveće poteškoće većem korištenju računalnih igara u obrazovanju su:

  • povezivanje s redovnim kurikulumom,
  • uklapanje u školski raspored,
  • pronalaženje primjerenih igara,
  • nepostojanje igara za određene sadržaje i na materinskom jeziku,
  • rezerviranost roditelja i drugih učitelja prema drugačijim metodama poučavanja,
  • brige o negativnim aspektima,
  • nedostatak opreme te
  • financiranje kupnje komercijalnih igara ili nepostojanje licencija za škole (obrazovanje).

Što dalje?

Ukoliko smo vas zainteresirali za računalne igre u obrazovanju preporučujemo vam nekoliko članaka na hrvatskom i engleskom za daljnje čitanje, a želite li početi odmah i sad – pogledajte članak Zondle – igre kao potpora učenju.

Pročitajte i:

Napomena: Članak je originalno objavljen na Profilovom školskom portalu u lipnju 2012. Zahvaljujemo na dozvoli za objavljivanje.