O cyberbullingu na Žutom brijegu

dijana_sutak

Dijana Šutak

Uvod

Već treću godinu za redom s učenicima OŠ Žuti brijeg na satovima razrednika, posebno u mjesecu veljači, obilježavam Dan sigurnijeg interneta. Tijekom proteklih smo godina razgovarali o važnosti zaštite osobnih podataka na internetu, kako sigurno pretražiti internet, o autorskim pravima, a ove je godine na red stigla tema cyberbulling. Aktivnosti smo provodili tijekom dva sata razrednika, a kao i inače, puno toga naučili kroz zanimljive sadržaje, upitnik, kvizove, ali i dijeljenje primjera učenika. Učenicima su posebno zanimljive teme koje su im bliske pa su temu o cyberbullingu prihvatili s oduševljenjem.

Ključni pojmovi: cyberbulling/nasilje preko interneta, osjećaji, pružanje pomoći

Tijek provedbe aktivnosti

a) Početak

Na početku sata zamolila sam učenike da korištenjem svog mobilnog uređaja ili tableta pristupe anonimnom upitniku te im dala poveznicu preko koje mu mogu pristupiti.

Upitnik je sadržavao pet pitanja:

  1. Što je cyberbulling?
  2. Jesi li se ikada bio/bila žrtva cyberbullinga?
  3. Poznaješ li osobu koja je bila ili trenutno je žrtva cyberbullinga?
  4. Kako se osjećaju žrtve cyberbullinga?
  5. Kome se osobe, žrtve cyberbullinga, mogu obratiti za pomoć?

Učenici su za popunjavanje upitnika imali pet minuta vremena.

Poveznicu za pristup i dupliciranje upitnika možete preuzeti ovdje.

b) Središnji dio

Nakon njihovih odgovora zajedno smo razgovarali i učili o cyberbullingu te smo analizirali odgovore na pitanja iz anketnog upitnika.

I. Što je cyberbulling?

Cyberbulling je termin koji se uvukao među učenike i ta im riječ nije nepoznanica. Cyberbulling ili nasilje preko interneta označava svaku aktivnost provedenu online koja se može smatrati štetnom za pojedinca i za opće dobro. Često je usmjerena prema djeci školske dobi koji na taj način žele namjerno ili nenamjerno povrijediti drugu osobu.

II. Jesi li se ikada bio/bila žrtva cyberbullinga?

III. Poznaješ li osobu koja je bila ili trenutno je žrtva cyberbullinga?

Učenici su opisali nekoliko slučajeva cyberbullinga koji se dogodio osobama koje oni poznaju ili njima osobno. Najviše njihovih odgovora bio je usmjeren na vrijeđanja preko interneta, slanja prijetećih poruka, preuređivanje postavljenih slika na društvenim mrežama te iskrivljavanja riječi koje su izrekli. Neki od njih su takvo ponašanje nazvali „šalom“ jer nisu uvidjeli ozbiljnost situacije. Tu smo zajednički zaključili da takvo ponašanje možemo nazvati šalom samo do trenutka kada se sve uključene strane osjećaju ugodno. Ako se netko od uključenih počinje osjećati neugodno ili uvrijeđeno tada govorimo o cyberbullingu.

Nasilje preko interneta u današnje je vrijeme posebno izraženo. Jednim je istraživanjem potvrđeno da preko 90% učenika posjeduje svoj mobilni telefon/tablet/računalo i njime se svakodnevno služi. Osim učenja, uglavnom ga koriste u svrhu zabave s vršnjacima.

„Naime, čak 18 % djece u dobi od 12 do 14 godina bilo je žrtva nekog od oblika nasilja preko interneta, a 11 % njih izjasnilo se kao “internet nasilnici”. Od djece koja su bila izložena učestalom nasilju na internetu, njih 62 % izjavilo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili čak kolega iz razreda. Uz to, djevojčice su češće žrtve, ali i češći nasilnici na internetu od dječaka“.

IV. Kako se osjećaju osobe žrtve cyberbullinga?

Kao odgovor na postavljeno pitanje uglavnom su odgovarali: tužno, jadno, osramoćeno i usamljeno. Jedan odgovor sugerirao je i na moguće teže posljedice poput pokušaja samoozljeđivanja.

Istina je da pisana riječ djeluje mnogo jače od izgovorene te je trajno prisutna. Žrtva ju stalno čita iznova i svaki put prolazi kroz nasilje. Osjeća se sve nesigurnijom u sebe, zanemaruje svoje obveze, manje se druži s vršnjacima, izbjegava školske obaveze. Takva osoba treba potražiti pomoć.

V. Kome se osobe, žrtve cyberbullinga, mogu obratiti za pomoć?

Za pomoć prilikom internetskog nasilja učenici bi se povjerili svojim roditeljima i stručnoj službi u školi.

Nakon ovih odgovora učenicima sam jasno dala do znanja da se svakako za pomoć trebaju obratiti osobi u koju imaju povjerenja. Razrednik i pedagoška služba uvijek stoje na raspolaganju i sigurno će priskočiti u pomoć jer imaju iskustva na tom području.

Zatim su učenici trebali napisati poruku podrške osobi koja je doživjela nasilje preko interneta preko aplikacije mentimeter. https://www.mentimeter.com/

Osobi koja je doživjela nasilje preko interneta poručujem:

„Nikada nemoj držati sve za sebe jer to može završiti s velikim posljedicama – od loših ocjena u školi pa sve do zdravlja.“

„To su samo ljudi na internetu s lažnim profilom i dosadnim životom. Ti si ipak bolja, zar ne?“

„Jako mi je žao što ti se to dogodilo. Opiši nekome svoju situaciju i pokušaj se ne vrijeđati time jer te osobe nisu vrijedne tvojih suza. Predivna si osoba i iznutra i izvana!“

„Budi jača nego inače, ignoriraj, ne budi više u tom društvu. Danas je to svakodnevica. Neki ljudi to rade zbog ljubomore, ti budi bolja osoba!“

„Da osobu koja ju maltretira prijavi odrasloj osobi i ne obazire se na njezine riječi.“

„Da ignorira tu osobu i kaže svojim roditeljima ili stručnim osobama za te situacije.“

Uslijedio je zadatak u kojem su učenici tehnikom crtanja trebali prikazati što njima predstavlja riječ cyberbulling.

Ovo su neki njihovi radovi.

Slika 1Slika 2Slika 3Slika 4Slika 5Slika 6

c) Završni dio

Na kraju smo pogledali video materijal pod nazivom „Cyberbulling: postoji izlaz“ preuzet s ove stranice: http://goo.hr/events/dan-sigurnijeg-interneta/.

Sve što smo naučili još jednom smo provjerili pomoću kviza znanja.

Ovo su rezultati kviza:

Kviz možete preuzeti na sljedećoj poveznici.

Zaključak

Satovi su bili jako uspješni jer su učenici spoznali da protiv svoje volje možeš biti izložen nasilju preko interneta te da je važno na vrijeme spriječiti moguće teže posljedice.

Pozivam sve koji se još nisu uključili u obilježavanje Dana sigurnijeg interneta u svojim školama na uključenje. Učenici će dobiti podatke koje možda nisu znali, informacije kako postupiti u određenim situacijama i kome se mogu obratiti jer kako smo naučili „Uvijek postoji izlaz!“. Mi, učitelji i profesori, najbolji smo dokaz da promjene počinju u školama te bi trebali učenicima biti izvor informacija.

Literatura

  1. https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-preko-interneta/
  2. https://www.dansigurnijeginterneta.org/
  3. http://goo.hr/events/dan-sigurnijeg-interneta/

Poučavanje komunikacije u razredu

diana_dobovsek

Diana Dobovšek

Sažetak

Učitelji se u svom radu sve češće susreću sa socijalno i osjećajno neprilagođenom djecom. Da bi unatoč tome svim učenicima omogućila odgovarajuće uvjete za rad, odlučila sam se u razredu upotrijebiti pristup nenasilne komunikacije američkog psihologa Marshalla B. Rosenberga. Učenike sam bolje podučila o vlastitim osjećajima. Učenici su naučili jezik osjećaja koji se zove »jezik žirafa«. Osim toga naučili su se razlikovati jezik žirafa i jezik vukova. Zajedno smo pokušali uspostaviti pravila našeg suživota u razredu uzimajući u obzir osjećaje i potrebe svakog pojedinca.

Ključne riječi: nenasilna komunikacija, jezik žirafa, jezik vukova, osjećaji

Uvod

Učenici su putem međunarodnog projekta YouthStart (poduzetništvo) upoznali nov način komunikacije koji je pridonio višoj poduzetničkoj kulturi na područnoj školi. Svaki učenik se već u nekom trenutku našao u situaciji u kojoj je komunikacija zakazala to jest nije bila učinkovita – ovaj projekt temelji na tim iskustvima.

Da bi svim učenicima omogućila odgovarajuće uvjete za rad i njihov napredak u skladu s njihovim sposobnostima, odlučila sam se u razredu upotrijebiti pristup nenasilne komunikacije američkog psihologa Marshalla B. Rosenberga koju prikazuje upotrebom jezika žirafa i vukova.

Glavni dio

Američki psiholog Marshall B. Rosenberg (1934–2015) je razvio pristup nenasilne komunikacije koju prikazuje upotrebom jezika žirafa i vukova.

Žirafa ima najveće srce među svim kopnenim životinjama te je zato upotrjebljena kao simbol empatičnog jezika srca. Kad koristimo takav jezik, sposobni smo se izražavati iskreno i jasno, opisivati naše osjećaje i potrebe te se istovremeno zanimati za osjećaje i potrebe drugih. Jezik žirafa upotrebljava riječi koje nas međusobno bolje povezuju.

Suprotno tome jezik vukova druge povrijedi te vrijeđa. Upotrebljavamo ga kad želimo imati pravo i okriviti druge, kad druge sudimo glede toga što je pravo i što je krivo te kada postoje pobjednici i poraženi. Jezik vukova upotrebljava riječi koje nas dijele i ugrožavaju našu duboku povezanost.

1. Kako govori žirafa?

U uvodnom dijelu su učenici upoznali jezik koji dolazi iz »srca« te se zove jezik žirafa. Razgovarali smo o srcu, a potom su slijedile aktivnosti na temu »srce«. Učenici su nacrtali srce i u njega napisali tko ili što »živi u njihovom srcu« kada se osjećaju ugodno. Slijedila je meditacija srca. Udobno su se namjestili, zatvorili oči i osjetili svoje srce (osluškivanje srca, brojanje otkucaja). Upoznali su izraze koji sadrže riječ »srce«. Pripremila sam kartice s izrazima te dodatne kartice s odgovarajućim objašnjenjima. Svaki učenik je uzeo jednu karticu i pitao: »Tko mi može objasniti značenje ovog izraza i tko ima karticu s objašnjenjem?« odgovarajući par kartica su nalijepili na ploču jednu pored druge.

Nakon toga smo razgovarali te gledali fotografije žirafa. Slijedila je igra »Pretvorimo se u žirafe, slonove i gazele«. Na tlo sam postavila nekoliko plavih jastuka koji su predstavljali vrtače s vodom. Neki učenici su se pretvorili u žirafe te hodali na prstima s istegnutim vratovima. Ostali učenici su hodali uokolo kao slonovi ili gazele – i jedni i drugi su tražili vodu. Pošto žirafe vide dalje nego druge životinje, zamolila sam ih da pomognu slonovima i gazelama pronaći vodu. Tako su se učenici s drugim životinjama sporazumijevali na prijateljski i brižan način. Upotrebljavali su sljedeće rečenice: Zdravo, kako se osjećaš kao slon? Tražiš li nešto? Trebaš li pomoć, gazelo?

Potom su učenici upoznali jezik žirafa. Kad upotrebljavamo jezik imagežirafa pitamo: »Kako se osjećaš? Što trebaš?« Napravili smo plakat s naslovom – Jezik žirafa. Učenici su nacrtali žirafu s velikim srcem na velik list papira te na njega nalijepili »žirafine rečenice«. Plakat smo objesili u učionici.

Slika 1. Plakati žirafa

2. Kako govori vuk?

U ovom koraku su učenici upoznavali jezik vukova. Prvo smo razgovarali o vuku te imitirali njegov izraz lica i zvukove kad je ljutit. Učenici su shvatili da kada smo ljuti ili uvrijeđeni, upotrebljavamo jezik vukova. Tada prijetimo, optužujemo, napadamo i želimo imati pravo.

Za svakog učenika sam pripremila radni list s »vučjim rečenicama«. Po dva učenika su radila zajedno te jedan drugom čitala rečenice i ukratko imageraspravljala o svojim osjećajima dok su slušali rečenicu. Otkrili su da su se osjećali slabo te da su postali malo ljuti. Rečenice koje su sadržavale prijetnju, optužbu, napad ili hoću imati pravo, smo rasporedili na ploču pored pripadajućeg izraza.

Slika 2. Fotografija rasporeda rečenica na ploči

Potom je upomoć došla lutka žirafe. Pripremila sam kartice na kojima su bile zapisane žirafine rečenice. Žirafa je pročitala rečenicu te upitala: «Koju rečenicu s ploče bi mogli zamijeniti sa žirafinom rečenicom?« Povezali smo žirafine rečenice s vučjim rečenicama. Vučje rečenice smo odbacili čim smo našli odgovarajuću rečenicu. Na kraju smo na ploči imali samo žirafine rečenice. Učenici su rekli da se osjećaju bolje te da je to iskustvo bilo ugodnije. Dogovorili smo se da ćemo od sada nadalje u razgovorima prvo pokušati upotrebljavati samo jezik žirafa.

3. Moji i tvoji osjećaji

Da bi učenici mogli upotrebljavati »jezik žirafa«, trebamo riječi s kojima bi izrazili svoje osjećaje. Zato smo se u trećem koraku upoznavali riječi za osjećaje te se učili kako ih izražavamo. Na početku smo osjećaje izražavali tijelima. Pokazala sam određen stav, a učenici su me pokušavali oponašati. Razgovarali smo o tome kako se osjećaju u određenom stavu.

Nakon toga smo izražavali osjećaje licima. Pripremila sam kartice s izrazima lica. Učenici su pogađali osjećaj koji je bio nacrtan na kartici (sreća, ljutnja, strah, tuga…) te ga oponašali. imageNakon te aktivnosti sam razdijelila kartice s ljudskim likovima koji prikazuju različita osjećajna stanja. Učenici su povezivali stavove ljudskih likova s izrazima lica te oponašali stav i izraz lica.

Slika 3: Fotografija nacrta ploče s razvrstavanjem kretnji k izrazima lica.

Otkrila sam da učenici znaju vrlo malo izraza za izražavanje osjećaja riječima. Zato sam pomoću kartica dnevno uvađala izraze (uznemiren, ushićen, bezbrižan, zadovoljan, pozoran, zaprepašten…) te ih objašnjavala. Raspravljali smo o njima te napravili plakat.


4. Od tebe trebam…

U idućem koraku smo počeli izražavati svoje potrebe. Pomoću rečenica za primjer su se učenici naučili uživjeti u drugu osobu u izmišljenoj situaciji. Mijenjali su svoju perspektivu te položaj sjedenja. Sjedili smo u krugu. U sredinu sam postavila dvije stolice. Na prvu sam nalijepila papir s rečenicom »Osjećam se …« te rečenicu »Trebam …« na drugu stolicu. Stolice sam predstavila kao »stolicu osjećaja« i »stolicu potrebe.« Učenicima sam rekla nešto o Zali, a oni su pokušavali saznati kako se osjeća i što treba. Jedan dobrovoljac je sjeo na »stolicu osjećaja« gdje je mogao koristiti samo jezik žirafa. Pročitala sam prvi primjer. »Zali se ne sviđa doručak koji joj je pripremila mama.« Potom sam učeniku rekla neka si zamisli da je Zala. »Kako se osjećaš (kao Zala) kada shvatiš da ti se ne sviđa doručak?« Učenici su odgovarali da su gladni, ljuti na mamu, tužni, razočarani… Zatim, pošto je učenik izrazio jednu ili više pretpostavki, presjeo se na drugu stolicu s imenom »Trebam …« Postavila sam im pitanje: »Što trebaš (kao Zala)? Što nedostaje?« Učenici su odgovarali da trebaju doručak koji će im se sviđati, da bi mama morala znati što vole… Cijeli postupak smo zatim ponovili s različitim primjerima.

Željela sam da bi se učenici naučili moliti za nešto kada misle da trebaju nešto drugo. Zato sam pored druge dvije postavila treću stolicu i na nju nalijepila papir s natpisom »Molim te …«. Podsjetila sam ih na primjer sa Zalom. Zatim se netko postavio u Zalinu ulogu te pokušao razgovarati s majkom kao žirafa. Sjeo je na prvu stolicu – »stolicu osjećaja«. Sjetio se kako se Zala osjeća. Pomaknuo se na drugu stolicu – »stolicu potrebe« te rekao što treba (kao Zala). Presjeo je i na treću stolicu te (u Zalinoj ulozi) mami rekao za što je moli. Vježbu smo nastavili i s drugim primjerima. Na plakat »Jezik žirafa« smo zapisali rečenicu »Molim te …«, pored rečenica »Osjećam se …« i »Trebam …« Još imageuvijek je na plakatu nedostajala jedna značajka jezika žirafa. Utvrdili smo da žirafa kaže HVALA odmah nakon što dobije ono što treba i za što je molila. Učenici su u srce na plakatu napisali riječ »HVALA«.

Slika 4. Fotografija učenice u vježbi s tri stolice

5. Žirafa ili vuk?

Pred učenike sam na stol postavila napola pojedenu jabuku i zgužvan komad papira. Uzela sam lutku vuka te govorila poput vuka: »Nemaran si. Samo pogledaj naokolo!« Zatim sam uzela lutku žirafe i rekla: »Na tvojem stolu vidim napola pojedenu jabuku i zgužvan komad papira. Umorna sam te bi rado za trenutak sjela na tvoj stol da bi skupa radili, ali nema mjesta. Možeš li, molim te, počistiti stol?« Razgovarali smo o razlikama među te dvije izjave. Utvrdili smo da vuk napada i osuđuje. Žirafa samo promatra i kaže što vidi . Nakon završenog razgovora smo na plakat žirafa nalijepili još i izraze »Vidim / čujem …«

Zatim sam učenicima razdijelila kartice na kojima su bile izjave značajne za jezik »žirafa« i »vukova«. Učenike sam zamolila da svaku karticu dodijele »vuku« ili »žirafi«.

Slijedila je vježba sa četiri stolice jer sam željela ponoviti sve značajke jezika žirafa. Postavili smo četiri stolice. Jednog učenika sam zamolila da ode do računala. Drugom učeniku sam rekla neka si zamisli da i on želi upotrijebiti računalo u istom trenutku. Učenici su vježbali izražavanje potrebe upotrebom jezika žirafa. U tu svrhu su učenici sjeli na svaki od četiri stolice. Kad je učenik sjedio na »stolici promatranja«, pitala sam ga što vidi. Pomaknuo se na »stolicu osjećaja«. Pitala sam ga kako se osjeća. Na »stolici potrebe« sam ga pitala što hoće i što želi. Na zadnji stolici je morao oblikovati molbu. To su, naravno, napravila oba učenika. Cilj te vježbe je bio potražiti rješenje koje uzima u obzir potrebe oba učenika.

6. Tako održavamo dobre odnose

Zajedno s učenicima sam napravila sažetak svega. Utvrdili smo da nam jezik žirafa koji smo naučili omogućava da se dobro razumijemo zato što žirafa uvijek kaže što čuje/vidi, što osjeća, što treba, za što te moli te se uvijek ZAHVALI. Zajedno smo odredili razredna pravila kojih se svi moramo držati. Tako smo i službeno postali »razred žirafa«.

Zaključak

Već lani sam u razredu probala YouthStart projekt s naslovom Empatija. Pošto sam ustanovila da je vrlo povoljno utjecao na klimu u razredu, probala sam taj način komunikacije i u ovogodišnjem drugom razredu. Ponajprije sam željela da se atmosfera u razredu poboljša, da bi počeli više međusobno razgovarati o osjećajima, da bi učenici postali više empatični. Na kraju sam primijetila da mi je to i uspjelo. Učenici su postali pažljiviji jedan do drugog te su počeli suosjećati s drugim učenicima. Tako smo zajedno uspjeli uspostaviti pravila našeg suživota u razredu. Četiri stolice su sada uvijek prisutne u učionici te ih redovito upotrebljavamo. Mislim da čak i u malim školama možemo mnogo doprinijeti s velikim međunarodnim projektima.

Literatura

  1. http://www.zrss.si/ustart/
  2. http://www.youthstartproject.eu/
  3. Marshall B. Rosenberg:Educationthatenricheslife. NonviolentCommunication in EveryDaySchoolLife. JunfermannVerlag. 5. Auflage 2013 (njemačko izdanje)

Slike: osobni arhiv Diane Dobovšek