Projekt „Sigurnost djece na internetu“

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

imageKako to izgleda kad vam o sigurnosti na internetu govori osoba koja je međunarodno priznati stručnjak o tom pitanju, imali smo se prilike uvjeriti na radionici koja je održana na Plitvičkim Jezerima od 27. do 31. listopada 2013. godine.

Projekt „Sigurnost djece na internetu“ odvija se punom parom u školama koje sudjeluju u njemu, a da bi im posao bio donekle lakši i jasniji, itekako su pomogla predavanja Karla Hopwooda, našeg glavnog predavača.

Karl Hopwood je savjetnik u INSAFE-u, koordinator programa o sigurnosti na internetu i nacionalnih linija za pomoć (Helplines) koje trenutačno broje 31 članicu, tj. europsku državu (Hrvatska još uvijek nije članica). Nezavisni je stručnjak za e-sigurnost, član savjetodavnih odbora u nekoliko organizacija u Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske koje se bave pitanjima sigurnosti na internetu.

Što je Karl Hopwood rekao o sebi i svom poslu, predavanjima i viđenju Hrvatske u svijetu internetske sigurnosti, možete pogledati u videointervjuu.

Ono što se nama posebno svidjelo je da je Karl po zanimanju učitelj i da se i dalje bavi učeničkom populacijom, ali u ponešto drugačijem kontekstu. Primjeri kojima je svjedočio u praksi i problemi koje je pomogao riješiti, slični su onima koji se javljaju i u hrvatskim školama, odnosno među hrvatskim učenicima.

Predavanja su započela općim informacijama o internetskoj sigurnosti i najčešćim problemima s kojima se danas mladi susreću u korištenju digitalnih tehnologija i u virtualnom svijetu (sexting, cyberbullyng, doxing). Razgovarali smo o sveprisutnoj moći društvenih mreža, poplavi dostupnih aplikacija te, uz analizu puno problema koje su doživjeli učenici različitih uzrasta, svojom ili tuđom krivnjom, dobili pregled njihovih najčešćih aktivnosti, ali i pokušali pronaći rješenja za nastale probleme.
Uslijedio je dio koji se ticao ponašanja učenika i njihovog dijeljenja osobnih podataka, ali i zamkama koje se skrivaju u ispunjavanju različitih obrazaca te njihovoj zloupotrebi, odnosno ugrožavanju privatnosti svakoga od nas. Uz gledanje mnoštva primjera i videozapisa, svatko od nas postao je svjestan koliko smo podataka o sebi podijelili s drugima (banke, telefonske kompanije, digitalni obrasci..), a nismo trebali i na koje se načine može o svakoj pojedinoj osobi saznati jako puno podataka. To se posebno tiče i nas, učitelja, jer je naš ugled svakodnevno izložen mogućim napadima u virtualnome svijetu. Koliko smo u njegovom narušavanju sami krivi objavljivanjem vlastitih neprimjerenih fotografija, toliko su krivi i oni koji objavljuju takve fotografije ili videozapise bez našega znanja. Jedini lijek za takve situacije je – ne naći se u situaciji koja je neprimjerena.

Bilo je riječi i o lozinkama i kako izraditi lako pamtljivu snažnu lozinku koju je nemoguće probiti. Naravno, komentirali smo i najčešće svjetske lozinke i one koje treba izbjegavati.

Upoznali smo se s AUP-om ili Ppk-om, tj. politikom prihvatljivog korištenja (Acceptable Use Policy), dokumentom o prihvatljivom korištenju interneta i mobilnih uređaja koji bi svaka škola trebala imati. Zanimljiv je prijedlog da u svakoj školi osnujemo digitalno vijeće koje bi činili predstavnici učenika, učitelja, stručnih suradnika i ostalih djelatnika škole. Učenike svakodnevno podučavamo o internetskoj sigurnosti, a često se dogodi da odrasla osoba koja radi u školi načini neki sigurnosni problem ili objavi neprimjerene sadržaje. Takvo bi vijeće svima kojima je u školi dostupna tehnologija pomagalo da sve odredbe iz politike prihvatljivog korištenja razumiju i primjereno koriste. Članovi iz različitih dobnih skupina, različitih razina obrazovanja i sposobnosti pružali bi najprimjereniju podršku onima kojima je potrebna.

Uz svako je predavanje bilo vezano i niz aktivnosti koje smo odrađivali u mješovitim imagegrupama (po jedan član iz svake škole). Na taj smo način dodatno izmjenjivali mišljenja o različitim problemima, tražili i prilagođavali sadržaje koji bi bili iskoristivi u nastavi, uspoređivali prijedloge za izradu politike prihvatljivog korištenja. Mnoštvo materijala (fotografija, videozapisa, tiskanog materijala, poveznica na stranice koje se bave internetskom sigurnošću) doprinijelo je stvaranju šire slike o problematici dječje sigurnosti na internetu, ali i pružilo određenu sigurnost de ćemo posao kojeg smo se prihvatili – moći odraditi.

Kako izgledaju materijali britanskih kurikuluma o internetskoj sigurnosti, saznali smo posljednjeg dana predavanja. Karl Hopwood nam je podijelio materijale koji su vrlo korisni i koji će pomoći u pisanju našeg kurikuluma. Četiri dana druženja s takvim predavačem bilo je od neprocjenjive koristi i uistinu brzo prošlo.

Rad smo nastavili dogovorima kako pojedinim temama pristupiti na pojedinoj razini, tj. razredu te koje su teme koje trebaju biti obavezne za sve učenike.

imageU nastavku rada je Gordana Sokol iz udruge Suradnici u učenju predstavila dosadašnje aktivnosti udruge vezane uz sigurnost na internetu te prikazala mnoštvo primjera dobre prakse nastalih u Hrvatskoj koje su izradili učitelji i učenici imageuključeni u obilježavanje Dana sigurnijeg interneta.

Igor Smud iz CARNeta održao je predavanje o zaštiti računala ukazavši na najčešće probleme i načine kako ih riješiti.image

Darko Rakić upoznao je sve članove s načinima suradnje i komunikacije tijekom odvijanja projekta prezentacijom programa Lync za komunikaciju te SharePoint za dijeljenje sadržaja.

imageRenata Ivanković govorila je o ulozi CARNeta u edukaciji učenika o internetskoj sigurnosti i ustvrdila da se učenici kad imaju probleme na internetu najmanje obraćaju nastavnicima, da je nužna sustavna edukacija roditelja i učitelja te da učenici moraju znati kome se mogu obratiti za pomoć imaju li problema. image

Igor Vulje iz Agencije za zaštitu osobnih podataka predstavio je aktivnosti agencije koje se tiču sigurnosti djece i mladih na internetu te pričao kakva je općenito percepcija djece o sigurnosti, ali i najavio planove za razdoblje od 2014. do 2016.

Puni dojmova i informacija zaključili smo da je pred nama vrlo zanimljiv posao jer treba osmisliti puno materijala koji će nam pomoći u misiji da odgojimo odgovornog korisnika interneta i mobilnih tehnologija.

 

Studijski posjet Briselu 22. – 27. 9. 2013.

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

Projekt “Sigurnost djece na internetu” koji zajednički provode OŠ Veliki Bukovec s imagepartnerima OŠ “Mato Lovrak” iz Nove Gradiške, OŠ Popovača iz Popovače, OŠ “Gripe” iz Splita i OŠ “Mladost” iz Osijeka bavi se razvijanjem i primjenom dijela školskog kurikuluma o sigurnosti djece na internetu u sklopu Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO) te podizanjem razine svijesti učenika, učitelja, roditelja i javnosti za pitanja koja se odnose na dječju sigurnost online u sinergiji s politikama Europske unije.

Krajnji cilj projekta obuhvaća:

  • razvoj školskog kurikuluma temeljenog na ishodima učenja o području sigurnosti djece na internetu,
  • razvoj i provedbu popratnog pedagoškog modela za učenje usmjereno na učenika,
  • poboljšavanje obrazovnih vještina i stručnosti učitelja za poučavanje usmjereno k učenicima,
  • poboljšavanje digitalne kompetencije učenika i razvijanje kritičkog stava prema odgovornoj uporabi IKT-a.

Projekt je trenutačno u prvoj od četiri faze (faza istraživanja, faza razvoja, faza testiranja i poboljšavanja školskog kurikuluma te faza diseminacije).

Za fazu razvoja predviđena su dva studijska posjeta, jedan u European Schoolnet (Insafe) u Briselu, a drugi u Veliku Britaniju.

imageStudijski posjet European Schoolnetu bio je namijenjen članovima užeg pedagoškog tima (po dva člana iz svake škole) i trajao je od 22. do 27. rujna 2013. godine. Predavanja Insafeovih stručnjaka i suradnika obuhvatila su različite teme o internetskoj sigurnosti (e-Sigurnost i djeca, Sigurnosna politika na razini EU-a, Oznaka e-Sigurnosti, Zakonski aspekti sigurnosti na internetu).

Predavanja je započela Veronica Donoso analizom projekta o djeci online koji je 2010. godine proveden u 25 europskih država i Turskoj i koji je obuhvatio preko 23000 djece u dobi od 9 do 16 godina. U obliku intervjua i upitnika ispitanici su odgovarali na teme o pristupu internetu, njegovom korištenju, primjeni i rizicima korištenja.

Tri godine stari rezultati pokazuju da je gotovo 50 % djece online u svojim sobama (49 %), da je prosječna dob kad dijete započinje koristiti internet 7 godina, a 88 minuta prosječno vrijeme koje dijete od image9 do 16 godina dnevno provodi online. Najveći postotak tog vremena otpada na igranje igrica i dopisivanje, a najmanji na gledanje videoisječaka i za potrebe škole. Istraživanje je također pokazalo koji su rizici i štete u kojoj skupini djece najizraženiji pa su tako početnici u korištenju interneta sa strogom roditeljskom kontrolom najviše izloženi štetnom utjecaju interneta jer imaju vrlo slabe vještine kojima bi se mogli zaštititi. Iako online rizici mogu biti veliki, šteta ne mora biti velika ili je uopće nema pri korisnicima koji su često online i znaju kako se nositi s rizicima.

Najčešći su rizici pri traženju prijatelja na internetu i dodavanju nepoznatih osoba za prijatelje. Većina je djece bila društveno umrežena i imala više od jednog profila, a više od polovice onih kojima su roditelji zabranjivali upotrebu društvenih mreža, imalo je profil na nekoj od njih. Roditeljska uloga i nadzor poštovali su se kod mlađe djece, a kod starije su izazvali suprotno ponašanje. Što se tiče osobnih podataka, 27 % djece je imalo javni profil na kojemu su se često našle adrese i brojevi telefona. Digitalne sposobnosti su se povećavale sa starošću djece pa je više od 50 % jedanaestogodišnjaka znalo upravljati svojim osobnim imagepostavkama, a 61 % blokirati neželjene poruke. Zaključak je da se djeca online susreću s mnogim rizicima, ali ne vode svi do štetnih posljedica. Sve mlađa djeca se uključuju u društvene mreže i često ignoriraju alate koji su im na raspolaganju, dok stariji tinejdžeri dijele više osobnih podataka. Najveća pomoć djeci u služenju internetom je zapravo vrlo jednostavna – odgoj, njegovanje pravila lijepoga ponašanja, učenje o služenju osobnim podacima jer sve što vrijedi za stvarni svijet, vrijedi i za virtualni.

U praktičnome dijelu trebalo je urediti profil na društvenoj mreži dodavanjem osnovnih podataka, pretražiti internet u potrazi za informacijama o sebi, osvijestiti koristi i mogućnosti društvenog umrežavanja te razvrstati različite elemente cybebullyinga po jačini. Posljednja aktivnost bila je najkorisnija jer smo izrađivali materijale o eSigurnosi koji se mogu iskoristiti u nastavi.

Predavanje Janice Richardson govorilo je o sigurnosnoj politici na razini EU. Prezentirani su podaci o djelatnosti Insafea u posljednjih godinu dana, od obilježavanja Dana sigurnijeg interneta 2013. do rada na terenu – izrade sadržaja o eSigurnosti, posjeta školama i obučavanja vršnjaka trenera. Zanimljivi su bili podaci za posljednje tri godine i prikaz posjedovanja IKT uređaja, posebno pametnih telefona čiji broj raste strelovitom brzinom i koji nisu samo telefoni nego mini imageračunala. Jedan od naglasaka u predavanju bile su mogućnosti, ali i izazovi koje nudi internet sa zaključkom da je linija koja ih razdvaja vrlo tanka. Što se tiče prijava i zvanja Insafeove linije za pomoć, najveći postotak otpada na neki oblik cyberbullynga, zatim na zlouporabu podataka koji se tiču ljubavi, veza i seksualnosti te na probleme tehničke prirode. Drugi je naglasak bio na odgovornosti učitelja koji ne smiju tražiti izgovor zbog nepoznavanja tehnologije jer se zapravo radi o ponašanju i odgoju koji kreće od obitelji, ali s naglaskom i na odgovornost mladih. Na djetetov život utjecaj imaju četiri područja (obitelj, vršnjaci, mediji i učitelji) i njihovo zajedničko djelovanje može dati pozitivne rezultate. Insafe nudi 5 mjera za rješavanje problema: razgovor s obitelji i dobar odgoj, obrazovanje, naglasak na pozitivno dijeljenjem iskustava i interesa, sudjelovanje mladih u učenju o suvremenim trendovima, traženju pozitivnih rješenja i izgradnji vršnjačkog odnosa te dijeljenje sredstava, iskustva i strategija među zemljama. Svaka bi škola, ali i svaka obitelj, trebala imati svoju piramidu prevencije koju čine, od najniže do najviše razine:

  • prihvatljiva politika korištenja/ponašanja
  • procedura rješavanja incidenata
  • pozitivno korištenje sredstava
  • podrška vršnjaka
  • mjera utjecaja.

Zaključak predavanja opet se sveo na djelovanje u stvarnome svijetu jer su opipljivi materijali popularniji od virtualnih i djeca trebaju savjete pri čemu su učiteljska i roditeljska uloga nezamjenjive. Treba slušati što mladi žele i rade kako bi se, u slučaju potrebe, moglo preventivno i na vrijeme djelovati.

Sylvie Hartinger održala je predavanje Oznaka eSigurnosti. Na portalu European Schoolneta esafetylabel.eu, koji služi za akreditaciju i podršku škola iz cijele Europe i koji je dostupan i na hrvatskome jeziku, svaka škola postupkom samoprocjene može utvrditi je li eSigurna prema međunarodno dogovorenim standardima. Nakon samoprocjene dobivaju akcijski plan koji im pomaže u postizanju više razine eSigurnosimageti, mogu usporediti svoju školu s drugim školama u zemlji i inozemstvu, ali i podijeliti drugima korisne savjete. Na portalu se nalazi zbirka obrazovnih sadržaja, savjeti o eSigurnosti, info-liste, popisi za provjeru i predlošci, a korisnici mogu razmjenjivati savjete, sadržaje i upute, pomagati jedni drugima i dijeliti primjere dobre prakse. U svakoj školi postoji jedan koordinator koji popunjava Obrazac procjene, a ostali učitelji nakon registracije otvaraju svoj profil, mogu se povezati s istomišljenicima u forumu, prijaviti moguće probleme te dobivati povratne informacije na svoje upite. Svaka škola na portalu ima dio koji je vidljiv samo članovima te škole. Na portalu je trenutačno 16 info-lista o eSigurnosti koje se sastoje od definicija i skupa smjernica koje pokrivaju osnovne aspekte svake teme, a uz svaku listu je i pripadajući popis za provjeru radi procjene situacije u školi. Preporuka je da se oznaka eSigurnosti obnavlja svake godine.

Posljednji je dan bio rezerviran za predavanje Zakonski aspekti sigurnosti na internetu koji imageje održala Ellen Stassart. Predavanje se sastojalo od pregleda terminologije i činjenica, općih smjernica i djelovanja, analize zakonskih problema te savjeta za učitelje s radionicama. Kako se ne bismo bavili internetskim kriminalom, treba osigurati sigurnost na internetu proaktivnim ponašanjem i prevencijom. Izazovi koje je internet donio sa sobom učiteljima donose dodatnu odgovornost jer su u stalnom kontaktu s djecom. Učitelji trebaju biti upoznati s kontekstom iz kojega dolazi učenik kako bi mogli reagirati u slučaju potrebe. Učiteljska je uloga preventivna, od podizanja svijesti o sigurnosti na internetu, preko ranog otkrivanja problema, prijave problema do osnovne intervencije, sljedeći korak je na institucijama. Radionički dio odnosio se na teme o štetnom sadržaju, privatnosti i zaštiti clip_image012podataka, kontaktu sa strancima, seksualnom zlostavljanju i nasilju na internetu, dijeljenju podataka. Svaka je tema bila popraćena primjerima iz prakse te savjetima kako riješiti problem.

Kratak film o učionici budućnosti kojom nas je proveo Benjamin Hertz možete pogledati ovdje.