Dopisivanje između prvašića

mojca_debeljak

Mojca Debeljak

Sažetak

U ovom članku ću opisati kako se prvašići mogu međusobno dopisivati, unatoč činjenici da su na začetku svog puta opismenjavanja, kada još uvijek ne znaju puno toga napisati. Prema SSKJ [1], dopisivanje je održavanje međusobnih pisanih kontakata, koje smo mi „prilagodili“ dobi i znanju 6-godišnjaka. Učenici su se upoznavali kroz crteže, ručne vještine i tek pred kraj školske godine pisanom riječju.

Ključne riječi: dopisivanje, prvašići, ručne vještine, opismenjavanje.

Uvod

Prošle školske godine predavala sam u 1. razredu produženog boravka. Jedna od aktivnosti koje smo se prihvatili bilo je dopisivanje s prvašićima s drugog kraja Slovenije. Uz pomoć kolegice stupila sam u kontakt s učiteljicom produženog boravka u 1. razredu Osnovne škole France Prešeren Ribnica. Dogovorile smo se, da bi se „naši“ prvašići mogli bolje upoznati.

Središnji dio

Srdačan pozdrav

Najprije smo se s učenicima porazgovarale o našem dopisivanju, što to znači i jesu li se već prije dopisivali s nekim. Njihovi odgovori dali su mi ​​do znanja, da znaju značenje riječi dopisivanje (već su pisali pozdrave na razglednicama s raznih odredišta za odmor), međutim, pisma dosad nisu pisali, odnosno kod njih doma se ne pišu. Djeca su upoznata s pisanjem e-mailova (SMS-a), ali malo tko od njih poznaje nekoga, tko unatoč svoj današnjoj elektronici i dalje šalje pisma.

Nad idejom dopisivanja su učenici bili oduševljeni. Tražili su načine, kako se predstaviti svojim vršnjacima. Zajedno smo došli do zaključka, da je za početak najbolje to učiniti crtežima. Prezentacije su bile vrlo kreativne i zanimljive.

Za začetak smo proučili kartu Slovenije i na njoj potražili svoj kraj (Kranj) i kraj naših dopisnih prijatelja (Ribnica). Ustanovili smo, da postoji poprilična udaljenost između nas i da u Ribnici, koja je u pokrajini Dolenjskoj, imaju posebne običaje koje mi nemamo u pokrajini Gorenjskoj. Jedno od djece ima baku i djeda u blizini Ribnice pa je s nama podijelio neka svoja iskustva.

Slika 1Za „prvi sastanak“ učenici su stoga nacrtali crteže, a ja sam uz njihovu pomoć sastavila pismo gdje smo se predstavili, predstavili naš kraj i na koje smo se svi potpisali (slika 1).

Slika 1. Crteži za naše dopisne prijatelje

Vrlo brzo smo dobili i njihovo pismo s srdačnim pozdravima, prezentacijama i crtežima. Iščekivanje pri otvaranju pisma i radost zbog primljene pošte bili su neopisivi. Pismo smo pročitali nekolikoSlika 2 puta, a crteže Dupinčića (takvo ime su si dali učenici produženog boravka u Ribnici) zalijepili smo na ploču (slika 2), gdje su ih učenici gledali s radošću i divljenjem.

Slika 2. Crteži naših prijatelja iz Ribnice

Šareni kamenčići

Ubrzo nakon našeg prvog “sastanka” u zemlji je bila proglašena epidemija COVID-19, što je posljedično rezultiralo zatvaranjem svih škola i učenjem na daljinu.

U to vrijeme nismo surađivali, osim razmjene pozdrava za nadolazeću godinu, koje smo učiteljice međusobno razmijenile i prenijele učenicima. Kada smo se ponovo vratili u školu, skupa sa učenicima, izradili smo šarene kamenčiće, u znak prijateljstva, dobre volje i konačno zdravlja. Svaki je učenik u školu donio kamenčić koji je najprije obojao bijelom tempera bojom, a kasnije je flomasterima nacrtao proizvoljan motiv. Ponekad se pri crtanju dogodi, da netko od učenika ne da sve od sebe, ali ovaj put nije bilo tako. Učenici su se zaista potrudili, te s veseljem bojali i crtali (slike 3 i 4).

Slika 3Slika 4
Slika 3. Bojanje kamenčića    Slika 4. Crtanje na kamenčiće

Narukvica sa željom za prijatelja

Učenici su u trećem mjesecu bili u razdoblju opismenjavanja. Već su naučili poprilično slova, a istovremeno su učili i čitati. Pri tome im je također bilo potrebno opuštanje. Pogotovo u početnoj fazi opismenjavanja je potrebno od njih zahtjevati manje, prvenstveno im je potrebno ponuditi iskustvo uspjeha, te sam im stoga predložila, malo za promjenu, da Dupinčićima napišu neku lijepu misao. Neki učenici su već znali sva slova, također su čitali i od velike su pomoći bili svima ostSlika 5alima koji su još uvijek učili ove dvije aktivnosti. Svijest da već mogu sami napisati misao za svoje vršnjake ulijevala im je dodatni entuzijazam i brzo su krenuli na posao (slika 5). Pomoć vršnjaka bila je vrlo važna u ovoj aktivnosti, jer su si djeca puno pomagala u cijelom procesu.

Slika 5: Lijepe misli

Budući da je za djecu izuzetno važan razvoj fine motorike (malih mišića i mišićnih skupina), pokreta ruku, zapešća i prstiju, odlučila sam, da će djeca još dodatno izraditi ​​narukvice iz vune (slika 6). Vještiji su pletenice izrađivali od tri vunene niti, dok su ih ostali izrađivali samo od dvije. Smatram važnim poticati ručne vještine, jer će se tako učenicima dodatno olakšati pisanje slova i brojeva. Prepiska s prvašićima iz Ribnice Slika 6izvanredna je motivacija za svu djecu pa tako nema nepotrebnih rasprava ili negodovanja pri bilo kojoj aktivnosti, koja je njima namijenjena. Istovremeno trenirali su razne vještine, a da toga nisu bili svjesni ili nisu imali osjećaj, da je bila riječ o učenju, odnosno nekom “neophodnom” školskom zadatku.

Slika 6. Narukvice

Videozapis prije praznika

Dupinčići su bili jako zadovoljni našim narukvicama, kako su nas obavijestili u svom posljednjem pismu (slika 7), u kojem je bio i materijal za izradu roda (slika 8). Oni su ih sami napravili i htjeli su da ih napravimo i mi, tako da imamo još jednu zajedničku točku koja nas povezuje.

Slika 7Slika 8
Slika 7. Pismo Dupinčića       Slika 8. Materijal za izradu roda

ZSlika 9a kraj školske godine učenici su izrazili želju, da se s Dupinčićima “upoznaju uživo”. Stoga smo napravili videozapis, koji smo poslali e-poštom, primjereno današnjem vremenu. U njemu smo se ukratko predstavili, pokazali svoju učionicu i naše rode (slika 9) i poželjeli lijepe, ali prije svega zdrave i mirne školske praznike.

Slika 9. Roda

Zaključak

Druženje i povezivanje s Dupinčićima bila je nit vodilja našeg produženog boravka prošle školske godine. Učenici su upoznali svoje vršnjake, donekle čak razvijali društvene mreže i uspostavljali socijalne kontakte, ali prije svega pisma su im pomogla da shvate kako imaju iste želje i ista očekivanja, unatoč tome što ne dolaze iz istog okruženja. Na taj način, također otkrivali su tko su u stvarnosti njihovi “sugovornici”, te tko su zapravo oni sami. Učenici su jačali samopouzdanje i unapređivali začetke svog opismenjavanja i čitalačke pismenosti. Međutim, nije zanemarivo ni to što su upoznali uobičajene oblike pošte.

Literatura

[1] Slovar slovenskega knjižnega jezika [Online]. Dosegljivo: https://fran.si/iskanje?View=1&Query=dopisovanje. [Dostupano: 12.10. 2021]

Prvašići su čitali cijeli mjesec

jana_kos

Jana Kos

Sažetak

Tijekom listopada prvašići su puno čitali, odnosno više slušali jer još ne znaju čitati. Pridružili su se drugoj akciji Nacionalnog mjeseca zajedničkog čitanja 2019. u okviru koje su provodili razne aktivnosti vezane uz čitanje. U školi smo svaki dan čitali oko 15 minuta. Prvašići su na svakodnevno čitanje poticali druge učenike u školi, ali i svoje roditelje.

Ključne riječi: čitanje, Nacionalni mjesec zajedničkog čitanja, prvašići, aktivnosti čitanja.

Uvod

Obilježavanjem Dječjeg tjedna, u listopadu je završen drugi Nacionalni mjesec zajedničkog čitanja 2019. Trajao je od 8. rujna, međunarodnog Dana pismenosti, do 13. listopada. Svrha Nacionalnog mjeseca zajedničkog čitanja je podizanje kulture čitanja i čitalačke pismenosti svih stanovnika nastanjenih u Sloveniji, inozemstvu te Slovenaca nastanjenih širom svijeta.

Svjesni smo činjenice da nas čitanje prati na svakom koraku. S čitanjem počinjemo vrlo rano jer slikovnice čitamo već bebama starim par mjeseci. Nastavljamo čitati djetetu koje pohađa vrtić i kasnije, kad već ide u školu i već može samostalno čitati. Djeci treba čitati onoliko dugo koliko žele.

Čitanje je dugotrajan, zahtjevan proces koji razvijamo postupno i s upornošću. Da bi dijete postalo dobar čitatelj, potrebni su mu roditelji koji će stati uz njega, poticati ga i puno mu čitati. Kad je dijete starije i već zna čitati naglas, treba ga saslušati i razgovarati s njim o onome što je pročitalo. Roditelji su ti koji se trebaju pobrinuti da djetetu osiguraju mirne trenutke za čitanje i dovoljno različitih knjiga i ostalog materijala za čitanje. Prije svega, roditelji su najbolji primjer odraslog čitatelja.

Zašto je čitanje tako važno?

Stav djeteta prema čitanju prije svega ovisi o njegovim roditeljima. Ako kod kuće imaju poticajno okruženje za čitanje i roditelje koji im puno čitaju, djeca će radije posegnuti za knjigom. Stoga je važno da se djeci čita svaki dan. Čitanjem potičemo kognitivni i emocionalni razvoj djeteta, njegovu maštu, ideje i razmišljanja, istovremeno proširujujući i obogaćujući njegov vokabular. To je vrijeme koje zbližava dijete i roditelje i namijenjeno je samo njima.

“Tata mi svaki dan pročita barem nekoliko stranica knjige.”
S. K., 6 godina

Primjeri iz prakse

Čitalačko stablo

U okviru Nacionalnog mjeseca zajedničkog čitanja, učenici prvih razreda bili su uključeni u brojne aktivnosti čitanja ili slušanja različitih pripovijedaka unutar raznovrsnih događanja. Na školskom hodniku smo ispred učionica prvih razreda postavili tri čitalačka stabla, po jedno za svaki razred. Stabla su u početku bila gola, bez lišća. Tijekom mjeseca čitanja stabla su se obogatila liclip_image002šćem. Na listu koji smo pričvrstili za stablo bio je napisan naziv bajke koju smo pročitali u školi ili one koju su kod kuće učeniku pročitali roditelji. Tako je svaki razred punio svoje čitalačko stablo novim lišćem do kraja Dječjeg tjedna, kada je završavao Nacionalni mjesec zajedničkog čitanja 2019.

Slika 1: Čitalačko stablo

Čitanje ispod krošnje

Budući da je u rujnu i listopadu bilo dosta lijepih sunčanih dana, iskoristili smo ih za odlazak na školsko igralište. Učenici su sjedili ispod stabla na svojim jastučićima i slušali bajku. Zatim smo razgovarali o pročitanoj bajci. Učenicima se jako svidjelo slušanje bajke vani, na svježem zraku.

Čitanje za dobro jutro

“Želim što prije naučiti čitati pa mi mama svaki dan pročita jednu bajku.”

A. S., 6 godina

Sa čitanjem knjige počeli smo već nakon nekoliko sati nastave. Ponekad su to bile bajke, ponekad pjesme. Budući da se u to vrijeme održavalo i natjecanje “Bajkoviti svijet Svetlane Markovič i Jelke Reichman”, u razrednom čitateljskom kutku, gdje smo postavili izložbu knjiga omiljene autorice, pročitali smo mnoge bajke.

Međugeneracijsko čitanje

“Najradije slušam priče o dinosaurusima.”

A. K., 6 godina

Pozvali smo nekoliko učenika četvrtih i petih razreda da nam pročitaju neke bajke. Prvašići su bili oduševljeni čitanjem starijih učenika, a mogli su čuti i kako će i sami znati čitati kad budu pohađali 4. ili 5. razred.

Čitalačka čajanka

clip_image004Učenici su čitali ili slušali bajke već prije nastave, čak i u dnevnom boravku. Organizirali smo čitalačku čajanku. Dok bi slušali bajku, učenici su mogli pijuckati čaj, a nakon čitanja o njoj bismo poveli razgovor. Jedan od učenika napravio je list, napisao naslov pročitane bajke te ga objesio na čitalačko stablo.

Slika 2. Čitalačka čajanka

Markica čitanja

clip_image006Tijekom posljednjeg tjedna čitanja, učenici prvih razreda izradili su markice čitanja. Markice su bile od filca. Učiteljice su markice izrezale na određenu veličinu i probušile ih. Prvašići su odabrali boju vune i provukli ju kroz rupe. Na kraju su odabrali ukrasni dodatak i na markicu nacrtali ono što ih podsjeća na čitanje. Izrađene markice prvašići su podijelili zaposlenicima škole, a po jedan primjerak dobio je i svaki razred.

Slika 3. Markice čitanja

Zaključak

Učenici su zaista uživali tijekom ovog mjeseca, tako da neke aktivnosti nismo zaključili završetkom Nacionalnog mjeseca čitanja, već ih nastavljamo provoditi.

“Mama mi svake večeri prije spavanja pročita bajku.”

E. P., 6 godina

Djeca vole slušati bajke, samo treba pronaći vremena za čitanje. Nije važno kada im čitamo, tijekom dana ili navečer prije spavanja, nije važno ni gdje im čitamo, važno je da im čitamo svaki dan. Djeca su naše ogledalo, stoga budimo oni koji će puno čitati.

Literatura

  1. Kropp, P. (2000). Vzgajanje bralca: naj vaš otrok postane bralec za vse življenje. Tržič: Učila
  2. članak: Potočnik, P. (2019). Nacionalni mesec skupnega branja – Vabilo k sodelovanju. V: Vzgoja in izobraževanje, 4, 66–67