Ivanica Beg i Petra Večerić
Sažetak
U članku je opisan primjer dobre prakse kojim se željelo utjecati na povećanje aktivnog učenikovog rječnika čitajući bajke koje nisu lektirni naslovi Kurikuluma Hrvatskoga jezika. Provedeno je istraživanje čiji je cilj bio vidjeti utječe li čitanje bajki na bogaćenje rječnika učenika prvoga razreda te na koji način.
Ključne riječi: prvi razred, rječnik, bajka.
Uvod
Suradnja između učiteljica razredne nastave i stručne suradnice knjižničarke od presudne je važnosti za poticaj i razvoj čitalačkih sposobnosti učenika prvoga razreda. Početkom formalnog školovanja učenici su posebno osjetljivi na poticaj i utjecaj iz okoline kojim im se približava slikovnica, priča ili bajka kao dobar temelj za razvoj čitalačkih vještina. Prema Bilić (2016) moguće je da se pojedine osobine neće moći više razviti ukoliko je poticaj zakasnio.
Promjena paradigme učenja u kojoj se važnost daje ishodovnom poučavanju otvorila je nove mogućnosti za suradnju knjižničarke i učiteljica. Osmišljeno formativno vrednovanje i odabir aktivnosti za ciljanu skupinu vezano je za ishode propisane kurikulumima.
Ideja
Ideja za provedbu ovog istraživanja nametnula se iz činjenice da učitelji iz godine u godinu primjećuju oskudan svakodnevni govor učenika prvoga razreda, smanjenu koncentraciju u rješavanju zadanih problema, teško zadržavanje fokusa na zadatku bez adekvatnog audio-vizualnog podražaja te brzo odustajanje od rješavanja problema što utječe na izgovor glasova te stvaranje konstrukcije rečenica u skladu s gramatikom i pravopisom hrvatskoga jezika.
Učenicima jednoga prvoga razreda jednom tjedno tijekom nastavne godine čitale su se bajke braće Grimm te ih se izložilo pojačanoj slušnoj percepciji, poticao se razvoj jezičnih i komunikacijskih vještina te razumijevanje i primjena riječi koje se spominju u bajkama, a koje učenici nisu aktivno koristili u svom rječniku prije samog čitanja.
Ishodi za rad na ovom istraživanju nalaze se u Kurikulumu Hrvatskoga jezika (OŠ HJ A1.2, OŠ HJ A1.5) i očekivanjima međupredmetnih tema Osobni i socijalni razvoj (OSR A1.2 i OSR B1.2) te Učiti kako učiti (UKU A1.2 i UKU A1.3). Formativno vrednovanje imalo je naglasak na samoregulaciji učenja i samoostvarenju učenika. Metode i aktivnosti su bile osmišljene posebno za svaki scenarij poučavanja uz zajedničku nit vodilju: procjena riječi učenici ne razumiju, učenici pokušavaju objasniti riječ na osnovu svog predznanja i prisjećanja, čitanje bajke, uočavanje nepoznatih riječi i njeno smještanje u kontekst, učeničko objašnjavanje riječi, davanje objašnjenja riječi iz Školskog rječnika, prepoznavanje riječi kroz osmišljenu didaktičku igru, proučavanje plakata s riječima i njihovim značenjima. Sadržaj za rad su bile bajke Jacoba i Wilhelma Grimma: Pepeljuga, Hrabri krojač, Mačak u čizmama, Palčić, Zlatna guska, Vuk i sedam kozlića, Bremenski gradski svirači, Ivica i Marica, Stoliću, prostri se. Evaluacija je provedena tijekom svibnja i lipnja upotrebljavanjem dostupnih besplatnih digitalnih alata te na osobnom izražavanju mišljenja učenika o ovoj aktivnosti tijekom godine.
Cilj istraživanja
Cilj istraživanja bio je utvrditi utječe li čitanje Grimmovih bajki na primjenu novonaučenih riječi u svakodnevnom govoru, postaje li rječnik učenika bogatiji te koja je vrsta riječi najzastupljenija u govoru učenika prvoga razreda.
Metode rada
Uzorak istraživanja
Istraživanje je provedeno na uzorku od 38 učenika prvih razreda osnovne škole. Formirane su kontrolna (N=18) i eksperimentalna (N=20) skupina.
Mjerni instrumenti
Kao mjerni instrument korištena je slika kao poticaj za govorenje. Prvo mjerenje napravljeno je u rujnu, a drugo u lipnju na obje skupine u približno jednakim uvjetima.
Način provođenja istraživanja
Prije početka istraživanja, učenici kontrolne i eksperimentalne skupine dobili su sliku o kojoj su trebali govoriti jednu minutu. Mjerenje se provodilo individualno u školskoj knjižnici. Snimljeni su audio zapisi govorenja učenika. Tekstualni zapis služio je za daljnju analizu. Mjerio se broj izgovorenih riječi te se radila podjela tih riječi prema vrsti (imenice, glagoli, pridjevi).
S eksperimentalnom skupinom se jednom tjedno, od listopada do lipnja, radilo na postupnom uvođenju nepoznatih riječi u rječnik učenika kroz čitanje i analizu navedenih bajki (Slika 1). U kontrolnoj skupini tijekom školske godine nisu čitane prethodno navedene bajke braće Grimm.
Slika 1. Postupno uvođenje novih riječi u rječnik učenika.
Prije čitanja bajke, učenici su pokušavali objasniti zadane riječi. Nakon slušanja bajke, odnosno stavljanja tih riječi u kontekst, učenici su ponovno objašnjavali njihovo značenje i iskazivali njihovo razumijevanje. Uslijedila je primjena u kojoj su učenici osmišljavali rečenice o pročitanoj bajci koristeći zadane riječi. Analiza se provodila pomoću raznih didaktičkih materijala poput sličica i riječi koje su učenici trebali proučiti te pravilno spojiti. U sintezi su osmišljavali rečenice o svakodnevnim situacijama zasićene novonaučenim riječima. Vrednovanje, kao najviša razina, provodila se primjenom novonaučenih riječi u svakodnevnim situacijama u razredu.
Slika 2. Aktivnosti bogaćenja rječnika.
Rezultati
Tablica 1. Usporedba prosjeka riječi po učeniku u inicijalnom i finalnom mjerenjuBudući da između izgovorenih riječi kod inicijalnog i finalnog mjerenja nema značajne razlike u obje skupine (Tablica 1), izmjerena je zastupljenost novonaučenih riječi kojima su učenici bili intenzivno izloženi tijekom školske godine u eksperimentalnoj skupini. Rezultati su vidljivi u Grafikonu 1.
Grafikon 1. Zastupljenost novonaučenih riječi
Trajna izloženost i primjena novonaučenih riječi rezultirala je povećanim korištenjem tih riječi u svakodnevnom rječniku učenika eksperimentalne skupine. Također, vidljivo je da se neke novonaučene riječi pojavljuju i kod kontrolne skupine. Možemo zaključiti da su se one pojavile spontano kroz rad na nastavnim sadržajima kroz godinu.
Grafikon 2. Zastupljenost vrsta riječi prilikom inicijalnog i finalnog mjerenja kod kontrolne skupine
Grafikon 3. Zastupljenost vrsta riječi prilikom inicijalnog i finalnog mjerenja kod eksperimentalne skupine.
Kod eksperimentalne skupine vidljiv je značajan porast uporabe imenica u svakodnevnom govoru te pad uporabe glagola i pridjeva (Grafikon 3.).
Zaključak: Izloženost eksperimentalne skupine povećanom broju novonaučenih riječi od kojih su većina imenice (Grafikon 4), rezultiralo je porastom zastupljenosti imenica u rječniku učenika eksperimentalne skupine u odnosu na kontrolnu skupinu.
Grafikon 4. Zastupljenost vrsta riječi među novonaučenim riječima
Usporedimo li zastupljenost vrsta novonaučenih riječi u rječniku učenika eksperimentalne skupine s obzirom na spol (Grafikon 5., Grafikon 6.), možemo vidjeti da su novonaučene riječi više zaživjele u rječniku dječaka u odnosu na rječnik djevojčica.
Grafikon 5. Zastupljenost vrsta novonaučenih riječi kod dječaka
Grafikon 6. Zastupljenost vrsta novonaučenih riječi kod djevojčica
Zaključak
Izloženost riječima koje nisu karakteristične za rječnik učenika prvoga razreda kroz čitanje bajki, utjecalo je na njihovo aktivno korištenje u svakodnevnom govoru . Prema dobivenim rezultatima vidljivo je da je najzastupljenija vrsta riječi među novonaučenim riječima ona kojoj su učenici bili najviše izloženi – imenicama. U nastavku istraživanja trebalo bi učenike izložiti podjednakom broju različitih vrsta riječi te mjeriti prihvaćaju li ih učenici podjednako u svoj rječnik.
Prema rezultatima mjerenja, sam broj riječi kojima se učenici služe tijekom jednominutnog pričanja nije se povećao. Autorice istraživanja smatraju da mjerenje broja riječi unutar jedne minute nije stvarni pokazatelj bogatstva rječnika učenika. Rezultati bi bili relevantniji kada bi se učenicima omogućio vremenski period govorenja koji sami procjene kao potreban. Ta spoznaja bi trebala biti jedan od važnijih segmenata za nastavak ovoga istraživanja.
Literatura
- Matijević, M., Bilić, V., Opić, S. (2016). Pedagogija za učitelje i nastavnike. Zagreb: Školska knjiga.
- Braća Grimm (2005). Najljepše bajke. Zagreb: Znanje