Povećajmo vrijednost otpadaka

diana_dobovsek

Diana Dobovšek

Sažetak

Kao razrednoj učiteljici, mi je vrlo važno da kod učenika potičem zanimanje, znatiželju i inovativnost. Zato sam se i odlučila sudjelovati u međunarodnom projektu Youth Start – izazovi poduzetništva za mlade. Projekt promiče razvoj poduzetničkog mentaliteta mladih kroz uvođenje novih metoda poduzetnog razmišljanja.

U članku opisujem kako sam osmogodišnje učenike vodila kroz proces stvaranja novog proizvoda iz otpadne ambalaže. Učenici spoznaju da je potrebno mnogo više od ideje da bi proizvod uopće mogli prodati na tržištu.

Ključne riječi: vrijednost otpadaka, ideja, grafički organizator, prezentacije

Uvod

U razvojnom projektu smo se susretali s različitim izazovima. Jedan od njih zvao se Vrijednost otpadaka. Pošto se odvijao po koracima, bit će i predstavljen na takav način.

1. Korak

Otprilike tri tjedna pred početkom projekta učenicima sam dala zadatak da počnu sakupljati otpatke iz kojih bi bilo moguće izraditi novi proizvod (npr. PET boce, kartonsku ambalažu, ambalažu za pića …).

Na dan projekta su učenici donijeli ambalažu. U uvodnom dijelu smo razgovarali o Danu zemlje te o toma da li ljudi dobro brinu za svoj planet. Nakon toga smo pregledali fotografije o onečišćavanju prirode i divljim odlagalištima. Razgovarali smo o tome što su vidjeli na fotografijama, tko bi to mogao učiniti, koliko smeća proizvedemo na dan, što je divlje odlagalište, kamo spadaju otpaci, kako ih razvrstavamo, što bi mogli učiniti da bi bilo manje smeća. Zajedno smo došli do zaključka, da bi ambalažu mogli preoblikovati, ponovno upotrijebiti te možda dobar proizvod čak i prodali.

2. Korak

Učenike sam podijelila u skupine u kojima su raspravljali što bi se sve moglo izraditi iz otpadaka (ambalaže). Nakon početne zajedničke rasprave, sam im sama pokazala nekoliko fotografija upotrebljivih radova. Slijedio je nacrt proizvoda. Učenici su prvo zamislili proizvod koji će izraditi. Upozorila sam ih da proizvod mora biti lijep te da mora imati neku uporabnu vrijednost da bi mogao biti zanimljiv kupcu. Skicirali su što namjeravaju izraditi. Ideju su predstavili svojem paru te ju doradili. Potom su napisali koja pomagala, materijale i alate će trebati pri izradi svojeg uratka. Kad su zaključili s planiranjem, pripremili su si sve što su trebali da bi počeli izradu. Tijekom procesa stvaranja saclip_image002m ih usmjeravala, upozoravala da se više puta sjete da proizvod mora imati dobru uporabnu vrijednost te da za savjet i mišljenje pitaju nekoga od drugih učenika.

Slika 1. Učenici u procesu stvaranja

clip_image004 clip_image006
Slika 2. Učenice izrađuju   Slika 3. Učenik u procesu stvaranja

3. Korak

Kad su uraci bili gotovi, slijedio je razgovor o tome da je neka ideja zaista dobra kada je uspijemo prodati na tržištu. Počeli smo razgovor o tome da je ideja samo početak clip_image008stvaralačkog procesa te da je vrlo važno poznavati i vještinu prodaje. Svaki učenik je izradi reklamni plakat za svoj proizvod upotrebom grafičkog organizatora. Grafički organizator bio je zasnovan tako da je učenicima pomogao organizirati ideje tako da su plakati imali poseban oblik. Pri tome sam im pomagala i usmjeravala ih.

Slika 4. Grafički organizator

clip_image010 clip_image012
Slika 5. Megafon                            Slika 6. Kul torbica

clip_image014 clip_image016
Slika 7. Brod za štednju      Slika 8. Sunčane naočale

Potom je slijedila prezentacija proizvoda. S učenicima sam razgovarala o tome kako organizirati svoju prezentaciju. Za mnoge učenike je to bila prva takva prezentacija te sam clip_image018im zato pomogla uz ključna pitanja. Prvo su radili i predstavljali po skupinama, a zatim je slijedila individualna prezentacija. Prije prezentacije sam im predstavila kriterije ocjenjivanja (rječnik, praćenje publike, glasnoća, postavljanje pitanja), tako da su znali što se od njih očekuje. Slijedila je trominutna prezentacija uradaka pri kojoj su svoj plakat upotrijebili kao vizualno pomagalo. Na kraju sam učenicima dala povratnu informaciju o prezentaciji.

Slika 9. Nastavni list – učiteljevo ocjenjivanje

clip_image020 clip_image022
Slika 10. Učenik pri prezentaciji  Slika 11. Učenica pri prezentaciji

clip_image0244. Korak

Na kraju su se učenici još i sami ocijenili uz pomoć pitanja na nastavnom listu (vidi fotografiju). Svaku karakteristiku sam im polako pročitala, objasnila te im dala vremena da razmisle i sami sebe ocijene tako da okruže odgovarajuće smješke.

 

Slika 12. Nastavni list – zaključna samoocjena

Zaključak

Pri izvedbi projekta su učenici bili vrlo motivirani, samoiniciativni i puni ideja. Bili su aktivni, spremni na učestvovanje te spremni pomoći drugim učenicima. Također su uživali u drugačijoj, nefrontalnoj nastavi. Susreli su se s mnogo izazova koje su uspješno riješili. Upoznali su jedan drugi način razmišljanja i učenja, pri kojem ne trebamo čekati na upute iz okolice, već i sami možemo biti inicijatori iskrice – dobre ideje.

Bibliografija

  1. https://www.zrss.si/ustart/
  2. https://youthstart.eu
  3. https://youthstartproject.eu

Slike: osobni arhiv Diane Dobovšek

Obilježavanje Dana sigurnijeg interneta u OŠ Goričan

gabrijelaM_alanB

Gabrijela Maltar i Alan Belak

Iako se na sigurnijem internetu na satovima informatike radi tijekom cijele školske godine (posebno u veljači), a pogotovo kad nas životna događanja, odnosno iskustva, navedu na to, ove smo godine odlučili po prvi put na ovakav, sveobuhvatniji, način obilježiti Dan sigurnijeg interneta u našoj školi. Ovo se obilježavanje obično odvija drugi dan drugog tjedna u veljači svake godine, ali mi smo ga morali, radi više drugih aktivnosti unutar škole, malčice odgoditi za prošli petak. To nije posebno poremetilo dinamiku događanja, dapače, učenici su cijeli mjesec preko raznih sredstava javnog informiranja bili obavještavani i, na neki način, pripremani za ovu temu. Zanimljivo je bilo kako su učenici, što se više bližio zacrtani datum, sve više i sve nestrpljivije ispitivali o tome.

imagePrvi dogovor oko ovog obilježavanja, na razini cijelog kolektiva, bio je još u kolovozu prošle godine. To je važno zbog toga što je obuhvat pripremnih radnji bio prilično širok. Voditelj ovog poduhvata i osoba koja je obavila veliku većinu poslova bio je učitelj informatike, Alan Belak. U početnoj i završnoj fazi cijelog procesa važnu pomoć pružila je naša pedag. Gabrijela Maltar. Prvo se pristupilo online anketi kojom se htjelo staviti u središte zbivanja, prvenstveno, naše učenike, te doznati koliko su često, na kojim sadržajima na internetu i znaju li za razne opasnosti koje na njih pri tom vrebaju. Trebalo je prvo napisati pitanja, čiji je broj s vremenom polako rastao a, osim toga, na početku smo ih često preoblikovali kako bi se dobila što potpunija slika istraživane materije i kako bi se obuhvatilo što više mogućih učeničkih odgovora. Nakon toga je trebalo kreirati online anketu i dati je na ispunjavanje svim učenicima od 4. do 8. r. Odgovaranje na pitanja iz ankete se odvijalo u učionici informatike, razred po razred. Cijeli je proces trajao mjesecima. Slijedila je izrada tri prigodne prezentacije tj. radionice u kojima smo pomoću grafički prikazanih odgovora na pitanja iz ankete, učenicima objasnili koji su odgovori bili krivi, koji su bili pravi, zašto je to tako, te što bi se u svakodnevnom životu trebalo poduzeti kako bi se ispravile eventualne greške. Paralelno s tim je učitelj informatike, izrađivao svoju prezentaciju te, zajedno sa još jednom učenicom i učenikom, koordinirao izradu još dvije prezentacije. Da mu ne bi bilo dosadnoJ, u HTML5 modulu alata GameMaker: Studio Pro izrađivao je i prigodnu HTML5 igricu koju ćete, vjerujem, moći odigrati preko dolje priložene poveznice. Iako je, od početka planiranja do samog događanja, za realizaciju ostavljeno, praktično, pola godine, radilo se intenzivno sve do uoči samog dana obilježavanja.

Obilježavanje Dana sigurnijeg interneta je održano na način da se u međusmjeni, posebnom imageorganizacijom nastave za taj dan, stvorio prostor od 2 sunčana sata. Trebalo nam je petnaestak minuta za pripremne radnje, te isto toliko za završne radnje, dok je 1,5 sat ostao za samo događanje. Događanju je prisustvovalo više od 130 učenica i učenika naše škole od 4. do 8. r., te dio učiteljica, uglavnom iz predmetne nastave koje su održavale red i mir. Uvodno je, kroz prezentaciju učitelja informatike, učenicima objašnjeno zbog čega imagese obilježava Dan sigurnijeg interneta, a kroz grafički prikazana pitanja i odgovore iz online ankete dane su im smjernice o dobrom i lošem ponašanju dok smo na internetu (na Facebooku, na igricama i sl.), te kako se zaštititi od neželjenih posljedica. Sličan pristup upotrebom grafičkog prikaza pitanja i odgovora iz ankete, nakon kojih su slijedili komentari o dobrim i lošim odgovorima kao i ukazivanje na dobre prakse, odvijao se i u učeničkim prezentacijama. Učenik 7. r. Boris Vražić se u svojoj prezentaciji usredotočio imagena opći dio sigurnosti na internetu, a prvenstveno na zaštitu od virusa, spywarea, na vatrozid, osvježavanje operativnog sustava (Windowsa i dr.) itd. Na kraju prezentacije je učenicima pokazano kako aktivirati vatrozid, kako podesiti osvježavanje antivirusnog programa i sl. Zapaženu, ujedno i završnu, prezentaciju imala je, također iz 7. r., učenica Doris Malović, koja se usredotočila na društvene mreže, tj. prvenstveno, naravno, na Facebook i na poteškoće koje se ovdje mogu pojaviti te kako ih riješiti. Pri kraju njenog izlaganja je bila mini radionica blokiranimageja neželjenih „prijatelja“ tj. komentara. Nakon sve tri prezentacije slijedila je rasprava i iznošenje osobnih iskustava. Dan ranije, radi isprobavanja rada školske bežične mreže na svojim uređajima i samo tijekom samog obilježavanja, te pod odmorima, učenici su smjeli koristiti svoje smartfone i tablete. Kulminacija je bila igranje HTML5 igrice, igrive na smartfonima, tabletima i računalima, napravljene posebno za tu priliku. Svaki je razred dao svog kandidata koji je trebao, prolazeći dvije razine igrice, osvojiti što više bodova odgovaranjem na točna pitanja u što kraćem vremenu. Navijanje je bilo zdušno i gromoglasno. Ni klubovi koji igraju napetije međunarodne dvoranske utakmice ne bi ga se postidjeli Smiješak Na kraju su trojici najuspješnijih igrača podijeljena priznanja. Svaki je učenik (uključujući i učenike od 1. do 3. r. ranije na nastavi) i učitelj dobio letak, na kojem su, tekstom i slikama, bile navedene najvažnije informacije vezane na sigurnost na internetu. S obzirom da kasnije nismo, ni po školi a ni oko nje, naišli na odbačene letke imamo razloga vjerovati da je dobar dio njih dospio u domove učenika što i je bio cilj, jer roditelji imaju značajnu ulogu u internetskoj sigurnosti djece.

image

Ukoliko učenici usvoje samo dio onoga što im je tijekom obilježavanja Dana sigurnijeg interneta izloženo, pa makar to bila samo dva-tri savjeta, može se smatrati da je uloženo trud i vrijeme imalo smisla.

Poveznica na edu igricu.

Prezentacije na temu sigurnijeg interneta za djecu u OŠ Popovača

darko_rakic

Osnovna škola Popovača

Osnovna škola Popovača tijekom veljače sudjelovala je u akciji „Sigurniji internet za djecu“. Učenici sedmih razreda su na satu informatike trebali napraviti prezentaciju u kojoj će opisati što, iz vlastitog iskustva, misle o opasnostima na internetu, kako se obraniti od njih i kako ih izbjeći.

Prije početka rada učenici su pogledali nekoliko filmova koji na vrlo zanimljiv način predstavljaju razne oblike zlostavljanja na internetu. Odlično su prihvatili ovakav oblik motivacije koji ih je trenutačno potaknuo na razgovor i diskusiju o temama koje se i njima događaju na internetu.

 OLYMPUS DIGITAL CAMERA         OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Slika 1. Učenici gledaju videisječke o sigurnijem internetu         Slika 2. Rad na prezentaciji

Nakon gledanja filmova učenicima je objašnjen zadatak i podijeljene su im upute za izradu prezentacije. Mogli su koristiti internet, ali je naglasak bio na korištenju vlastitog iskustva i primjera koje su doživjeli oni ili netko iz njihove okoline. Rad je protekao u ugodnoj atmosferi uz nekoliko pitanja u vezi PowerPointa.

Na kraju sata učenici su pokazali svoje prezentacije te smo još jednom ponovili osnovna pravila o pravilnom ponašanju na internetu i načinima zaštite.

Reakcije učenika na ovakav oblik rada su bile vrlo pozitivne i bili su zadovoljni rezultatima. U svojim su prezentacijama većinom obrađivali teme koje su pronašli na internetu, a rijetki su iskoristili vlastita iskustva. To može biti pokazatelj da se možda i nisu susreli s neugodnostima na internetu ili ne žele o tome razgovarati.

Upravo bi zbog tih učenika ova tema trebala biti zastupljenija u nastavi i trebalo bi se više govoriti o problemima koji se javljaju na internetu te kako ih izbjeći.

Smatram da je ovaj mali projekt uspješno odrađen i da su učenici barem nakratko razmislili što ih sve može dočekati na internetu te da se mogu osjećati sigurno ukoliko poštuju neka osnovna pravila. Svim kolegama zato savjetujem da odvoje sat ili dva nastave kako bi s učenicima obradili ovu temu.