Prilagodbe za učenike s mucanjem

Tina Jurko, učiteljica razredne nastave ZGNL

Sažetak

Mucanje kao defekt govora može biti teška radnja za svakoga, kako za onoga koji muca, tako i za nekoga tko dolazi u kontakt s tom osobom. U takvim situacijama pojavljuju se različita pitanja u mislima naših učitelja. Kako pitati takvog učenika? Što radimo da ga ne povrijedimo? Pretvaramo li se da ne primjećujemo mucanje? Kako možemo pripremiti ostale učenike za učenike s invaliditetom? Predstavit ću neke metode prilagodbe koje sam radila s učenikom s poremećajem mucanja. Metode su učenicima olakšale učenje, sudjelovanje u nastavi i uspostavljanje kontakata. Isto tako, i drugi su učenici koristili prilagođene metode, zbog čega se učenik osjećao dobro u učionici.

Ključne riječi: glasne smetnje, mucanje, prilagodba.

Podbrežnikova (2012.) u svom radu kaže da je mucanje po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije zapreka ritmu govora, u kojem osoba zna što želi reći, ali to ne može učiniti jer ponavlja radnju nekoliko puta, proširuje ili skraćuje dijelove govora. Mucanje se obično javlja između druge i pete godine života. Kod neke djece, to se može dogoditi kada krenu u školu, a neka djeca u pubertetu. Rijetko se javlja u odrasloj dobi. Mucanje se događa u različitim područjima ljudskog funkcioniranja. Kod onih koji mucaju možemo primijetiti grimase lica koje uzrokuju napetost lica, vrata i na kraju napetost cijelog tijela. Osoba može nesvjesno otvoriti usta ili zaplitati jezik. U teškim slučajevima mucanja mogu se pojaviti pokreti ruku i nogu. Osobe s poremećajem mucanja imaju poteškoće sa spavanjem, hranjenjem, disanjem i čujnom percepcijom. Na području govora mucanje se smatra ponavljanjem glasova, slogova, riječi te dijelova rečenica. Dolazi do dodavanja različitih fraza, riječi, dijelova riječi i upotrebe poštapalica. Postoje poremećaji ritma i govora, oštećenja disanja, smetnje stvaranja glasova, smetnje izgovaranja nekih glasova kao što su p, t, k, b, d, g. Zbog svih gore navedenih poteškoća, kod osoba s poremećajem mucanja javljaju se poteškoće na socijalnom, psihološkom i emocionalnom području. Kod osoba s poremećajem mucanja postoji nisko samopoštovanje, nedostatak pažnje i teškoće u učenju. Takvi ljudi mogu osjetiti strah od druženja ili potpuno izbjegavati ljude, odražavajući nizak stupanj samopouzdanja. Ljutnja, samosažaljenje, tjeskoba, tuga, strah od govora, sramežljivost … Sve su to osobine osoba koje imaju poteškoće mucanja (Podbrežnik, 2012).

Kad sam dobila učenicu koja je imala težak oblik mucanja, najprije sam upoznala metode rada koje odgovaraju takvom djetetu. Osim predloženih metoda u stručnoj evaluaciji, dobila sam dosta informacija o metodama rada kolegice logopedice, kao i iz stručne literature. U nastavku ću vam prikazati skup metoda rada s kojima sam radila s učenicom koji ima poremećaj mucanja koje su se pokazale korisnim:

  • Nemojte prekidati učenika savjetom kao što je, polako govori, pokušaj ponovno, nemoj mucati, uzmi vremena… Iako mislimo da pomažemo učeniku, zapravo stvaramo nepotreban pritisak na njega, što samo pogoršava cijelu situaciju.
  • Nemojte završiti rečenicu umjesto učenika i nemojte govoriti u njegovo ime. Neka učenik završi misao.
  • S učenikom održavajte kontakt očima.
  • Očekujemo da učenici koji mucaju jednako dobro rade kao i učenici koji ne mucaju.
  • Učenik koji muca se po pravilu prvi ispituje jer se strah od govora i javnih nastupa s vremenom povećava.
  • Usmeni ispit treba najaviti, a vrijeme odgovora produžiti za 50%.
  • Razgovarajte s učenicima polako, s čestim prekidima.
  • Jasno dajte do znanja učeniku da jasno slušate ono što on govori, a ne na način na koji on govori.
  • S učenikom koji muca morate pregovarati o njegovim potrebama u razredu. Poštujte vaše potrebe, ali nemojte je onemogućiti.

Osim svih gore navedenih metoda, vrlo je važno da ostatak djece u razredu pripremimo na dolazak učenika koji muca. Kroz socijalne igre sam naučila učenike strpljenju. Po dolasku učenika s poremećajem mucanja, pripremila sam kratko predavanje za ostale učenike. Tako sam približila ovaj poremećaj svojim učenicima, zbog čega su novu učenicu lakše prihvatili. Pomagala sam učenicima da nauče odgovarajuće promjene slušam i govorim, tako da, učenici koji mucaju lakše razgovaraju kada ih nitko ne prekida i kada ima punu pozornost slušatelja.

Po dolasku u naš razred imala je zatvoreno i distancirano držanje. S teškoćom je uspravljala leđa i ponosno podizala glavu. Njezino držanje je bilo tako i u sjedećem položaju, što je kasnije izazvalo poteškoće s kralježnicom. Bila sam svjesna da će redovita glasna usmena upozorenja dodatno smanjiti samopoštovanje učenika.

Odlučila sam se za slikovna upozorenja. Zajedno smo odabrali sliku šteneta, koji s ponosom sjedi za stolom. Zalijepila sam sliku na učenički stol. Kada je držanje učenice bilo neprimjereno, pokazala sam na sliku i djevojka je znala što očekujem od nje.

Uzimajući u obzir sve metode i načine rada, učenica je bila toplo prihvaćena u razred, dobila nove prijatelje, njezino samopouzdanje je poraslo. Vrlo su rijetki dobri slušatelji. Umjetnost slušanja mora se naučiti, kao i dobro razvijen govor. Vrlo je važno pokazati sugovorniku koji muca da imamo dovoljno vremena za razgovor. Ne možemo završiti riječi ili rečenice, jer zbunjujemo takve sugovornike, mijenjamo njegov tijek misli i utječemo na sadržaj razgovora. Sugovornike gledamo u oči i mimikom lica pokazujemo da ga slušamo.

Povežimo se s podružnicami

erika_grosar

Erika Grosar

Uvod

V lanskem šolskem letu smo na šoli izvedli projekt Družimo se s podružnicami na pobudo šolske svetovalne službe, ki je tretješolce matične šole povezal z učenci podružničnih šol in tako pripomogel k medsebojnemu spoznavanju učencev, druženju preko informacijske komunikacijske tehnologije in izmenjevanju gradiv med šolami.

Na podlagi predhodnih izkušenj je svetovalna služba ugotovila, da imajo učenci s podružničnih šol ob vstopu v matično šolo težave. Na podružničnih šolah so oddelki kombinirani in je številčnost učencev zelo majhna. Ko pa vstopijo v matično šolo, doživljajo stresne situacije zaradi novega okoliša in številčnosti nepoznanih vrstnikov.

Z druženjem preko projekta lahko omogočimo učencem podružničnih šol lažji prehod in vključevanje v matično šolo ter manj prilagoditvenih težav pri spoznavanju in navezovanju stikov z vrstniki. Tekom šolskega leta smo izvedli več dejavnosti, s katerimi smo se tretješolci matične šole povezali in družili s kombiniranim oddelkom učencev 3. in 4. razreda dveh podružničnih šol.

Predstavitev projekta

Pri pouku smo spoznavali naš kraj, šolo ter njene značilnosti. Učenci so vedeli, da je naša šola matična in da ima dve podružnični šoli. Sledila je predstavitev projekta Družimo se s podružnicami, nad katerim so bili učenci zelo navdušeni, še posebej učenec, ki je na podružnični šoli v tretjem razredu imel sestrično. Zelo motivirani in pripravljeni na delo so začeli načrtovati, kako bi se s podružnicama povezovali in družili. Predlagali so različne aktivnosti: predstavitev, dopisovanje po navadni in elektronski pošti, preko spletne učilnice in preko videoposnetkov.

Predstavimo se

Učenci so samoiniciativno iskali možnosti, kako bi se vrstnikom s podružnic predstavili. Predlagali so videoposnetek, kjer bi povedali, kdo so in kaj najraje delajo v prostem času. Posneli so kratek video s predstavitvijo naše šole, njenih prostorov, vseh zaposlenih ter naše učilnice in tretješolcev. Vsak se je predstavil ter na kratko povedal nekaj o sebi. Predstavitve učencev so bile zelo ustvarjalne in zanimive. Pri snemanju so učenci uporabljali tablične računalnike in clip_image002fotoaparat. Medsebojno so dobro timsko sodelovali. Vrstnikom so hoteli pokazati vse, kar so se v prvem mesecu pouka že naučili. Bili so inovativni in zelo dobro so rokovali z IKT tehnologijo.

Slika 1. Predstavitev tretješolcev matične šole

Dopisovanje

Učenci so bili nad sodelovanjem s podružnicama tako motivirani, da so pri slovenščini ob učenju pisanja razglednice, predlagali, da izdelajo razglednice in jih po navadni pošti pošljejo vrstnikom na podružnični šoli. Skrbno so pripravili unikatne razglednice. Pri pisanju so upoštevali osnovna pravopisna pravila, pazili so na čitljivost in estetskost ter pravilnost zapisa. Sovrstnikom so opisali najbolj duhovite in nenavadne dogodivščine, ki so se jim pripetile med počitnicami, nekateri so opisali zanimive krožke in dejavnosti, ki jih izvajajo v kraju in na matični šoli.

clip_image004 clip_image006
Slika 2, 3: Izdelava in zapis razglednice za učence podružničnih šol

Voščila

Pri pouku slovenščine smo obravnavali voščilo in čestitko. Naučili smo se zapisati voščilo. V ta namen smo v decembrskem času na podružnični šoli poslali voščilnice po navadni in preko elektronske pošte. Učenci so razvijali pozitivno samopodobo in odnos do vrstnikov s pomočjo povratnih informacij in povezovanja tako preko navadne pošte kot s pomočjo IKT. clip_image008Za podružnične učence so posneli kratek videoposnetek z voščili. Vsak učenec je preko videa sporočil svoje želje, voščila ter lepe misli ob bližajočih se praznikih, ki smo jih spoznavali pri predmetu spoznavanja okolja.

Slika 4. Božično in novoletno voščilo vrstnikom na podružnično šolo

Izmenjava gradiv

clip_image010Učenci so bili zelo navdušeni nad celoletno izmenjavo gradiv med šolami. Najbolj veseli so bili, ko so od vrstnikov s podružničnih šol prejeli razglednice, voščilnice, podružnično glasilo Trčasnik, risbice ali videoposnetke.

Slika 5. Branje podružničnega glasila Trčasnik

Zaključek

Druženje in povezovanje s podružnicama je bila rdeča nit dogajanja med šolskim letom. V spletni učilnici so bila objavljena vsa gradiva in aktivnosti, ki smo jih med šolskim letom skupaj izvajali s podružničnima šolama. Vsa gradiva, ki so učence med seboj povezovala, so si lahko učenci in njihovi starši neomejeno ogledovali v spletni učilnici. Učenci so bili navdušeni nad uspešno komunikacijo med šolami. Spoznali so vrstnike, ki se jim bodo kmalu pridružili na matični šoli. Med seboj so stkali nove vezi in trdna prijateljstva.

Literatura

  1. Učni načrt za spoznavanje okolja. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana, 2011.
  2. Učni načrt za slovenščino. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana, 2011.
  3. Fotografije: osebni arhiv Erika Grosar

Ponovno, a zapravo prvi put

ana_ivaković

Ana Ivaković

slika_1 Uskoro počinje nastava i mnogi učitelji, nastavnici, profesori, a naročito razrednici imaju opsežne psihofizičke pripreme za nove učenike.

Sama pomisao na novu generaciju učenika koji prvi put dolaze u srednju školu, kod nekih izaziva blagu nelagodu jer sve počinje iz početka. Ponovno treba upoznavati učenike, objašnjavati im pravila ponašanja i pravila ocjenjivanja. Toliko toga im treba objasniti i ponoviti. Sama pomisao da im se prvi dan mora toliko toga pročitati, od Statuta škole do Pravilnika o ocjenjivanju, pojačava napetost kod svakog razrednika/-ce.

Mi smo napeti i uzbuđeni, a kako li je tek njima – učenicima koji prvi put ulaze u novu školu i novi razred? Većina nikoga ne poznaje i ništa ne zna o običajima koji vladaju u školi. Informacije koje su dobili ili pokupili s raznih strana mogu biti istinite, ali i ne moraju. Uloga razrednika/-ce je, između ostaloga, da ih upozna ne samo s pravilima koja su negdje zapisana, već i s onim nepisanima koja, htjeli mi to priznati ili ne, postoje u svakoj sredini. Razrednici su, na neki način, nova majka ili otac koji usmjeravaju nove učenike kako bi se na najprimjereniji način prilagodili na novu sredinu.

Pokušajte se sjetiti sebe u trenutku kada ste krenuli u srednju školu. Možete li se sjetiti koja su vam pitanja bila u glavi? Što vas je mučilo? Ako ne, tada se pokušajte sjetiti svog prvog radnog dana – kada ste ušli u zbornicu i morali upamtiti puno novih lica i spojiti ih s imenima, zapamtiti gdje se nalazi koja učionica, kabinet, što se gdje upisuje u imenik i dnevnik. Sjetite se svog prvog dolaska u učionicu i znatiželjnih pogleda učenika koji vas procjenjuju. Mnogi se mogu sa smiješkom sjetiti tih prvih trenutaka, ali ima i onih kojima se stisne želudac ili se barem toga ne žele sjećati.

Ako i danas, i nakon godišnjeg odmora, imalo osjećate neugodu zbog skorog ulaska u razred, budite svjesni da je vašim novim učenicima puno, puno gore. Vi znate što vas očekuje, a oni su potpuno nesigurni i imaju osjećaj potpune neizvjesnosti. Istina je da nove generacije pokazuju svoju nesigurnost na vama možda neprimjeren način (smiju se, dovikuju, možda po vašoj prosudbi bezobrazno reagiraju). Međutim, većina učenika je pristojna, primjerenog ponašanja i napeta u prvom kontaktu s novom školom.

Pokažite razumijevanje, ohrabrite ih i uvjerite da početni neuspjesi u novoj sredini ne znače ništa jer su u novoj sredini primijenili stare strategije ponašanja koje ne daju rezultat. Dakle, ako poslušaju vaš dobronamjerni savjet kako učiti, kada učiti i kako se ponašati – tada će početni neuspjesi uz dovoljno angažiranja i upornosti uroditi očekivanim uspjehom. Pri tome je izuzetno važno da vam adolescent vjeruje jer ukoliko niste autentični, iskreni, dobronamjerni i konzistentni u svom ponašanju, oni to brzo osjete i, zbog karakteristika svoje dobi, počinju iskazivati svoje najgore oblike ponašanja.

Imate li vlastitu djecu u adolescenciji ili su ta djeca tek nedavno izašla iz adolescencije, znate koliko je sumnji, nesigurnosti i neprimjerenih oblika ponašanja inače dobrog i voljenog djeteta trebalo preživjeti. Sjetite se i kako ste trebali primjereno reagirati kako bi vaše dijete bilo mlad i uspješan čovjek. Vi, zapravo, imate sreću jer razumijete mlade ljude puno više nego što ih u ovom periodu mogu razumjeti njihovi roditelji. Imate znanja, iskustvo i vještine koje vam omogućuju da to dijete vidite, ne samo kako se ono sada ponaša, nego kako bi se moglo najbolje ponašati . Sve ovo vam u početku daje prednost koju ne trebate prokockati.

slika_2 Svaki adolescent odrasta na svoj način i svojim individualnim ritmom. Svako od njih je svijet za sebe, sa svojim nadama, čežnjama, dilemama i strahovima koji su odraslim osobama u pravilu nerazumljivi i smiješni. Svi smo mi bili u njihovoj koži. Upitajte se: kad bi bilo moguće da se vratite u neki period svog života – u koji biste se period vratili? Ako ste iskreni prema sebi, tada će se malo tko poželjeti vratiti u svoju adolescenciju. Nijedno razdoblje u životu i razvoju čovjeka kao osobe nije toliko turbulentno i naporno kao razdoblje adolescencije. Ako smo toga svjesni, tada samo moramo paziti da ne upadnemo u zamku tzv. halo efekta, kada nas naša sjećanja na podsvjesnoj razini usmjeravaju da se prema nekom novom učeniku ponašamo prestrogo ili previše popustljivo samo zato što nas podsjeća na nekoga koga smo poznavali i tko je očigledno na nas ostavio trajan dojam.

Svaki naš pokret, gesta, boja glasa i sadržaj onoga što govorimo ima utjecaj na naše učenike, iako to možda nije odmah vidljivo. Istina je da svi na isti način ili na način na koji bismo mi to željeli – ne pamte niti razumiju ono što radimo, što je upravo i vezano uz individualne karakteristike dobi učenika s kojima radimo. Moramo biti svjesni da smo u razredu cijelo vrijeme na pozornici, a mlada bića odlučuju, gledajući nas i slušajući, kako će se ponašati ili kako se nikada neće ponašati kada budu odrasli. Kakvi su učenici sada i kakvi će biti, ovisi i o našem utjecaju na njih. Ne smijemo zatvarati oči pred tom činjenicom. Najlakši način da budete sigurni da je istina ovo što čitate, jest da se sami sjetite nekog svog učitelja ili nastavnika kojemu ste se divili ili koga ste voljeli.

Naša su očekivanja velika, ali i očekivanja učenika su isto velika, iako su njihovi ciljevi u ovoj dobi zamagljeni i nejasni. Možda smo zbog životnog iskustva smanjili svoj entuzijazam i optimizam, ali naši mladi učenici nemaju to iskustvo. Njih ne brinu naši životni problemi. Pred njima je život u koji još mogu gledati kroz svoje ružičaste naočale jer ih trenutno njihovo stanje odrastanja itekako muči i žalosti.

Zato je to nama ponovni susret s novim učenicima, a njima je novo, neponovljivo životno iskustvo. Potrudimo se da im taj novi susret s potpuno novom sredinom i okolinom bude lakši i jednostavniji. Zašto? Zato što ima jako puno razloga za to, a jedan je i sebičan – želimo da i nama bude lakše.

Novi početak

Pred nama je nova školska godina. Kako i sebi i svojim novim učenicima pomoći da početak protekne sa što manje stresa? Pred vama se nalaze upute za učenike koje i odrasli mogu pročitati i iskoristiti na najbolji mogući način. Kako? Već i samo osvješćivanje i podsjećanje na probleme s kojima se učenici mogu susresti na početku školske godine odraslima može pomoći da bolje razumiju učenike i smanje tenzije i stres. Neki se dijelovi mogu parafrazirati ili … Pročitajte i iskoristite svoju kreativnost.

Dakle, pred vama je tekst namijenjen učenicima koji su završili osnovnu školu i kreću u srednju.

Prelazak iz osnovne u srednju školu s jedne strane izaziva ponos, a s druge se istovremeno javlja strepnja od novog početka u novoj sredini. Ponosni smo jer je jedan dio odrastanja iza nas i upis u srednju školu upravo to dokazuje – da smo zreli i odgovorni za izazove koje nosi srednjoškolsko obrazovanje. Je li to uistinu tako?

slika_3 Sam upis u srednju školu ne govori koliko ćemo i hoćemo li i dalje biti uspješni. Neizvjesnost koju donosi budućnost u novoj sredini može izazvati napetost, strepnju i strah koji ne želimo priznati niti sami sebi. Kako taj mali strah i neizvjesnost prepoznati kod sebe? Ako ne želite misliti o novoj školi, ako ne želite zamišljati kako ćete se osjećati u novoj sredini, ako na sam spomen nove školske godine dobijete „bodlje“ i počinjete se neugodno osjećati – tada imate simptome, kako bi to rekli stručnjaci, koji pokazuju kako je tjeskoba (anksioznost ) kod vas našla svoj novi dom. Nikome nije ugodno biti i funkcionirati u nekoj sasvim novoj situaciji, bilo da se radi o učeniku ili odrasloj osobi.

Prilagodba ili adaptacija na novu sredinu prema nekim istraživanjima traje od 3 do 6 mjeseci. U zavisnosti od individualnih karakteristika, neke osobe se prilagođavaju brže, a neke sporije. Već dovoljno poznajete sami sebe da biste mogli procijeniti u koju grupu se možete svrstati – u prilagodljive ili one koji se tako ne mogu nazvati. Za svaki problem postoji rješenje ili barem mogućnost da se on umanji. Ljudi razvijaju različite strategije koje mogu pomoći da se u novoj situaciji osjećaju i reagiraju dobro. Isto tako, samo trajanje prilagodbe možemo skratiti ako znamo što se očekuje u novoj sredini, ako znamo koje su naše mogućnosti i naši ciljevi.

Sada je, kada još traju praznici, pravo vrijeme da neke stvari dogovorimo sami sa sobom, saznamo još neke informacije koje nam nedostaju kako bismo u novu školsku godinu u novoj sredini krenuli sa što manje strepnje, opušteniji i spremniji na prilagodbu koja je nužna.

Pokušajte sada zamisliti sebe u novom razredu u kojemu ne poznajete nikoga. Gdje ćete sjesti? Što ako na mjestu na kojem želite sjediti, već sjedi netko drugi? Što reći kada te nova razrednica ili razrednik prozove? Kako se predstaviti?

slika_4 Ono što je veliko olakšanje kod davanja odgovora na ova pitanje je spoznaja da se i drugi nalaze isto tako po prvi put u novoj situaciji, u novoj školi i novom razredu. Dakle, ako smo svjesni te spoznaje, pokušajmo zamisliti tu novu situaciju. Najlakše je, zapravo, samog sebe zapitati što bismo mislili o svom vršnjaku ili vršnjakinji kada bi se prema nama ponašao/la onako kako zamišljamo. Ako su odgovori takvi da ih ni sami ne bismo dobro prihvatili – potrebno je pronaći bolji način. Ponekad nam može pomoći tuđe iskustvo, a i razgovor sa starijim učenicima koji idu u sličnu školu može dati neko zanimljivo i prihvatljivo rješenje. Čak i roditelji, kada ih se pita kako im je bilo prvi dan u njihovoj srednjoj školi, mogu dati dobre ideje. Istina je da će možda malo razvući priču o tome kako je to bilo nekad i kako je to danas, ali ako pažljivo slušate (onako pažljivo kako želite i da vas slušaju), možete naći odgovore na svoja pitanja i nedoumice.

Olakšanje je i činjenica da sutradan možda možete sjediti na nekom drugom mjestu, a većina razrednika tijekom prvog polugodišta pokušava pronaći raspored sjedenja koji će odgovarati i učenicima i profesorima.

Ako su već svi negdje sjeli ili na željenom mjestu sjedi netko drugi, kako ga upitati možemo li tu sjesti? U našim prostorima još je uvijek najbolje razgovor započeti na službenom jeziku škole u koju smo upisani, a to je za većinu hrvatski jezik. Dakle, „Je li slobodno?“ je sasvim dovoljno za početak. Ako je pitanje postavljeno sa smiješkom, možemo očekivati i pozitivan odgovor. Ali, ako je odgovor negativan, to ne znači da nam mora biti užasno neugodno i da mislimo kako je to užasan početak jer možda ta osoba čuva mjesto za svoga prijatelja ili prijateljicu (blago njemu). Sigurno će svatko naći svoje mjesto u razredu jer naše škole imaju dovoljno klupa i sjedalica s obzirom da su broj upisanih učenika prilagodili svojim objektivnim okolnostima. Kada sjednete u klupu, razbijanje početne napetosti i neugode najlakše se počinje predstavljanjem. Rečenica „ Ja sam … (kažeš svoje ime i prezime )“ je sasvim dovoljna za početak.

slika_5 Kada se napokon svi smjeste u klupe i razrednik/razrednica se predstavi, u većini škola dolazi do trenutka kada se svaki učenik treba osobno predstaviti cijelom razredu. Predstavljanje pred cijelim razredom za pojedince je živa muka, ali i većini učenika to nije ugodno. Kako nadvladati tu nelagodu?

Za početak trebamo znati da kod svakog predstavljanja drugim ljudima govorimo ono što želimo da znaju o nama. Dakle, svoje ime i prezime te eventualno iz koje osnovne škole dolazimo. Ako razrednik /ca postavi pitanje : „Kako se osjećate?“, što mislite, bi li druge stvarno zanimalo da vam je sada muka od tog pitanja i da bi rado bili kod kuće? Od vas se u srednjoj školi očekuje ponašanje srednjoškolca koji je spreman vidjeti malo dalje od svojih trenutnih potreba te reagirati u skladu s dogovorenim društvenim očekivanjima, dakle pristojno i smireno. Ako je neka odrasla osoba postavila pitanje, to u pravilu nije nikakva provokacija, već jednostavno želja da se dobije određena informacija. Dakle, na pitanje „Kako se osjećate?“, iskren i dovoljno pristojan i distanciran odgovor može biti: uzbuđeno, znatiželjno, zanimljiva mi je ova nova sredina, sretan sam što sam u ovoj školi/razredu. Bilo koji od ovih odgovora omogućuje razvoj komunikacije u smjeru koji će biti prihvatljiv.

Nakon upoznavanja sa Statutom škole, Pravilnikom o školskom redu i svime onim što razrednik/ca smatra da je potrebno znati te čitanjem rasporeda za sljedeći dan, većina škola završava svoj službeni prvi školski dan.

Kada se svlada ovaj prvi i najteži početak, sve drugo će ići svojim tijekom. Neke stvari će se više puta ponoviti na različite načine, ali to ne znači da su profesori dosadni, već im je važno da upravo one stvari koje ponavljaju budu i dobro zapamćene.

Korisne poveznice:

http://poliklinika-djeca.hr
http://www.budi.in/1462-clanak-adolescencija–psiholoske-promjene-i-problemi.aspx
http://www.bebe-i-mi.com/muke-po-pubertetu/43-muke-po-pubertetu/393-pubertet-adolescencija-borba-za-neovisnost.html