iPad projektni mjesec – osvrt

miodrag_maricic

Miodrag Maričić

Tijekom dva mjeseca, od sredine siječnja do konca veljače, škola je za poduku njemačkog jezika dobila na posudbu komplet za digitalno učenje i podučavanje. Ovo je osvrt na provedene projektne zadatke s jednim prvim razredom, u kojem nastojim prikazati sve pozitivne i negativne strane rada s iPadima što je moguće objektivnije te dajem osobni subjektivni sud o uspješnosti primijenjene strategije poučavanja.

Odjeljenje ima 25 učenika i službeno su svi učenici nastavljači učenja njemačkog jezika, tj. na razini A2 +/-, što nikako ne odgovara stvarnom stanju. Pored samog broja učenika, što je uvjetovalo odabir strategije i pristupa te zadataka, problem je i nastava od svega dva sata tjedno ili 70 sati godišnje. Za ovaj projekt odabrana je strategija Stationenlernen – učenje po postajama. Ukupno je bilo pripremljenih 20 postaja.

Pozitivni aspekti

Najvažnije je bilo to što se radilo uz veselje i zabavu. Opuštena atmosfera vrlo pozitivno djeluje na usvajanje gradiva. Pored ovog aspekta, svakako je dobitak i to što su učenici morali raditi i kod kuće. To znači da su se ozbiljno bavili njemačkim daleko više nego inače. Produkt rada nešto je opipljivo što ostaje učenicima, ali se dio može rabiti u nastavi kod drugih razreda. Bezbroj je mogućnosti korištenja produkta rada, a ponajprije u smislu motivacije drugih učenika te razvijanja kompetitivnosti za razna natjecanja i druge prigode.

Važan čimbenik ovakvog rada jest i digitalno opismenjavanje jer učenici doduše imaju slične naprave u svojim džepovima, ali s njima rade malo, tj. ne iskorištavaju ni približno sve mogućnosti koje su nadohvat ruke. Svakako je pozitivno što su došli makar do površnog upoznavanja filma kao medija. To se dogodilo tako što su učenici od mnogih isječaka, korištenjem softwarea, stvarali dulje filmske isječke. Tu su se također koristili i programom za obradu teksta.

Odabrani inputi omogućili su upoznavanje kulture, povijesti i običaja u njemačkom govornom području. Jezični input bio je u rasponu od početnih do srednje teških sadržaja. Zadatci su zahtijevali prikupljanje informacije i njihovu obradu te ponovno prezentiranje. Dio vokabulara sigurno je usvojen, posebno onaj dio koji nije bio pretežak u jezičnom smislu. Učenici su samostalno hvatali bilješke, procjenjivali važnost pojedinih informacija i na temelju samostalnog rada donosili odluke glede sadržaja svojih filmova i/ili prezentacija. Samostalno oblikovanje produkta nešto je novo za većinu uključenih učenika.

Posebno je potrebno istaknuti dio koji nije tako često promican u obrazovnom sustavu, a to je KREATIVNOST. Produkti su iznenađujući dobri i pokazuju da se uz dobru pripremu i iskazivanje punog povjerenja učenicima uvijek mogu očekivati sjajni rezultati.

Negativni aspekti

Izgubljeno je jako puno vremena u provedbi i pripremi projekta. Najviše vremena potrošio sam na osmišljavanje i pripremu Stationenlernen (učenje po postajama). Budući da nisam htio biti ovisan o snazi signala za internet, odabrao sam sve što se moglo a nalazilo se na samim iPadovima, uz uobičajene aktivnosti za upoznavanje i priče o nekim omiljenim stvarima za početne postaje. Taj je dio trebao poslužiti za lakše ovladavanje samim uređajem i pokazati da nije teško napraviti filmić. Ti su zadatci opustili sve jer su sve skupine odradile nešto iz toga paketa.

Ostali dio projekta bio je zahtjevniji jer je provedba drugih težih zadataka zahtijevala izlazak skupina iz prostorije i pronalaženju kutka za snimanje. Montaža je predstavljala problem jer nam je na raspolaganju bilo samo jedno računalo u učionici pa su učenici ostajali poslije nastave ili nosili materijale kući. Tu je i prikazivanje. Ono je iziskivalo više od jednog sata nastave jer je jako puno materijala napravljeno i sve je pregledano kako se nitko ne bi osjećao izostavljenim.

Učinci na znanje jezika i produkciju su minimalni. Naime, različiti nivoi znanja i nedovoljna uvježbanost utjecali su na rečenične strukture kao i odabir riječi. Pored ovoga i neujednačeno poznavanje mogućnosti suvremenih uređaja imalo je za posljedicu sporiji rad i obradu materijala. Općenito, ovako velika skupina sama je po sebi problem za ovakav rad u tako ograničenom vremenu.

Poseban problem predstavljala je buka. U školi je inače dosta bučno, ali kod nas je zbog specifičnog oblika gradnje i materijala uistinu teško naći miran kutak i kad su svi u učionicama. To je otežavalo evaluaciju rada učenika jer se teško ili nikako nije moglo pratiti produkciju govornog jezika. Teško je razlikovati naučeno i usvojeno novo u uporabi.

Sve u svemu, slobodno se može reći da su uređaji zakasnili nekih 5 – 6 godina. Naime, 5 – 6 godina ranije ovo bi bio pun pogodak i svi pozitivni učinci bili bi porasli na n-tu potenciju. Sada kad svatko od učenika ima u svojem džepu uređaj sličnih karakteristika, ovo više nije tako zanimljivo. Ipak, prosudba je da je kreativni element potaknut i opredmećen, a samo učenje i svladavanje jezika vrlo je upitno.

Posebno je upadalo u oči da se učenici u njemačkoj sobi, koja je prepuna materijala o njemačkom govornom području i koji im je nuđen, dostupnim materijalima uopće nisu koristili ili su to činili vrlo ograničeno.

Objektivni sud

Ovaj vid rada dobrodošlo je osvježenje standardnog pristupa i rada u klasičnoj učionici. Unatoč svemu ipak se dosta radilo s jezičnim inputom kako u pisanom tako i u slušnom dijelu. Sama produkcija, međutim, bila je nešto slabija od očekivanoga. Učenici su bili izloženi pasivnom prijmu jezika, što je dobro s obzirom na neke nedostatke udžbenika po kojemu se radi.

Razvoj tzv. people skills svakako je implementiran ovakvim oblikom rada. Prije svega rješavanje zadataka i iznalaženje kompromisa oko informacija i sadržaja koje treba usvojiti. Tu je i dodatni aspekt komunikacije izvan škole oko zadatka. Učenici su radili zajednički preko tjedna i vikenda.

Ukupno je bilo 20 postaja i učenici su dijelom birali koju postaju žele obraditi. To znači da su nekoliko zadataka isprobali prije donošenja odluke. Upravo je taj aspekt imao upliva na neizvršenje zadatka u planiranom obimu. Naime, svi su trebali isprobati barem polovicu postaja, a na kraju su isprobali najviše 4 – 5.

Svaki je slobodni trenutak iskorišten za igranje i snimanje slefieja umjesto istraživanja ostalih mogućnosti iPadova ili drugih postaja. Razlog je tomu navika, ali i neujednačena motivacija za učenje njemačkog.

Subjektivno

Previše je vremena utrošeno na ograničen domet u učenju. Isti bi učinak imale drill metode i rad u paru. Za ovaj projekt nastavnik je utrošio previše slobodnog vremena (daleko iznad plaćenih 12 – 15 minuta po satu!) za pripremu postaja. Budući da su iPadovi samo na posudbi, sav taj rad jednokratno je upotrebljiv. Poseban je problem neujednačenost softwarea koji se moralo koristiti zbog objektivnih okolnosti. Bilo je i manjih tehničkih problema, kao na primjer rušenje sustava na PC-ju, a dio učenika morao je tražiti dopune programu iPada kako bi mogao obraditi svoje uratke.

Općenito uzevši, pored tehnike u igri, ovdje se radilo o vođenim zadatcima vezanim uz teme i očekivanu jezičnu produkciju, na nižoj razini. Isti ili bolji učinak mogao se postići u upola kraćem vremenu.

Ovakvi zadatci primjenjivi su kad učenici odjeljenja dostignu manje-više ujednačenu razinu znanja i jezične produkcije. Upuštanje u ovaj projekt potvrdilo je hipotezu da se s ovakvim zadatcima pričeka jer nema dovoljno znanja, spremnosti ni educiranosti te kritičkog mišljenja kod učenika. Ovako obimni projekti primjereniji su višim razredima srednje škole, iako upotrebu pametnih telefona treba postupno i redovito uvoditi u nastavu manje zahtjevnim i za nastavnika preglednijim oblicima rada.

Ukupno gledajući, strategija Stationenlernen nije dobra jer je za njezino izvršenje potrebna samostalnost, znanje, odgovornost te malo više zrelosti kod učenika.

Sunčana strana stranica

ela_veza

Ela Veža

Bilo jedno mjesto, bila jedna škola, … učiteljica, …web stranica… Mogla bi tako započeti priča o starim, u pravilu boljim vremenima na koju se logično nadovezuju nova vremena koja tek dolaze, ne nužno i lošija. Priča o školskim web stranicama otvorenim 2008. u CARNetovom CMS-u ( dakle, te web stranice nisu više prvašice) lako bi se uklopila u našu temu o sigurnijem internetu. Svaka priča o webu je i priča o onima koji stvaraju sadržaje za web.

To bi bila priča o web stranici škole koja je nedavno nakon dugog niza godina prvi put promijenila izgled (moguće i na bolje), ali uz gubitak nekih vrijednih sadržaja. Slike koje su krasile ili barem obilježavale naslovnicu u proteklom periodu teško ćete pronaći. Fotografije s naslovnice koje su služile da prosječni korisnik interneta na prvu (točnije na jedan klik) stvori određenu predodžbu o mjestu i školi zamijenjene su veselim crtežom razigrane djece. Znamo da slika govori 1000 riječi, a pogledom na naslovnicu lako se stvori slika o vlasniku web sadržaja .

Kao što znamo web stranice škola godinama uređuju i na njima objavljuju svoje sadržaje malobrojni učitelji. Trude se na najrazličitije načine privući i potaknuti kolege da im se pridruže u stvaranju materijala za objavljivanje, želeći rad škole, učitelja i učenika učiniti vidljivim svim zainteresiranima. U ponavljanju da pošalju sadržaji za objavu dosadni su i sebi, a kamoli ne drugima.

Kako jedna lasta ne čini proljeće, da bi stranica o kojoj pišem funkcionirala, točnije bila redovito ažurirana jedna učiteljica (nazovimo je Briška ) počela je pisti članke. Iako pisati ne zna i ne voli (nećemo reći mrzi jer učiteljice ne poznaju mržnju) potvrdilo se još jednom da nikad ne smiješ reći nikad. Znamo da želja za učenjem ljude tjera i na nemoguće, pa tako i nju na pisanje.

Koliko je bilo u njenoj moći nastojala je prezentirati školska i mjesna događanja te prenijeti većinu važnih obavijesti učenicima, roditeljima i svim zainteresiranima. Stalnim izmjenama i poboljšanjima u Carnetovom CMS-u istraživala je svaku promjenu. Principom pokušaja i pogrešaka učila je na vlastitim greškama. Preko razrednika pokušavala je educirati i roditelje na roditeljskim sastancima (više ili manje uspješno). Na web stranici objavljivane su isključivo autorske fotografije i sadržaji. Strogo se vodilo računa o autorskim pravima, pravilima privatnosti, ali i etici i bon-tonu. Učenici su objavljivali svoje tekstove i fotografije, očuvali su i web područne škole koja je jedan period ostala bez učenika. Pisali su o značajnim ljudima iz njihovog kraja. Radovali su se svakom zabilježenom kliku kao i povećanoj posjećenost nakon zanimljivih objava na naslovnici. Godinama su veoma zapaženo sudjelovali u akcijama „Sigurniji internet za djecu i mlade“.

Lokalni tjednik često je koristio sadržaje objavljene na web stranicama te ih uz male modifikacije objavljivao (bez navođenja izvora). Našim entuzijastima je to možda pomalo i godilo iako su potajno u sebi priželjkivali neku reakciju, ispriku,.. dokaz etičnosti?

Naša učiteljica, Briška znala je da promjene nastaju postepeno i polako. I samo oni koji su to silno željeli mogli su uočiti pomak. Korak naprijed, možda mravlji, kornjačin ili pužev? Ali ipak, korak naprijed Smile

Polako, s vremenom pojavili su se učitelji spremni svoje uratke podijeliti s drugima. Pridružila se i ravnateljica, pritisnuta zakonskim odredbama, ali i sama svjesna važnosti prezentiranja škole na najbolji način. Ravnateljica je nastojala sve češće javno pohvaliti i time usrećiti učenike koji vole vidjeti svoje radove.

I sad bi ovo mogla biti ni previše lijepa niti previše tužna priča, ali priču ne piše pisac već učiteljica kojoj pisanje nikad nije bila velika ljubav. Pisati je počela imajući pred sobom cilj, a to je komunikacija s onima koje zanima što se događa u maloj školi.

Priča bi mogla imati tužan, pomalo depresivan kraj o uzaludnom trudu s veoma malim efektima. Možemo naslutiti razočaranje i povrijeđenost učiteljice kad je otkrila da je netko bez objašnjenja i najave uklonio njen višegodišnji rad i trud. Netko drugi bi možda bio i ljut, ali ne i učiteljica po pozivu koja vidi samo sretan kraj.

Kao što znamo učiteljice su uvijek na sunčanoj strani ulice i učiteljica Briška je danas veoma sretna. Shvatila je da više nije potrebna za opstanak web stranice. Ima nasljednike, učitelje koji su uvidjeli važnost održavanja web stranica pomoću kojih svoj rad mogu učiniti vidljivim i dostupnim svima. Možda taj rad još nije reprezentativan, ali veliki korak naprijed je i samo razvijanje svijesti o važnosti objavljivanja sadržaja i redovitom ažuriranju.

Ima li većeg uspjeha za učiteljicu nego da učenika zainteresira za svoj rad?

Kako učiteljice često vole koristiti metafore, ovo je priča o procvatu jedne tanke stabljike trešnje. Trešnja sad već ima i nekoliko mladih grančica. Naša učiteljica, možda i ne doživi, ali sa sunčane strane ulice vidi ogromnu rascvjetanu krošnju koja će uroditi mnogobrojnim velikim sočnim plodovima.

Učiteljica pionir u relativno kratkom vremenu postala je učiteljica veteran, više nije lasta koja (ne) čini proljeće. Ostaje joj samo da na kraju svoje priče poželi dug i siguran let svim mladim lastanima po bespućima interneta.