Primjer korištenja formativnog praćenja

i strategije učenja čitanja na satu Povijesti

ales_mardetko

Aleš Marđetko

Sažetak

Članak prikazuje uporabu elementa formativnog praćenja – provjera predznanja i elementa strategije učenja čitanja – matrica uspoređivanja na satovima povijesti. Lekcija je provedena u 9. razredu, u tematskom sklopu “Političke karakteristike 20. stoljeća”, nastavna jedinica Rat će završiti do Božića – Ratovanje. Glavni sadržaj nastavne jedinice bila su bojišta (fronte) koja su nastale na području Europe tijekom Prvog svjetskog rata.

Ključne riječi: formativno praćenje, provjera predznanja, strategije učenja čitanja, matrica uspoređivanja, istraživačko učenje, povijest, prvi svjetski rat.

Uvod

Na satovima povijesti mnoge se lekcije još uvijek predaju frontalno. Objašnjavajući učenicima, učitelj iznosi glavne činjenice koje učenici zatim zapisuju u bilježnice. Te činjenice učenici bez kritičkog mišljenja uče za ocjenu. Uspješnost naučenog obično se provjerava tako, da učenici iznose činjenice koje su zapisali tijekom sata. Iako učenici uspješno prezentiraju podatke, oni ne razvijaju potreban osjećaj za razumijevanje povijesti, posebice razumijevanja tijeka pojedinih događaja u kontekstu obilježja vremena kada su se ti događaji dogodili.

Drugi problem koji se javlja na satovima povijesti je mnoštvo podataka koji se pojavljuju u pojedinim nastavnim jedinicama. Stoga većina učenika ima poteškoća da sami izvuku najvažnije činjenice iz teksta. Zato se osjećaju najsigurnije ako te činjenice, obično kroz frontalni prikaz, iznese učitelj.

Budući da je jedan od ciljeva suvremene škole samostalan rad učenika, koji otkrivaju glavne činjenice pojedinih sadržaja, potrebno je učenike naviknuti na takav rad. Samo ponavljanjem takvog oblika rada učenici stječu dovoljno vještina i znanja, kao i sigurnosti, da mogu postići ciljeve znanja samostalnim radom.

Najbolji način za to je korištenje elemenata formativnog praćenja i strategija učenja čitanja. U našem slučaju ti su elementi bili provjera predznanja i matrica uspoređivanja.

Formativni monitoring znanja

Formativno praćenje procesa učenja može se definirati kao pedagoški dijalog za suglasno zajedničko praćenje nastavnika i učenika, kontroliranje i usmjeravanje razvoja individualnog učenika radi poboljšanja učinka učenja u procesu učenja i donošenja prosudbi o vrijednosti učenja na kraj učenja. Formativno praćenje proces je poboljšanja učenja, nije alat i nije vrsta ocjenjivanja. Praćenje je formativno kada povratne informacije budu u obliku savjeta za poboljšanje znanja, a ne za analizu prošlih grešaka ili čak prosudbu u obliku procjene.

Ključna načela formativnog praćenja su da učenik stječe kontrolu i nadzor nad učenjem (a ne da učitelj povećava kontrolu i nadzor), te da je učenik uključen u proces samoregulacije učenja. To je veza između pojedinih elemenata formativnog praćenja (planiranje ciljeva, učenje, prikupljanje dokaza, postavljanje kriterija, samovrednovanje). Npr. ako nam učenik preda svoj rad ili test, vraćamo ga s kvalitetnim povratnim informacijama (ili ga čak učenici međusobno pregledavaju). Nakon vraćanja radova organiziramo učenje tako da učenici naprave korak naprijed (pomažu jedni drugima, pomažu u pisanju ispravka, uče). Formativno praćenje prvenstveno je kvalitetna povratna informacija u obliku savjeta usmjerenih prema budućnosti.

Provjera predznanja

Provjera predznanje je stjecanje informacija o tome što učenici znaju, koje ideje imaju, koliko duboko nešto znaju/razumiju, kakve su njihove sposobnosti, osobno stavovi i uvjerenja.

Provjera predznanja omogućuje učitelju da se usredotoči na učenje, planira učenje i poučavanje, otkrije jaz između postojeće i željene razine postignuća, istakne izvore učenja, otkrije snažne i slabije strane učenika. Riječ je o kognitivnoj pripremi za učenje, mentalno-emocionalnom aktiviranju učenika te otkrivanju snažnih područja i potencijala učenika.

Učitelj prikuplja informacije o tome što učenici znaju, koje ideje imaju, koliko duboko znaju i sposobni su nešto učiniti, kao i njihov stav/uvjerenja /stavove. Utvrđeno predznanje omogućuje fokusiranje na učenje ili planiranje učenja i poučavanja te osvjetljavanje izvora znanja učenika.

Strategije učenja čitanja

Postoji nekoliko definicija strategija učenja čitanja, ali njihova je bit jedna: strategije učenja čitanja predstavljaju proces sustavnog i organiziranog pristupa čitanju čije znanje i uporaba je bitna za učinkovitost čitanja i učenja.

Matrica uspoređivanja

Jedna od tehnika čitanja i strategija učenja također je matrica uspoređivanja. To je oblik tablice koji nam omogućuje usporedbu dviju ili više jedinica (događaja, ljudi, grupa, …) po dvije ili više karakteristika. Predstavlja polazište za dublje poznavanje te učenja o osobama, idejama, predmetima, dijelovima svijeta itd.

Izvedba školskog sata

Opisani školski sat odvijao se iz predmeta povijest u 9. razredu u obliku dva sažeta (blok) pedagoška sata. Cilj je bio stjecanje znanja i postizanje ciljeva propisanih za temu »Rat će završiti do Božića – Ratovanje (bojišnice/fronte Prvog svjetskog rata).

Odluka da se ta tema obradi na način kako je opisano u članku, donesena je zajedno sa učenicima na početku školske godine kada smo vršili pregled tema koje se uče u 9. razredu.

Kurikulum povijesti u osnovnoj školi propisuje sljedeće ciljeve učenja za ovu temu:

  • učenik opisuje način borbe u Prvom svjetskom ratu i uspoređuje ga s metodama borbe do Prvog svjetskog rata,
  • učenik navodi bojišnice na kojima su se vojnici borili tijekom Prvog svjetskog rata i poznaje glavne bitke na pojedinim bojišnicama,
  • učenik zna objasniti koncept svjetskog rata i totalnog rata.

Ti su nam ciljevi bili okvirni vodič za postizanje ciljeva tijekom obrade opisane teme. Sve ostale dodatne ciljeve učenici su postavili odnosno dodali sami.

Fotografija 1 - Kaj že vemPrije nego što smo razgovarali o gradivu, bilo je potrebno provjeriti koliko je ova tema učenicima već poznata. Nakon što sam im objasnio što će biti glavna tema današnjeg sata, učenici su iznijeli činjenice koje su im već poznate o toj temi. Sve što su učenici rekli napisano je na ploči.

Fotografija 1. Što već znam o ovoj temi? (Izvor: Osobni arhiv, 2019.)

Nakon ovog koraka slijedilo je postavljFotografija 2 - Oblikovanje ciljevanje ciljeva. Učenici su izrazili ono što ih najviše zanima vezano za tu temu i što bi željeli na kraju znati. Na ploču smo zapisali željene ciljeve.

Fotografija 2. Postavljanje ciljeva (Izvor: Osobna arhiva, 2019.)

Nakon formiranja ciljeva uslijedio je samostalan rad učenika. Učenici su podijeljeni u šest skupina na temelju unutarnje diferencijacije. Glavni kriteriji unutarnje diferencijacije bili su učenikovo predznanje, sposobnosti i vještine, motivacija za rad i odnos prema učenju.

Svakoj skupini tada je dodijeljeno jedno bojište kojeg je morala skupina proučiti. Svaki je učenik u razredu dobio list na kojem je bila matrica uspoređivanja. Svaka je skupina na matrici popunila samo “svoje” bojište.

Za dovršavanje matrice koristili su različite izvore. Temelj su bila dva udžbenika koji su dio obveznog nastavnog materijala u 9. razredu: Raziskujem preteklost 9 i Naše stoletje, Šolski zgodovinski atlas, 20. stoletje v zgodovinskih virih, besedi in slikah; Od začetka 20. stoletja do konca prve svetovne vojne (1900 – 1918). Također je učenicima bila dozvoljena upotreba interneta.

Dok su učenici izvršavali svoje zadaće, moja je učiteljska uloga prvenstveno bila usmjeravanje i poticanje učenika. Tijekom razgovora razjasnili smo moguće probleme sa svakom grupom, uputio sam ih gdje mogu pronaći točne odgovore, a istovremeno provjeravao njihova već napisana rješenja.

Nakon 20 -ak minuta rada sve su grupe završile svoj rad. Nakon toga uslijedilo je izvještavanje odnosno prezentacija rješenja pojedinih skupina. Svaka je skupina Fotografija 3 - Primerjalna matrikapredstavila svoje bojište, a učenici drugih skupina su rješenja za svako bojište zapisali u svoje matrice.

Fotografija 3. Primjer riješene matrice uspoređivanja (Izvor: Osobna arhiva, 2019.)

Povratne informacije

Koliko su učenici bili uspješni u stjecanju znanja iz ove teme provjerili smog uz pomoć kviza na Kahoot platformi.

Učenici su, još uvijek podijeljeni u grupe, odgovarali na pitanja koja su se pojavila u kvizu. Zbog slabije mogućnosti pristupa internetu, učenici nisu odgovarali pojedinačno već kao grupa.

Poveznica na kahoot kviz: https://create.kahoot.it/details/1cfa09ae-ac9e-4419-99a4-8b81e011b50a

Nakon kviza uslijedio je pregled postizanja zacrtanih ciljeva. Utvrdili smo da smo Fotografija 4 - Doseganje ciljevsavladali sve ciljeve koje smo postavili na početku sata i možemo potvrditi, da smo uspješno stekli nova znanja.

Fotografija 4. Provjera postizanje ciljeva (Izvor: Osobni arhiv, 2019.)

Zaključak

Činjenica da se većina nastave povijesti odvija frontalno, gdje učitelji govore učenicima ključne činjenice koje zapisuju u bilježnicu i uče ih napamet, odvraća učenike od željenog razumijevanja povijesti i ne predstavlja izazov za otkrivanje novih činjenica. Tako su učenici u procesu učenja pasivni slušaoci, a ne aktivni akteri odnosno sukreatori obrazovnog procesa. Takav način nastave ne uklanja jedan od najvećih problema samostalnog učenja povijesti, da učenici ne znaju sami izvući najvažnije iz mnoštva podataka zapisanih u udžbenicima.

Korištenjem elemenata formativnog praćenja stvari se prikazuju u potpuno drugom svjetlu. Nakon lekcije opisane u članku, možemo zaključiti da su učenici uspjeli izvući najvažnije podatke, da su stekli važno nastavno sredstvo te da su upoznali nove izvore za učenje na temu Prvog svjetskog rata. Učenici su bili aktivni dva školska sata, nastava je cijelo vrijeme bila dinamična i zanimljiva učenicima, koji su međusobno surađivali i što je najvažnije, bili su sukreatori procesa učenja i stoga suodgovorni za prijenos i usvajanje znanja.

Literatura

  1. Brodnik, Vilma. Formativno spremljanje in vrednotenje znanja in učenja. Pristup na: https://jazon.splet.arnes.si/formativno-spremljanje-in-vrednotenje-znanja-in-ucenja/ (kolovoz 2021).
  2. Hattie, John (2012). Visible learning for teachers. New York&London: Routledge.
  3. Hattie, John. Visible learning, Tomorrow‘s Schools, The Mindsets that make the difference in Education. Pristup na http://www.vs-kombre.kk.edus.si/komercialist/visiblearning.pdf (kolovoz 2021).
  4. mag. Kerndl, Milena (2014). Bralna pismenost – bralne učne strategije. Gradivo za seminarje. Zavod RS za šolstvo.
  5. Pečjak, Sonja, Gradišar, Ana (2015). Bralne učne strategije. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
  6. Peršolja, Mateja (2016). Kako formativno spremljati?, gradivo za predavanje. Zavod RS za šolstvo.
  7. William, Dylan (2013). Vloga formativnega vrednotenja v učinkovitih učnih okoljih. V: O naravi učenja. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.

History in the classroom

tina_jancar

Tina Jančar

“People will not look forward to posterity, who never look backward to their ancestors.” (Edmund Burke 1729-1797)

Summary

The aim of this article is to give you a few reasons why local history is important to learn, study and be aware of. History provides context for everything that we see around us today, and the key to understanding the world we find ourselves in now is to see how I came to be.

Keywords: history, hometown, study, cultural and historical monuments.

Introduction

Before I even begin, let us ask ourselves, what does history even mean. Well, according to the dictionary definition, history is the study of past events, more specifically connected to human affairs. Academically, history is an umbrella term that encompasses different fields of study.

History

History is an important and interesting field of study because it grounds every one of us in our roots. Ethnic, national and cultural identity are all very real subjects, and studying the history of our home towns, nationality and related regions can give us a deeper, more meaningful glimpse into our ancestral pasts, and how we got to where we are today. Studying history can also give us insight into why our culture does certain things, and how the past has shaped it into what we know now. This relates directly to our next reason why history is important. (Udemy Editor, February 2020)

Local history teaches us about the human condition

Local history is the study of history in a local context, often concentrating on events that affected a local community: people or places of a particular village or town. No matter how different you are, you have a shared history in the city that you live in. As we learn about people or places that were important years ago in our town or city, we realize that those residents reared children. As we learn about these shared experiences, one can often visit preserved historical landmarks within a city. These preserved landmarks serve as sources for first-hand accounts of the people who experienced life in the community – decades or centuries earlier.

In the classroom

Local history comes alive in a classroom. When students are able to read, visit a historical place, look at an artefact, appreciate images or study real documents and that is how we create connections.

In the classroom teacher could start introducing students to their home-town history since first class. Studying local history is essential for knowing and understanding past life of a country, continent or the world. Being aware of the surrounding means, students are trying to understand events and society in the past; changes and their reasons and consequences, people and their needs, especially conflicts and rules in the society. With studying local history students are trying to find connection with the area they live in, they are getting knowledge about their home place, and they become more sensitive to social changes. Therefore they get included easier in their social environment and are able to cooperate in it.

All local content should be included in all primary school subjects, especially history. Students can study the past and present of their home town, they could have an access to different resources and they can include themselves in different school projects or personal school researches.

In primary school curriculums that include content of history of own town are obligatory in following subjects: learning about the environment, society, history, geography, music and citizenship education and ethics.

Research

I did a short research how well students knew their home-town historical and cultural monuments. Research involved 36 students of fourth and fifth grade of nine-year primary school.

All fourth and fifth graders knew the crest of their home town. I predicted they knew this because their crest can be found all over town including the entrance of the school.

The next question was about the meaning of the signs inside the crest. 69 % of students knew that there is a bridge, 50 % of them knew about the grapes sign, but only 44 % said, there is also a river. Reason students do not know the meaning of cultural and historical monuments in the crest most likely means that they never paid attention what their crest represents or they simply forgot what was presented on it. (Picture1: A home-town’s crest)

Two famous people were born in their hometown but only 48 % of students knew about one and 35 % students knew about the other one. (Picture2: A home-town’s monument)

Last question was about their cultural and historical monuments. 63 % of students recognised both of them (the church and the stone). Just the church was recognised by 35 % of students and the stone by 65 % of students. (Picture3: The stone) (Picture4: The church)

My conclusion is that at least half of the students know the basic historical and cultural monuments of their home town.

Conclusion

Researching the past is one big learning curve. When we discover something new, we open again some new undiscovered territories. In my opinion schools should commit more about teaching children of their roots and history of place they come from.

Literature

  1. Udemy Editor (2020, February). Why is History Important? An Overview For the Reluctant Learner. https://blog.udemy.com/why-is-history-important/

Može li informatika bez matematike?

gordana_SS

Gordana Sekulić-Štivčević

Sažetak

Posao sadašnjosti i budućnosti jest programiranje, stoga će dobri programeri brzo pronaći dobro plaćen posao. Većina programera voli i razumije matematiku. Moraju li programeri biti dobri matematičari? Koliko će nam znanje matematike olakšati rješavanje problemskih zadataka u programiranju?

Ključne riječi: programiranje, matematika, povijest, logičke pogreške.

Zavirimo u povijest

U prošlosti su matematičari dali velik doprinos razvoju računalstva. U nastavku ćemo se prisjetiti nekih matematičara.

Blaise Pascal

Blaise Pascal, francuski matematičar, fizičar i filozof, napravio je Pascalinu (prvi računalni stroj). Pascal je počeo raditi Pascalinu (aritmetički kalkulator koji je mogao zbrajati i oduzimati) kad je imao 19 godina kako bi pomogao svom ocu porezniku. Stroj je mogao raditi s brojevima do 9 999 999. Stroj je koristio dekadski brojevni sustav i nije bio dovoljno precizan pa je proizvodnja i prodaja prekinuta.

imageimage
Slika 1. Blaise Pascal                             Slika 2. Pascalina

Charles Babbage

Charles Babbage, engleski matematičar i filozof, tvorac je diferencijalnog i analitičkog stroja. Diferencijalni stroj mehaničko je računalo koje je dizajnirano za računanje polinomnih funkcija, ali se mogao koristiti i za aproksimaciju. Stroj nije dovršen za vrijeme Babbbageova života. U čast 200. godišnjice rođenja matematičara Londonski Muzej znanosti konstruirao je Diferencijalni stroj 2 koji je bio potpuno funkcionalan i ispisivao točno rješenje na 31 znamenku, što je tri puta više znamenaka nego što ispisuje današnji prosječan kalkulator.

Analitički je stroj radio s binarnim brojevnim sustavom i imao sastavne dijelove kao današnja računala (ulazno-izlaznu jedinicu, jedinicu za pohranjivanje podataka, centralnu jedinicu za obradu podataka – procesor, programski jezik).

imageimage
Slika 3. Charles Babbage               Slika 4. Babbageov stroj

Alan Turing

imageAlan Turing, britanski matematičar, kriptograf i teoretičar računarstva, smatra se ocem modernog računarstva. U vrijeme Drugog svjetskog rata sudjelovao je u izgradnji Colossusa, stroja koji je služio za dešifriranje poruka, a nakon rata proučavao je umjetnu inteligenciju.

Slika 5. Alan Turing

A kako je danas?

Vratimo se u sadašnjost i to na same početke učenja programiranja. Pri upoznavanju s novim programskim jezikom najveći problem učenicima predstavlja sintaksa programskog jezika. Kako bi počeli pisati programe, učenici moraju naučiti sintaksu programskog jezika, zapamtiti ključne riječi i pravila. No je li to najveći problem u programiranju? Nije. Programski će nas jezik upozoriti ako neispravno napišemo ključnu riječ. Obično su ključne riječi napisane u drugoj boji (npr. u Pythonu su to zelena, ljubičasta, crna i crvena boja). Možemo načiniti „šalabahter“ ili tablicu s popisom naredbi, funkcija i operatora te ju koristiti u početnom pisanju programa. U čemu je onda problem kod programiranja? Zašto je programiranje tako teško, ali i tako traženo?

Obično se kod početnika u programiranju, koji uspješno napišu program koji radi, dogodi euforija.

Pogledajmo nekoliko jednostavnih primjera.

Dijeljenje dva broja

Primjer 1. Napiši program koji će za dva učitana broja ispisati rezultat aritmetičkih operacija. Za rješavanje zadatka potrebno je poznavati naredbe za unos i ispis podataka te aritmetičke operatore (int, input, print, +, -, *, /).

imageSlika 6. Rješenje zadatka

Ako su ulazne vrijednosti argumenata 3 i 4, rezultat će biti kao na slici 7.

imageSlika 7. Ispis rezultata

Unesemo li argumente 4 i 0, dobit ćemo rezultat koji je prikazan na slici 8.

imageSlika 8. Ispis rezultata pri dijeljenju s 0

Program nas je porukom upozorio na grešku: dijeljenje s 0 nije dopušteno (ZeroDivisionError: division by zero).

Popravimo program da radi

Program ćemo popraviti tako što ćemo dodati ograničenje, odnosno ispitat ćemo je li djelitelj jednak 0. Ako jest, nećemo izvršiti operaciju dijeljenja.

imageSlika 9. Popravljen zadatak

Sada program radi za sve parove brojeva (unesene vrijednosti). U ovom primjeru olakšavajuća je okolnost što program ispisuje poruku o greški te ga lako možemo popraviti.

Pogledajmo sljedeći jednostavan primjer koji će ispisivati rezultate za sve ulazne vrijednosti bez upozorenja o greški, a neće dobro rješavati postavljeni zadatak.

Opseg trokuta

Primjer 2. Napiši program koji će zatražiti unos tri stranice trokuta te izračunati i ispisati opseg trokuta.

Formulu za računanje opsega trokuta znaju gotovo svi učenici prvog razreda srednje škole. Vjerojatno ova rečenica zvuči banalno, ali formulu za opseg i površinu kruga veliki broj učenika ne zna. Razlog je taj što i nakon završene gimnazije, kad se polaže matura iz više razine matematike , nije potrebno napamet znati spomenute formule. No vratimo se na naš zadatak.

image
Slika 10. Rješenje zadatka

image
image
image
Slika 11. Ispis rezultata

Upisali smo nekoliko primjera za dužinu stranica i program je izračunao opsege. Gotovo svi učenici „uspješno“ riješe zadatak te im nije jasno zašto rješenje nastavniku nije prihvatljivo. Kad ih se uputi da konstruiraju trokute s podacima iz primjera, postaje jasno da je prije računanja opsega potrebno ispitati postoji li trokut sa zadanim stranicama. I tu nastaje razočaranje u programiranje. Zapravo shvate da pisanje programa nije opušteno nizanje naredaba i da je potrebno puno razmišljati i promišljati.

Riješimo ispravno zadatak: prije računanja opsega trokuta trebamo ispitati je li zadovoljen uvjet da je svaka od stranica trokuta manja od zbroja druge dvije stranice.

image
Slika 12. Popravljen zadatak

Iz navedenog se postavlja pitanje jesmo li napretkom tehnologije i računala „oslobodili“ učenike od razmišljanja te ima li to koristi za njih? Trebaju li programeri poznavati matematiku?

Pro et contra na satovima povijesti

natasa_cupeljic

Nataša Čupeljić

Sažetak

Svrha rada s nadarenim učenicima na satovima povijesti jest proširiti i produbiti njihova osnovna znanja, potaknuti kritičku prosudbu povijesnih činjenica, otkriti uzročno-posljedične veze, brzo uočavanje razlika u povijesnom vremenu i prostoru i još mnogo toga. Kada govorimo o darovitim učenicima na satovima povijesti, moramo naglasiti da su to učenici koji pokazuju iznimno zanimanje i znanje iz područja povijesti, ali nije rečeno da su ti učenici identificirani kao nadareni učenici. Organizacijski pristup rada s nadarenim učenicima je zajedničko obrazovanje nadarenih učenika s drugim učenicima, uz neke dodatne oblike rada s njima. Dodatni oblici rada s nadarenim različiti su na satovima povijesti. Nastavnici povijesti mogu potaknuti darovite učenike dodatnim i težim zadacima, pripremama za natjecanja, istraživačkim zadacima, a jedan od dodatnih oblika rada koji će se predstaviti je rasprava/debata.

Ključne riječi: rad s nadarenim učenicima, povijest, rasprava/debata.

Uvod

Daroviti i talentirani učenici ne pokazuju iste osobine ili kvalitete, već čitav niz individualnih razlika, pa ih ne možemo svrstati u neku homogenu grupu. Daroviti i talentirani učenici često pokazuju natprosječne sposobnosti i predanost, ali ne uvijek u skladu s društvenim normama i nastavnim planom i programom. Djetetovi darovi i sposobnosti mogu se pojaviti u različitim životnim fazama, a mogu se pojaviti na jednom ili više područja.

Međutim, čini se da mi i dalje posvećujemo premalo pozornosti učenicima koji su talentirani za samo jedno polje, u ovom slučaju polje povijesti. Na satovima povijesti od nadarenog učenika očekuje se da više surađuje, kritički procjenjuje povijesne činjenice, otkriva uzročno-posljedične veze, brzo uočava razlike u povijesnom vremenu i prostoru, radi u grupama ili možda u parovima. Organizacijski pristup rada s darovitim učenicima je zajednička obuka nadarenih učenika s ostalim učenicima, uz neke dodatne oblike rada s njima.

Različiti su dodatni oblici rada koji potiču “rast” nadarenih učenika. Takve talentirane učenike potičemo na posebne, dodatne i teže zadatke, pripreme za natjecanja, istraživačke zadatke, povijesne ekskurzije, povijesne radionice, subotnje lekcije … a jedan od dodatnih oblika rada koji će se predstaviti je rasprava/debata.

Rasprava/Debata

Debata je jedna od najboljih metoda za razvijanje kritičkog mišljenja. Učenici također vole koristiti ovu metodu rada, jer zahtijeva mnogo istraživanja i razmišljanja od njih. U raspravi učenici moraju biti spremni braniti svoje argumente, analizirati i kritički procijeniti argument druge strane, braniti svoje argumente i ta činjenica ih dovodi do kritičkog razmišljanja. Rasprava potiče učenike da kritički vrednuju stečeno znanje, prodube ga, traže nova objašnjenja, istražuju dalje, kritički analiziraju suštinu predstavljene argumentacije i predlažu nova rješenja (ZIP, 2013).

U školi talentirani učenici od 7. do 9. razreda sudjeluju u povijesnim raspravama. U 7. razredu (3 učenika), 8. razredu (2 učenika) u 9. razredu (4 učenika). U ovom slučaju govorimo o učenicima koji pokazuju iznimno znanje i zanimanje za povijest, ali inače nisu svi identificirani kao nadareni.

Rasprave o povijesti tako se odvijaju u učionici u svim gore spomenutim razredima, od 7. do 9. razreda.

  • Broj učenika / debatera u svakom timu: 3 (jedan učenik iz 7., 8. i 9. razreda).
  • Broj timova u jednoj debati: 2, jedan tim brani izjavu rasprave, drugi je odbija.

Broj govora po stranici:
Izjava o raspravi pripremljena je rasprava, što znači da u njezinu sastavu sudjeluju talentirani učenici. učenici o tome uče najmanje 14 dana prije izvedbe, tako da imaju dovoljno vremena za pripremu.

Ove su godine talentirani već raspravljali o sljedećim tvrdnjama:

7. razred:

  • Etruščani su utjecali na Rimljane više od Grka.
  • Državni sustav Atene bio je bolji od državnog sustava Sparte.

8. razred:

  • Razmjena dobara između Novog i Starog svijeta bila je korisnija za potonji.
  • Reforme Marije Terezije i Josipa II. donio bolji život slovenskom poljoprivredniku.

9. razred:

  • Propaganda je imala tijekom Prvog svjetskog rata važnu ulogu.
  • SAD nisu smjele bacati atomsku bombu na Japan 1945. godine.

Planiranje i provođenje rasprave odvija se u 4 faze (Rupnik Vec i Kompare, 2006):

  • Pregovaraju.

Učenici se najprije upoznaju s izravnom izjavom koja će biti predmet sukoba argumenata. Učenici se odlučuju raspravljati o odabranom stavu i dijele se u dva tima od kojih svaki ima tri člana. Jedan tim – zastupnička grupa – brani argument rasprave, druga – suprotstavljena grupa – to odbacuje.

  • Priprema za raspravu (istraživački postupak).

Tijekom pripreme za raspravu, učenici istražuju resurse, prikupljaju i odabiru informacije, konstruiraju argumente i protuargumente … Prvi dio priprema za raspravu može se odvijati u školi. Potičemo sve studente da predstave ideje za i protiv odabrane izjave. Većina priprema za raspravu odvija se izvan učionice: učenici se prvo pripremaju za raspravu pojedinačno. Svaki debater (govornik) istražuje resurse i prikuplja informacije, a suradnja između članova grupe važna je u izgradnji argumentacije – pripremi argumenata i protuargumenta.

Učitelj ima mentorsku ulogu u pripremi za raspravu … savjetuje pri izradi argumenata, vodiče u pronalaženju resursa, koordinira suradnju između članova grupe.

  • Vođenje rasprave.

Tijek rasprave strukturiran je unaprijed i slijedi pravila o tome kako govora zagovaračkih i oporbenih grupa slijede jedna drugu, na sadržaj govora svakog od govornika i na vrijeme koje im je na raspolaganju. Sastavni dio zadatka svakog od govornika je iznijeti argumente u prilog vlastitom stavu i odbaciti argumente protivničke grupe. Tijekom govora nitko ne bi trebao ometati govornika. Svaka grupa ima 3 minute vremena pripreme između govora.

Studenti koji slušaju raspravu aktivni su tijekom rasprave, jer bilježe tok rasprave i kontinuirano (barem otprilike) analiziraju i ocjenjuju argumente obje skupine.

  • Analiza i refleksija rasprave.

Važna sastavnica metode rasprave je i analiza i refleksija rasprave koju provodimo nakon rasprave. Debateri i učenici koji su slušali raspravu prvo pojedinačno razmišljaju o događajima uz pomoć pitanja, nakon čega slijedi analiza i refleksija rasprave koju je učitelj moderirao u frontalno vođenom razgovoru.

U postupak pripreme i provođenja rasprave uključeni su samo talentirani studenti, a uloga ostalih učenika presudna je u četvrtom dijelu rasprave, odnosno promišljanju same rasprave. Na kraju rasprave, drugi studenti mogu dignuti ruke ili glasati tajnim glasanjem kako bi odlučili koja je grupa branila svoj stav uvjerljivije (za ili protiv tvrdnje o raspravi) ili koja je argumentacija grupe bila jača u raspravi.

Zaključak

Rad s nadarenim učenicima na satovima povijesti poseban je izazov za učitelja, jer u ovom slučaju govorimo o učenicima koji su izuzetno znatiželjni, puni znanja i informacija, što često iznenađuje i samog učitelja. Talentirani učenici mogu iznenaditi sa pitanjima na koja nastavnik nema odgovor u svojoj glavi. Naravno, u ovoj situaciji nema ništa loše, pogotovo zato što potiče i učenike i nastavnike da otkriju nova znanja i prodube i prošire ono što su već naučili. Zapravo to je suština i cilj rada s nadarenim učenicima.

Literatura

  1. Drago Žagar, Jana Artač, Tanja Bezič, Mirt Nagy, Sonja Purgaj, odkrivanje in delo z nadarjenimi učenci: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/Drugi-konceptualni- dokumenti/Odkrivanje_in_delo_z_nadarjenimi_ucenci.pdf (pridobljeno: 18. 3. 2020)
  2. Rupnik Vec, T. in Kompare, A. (2006). Kritično mišljenje v šoli. Strategije poučevanja kritičnega mišljenja. Ljubljana, ZRSŠ, 34 str.
  3. Virginia Z. Ehrlich, (1989). Gifted Children, A Guide for Parents and Teachers, Trillium Press. New York, str. 5
  4. ZIP, Za in Proti, Misliti in govoriti boljši svet, avgust 2013, str. 7

Implementacija mrežnoga dnevnika u nastavnu jedinicu

marjana_TP

Marjana Tratnjek Pavc

Sažetak

Većina korisnika primjenu mrežnoga dnevnika smatra mogućnošću provedbe svojega razmišljanja ili ideja. Mnogi ga doživljavaju kao alat za ostvarenje promjena. U odgojno-obrazovnome procesu može se koristiti kao novo, privlačno pomagalo za prosljeđivanje nastavne građe. Cilj članka jest predstaviti primjer uporabe mrežnoga dnevnika u nastavi povijesti.

Ključne riječi: IT, mrežni dnevnik, povijest

Uvod

U suvremenoj se školi velika pozornost posvećuje složenosti nastavnoga rada, čemu pripada i informacijska tehnologija u nastavi. Obrazovanje djece u školi treba prilagoditi vremenu i prostoru u kojemu žive, treba ih obrazovati i osiguravati im širok opseg vičnosti koje će im pomoći u budućnosti, kako bi mogli savladavati brz razvoj tehnologije u društvu. Danas biti računalno nepismena osoba znači biti osoba bez mogućnosti sudjelovanja u suvremenom informacijskom društvu, osoba bez prilika i mogućnosti za bolji život. Stoga informacijska tehnologija (IT) postaje sve značajniji čimbenik učenja, što od učitelja zahtijeva prilagodbu i učinkovit odziv na napredak, inovativnost, a prvenstveno stručnu potkovanost i korištenje IT-a kao sredstva za osiguravanje iskustva učenja. Uporaba IT-a ovisi o učiteljevu vjerovanju i pristupu podučavanju te razumijevanju potencijala koji IT pruža.

Primjena mrežnoga dnevnika u nastavi povijesti

Jedan od općih ciljeva nastavnoga plana povijesti jest razvijati spretnosti uporabe povijesnih izvora i informacija kod učenika, primjenom informacijske tehnologije (IT) te omogućiti učenicima da svoje znanje predstavljaju, između ostalog, koristeći i IT (Program, 2011.).

U nastavi povijesti zalažem se za ostvarivanje navedenih smjernica iz nastavnoga plana, a usto i ne samo obogaćivanje nastave već i, kod učenika, razvijanje sposobnosti za samostalno učenje, kritičnu ocjenu informacija, traženje rješenja za postavljene probleme, ujedno ih osposobljavajući za cjeloživotno učenje. U tu svrhu u nastavi koristim i mrežni dnevnik.

Kod takvoga načina podučavanja učenici preuzimaju aktivniju ulogu u učenju korištenjem e-građe te traženjem, prikupljanjem, obradom i vrednovanjem vjerodostojnih informacija s interneta. Osim toga, učenici mogu birati vrijeme i mjesto učenja te preuzimaju odgovornost za svoje učenje. Takvo je učenje primjereno za učenike koji su iz različitih razloga dulje odsutni s nastave. Učenje u mrežnome dnevniku obilježeno je i nedostacima, poput manjega nadzora učitelja nad učenicima, manjak socijalnih kontakata i motivacije za učenje, opremljenost učenika tehnologijom. Učitelj ne može mijenjati tijek nastavnoga sata niti ga prilagoditi raspoloženju učenika, kao što to omogućuje klasična nastava. Tome obliku učenja također nedostaje neverbalna komunikacija između učitelja i učenika (mimika lica, kontakt očima).

Mrežni dnevnik u nastavu uključujem za usvajanje novih nastavnih, prvenstveno izbornih, sadržaja te objavu informacija korisnih za učenike.

Prilog u nastavku predstavlja implementaciju mrežnoga dnevnika pri razmatranju izborne nastavne jedinice Drevna Kina, kao sastavnoga dijela izborne teme Stara Indija, Kina, Amerika (Program, 2011.). Ciljevi koje ostvarujemo odnose se na to da učenici samostalno, uporabom internetskih izvora:

  • na karti definiraju gdje su se razvile civilizacije plodnoga polumjeseca te gdje se razvila prva civilizacija Kine;
  • analiziraju glavna dostignuća Drevne Kine na području arhitekture, znanosti, umjetnosti;
  • analiziraju društveno-političke i vjerske značajke Drevne Kine;
  • razvijaju spretnosti prostorne i vremenske reprezentativnosti;
  • razvijaju sposobnosti oblikovanja samostalnih zaključaka, pogleda, mišljenja, stajališta, izvornih prijedloga i rješenja.

Tijek nastavnoga sata

Učenici uz vođenje i samostalno pretražuju informacije na danim internetskim stranicama, čitaju tekstove objavljene na mrežnome dnevniku, gledaju video-sadržaje i zapisuju rješenja postavljenih pitanja (radni list, objavljen na mrežnome dnevniku) u bilježnicu.

1. Uvodna motivacija:

a) Ponavljanje nastanka prvih država:

2. Usvajanje:

a) Drevna Kina

3. Zaključak:

a) Ponavljanje teme Drevna Kina:

Sudjelovanje u mrežnome dnevniku na poveznici: http://blogzgodba.blogspot.si/

Fototrenutci

Razmatranju nastavnoga sadržaja posvećujem dva školska sata. Aktivnost završavamo refleksijom učenika, a oni pritom iznose kako su se osjećali na nastavi, što su naučili, koja znanja razumiju i predlažu unapređenja. Redovita i konkretna povratna informacija svakako ima smisla jer na taj način učenici mogu saznati što su napravili dobro i što možda ne treba unaprjeđivati kako bi se usvojili postavljeni ciljevi. Pritom ne zaboravljam istaknuti ono što je dobro.

Zaključak

Nastava uz korištenje mrežnoga dnevnika zasigurno je dinamičnija te su učenici jače motivirani i spremni raditi, a ujedno odgovora različitim tipovima učenja i omogućuje razvoj kreativnosti kod učenika i učitelja. Negativna strana takvoga rada jest prevelik utrošak vremena na usvajanje nastavnih sadržaja jer učenicima treba puno vremena kako bi pročitali i pregledali građu te zatim riješili pisani zadatak; a godišnji plan rada ograničava razmatranje na kratko vrijeme. Mrežni dnevnik nije primjereni medij za provjere i ocjenjivanje znanja. Učitelj preko njega može objavljivati aktualan nastavni sadržaj, bilješke, standarde znanja, primjere zadataka, aktualne obavijesti za učenike i roditelje, umetati slike, video-sadržaje i sl.

Zaključujem kako većina učenika rado sudjeluje u takvome načinu podučavanja, prvenstveno oni učenici koji imaju razvijene radne navike te su u učenju samostalni i odgovorni i imaju već oblikovane ciljeve koje žele ostvariti u budućnosti. No, s druge strane, učenici kojima znanje ne predstavlja vrijednost, koji nemaju dovoljno motivacije za učenje ni razvijene radne navike, takvo podučavanje prihvaćaju suzdržano ili ga čak otklanjaju, prije svega rad na daljinu obično ne obavljaju jer im individualan rad predstavlja prevelik napor. Smatram da je potrebno kritično razmotriti što će se postići uporabom IT-a u nastavi i kad bismo ju koristili. Dakako, takav oblik nastave ne može zamijeniti klasičnu nastavu u kojoj učitelj na nastavnome satu može prilagođivati metode, oblike rada, ovisno o zainteresiranosti sudionika nastavnoga procesa.

Literatura

  1. Brodnik, V. (2016.), Smjernice za uporabu IKT-a u predmetu povijesti (radna verzija), Zavod Republike Slovenije za školstvo, Ljubljana. Preuzeto s poveznice: https://www.zrss.si/digitalnaknjiznica/smernice-ikt-zgo/files/assets/common/downloads/publication.pdf
  2. Program osnovne škole – povijest: Nastavni plan (2011.), Ministarstvo školstva i športa; Zavod Republike Slovenije za školstvo, Ljubljana. Preuzeto s poveznice: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_zgodovina.pdf

Hrvatski narodni preporod na drugačiji način

Sonja Poljak, mr.sc. povijesti

Sažetak

Korelacija tema nastavnih predmeta Povijesti i Hrvatskog jezika vrlo je česta. Mnogo je dodirnih točaka u raznim temama. Jedna od tema u koju smo se školske godine 2018./2019. upustile kolegica i ja, bila je tema Hrvatski narodni preporod. Dugo smo razmišljale kako učenicima približiti nastavne sadržaje na nov, zanimljiv i kreativan način. U konačnici smo se odlučile na istraživačku povijest i dramske metode.

Ključne riječi: povijest, hrvatski jezik, Hrvatski narodni preporod, dramske metode, timski rad.

Uvod

Mislim da se tema Hrvatski narodni preporod treba obrađivati u suradnji Povijesti i Hrvatskim jezikom kako bi učenici razumjeli važnost borbe za hrvatski jezik i ulogu književnika toga doba te stavili njihova djela u povijesni kontekst čime bi dobili cjelovitu sliku o povijesnoj situaciji u Hrvatskoj u prvoj polovici 19. stoljeća i uočili važnost uloge književnika preporoditelja u to doba.

Primjer aktivnosti

Odlučila sam odraditi temu Hrvatski narodni preporod na drugačiji način. Podijelila sam učenike u grupe. Svaka grupa dobila je jednu temu za obraditi. Kod obrade, osim teksta i slikovnog materijala u udžbeniku, učenici su dodatne informacije tražili u enciklopediji: Hrvatska enciklopedija i Proleksis enciklopedija.

Osim toga gledali su kratke video isječke o preporoditeljima:

i druge video isječke TV kalendara.

Koristili smo i povijesne izvore te fotografije vezane uz preporodno razdoblje kako bi shvatili povijesnu problematiku, a analizom slikovnog materijala dobili uvid i u gospodarske i kulturne prilike onog doba. Smatram da je izuzetno važno povezivanje različitih društvenih, političkih i gospodarskih procesa i događaja te utvrđivanje njihove međusobne interakcije.

Grupe:

Grupa 1 – Hrvatska pred preporodom – političke i gospodarske prilike
Grupa 2 – Janka Draškovića – politički i gospodarski program
Grupa 3 – Ljudevit Gaj – začetnik preporoda
Grupa 4 – Ivan Kukuljević Sakcinski- začetnik hrvatskog identiteta
Grupa 5 – Književnici-preporoditelji
Grupa 6 – Stranke i politički sukobi

Nakon istraživanja svoje su spoznaje analizirali i objedinili, a rezultate prezentirali pred razredom koristeći razne digitalne alate (Coggle,Popleti , Piktochard, Learning Apps, ili PowerPoint Prezentacije). Na crti vremena predstavili su ciljeve preporoditelja i njihova postignuća te uvidjeli da se borba za hrvatska politička prava i povijesni prostor nastavlja.

Odlučili smo svoje uratke predstaviti drugim učenicima i tu nam se priključila kolegica iz Hrvatskog jezika s idejom da povežemo ove sadržaje oba predmeta u jedan mali projekt vezan uz Dane hrvatskog jezika.

Učenici su pod budnim okom učiteljice Hrvatskog jezika uvježbavali govor Ivana Kukuljevića Sakcinskog, iznosili političke ideje Janka Drškovića, krasoslovili pjesme Petra Preradovića, Antuna Mihanovića, budnice Ljudevita Gaja.

Na završnoj manifestaciji vezanoj uz obilježavanje Dana hrvatskog jezika naši učenici su svojim izvedbama predstavili Janka Draškovića koji je prisutne uveo u političke i kulturne prilike prve polovice 19. stoljeća u Hrvatskoj; književnici i pjesnici su izveli svoja domoljubna djela, a Ivan Kukuljević Sakcinski održao je svoj znameniti govor. U realizaciju nam se priključila i učiteljica Glazbene kulture koja je sa zborom uvježbala budnicu Još horvatska ni propala u kojoj je solistički dio izvela učenica u ulozi Sidonije Erdödy Rubido.

ManifestacIMG_5937iju su upotpunili gosti – Udruga Potkalnički plemenitaši koji su nam predstavili salonsko-građanske plesove iz prve polovice 19. stoljeća.

Slika 1. Udruga Potkalnički plemenitaši

Kako bi se učenicima što bolje približilo razdoblje prve polovice 19. stoljeća i sama manifestacija bila što vjernija, a doživljaj što potpuniji – pomogli su nam Hrvatsko IMG_5934narodno kazalište iz Varaždina i Turistička zajednica Grada Ivanaca koji su nam posudili kostime.

Slika 2. Učenici uključeni u Projekt Hrvatski narodni preporod

IMG_5931Oduševljenje učenika koji su sudjelovali i onih koji su došli na manifestaciju Hrvatski narodni preporod povodom Dana hrvatskog jezika bilo je neprocjenjivo.

Slika 3. Manifestacija Hrvatski narodni preporod

Isti projekt predstavili smo na manifestaciji Noć knjige u Gradskoj knjižnici i čitaonici Gustav Krklec u Ivancu. Nakon toga je bila organizirana radionica pod vodstvom knjižničare, a kao rezultat radionice nastala je knjižica Hrvatski narodni preporod. Ivan Kukuljević Sakcinski.

IMG_5918IMG_5921

Slika 4. i 5.Knjižica Hrvatski narodni preporod

Zaključak

Učenici su čitavo vrijeme bili aktivni sudionici projekta, iznosili svoje ideje, stjecali nova znanja te razvijali vlastitu kreativnost. Takvim radom kod učenika se potiče u prvom redu timski rad, tolerancija i prijateljski odnosi; učenici međusobno komuniciraju, dogovaraju se, prenose znanje jedni drugima. Nadalje, razvijaju sposobnost kritičkog mišljenja i rješavanja problema. Motivacija za rad je veća, a razvija se i kritičnost i samopoštovanje kod učenika.

Literatura

  1. Agičić, D.(2017.). Vremeplov 7, udžbenik povijesti za sedmi razred osnovne škole. Zagreb, Profil.
  2. Knezović, M. (2005.). Hrvatski narodni preporod, priručnik za napredno učenje povijesti. Zagreb, Profil.
  3. Macan, T.(2013.). Povijest hrvatskog naroda. Zagreb, Školska knjiga, 191-201; 237-238.)
  4. Šidak, J.(1990.). Hrvatski narodni preporod-ilirski pokret

Sodelovanje z lokalnimi društvi

tadeja_bogdan

Tadeja Bogdan

Ja, sodelovanje je pomembno! 

V prispevku bom spregovorila, kako je pomembno povezovanje različnih ustanov, ljudi, znanj. Živimo v družbi, v kateri se prepletajo življenja pripadnikov različnih generacij. Za uspešno delovanje in sodelovanje teh pripadnikov sta potrebna medgeneracijsko sodelovanje in solidarnost. Ljudje smo del družbenega okolja, v katerem živimo, rastemo in delujemo. Da bi otroci lahko sodelovali z okoljem, nanj vplivali in ga pozneje aktivno spreminjali, morajo postopoma spoznavati bližnje družbeno okolje in hkrati dobivati vpogled v širšo družbo. Otroci se preko spoznavanja svojega domačega kraja seznanijo s tem, kako so ljudje tod živeli v prejšnjih časih, poleg tega pa postopoma spoznavajo zgodovinske spremembe v širši družbi in svetu. Vpetost šole v širši družbeni prostor dovoljuje soustvarjanje kulture, hkrati pa ta povezanost vpliva na otrokov odnos do življenjske realnosti.

Na naši šoli, OŠ Srečka Kosovela Sežana Slovenija, izvajamo različne aktivnosti medgeneracijskega sodelovanja in različne oblike sodelovanja z lokalno skupnostjo. Sama sem do sedaj sodelovala z domom upokojencev in društvom Sožitjem iz Sežane, v letošnjem letu pa sem navezala stik z Zavodom Dobra pot. Tu so združeni posamezniki, ki so jim skupni ljubezen do narave, spoštovanje do kulturne dediščine prednikov, želja po sodelovanju in povezovanju z ljudmi in spreminjanju medčloveških odnosov ter veselje do življenja in dela. Prek delovanja v projektih si prizadevajo pokazati vzor družbeno-koristnega delovanja in spomniti na to, da vsak lahko nekaj dobrega prispeva. Verjamejo, da bojo z združenimi močmi, z mislijo na naše kulturno in naravno izročilo ter z inovativnim sodelovanjem ustvarili dobro prihodnost, kjer bo zaživela vrednota skupnega dobrega in sonaravnega delovanja.

V novembru in decembru sta potekali na šoli dve tematsko različni delavnici. Petošolci, ki obiskujejo neobvezni izbirni predmet tehnika, so s pomočjo deklet izdelali vsak svojo ptičjo hišico in opleteno steklenico. Dejavnosti so bile za učence izjemno zanimive, saj tovrstne dejavnosti vidijo le občasno na televiziji. Ljudske običaje je potrebno ohranjati in negovati, ter prenašati iz roda v rod. Srečna sem, da so še vedno ljudje, ki ne počnejo vsega samo zaradi denarja. Dekleta iz Zavoda Dobra pot so učencem omogočile brezplačni delavnici. Kadar stopimo skupaj, bogatimo drug drugega!

Samostalno istraživanje povijesti uz Pinterest

miljenko_hajdarovic

Miljenko Hajdarović

Sažetak: Nastavnici povijesti podučavaju o prošlosti, ali metode podučavanja nipošto ne smiju biti iz prošlosti. Sve veći potencijal u podučavanju povijesti pruža internet i društvene mreže. Uz najpopularniju mrežu Facebook učenici srednjih škola sve češće koriste i mreže poput Ask, Twitter, Pinterest i druge. Pinterest je specijalizirana društvena mreža u kojoj se stvaraju javni i privatni albumi fotografija. Kao takav povjesničarima nudi zanimljivu platformu za „učenje izvan učionice“ ili informalno samostalno istraživanje.

Ključne riječi: IKT, Pinterest, nastava povijesti, društvene mreže

Učenje povijesti je složeni proces u kojem učenici moraju razviti razne vještine kako bi usvojili ključne pojmove, znali ih povezivati u smislenu cjelinu uzročno posljedičnih veza te kako bi događaje znali uključiti u prostorno vremenski koncept. Tijekom klasične nastave vrlo je važna zadaća motiviranje učenika kako bi se aktivirala želja za istraživanjem i učenjem. U današnje umreženo vrijeme možemo iskoristiti potencijal društvenih mreža koje nam mogu poslužiti kao didaktički alat za informalno učenje. Velika većina srednjoškolaca koristi neku od društvenih mreža, a mnogi od njih kombiniraju više društvenih mreža istovremeno. Temeljna zadaća nastave povijesti je probuditi istraživača prošlosti u učeniku i dati mu temelje za istraživački rad i tumačenje izvora.

imagePinterest je društvena mreža za dijeljenje grafika koja dopušta korisnicima stvaranje i organiziranje tematskih zbirki. Posjetitelji mogu pregledavati različite „ploče“ (galerije), a članovi mogu objavljivati grafike, organizirati ploče, „re-pin“ (prelijepiti!) grafike na vlastite ploče ili kliknuti na „like“ (poznato s Facebooka). Tijekom redovite nastave teško je učenike uključiti u sve nastavne aktivnosti pa često pokušavam pronaći načine kako zaokupiti njihovu pažnju u vrijeme koje provode na internetu.

Proučavanjem funkcija Pinteresta shvatio sam da nudi mogućnost stvaranja sigurne i kontrolirane baze podataka za istraživanje kakvu je u „Nastava europske povijesti 20. stoljeća“ opisao Robert Stradling. No, umjesto da kao nastavnik sam pripremim sve materijale, aktivnosti istraživanja i stvaranja baze podataka je povjereno učenicima.

Kako to ostvariti? Preporuka je da nastavnik napravi korisnički račun na Pinterestu i potom pripremi ploču s tematskim nazivom, npr. „Povijest Rimske Republike“. U postavkama ploče na Pinterestu se može odabrati tko sve može dodavati sadržaje pa tu možemo unijeti e-mailove učenika. Ukoliko se nastavnik ne želi izlagati riziku da učenici izlože neprimjerene sadržaje onda je unaprijed potrebno dogovoriti alternativan način dostave predloženih poveznica (primjerice elektroničkom poštom). Učenicima se zadaju kriteriji za pretraživanje interneta poput jezika (hrvatski i/ili jezici koje uče u redovnoj nastavi), pobliže specificirane teme te koji sadržaji se ne smiju koristiti. Jedna od važnijih napomena je da učenici moraju pripaziti da se materijali ne ponavljaju odnosno da ne dupliciraju materijale od kolega. Potrebno je dogovoriti i neki vremenski rok za izvršenje zadatka.

clip_image004Prikaz izgleda Pinterest ploče sa povijesnim zanimljivostima

Učenici tada imaju priliku pretraživati Internet u potrazi za materijalima koji im se čine zanimljivim. Samostalno mogu birati sadržaje i pritom naravno mogu odabrati i krive materijale. Tada nastavnik mora i ima mogućnost komentirati objavljeni materijal. Komentari bi uvijek trebali biti kombinacija iskrene kritike i pozitivnog usmjeravanja učenika.

Povratna informacija nastavnika je jako važna. Nastavnik može uz svaki objavljeni materijal istaknuti svoj komentar na temelju kojeg može davati daljnje smjernice učenicima. Traženjem materijala i međusobnim komentiranjem materijala učenici u „uvučeni“ u informalno učenje što je bio i prvotni cilj.

Svi ili najbolji prikupljeni materijali mogu biti predstavljeni na satu ponavljanja bilo od strane nastavnika ili učenika. Ovisno o dogovoru i razini sudjelovanja učenika njihov se rad može vrednovati i ocjenom.

Pogledajte primjer učeničkog sudjelovanja u stvaranju Pinterest albuma. U izradi tog albuma sudjelovali su učenici 1.a razreda Srednje škola Čakovec.

Korištenje Facebooka u nastavi povijesti

miljenko_hajdarovic

Miljenko Hajdarović

Sažetak

Od uvođenja Timeline prikaza profila Facebook je dobio potencijal iskoristivosti u nastavi povijesti. Primjena naučenog znanja je testirana na učenicima prvog razreda gimnazije u Srednjoj školi Čakovec. Učenici su prikazali znatnu kreativnost u izvršavanju zadatka dokazujući da Facebook ima potencijala u nastavi povijesti.

Ključne riječi: Facebook, povijest, primjena znanja

IMG_012Facebook je definitivno svjetska društvena mreža koja se veličinom može natjecati sa najmnogoljudnijim državama poput Kine i Indije. Uz osnovnu namjenu virtualnog prijateljstva i širenja informacija Facebook ima određene potencijale za primjenu u obrazovanju. Osim manjeg broja sadržaja u kojima su nastavnici prezentirali pojedine projekte još nisam naišao na neki konkretniji primjer korištenja Facebooka u nastavi povijesti. Od uvođenja novog izgleda profila nazvanog Timeline u rujnu 2011. godine Facebook ima zgodan način prikazivanja povijesnih zbivanja poput vremenske crte koja se koristi u tradicionalnoj nastavi povijesti.

Timeline kao biografska vremenska crta

Učenici prvog razreda gimnazije Srednje škole Čakovec su pri kraju teme Stara Grčka učilIMG_013i o usponu Filipa II. i Aleksandra Velikog. Povijest je u kurikulumu zastupljena sa dva sata tjedno i tu nastavu odrađujemo u bloku. Kako bih učenike motivirao za redoviti rad uvijek tražim nekonvencionalne načine kako da ih potaknem na promišljanje o sadržajima nastave. Učenici koriste više društvenih mreža, a gotovo 95% ih ima barem jedan profil na Facebooku. Učenici znaju koji su glavni elementi izrade profila od vremena i mjesta rođenja, školovanja, posla, rodbinskih veza i prijatelja. Vrlo su vješti u grafičkom uređivanju svojih profilnih fotografija ili naslovnih slika (cover). Dio učenika koristi te virtualne profile kako bi sebe prikazali na drugačiji način od svakodnevice i u biti oni stvaraju svoj alter ego. Obzirom na navedeno činilo mi se da bih njihovu naviku redovitog korištenja i uređivanja vlastitih profila mogao kreativno iskoristiti za nastavu povijesti.

Nakon zaIMG_016vršetka obrade gradiva učenicima sa za zadaću zadao zadatak izraditi tri Facebook profila. Doduše kako nije poželjno da se kreiraju lažni profili napomenuo sam da te Facebook profile izrade na papiru. Uz osnovne podatke o osobi, morali su dodati grafičke materijale i objaviti nekoliko statusa koji imaju veze sa dotičnom osobom. Zadane ličnosti su bile Filip II., Aleksandar III. i Aristotel. Učenici su za izvršenje zadatka imali tjedan dana vremena i sa oduševljenjem su prihvatili ovaka zadatak.

Radovi koji se nastali kvalitetom su u rasponu od dovoljnih do izvrsnih uz vrlo kvalitetne dizajnerske ideje. Većina učenika je zadatak dobro protumačila i na prikazanim zadaćama je vidljivo da su uložili dosta truda. Prikazali su u većini slučajeva imaju dobar pregled gradiva te da znaju izdvojiti bitnije od nebitnih informacija u skladu s formatom zadatka koji su dobili.

Primjeri profila

Na primjerima profila Filipa II. učenici su prikazali:

  • lik Filipa II., falangu
  • da je u kompliciranoj vezi s Olimpijkom, Euridikom, Audatom, Filinom…
  • da radi organiziranje i uvježbavanje makedonske vojske
  • mjesto života
  • u statusima su napisali da je ponosan na Aleksandra koji je pobijedio kod Issa (premda nisu provjerili vremenski slijed prema kojem je navedena bitka bila tri godine poslije smrti Filipa II.), pohvaljuje svoje vojnike poslije bitke, ponosan je na sina

Na primjerima profila Aleksandra III. učenici su:

  • IMG_017prikazali Aleksandra (borbu sa Darijem III., na Bukefalu) – crtežima ili grafikama s interneta
  • napisali mu ime i imena prijatelja na grčkom alfabetu
  • odredili mjesto i vrijeme rođenja
  • odredili kojoj dinastiji pripada
  • kao ljubavne veze istaknuli Roksanu i Stateiru
  • kao učitelja istaknuli Aristotela (koji mu ostavlja poruku „Sreća je smisao i svrha života, jedini cilj čovjekova postojanja. Zapamti to!“)
  • među fotografije uvrstili kartu njegovih osvajanja
  • u statuse upisali da je falanga spremna za boj, da je sudjelovao u bitci kod Isse

Na primjerima profila Aristotela učenici su:

  • crtežima ili grafikama s interneta prikazali Aristotela
  • odredili vrijeme i mjesto rođenja (prikazali na mini karti u profilu)
  • definirali njegovo zanimanje kao filozof i Aleksandrov učitelj
  • mjesto zaposlenja „filozofska škola Lykeon“
  • citirali njegove misli (Čovjek nije ni zvijer ni bog, pa da je sam sebi dovoljan. Ako sve što postoji ima mjesto i to će mjesto imati mjesto, i tako dalje u beskonačnost. Hrabrost je vrlina na osnovu koje ljudi u opasnosti čine plemenita djela. i dr.)
  • u statuse upisali: otkriva metafiziku, zemlja je u središtu svega postojećeg
  • među prijatelje mu upisali antičke povijesne ličnosti
  • vodili razgovore sa Aleksandrom i Audatom
  • njegove statuse su „lajkali“ Filip Osvajač Drugi, Aleksandar Veliki, Ahilej, Audata, Olimpija, Nikon, Eratosten, August i dr.

Vrijedi istaknuti da je dio učenika prema uputama iskoristimo mogućnost da se na profilima i našali u skladu sa temom pa tako npr. Aleksandar vodi razgovor (chat) sa Stateirom II., status „Aleksandros made a new high score in Icy Tower“, „Aleksandar poziva na događaj „Bitka kod Hidaspa“ na koju će se odazvati 87.221 prijatelj, a možda ih dođe još 17.191.“ ili Aristotel upozorava Filipa II. da mu sin nije došao na nastavu.

Dio učenika koji zadatak nije shvatio dovoljno ozbiljno je u većini slučajeva pretjerao sa pokušajem humorističkog pristupa ili su informacije bile potpuno nebitne za profil koji su morali izraditi.

Strani primjer

Na internetu je moguće pronaći nekoliko sličnih ideja. Najpoznatiji je primjer jedne amsterdamske gimnazije gdje su učenici izradili Facebook stranice o nastanku i padu Sovjetskog saveza, modi od 1950. do danas, izumima 20. stoljeća i Magellanovom putovanju.

Primjer korištenja Facebooka u nastavi povijesti u SAD-u

Kombinirani rad

Naravno uz korištenje Timeline mogućnosti na profilu ili Facebook stranici možemo koristiti i kombinirani rad u kojem uz redovnu nastavu u učionici možemo davati individualne zadatke i savjete učenicima. Mogu se napraviti i radne grupe (javne, zatvorene i/ili tajne) u kojima se mogu davati materijali o kojima se onda raspravlja ili ih se analizira. Dio učenika prati i profile svojih nastavnika i ponekad koriste materijale koje nastavnici objave.

Zaključak

Korištenje Facebooka u nastavi povijesti je uz bolju pripremu i razradu zadatka dobro došla promjena u standardnim zadacima koji se inače zadaju. Učenici u ovakvim zadacima mogu rješavati zadaću ili radeći u grupama odraditi projektni zadatak. Može se im zadati izrada Facebookove stranice o određenom zbivanju te da kroz određeno vrijeme objavljuju sadržaje vezane uz zadatak (npr. kronologija Drugog svjetskog rata, izumi industrijskih revolucija, borba za prava žena, Domovinski rat itd.). Učenici pisanjem statusa, dodavanjem grafika, označavanjem lokacija na karti i virtualnim povezivanjem sa sličnim stranicama mogu kroz istraživanje posrednim učenjem usvojiti gradivo. Dodatna je nagrada što društvena mreža postaje mjesto objavljivanja javnog sadržaja koji je dostupan svima, pa na taj način učenici vježbaju kako se predstaviti svijetu. Facebook više nije samo mjesto zaigranosti već i mjesto približavanja odraslim temama.

Ovdje možete pogledati galeriju učeničkih radova.

Poveznice

Novo doba Windowsa

Sljedeća generacija „Windows“ operativnih sustava

tomislav_tipuric

Tomislav Tipurić

Početak novoga doba

Da, živimo u uzbudljivom vremenu. Netko bi možda rekao i da živimo u poprilično teškom vremenu jer je u ovoj šumi promjena i novotarija gotovo nemoguće pronaći onu malu grančicu za koju bismo se uhvatili i čuvali ju kao oko u glavi, kako se slučajno ne bi promijenila i time nas ponovno bacila u rupu znanu pod nazivom „učenje i prilagodba“. Nažalost, nema nam druge, moramo učiti i prilagođavati se promjenama. O kakvim to promjenama pričamo? Prošle smo godine u temi broja Mreže obradili jednu od njih – računarstvo u oblaku, zbog njezine veličine i utjecaja. No, uz nju dolazi i jedna, ne toliko tehnološka promjena, iako će u potpunosti promijeniti upravo tehnološki svijet. Radi se upravo o konzumerizaciji IT-a.

„Konzumiranje IT-a, kažeš?“ Ne, ne radi se o ideji da se IT maksimalno iskoristi, ona je s nama (nadamo se) već dulji niz godina. Pod pojmom konzumerizacija, najjednostavnije rečeno, podrazumijevamo sve veći broj situacija u kojima zaposlenici tvrtke traže, kume i mole svoje IT-jevce da im omoguće korištenje njihovih vlastitih uređaja na radnom mjestu i to prvenstveno pametnih telefona i tablet uređaja. Popularizacijom konzumerske elektronike, primarno prethodno navedenih komunikacijskih gadgeta, stvorila se i želja da naše cool stvarčice koristimo i za posao. Možemo samo zamisliti koliko se pitanja vrti u glavi sistemaša kada im dođemo s takvim zahtjevom. Kako upravljati iPadom? Ima li na njemu kakovih štetočina, virusa, malwarea? Kako spriječiti curenje informacija na takvom uređaju? Group policy? Facebook i Twitter na radnom mjestu? I još mnoga druga. Donedavno su IT-jevci imali potpuno pravo reći NE ovakvim zahtjevima. No što se dogodilo? Konzumerizacija IT-a, kao niti jedan proces u IT-u do sada, zahvatila je upravu, direktore, voditelje timova i brojne druge ljude koji su šefovi tim IT-jevcima i kojima se na njihovu želju ne može reći ne.

No, dobro je što je tako. Upravo je konzumerizacija IT-a omogućila razvoj toliko široke palete računalnih proizvoda koji su počeli poprimati očekivane i neočekivane pojavne oblike. Tako se uz famozne tablete i pametne telefone pojavljuje i stroj za pranje rublja koji u sebi ima računalo te ga je moguće spojiti na internet i s bilo kojeg mjesta na zemlji pokrenuti proces pranja rublja, provjeriti trenutno stanje stroja i slično. Koliko je to korisno, nije tema priče, činjenica je da su računala svuda oko nas i da omogućuju, do jučer, nezamislive scenarije.

Druga važna stvar koja nas gura naprijed jest sveprisutnost interneta i to poglavito brzog interneta. Koliko ste se puta zaputili prema Splitu ili Zagrebu, Osijeku ili Varaždinu i pri tome uključili GPS navigaciju na mobilnom telefonu? Ono o čemu sigurno pri tome niste razmišljali jest pokrivenost GSM odnosno HSDPA/EDGE/GPRS signalom i mogućnost da se vaš kartografski sustav neće moći povezati s dragom mu uslugom te vam prikazati vašu trenutnu poziciju na karti (pod pretpostavkom da će GPS raditi). Tomu nije tako zato što smo mi kao ljudi postali bezobzirni i lakomisleni, već zato što s nekim stvarima jednostavno računamo. Postalo nam je normalno, gotovo i prirodno računati s internetskom vezom na svakom mjestu, u svakom trenutku. Upravo ta činjenica omogućila je stvaranje brojnih aplikacija koje koriste resurse oblaka i koje su nam sposobne dostaviti naše e-mail poruke, informacije o vremenu, stanje na cestama, GPS karte, stanja skladišta u našem ERP-u ili pak najnoviju verziju prezentacije za sjednicu Uprave. Mobilni uređaji pronašli su svoje mjesto pod suncem i postaju sve popularniji, upravo zbog sveprisutnosti (mobilnog) interneta.

U ovu priču možemo još uvesti i sve prisutniju prirodnu interakciju s računalom – od dodirnih ekrana i različitih drugih površina pa sve do gestikuliranja pred infracrvenom kamerom. Koliko je ova činjenica zapravo točna i koliko smo s touch mogućnostima počeli računati, najbolje ćete se uvjeriti posjetom obližnjoj prodavaonici računalne opreme. Priđite polici s ekranima ili prijenosnim računalima i malo bolje promotrite površinu ekrana. Što vidite? Otiske prstiju, brojnih prstiju koji su pokušali upravljati tim računalima, ne razmišljajući pri tom da taj konkretni ekran ili prijenosnih nije opremljen touch senzorom. Zanimljivo, zar ne? Možemo reći da nam se touch uvukao pod kožu. Druga stvar koja nam se uvukla pod kožu su društvene mreže. Razni Facebooci, Twitteri, ForeSquareovi, LinkedInovi i slični unaprijeđeni klonovi bivših foruma i newsgrupa postali su dio naše svakodnevice i poprilično je teško pronaći osobu između 15 i 35 godina koja nema korisnički račun na nekoj od društvenih mreža. Upravo je ta činjenica uzrokovala promjenu u softveru. Počele su se pisati „društveno osviještene“ aplikacije koje imaju ugrađen određeni vid interakcije s društvenim uslugama. Tako možemo fotografiju s planinarenja postaviti na svoj „Fejs“ sa svoga mobitela te vrlo brzo dobiti 10-tak „lajkova“ naših prijatelja koji tom istom „Fejsu“ pristupaju s tableta, PC-a, iz Internet Caffea ili pak, također, s mobitela.

I, dobro, gdje su tu Windowsi?

Iz gore opisanog procesa lako se da zaključiti kakvi to Windowsi moraju biti da bi se uklopili trenutni proces promjene i budućnost IT-a. Za početak, oni moraju biti sveprisutni. Jasno, ne u smislu da postoji jedan jedini operativni sustav kojeg bi pokretali svi uređaji od mobitela do stolnog računala, već iskustvo rada, famozni look and feel mora biti jednak ili barem jako sličan. Na jednak način moramo biti u mogućnosti doći do istih informacija i istih usluga. U suprotnome će nas uvelike usporavati činjenica, da ćemo se konstantno prebacivati iz jednog načina rada u drugi, zamišljen na potpuno različit način. Mi korisnici smo ti koji tražimo od Windowsa sveprisutnost, zato da bi prvenstveno nama bilo jednostavnije. Jer, ukoliko to ne dobijemo od Windowsa, tražit ćemo to negdje drugdje i to je činjenica koje je Microsoft svjestan. Zbog toga i slušamo priču o Windowsima na telefonu, Windowsima na ARM procesorima i slično.

3-screen Tri naša glavna ekrana, a Windowsi na svakome od njih

Windowsi moraju dati i odgovor na sva pitanja koja postavljaju administratori korporativnih sustava, a da pri tome ostanu konzumerski proizvod. Na njima mora biti moguće pogoniti zaštitne alate, njima se mora biti moguće upravljati kroz Group Policy (ili neku novu vrstu upravljanja grupnim pravilima), moraju omogućiti korištenje korporativne zaštite dokumenta kako bi spriječili curenje podataka, moraju… Puno toga moraju, kad se pita interni IT. Dodatnu kompleksnost uvodi i Tabletčinjenica da ti isti Windowsi (i prateći uređaji) moraju biti dovoljno cool i jednostavni i korisni da bi se svidjeli svima onima koji žele kupiti laptop, tablet ili pametni telefon. Kao i svima onima koji to možda ne žele, ali će ih poslovna potreba na to natjerati.

Računala poprimaju različite oblike, različito su opremljena – svatko bira ono što mu najbolje odgovara

Ti isti Windowsi jednostavno moraju imati ugrađenu interakciju s društvenim mrežama, e-mail uslugama, sustavima za pohranu ogromne količine podataka u oblaku te još brojnim drugima koji su danas dio svakodnevice i bez kojih korisnici računala više ne mogu zamisliti svoj dan. Oni također moraju znati komunicirati s korisnikom na nove, prirodnije načine. cloud-servicesMoraju imati dobru podršku za touch i svoje sučelje prilagoditi tom načinu upravljanja. Bilo bi zgodno i da su sposobni razumjeti glas, odnosno glasovne naredbe, barem na nekom od popularnijih svjetskih jezika. A što je tek s drugim vidovima interakcije poput Kinect senzora?

Windowsi i u oblaku – Windows Live usluge

U novo doba s velikim očekivanjem

Puno očekivanja, zar ne? Mogli bismo tako u nedogled, uistinu puno očekujemo od najpopularnijeg operativnog sustava današnjice. Sreća je u tome što sve gore navedeno ne treba zadovoljiti jedan uređaj ili jedan pojavni oblik tih Windowsa. Dio potreba može pokriti, recimo, klijentska verzija Windowsa 8, dio će nam donijeti (ili nam je već donio) Windows Phone 7, odnosno neka novija inačica voćnog ili pak plesnog naziva, dio će doći sa Serverom 8, dio ćemo smjestiti u oblačni Azure, a nešto i preview-siteprepustiti uvijek rado viđenim članovima iste obitelji okupljenima pod nazivom System Centar. Sve su to Windowsi i sve najnovije o njima možete čitati u daljnjim tekstovima ove teme broja u kojoj smo predstavili novo doba – novo vrijeme vladavine Windows operativnog sustava.

Preuzmite Windows 8 Consumer Preview već danas

Povijest Windows OS-a

Bilo je to jedne mračne i olujne noći…

Windows_Family_TreeRazgranati grafički prikaz verzija Windowsa kroz povijest

Budući da govorimo o novom dobu Windowsa, bilo bi zgodno pogledati kratko unatrag. Prvi Windowsi pojavili su se još davne 1985. godine u svojoj verziji 1.0 (iako je Interface Manager začet 1981. gWindows-1-0odine, a Windowsi najavljeni 1983.). S današnjeg gledišta teško je uopće ovu prvu inačicu okarakterizirati kao Windowse jer su sa sobom nosili minimum onoga što očekujemo od operativnog sustava. Više su bili grafička ljuska za DOS nego pravi OS. 

Windowsi 1.0 – početak zlatnoga doba

Uslijedile su verzije 2.0 (1987.) i 2.1 (1988.) koje su uvele neke nove koncepte poput virtualne memorije i paginga, no nisu se primile kod krajnjih korisnika i nisu uspjele maknuti Windowse s margine tadašnjeg svijeta operativnih sustava.

U verzijama 3.0 (1990.) i 3.1 (1992.) poboljšan je dizajn sučelja i uveden pravi multitasking te je stvoren temelj za današnje kraljevanje svijetom osobnih računala. Pojavila se i verzija Windows for Workgroups koja je omogućila mrežnu komunikaciju na Windowsima korištenjem SMB protokola preko NetBIOSa. Doživjeli smo i prvi service pack u vidu verzije 3.11 koja je omogućila 32-bitni pristup datotekama te TCP/IP protokol bez 3rd party dodataka.

Verzija koja je jednom zauvijek promijenila svijet osobnih računala su Windowsi 95. To je prvi računalni (softverski) proizvod kojeg su gomile ljudi čekale pred trgovinama cijelu noć. Ljudi iz naše zemlje su čak plWindows-95aćali avionsku kartu za London kako bi se dočepali svoje kopije najtraženijeg operativnog sustava do tada. Nakon njih, uslijedile su verzije 98 (lipanj 1998.), 98 Second Edition (svibanj 1999.) i Me (skraćenica od Millenium Edition) u rujnu 2000. godine, koja je u svijetu poznata kao najgora verzija Windowsa ikad.

Kada se samo sjetimo prve verzije start izbornika i desktop ikona…

Paralelno s ovim, takoreći kućnim verzijama Windowsa, Microsoft je razvijao i svoju NT seriju (Network). Ideja je bila stvoriti jaki poslovni operativni sustav koji bi mogao stati rame uz rame s popularnim poslovnim magnatima kao što su UNIX, OS/2 i POSIX. Trebao je omogućiti hardversku i softversku portabilnost (radeći na arhitekturama poput Intel IA-32, MIPS, RISC i kasnije PowerPC, Itanium, AMD64 i ARM). Stvorene su serverska i klijentska (Workstation) edicija, a prva je verzija izašla 1993. godine pod brojem 3.1. Uslijedile su 3.5 (1994.), 3.51 (1995.) i 4.0 (1996.). U veljači 2000. godine pojavljuju se Windowsi 2000 (poznati i kao NT 5.0) koji će unijeti revoluciju s novostima poput novog modela upravljačkih programa (čitaj drivera), Active Directorya, kriptiranog datotečnog sustava te povećane raznolikosti u serverskim edicijama (uz ediciju Server dobili smo još i Advanced Server i Datacenter Server).

Sljedeći korak u razvoju Windowsa označilo je spajanje kućne i poslovne grane sustava u Windows XP (listopad 2001.), sa svojim Home i Professional varijantama, objema baziranima na istoj jezgri NT familije. Ova je verzija svojevremeno proglašena i najkvalitetnijim operativnim sustavom toga vremena.

Microsoft je nastavio s inovacijama i stvorio Vistu (2007.) koja se nije popularizirala zbog ogromne količine resursa koje je gutala kako bi normalno radila. Izlazile su i servisne zakrpe, no nije pomoglo. Trebalo je čekati jesen 2009. godine kada se pojavio najprodavaniji operativni sustav današnjice – Windowsi 7. Bazirani na svim inovacijama koje je unijela Vista, a optimizirani da rade na hardveru na kojem je radio XP ušli su na velika vrata u sve domove, tvrtke, škole i brojne druge institucije. „Microsoft got it right this time“ – pisali su mnogi časopisi i portali.

Serverska verzija OS-a, nakon Windowsa 2000, imala je svoj put, a detalje možete pronaći u okviru uz tekst o Windows Serveru 8.

Microsoft Tablet PC

Tabletić – heklana ostavština iz Redmonda

Iako današnjoj populaciji s ovih prostora relativno nepoznata, 2001. godine pojavila se specifikacija po kojoj su trebala biti građena računala okupljena pod nazivom Microsoft Tablet PC. Ta računala trebala su pogoniti novi operativni sustav nazvan Windows XP Tablet PC edition, nasljednik verzije Windows for Pen Computing 2.0. Pojavila se relativno široka skupina uređaja koji su zadovoljavali ovu specifikaciju, a ugrubo ih možemo svesti na one koji su bili isključivo tableti i one koji su bili konvertibilni laptopi, kojima se ekran na određeni način mogao pozicionirati u položaj pogodan za rad s elektroničkom olovkom (čitaj stylusom).

Na žalost, ova računala bila su izrazito skupa i poprilično lošeg korisničkog iskustva te se Tabletzbog toga cijeli koncept nije primio na tržištu. Ovo je zapravo samo parcijalno točno – glavni je razlog činjenica da je Microsoft, kao i s mnogo drugih stvari, ovdje bio ispred svog vremena. Tržište još nije bilo spremno. Nakon što je Apple s iPadom stvorio konzumersku potrebu, Microsoft je dobio novu šansu s Windowsima 8 o kojima možete čitati u nekoliko članaka ove teme broja.

HP Compaq tablet s rotirajućom tipkovnicom