Kako učiti pametno?

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Kraj obrazovnog razdoblja uvijek je obilježen analizom učeničkih postignuća, bilo kroz razgovor na poslijednjim satima, bilo kroz obrazloženje zaključne ocjene. Na kraju obrazovnog razdoblja, nama razrednicima ostavljeno je dovoljno prostora za sam razgovor s učenicima o ostvarenim rezultatima, njihovim očekivanjima i realnim postignućima. Upravo u njihovim očekivanjima i ostvarenim rezultatima često se iščitava nesrazmjer. Razloge toga pokušali smo utvrditi na satu razrednika kroz razgovor i došli smo do konstruktivnih savjeta koje ovim putem želimo podijeliti i sa svim drugim učenicima…

„Ali učio sam cijelu noć….“, „Mislio sam da znam….“, „Pročitao sam sve iz bilježnice…“ , „Danas sam morao učiti 3 predmeta…, nisam stigao“ .

Koliko puta smo se mi nastavnici susreli sa ovakvim i sličnim odgovorima kada smo provjeravali usvojenost nastavnih sadržaja i koliko puta su samo učenici posegnuli za ovakvim objašnjenjima? Koliko puta smo se pitali na koji to način učenici uče kada je razina predstavljenog znanja ispod očekivanog a učenici ostali zatečeni i nezadovoljni pokazanim znanjem? Odgovor leži u načinu na koji učenici usvajaju nastavno gradivo. Često učenje traje dugo, predugo…međutim, nije vrijeme to koje određuje uspješnost učenja, treba učiti pametnije! Evo nekoliko savjeta za pametno učenje.

1. Radno mjesto

Već od prvog razreda osnovne škole, učitelji/ce daju smjernice kako učenicima, tako i roditeljima, da je od izuzetne važnosti osigurati radno mjesto za učenje, pisanje zadaće, koje će dijete povezivati sa radom i obvezama. To ne mora biti nužno cijela radna soba, važno je djetetu osigurati mir i ozračje koje je stimulativno za rad. Ponekad je potrebno obići djete i pogledati da li je usredotočeno na rad ili je nužno napraviti malu i kratku pauzu. Ukoliko djete ima radnu sobu, bilo bi dobro kada bi iz nje maknuli sve distraktore koje mogu djetetu odvlačiti pažnju, poput TV-a, računala,tableta, mobilnih uređaja ili ih barem držati ugašene.

2. Ključni pojmovi

Prilikom učenja, nužno je usmjeriti djecu da u masi informacija izaberu najvažniji pojam i onda ga proširuju. Ključni pojmovi mogu se naglasiti markerima različitih boja,bilješkom, slikom: na neki način vizualizirati. Pokušati povezati novo gradivo sa starim i uočiti korelaciju sa drugim nastavnim predmetima, pokušati uvidjeti primjenjivost u realnim životnim situacijama. Ukoliko je gradivo esejskog tipa, pokušati ga prepričati, a ukoliko su konkretni probemski zadatci, rješavati različite varijacije dok se ne usvoji temeljni mehanizam rješavanja. Izbjegavati reprodukciju sadržaja bez razumijevanja, sve što se prilikom učenja pokaže nejasnim, nužno je zamoliti roditelja, prijatelja, nastavnika za dodatno pojašnjenje. Na taj način znanje postaje trajnije a time i upotrebljivije. Istraživanja pokazuju da zapamtimo 30% onoga što čujemo, 40% od onoga što vidimo, a 60 % onoga što napravimo. Zapamti se 90% kada se vidi, čuje, kaže i onda napravi. 

3. Ponavljanje

Ponavljanje je od izuzetne važnosti i upravo kroz kontinuirano ponavljanje doći će do skraćenog i učinkovitijeg učenja. Izuzetno je loše „dan prije“ učiti cijeli dan i noć, puno je učinkovitije ponavljati staro gradivo prije nego se krene sa učenjem novog gradiva. U početku to može biti zamorno, međutim vrlo brzo takav način učenja i ponavljanja postaje uniformirani obrazac koji će zasigurno donjeti bolje rezultate: izbjeći će se praznine u znanju, površnost i nesistematičnost. Bolje pamtimo ono što ponovimo više puta, na različite načine u različitim vremenskim intervalima. 

4. Učiti redovito

Razvijanje radnih navika, pisanje domaćih zadaća započinje već od prvih školskih dana. Međutim nikad nije kasno početi sa redovitim učenjem. Kampanjsko (neredovito i nesistematsko) učenje jedan je od najvećih neprijatelja kvalitetnom učenju i dobrim obrazovnim rezultatima. Takvo učenje, puno više umara učenika (iziskuje više radnih sati u neprekinutom nizu), izaziva napetost (jer nedostaje ponavljanja koje utječe na sigurnost učenika) i rastresenost (kako mi nastavnici to volimo reći „nije sjelo na pravo mjesto“) te u konačnici rezultira slabijim postignućima. Ukoliko je potrebno, može se napraviti i raspored učenja tijekom radnih dana, vikend je potrebno ostaviti za odmor i razonodu.

5. Nagraditi se

Učenje nije lako ali treba ga pokušati učiniti zanimljivijim: nekada je konstruktivno i zanimljivije učenje u paru. Može se učiti kroz interaktivne kvizove, izrade mentalnih mapa…Možda nastanu kvalitetni materijali koji se mogu podijeliti i razmjeniti između samih učenika. Treba biti pozitivan i ne odustajati kada se pojavi prvi problem. Nema većeg zadovoljstva već kad se takav problem riješi. Nakon učenja vrijeme je za nagradu. Kakva će ona biti to treba prepustiti samim učenicima. Učenje treba biti visoko na listi prioriteta, ali to ne znači da se treba odreći svega ostalog. Lakše ćemo pamtiti ako sebi osigurano dovoljno sna, uravnoteženu prehranu, tjelesne aktivnosti, zabavu i druženje.

I na kraju zapamtimo:

„U 21. stoljeću nepismen neće biti onaj koji ne zna čitati i pisati, već onaj koji nije u stanju učiti, zaboraviti neprimjenjivo i naučiti novo.“ (Alvin Toffler)

Sigurniji internet kroz vježbu i ponavljanje

katarina_miloloza

Katarina Miloloža

I u našoj školi, Osnovnoj školi Ljudevita Gaja u Osijeku, ove se veljače mnogo pričalo o online pravima i odgovornostima na internetu.

Na nastavi informatike sam za svaki razred odvojila dva školska sata na kojima se razgovaralo i na različite načine saznavalo kako se odgovornije i primjerenije ponašati na internetu.

Osim predmetne nastave, u ovu su temu uključeni i učenici četvrtih razreda. U dogovoru s njihovim učiteljicama pripremila sam sat prema pripremi za nastavu “Pišem svoje ime, ali pazim kamo s njime!učiteljice Suzane Delić. Na kraju sata ostalo je dovoljno vremena i za obrazovnu igru Zaštita osobnih podataka. Učenici su se rado uključili u sve organizirane aktivnosti.

U petom sam razredu napravila prezentaciju i, osim općeg dijela o sigurnosti na internetu, malo više pozornosti posvetila zaštiti na Facebooku, postavkama profila te prednostima i nedostatcima te društvene mreže. Na kraju su učenici svoje savjete kako se primjereno i odgovorno ponašati na internetu izrazili kroz crtež u alatu za crtanje Bojanje.

Sa šestim sam razredima također razgovarala o opasnostima na internetu te o odgovornom ponašanju (prezentacija i videozapisi dostupni na internetu). I oni su svojim prijateljima prenijeli različite poruke kroz strip izrađen u programu MS Word, uz korištenje različitih grafičkih oblika.

Sedmi je razred imao dosta posla: podijeljeni u skupine od četiri učenika, zajedno su osmislili pitanja za ankete Ja na internetu i Ovisnost o društvenim mrežama. Za vrijeme sata informatike su svi učenici anonimno ispunili jednu od anketa. Na kraju su skupine obrađivale podatke po razredima i temi. Od dobivenih rezultata napravili su grafove, a rezultati anketa vidljivi su svim učenicima jer se nalaze u informatičkoj učionici na izložbenom panou.

Kao najstariji u školi, učenici 8. razreda, dobrovoljno su se javili kako bi podučili svoje prijatelje o sigurnijem internetu i odgovornom ponašanju na njemu. Iz svakog razreda javilo se dvoje učenika, a od alata su koristili MS PowerPoint i Prezi.

Za vrijeme održavanja ovih nastavnih sati uočeno je kakva pitanja muče naše učenike, kakva iskustava imaju te s kakvim su se problemima susretali. Vrlo je važno razgovarati s njima o toj temi, kazati im kako se sigurnije, odgovornije i primjerenije ponašati na internetu.

Kako sam od ove školske godine prvi put razrednica, uključila sam se i u webinar koje je organirizala udruga Suradnici u učenju kao bih se osposobila za predavanja o sigurnosti djece na internetu i svoja znanja prenijela roditeljima na jednom od sljedećih roditeljskih sastanaka.