Uporaba IKT-a u nastavi

maja_matijasec

Maja Matijašec

U suvremenim oblicima učenja i poučavanja neizostavna je uporaba informacijsko-komunikacijske tehnologije koja nastavnom procesu daje sljedeća obilježja: inovativnost, kreativnost, zanimljivost, fleksibilnost, raznolikost, dinamičnost. U sklopu projekta Unaprjeđenje pismenosti – temelj cjeloživotnog učenja, učitelji OŠ Veliki Bukovec, OŠ Adnrije Palmovića Rasinja i OŠ Dr. Ivana Novaka Macinec educirali su se upravo o tome na dvije Algebrine radionice. Upoznali su alate koji će im pomoći u prikupljanju podataka, izradi i objavljivanju digitalnih sadržaja, praćenju napretka učenika te o metodama koje potiču učenike na aktivno uključivanje u nastavni proces.

Online ankete, kvizovi i provjere znanja

Prva edukacija o uporabi IKT-a u nastavi održana je za dvije skupine polaznika, 17. i 24. ožujka u OŠ Andrije Palmovića Rasinja, a vodila ju je Daniela Usmiani, prof. matematike i informatike.

Polaznicima je predstavila online alate za izradu anketa, kvizova i provjera znanja, prenijela im osnovno znanje za rad u tim alatima te im pokazala kako izraditi anketu, kviz i provjeru znanja. Nakon toga učitelji su sami mogli isprobati te alate i okušati se u izradi digitalnih sadržaja. Alati za izradu anketa su: Mentimeter, Google obrasci, Office 365 obrasci, Responster, za izradu kvizova: Quizizz, Kahoot i Plickers, a za izradu online provjera znanja: Socrative i Testmoz. Besplatni su, potrebno se samo prijaviti pomoću korisničkog imena i lozinke. Njihova uporaba utječe na dinamičnost nastavnog procesa, a učenici su dodatno motivirani i angažirani. Dakle, učitelj ih može anketirati tijekom sata, pružiti im priliku da ponove gradivo i natječu se u kvizu ili može na inovativan, pouzdan i zanimljiv način provjeriti njihovo znanje.

Učiteljima su neki alati već poznati, no sada ih mogu još češće i uspješnije primjenjivati u praksi, a biraju ih s obzirom na svrhu uporabe, atraktivnost, mogućnosti koje nude i jednostavnost primjene. Također, svoje uratke mogu podijeliti s drugima, a ono što im je trenutno najvažnije – alate će koristiti u projektu za izradu različitih digitalnih sadržaja.

Projektno učenje u digitalnom okruženju – metoda 270°

Ova se edukacija nastavlja na prethodnu, a budući da je održana dva dana (7. i 14. travnja) u OŠ Veliki Bukovec, za dvije skupine učitelja, prvu je vodila Danijela Takač, a drugu Daniela Usmiani.

Kako učenike aktivno uključiti u nastavni proces?

1Predavačice su na početku istaknule važnost aktivnog uključivanja učenika u nastavni proces, što podrazumijeva da učenici kreiraju materijale, rješavaju problemske situacije, vode projekte, sudjeluju u timskom radu.

Predavanje su usmjerile na metode kojima se može postići aktivnost učenika. Jedna od njih je Flipped classroom, odnosno Obrnuta učionica, jedan od popularnijih suvremenih pristupa u obrazovanju. Obuhvaća primjenu informacijsko-komunikacijske tehnologije i različitih metoda, što omogućuje personalizaciju učenja, aktivnu primjenu znanja i razvijanje kritičkog mišljenja. Ona se provodi tako da učenici novo gradivo, koje učitelj pripremi na internetu, obrađuju kod kuće, a na satu se ono uvježbava, o njemu se raspravlja, istražuje. Dakle, učenici su aktivno uključeni u nastavni proces, samostalno istražuju i sudjeluju s drugim učenicima, dok je učitelj samo mentor koji ih u tome usmjerava. Potom su učitelji mogli vidjeti i isprobati jedan zanimljivi alat pod nazivom TED-Ed na kojem se može pronaći video za odgovarajuću nastavnu jedinicu te na temelju njega napraviti kviz. Stranica je besplatna, zahtijeva registraciju, a uradci se mogu dijeliti s drugima.

Obrnuta nastava ima svoje prednosti i nedostatke, no važno je istaknuti da se njome poboljšava interakcija između učenika i učitelja, učenici su angažiraniji i potiče ih se na suradničko učenje. Predavačice su objasnile da je suradničko učenje strategija poučavanja tijekom koje učenje proizlazi iz zajedničkog rada učenika, a podrazumijeva rješavanje složenih problemskih zadataka i rad na projektima.

Projektna nastava i projektno učenje

Veći dio edukacije bio je posvećen projektnoj nastavi, a to je složeni oblik nastave u kojoj učenici zajedno s učiteljem obrađuju neku temu kroz različite aktivnosti s ciljem postizanja točno određenog cilja u određenom vremenskom periodu.

Brojne su prednosti ovakve nastave: aktivna uključenosti i motiviranost učenika, razvijanje samostalnosti, komunikacije i tolerancije, jačanje samopouzdanja, učenje s razumijevanjem, razvijanje partnerskog odnosa između učenika i učitelja, rješavanje problemskih situacija i zadataka povezanih s realnim životom, stvaralaštvo, razvijanje kritičnosti i samokritičnos2ti, suradničko učenje, razvijanje organizacijskih, komunikacijskih i digitalnih kompetencija, korelacija s drugim područjima znanosti i ljudske djelatnosti. Istaknule su da svaki projekt mora imati jasno određeni cilj, određeno vrijeme trajanja, krajnji rezultat, složeniji zadatak koji se razlaže na jednostavnije, timski rad, suradnju i koordinaciju svih sudionika. Osim toga, važne su i tehnike rada: planiranje, prikazivanje i dokumentiranje, dobivanje informacija te osmišljavanje i provedba aktivnosti. Naravno, svaka projektna nastava ima svoje etape, od razgovora o temi i definiranja ciljeva i aktivnosti do vrednovanja rezultata rada. Kao primjer spomenuti su eTwinning projekti te su učitelji mogli čuti kako se u njih uključiti i koje mogućnosti nude.

Uz to, objasnile su pojam PBL (Project Based Learnig), metodu poučavanja u kojoj učenici stječu znanja i vještine radeći duži vremenski period na istraživanju stvarnog i kompleksnog pitanja, problema ili izazova. Svoj rad mogu predstaviti razredu, na razini škole, objavljivanjem na web stranici ili relevantnom stručnjaku te tako dobiti povratnu informaciju s ciljem da njihov rad bude još bolji.

Metoda 270°

Primjer takvog učenja jest i metoda 270° koju je osmislila Lidija Kralj, bivša učiteljica matematike i infromatike u OŠ Veliki Bukovec, a sadašnja pomoćnica ministrice obrazovanja. Metoda podrazumijeva da učenici samostalno kreiraju digitalne obrazovne sadržaje na teme zadane školskim programom, pri čemu im učitelj daje jasne upute te ih nakon toga prati i usmjerava, a na kraju vrednuje. Radovi mogu obuhvaćati objašnjenja, primjere, zadatke, slike, video, kviz, učenički autorski rad. Na kraju trebaju argumentirati odabir određenog rješenja i prezentirati ga pred razredom, na panou, mrežnim stranicama. Uporabom ovakve metode poučavaju jedni druge, a nakon predstavljanja i objave rada, drugi učenici mogu iz njega učiti i vrednovati ga (vršnjačko vrednovanje).

Neki alati u kojima mogu izrađivati svoje radove su: Prezi, Sway, Blendspace, GeoGebra, a tada se mogu objaviti na Edmodu, Vimeu, eTwinningu, Weeblyju, Yammeru, Wixu, Youtubeu. Osim toga, postoje i alati koji omogućavaju lakšu organizaciju i vođenje projekta kao što su: Trello, MeisterTask, Edmodo, KanbanFlow, Teams.

Zaključak

Dade se zaključiti da su prednosti uporabe informacijsko-komunikacijske tehnologije i provođenja projektne nastave mnogobrojne. Stoga je neupitno da će ove dvije edukacije znatno pomoći učiteljima u realizaciji projekta, a isto tako i u svakodnevnoj nastavi.

Čovjek mora ostati učenik i onda kad postane učitelj

maja_matijasec

Maja Matijašec

Odabravši učiteljski poziv, prije svega zbog ljubavi prema tom poslu i radu s djecom, nismo smetnuli s uma da on ne obuhvaća samo poučavanje, već i konstantno učenje. U cijelom svom radnom vijeku učitelj će usvajati nova znanja i to na različite načine jer je izložen brojnim mogućnostima da svoj rad poboljša, unaprijedi, usavrši.

Nove mogućnosti, novi izazovi – uključivanje u projekt

U našoj se školi ta mogućnost pružila uključivanjem u projekt „Unaprjeđenje pismenosti – temelj cjeloživotnog učenja“, koji je raspisalo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a traje 24 mjeseca. Osim našim učiteljima, prilika za sudjelovanje pružena je i učiteljima iz dviju škola partnera, a to su OŠ Andrije Palmovića Rasinja i OŠ Dr. Ivana Novaka Macinec. Suradnja triju škola naglašena je u simboličnom nazivu projekta: Od 3 do 300, isto kao i broj učenika koji će u njemu sudjelovati. U projekt su uključena 44 učitelja čiji je cilj, u sklopu šest izvannastavnih aktivnosti (Jezični klub, Enigmatska grupa, Medijsko-digitalna grupa, Književna stvaraonica, Knjižničarska grupa, Astronomska grupa), razviti u učenika čitalačku, medijsku, digitalnu, matematičku i višejezičnu pismenost. Prije tog velikog zadatka koji ih čeka, prošli su niz vrijednih, suvremenih oblika edukacija o kojima će ovdje biti riječi.

Definiranje ishoda učenja

clip_image001[6]Pripremajući se za nastavu, svaki učitelj susreće se s pojmovima: ishod i cilj učenja, Bloomova taksonomija, vrste znanja, razine znanja. Psihologinja Elvira Nimac posjetila je 5. siječnja 2018. godine OŠ Andrije Palmovića u Rasinji i podsjetila sve učitelje, sudionike projekta, na te pojmove.

Vodila je predavanje i radionicu pod nazivom Definiranje ishoda učenja u kognitivnom i afektivnom području. Osim predavačkog dijela, u kojem je objasnila spomenute pojmove i istaknula njihovu važnost u planiranju nastave, učitelji su sudjelovali i u praktičnom dijelu edukacije gdje su, radom u skupinama, primijenili znanje o ishodima učenja, procijenili uspješnost njihove primjene u vlastitom planiranju i izvođenju nastave, bili potaknuti na primjenu naučenog u svakodnevnom radu s ciljem da nastavu učine kvalitetnijom, a isto tako i u provedbi izvannastavnih aktivnosti u sklopu projekta.

Pri izradi kurikuluma za izvannastavne aktivnosti vrlo je važno dobro definirati ishode i ciljeve učenja, a ova je edukacija pomogla učiteljima i dala im ideje da to učine što bolje.

clip_image001[8]Izrada i provedba kurikuluma

Radionica Izrada i provedba kurikuluma održana je u OŠ Veliki Bukovec 14. i 15. veljače, a vodila ju je Marija Halaček, učiteljica Hrvatskoga jezika iz OŠ Molve.

Idealni školski kurikulum

Prisjetivši se osnovnih pojmova o kurikulumu, polaznici radionice bili su podiclip_image002[4]jeljeni u skupine prema izvannastavnoj aktivnosti koju će provoditi u projektu. Svaka je skupina prema danim smjernicama analizirala kurikulume svojih škola i razgovarala o njima, uočavajući sličnosti, razlike, nedostatke. Predstavnik svake skupine iznio je ostalima donesene zaključke iz kojih se moglo vidjeti da su kurikulumi triju škola dosta slični, no ima i mnogo elemenata po kojima se razlikuju. Zatim su upoznali obilježja idealnog školskog kurikuluma i uočili njegovu strukturu, odnosno naslove i poglavlja koja bi taj dokument trebao sadržavati: plan izrade školskoga kurikuluma, vizija i misija škole, vrijednosti/načela školskoga kurikuluma, opis unutarnjih i vanjskih uvjeta u kojima se realizira školski kurikulum, analiza potreba i interesa učenika, područja razvoja učenika (kurikulumska područja), načini praćenja i vrednovanja realizacije cijelog kurikuluma s jasno izraženim indikatorima uspješnosti). Predavačica je posebno istaknula važnost SMART ciljeva, a to su oni koji su konkretni, mjerljivi, usuglašeni, provedivi i važni te vremenski određeni.

Kako izraditi dobar kurikulum

clip_image006U drugom dijelu ove edukacije učitelji su dobili obrazac koji se predlaže za planiranje školskog kurikuluma, a na njemu su istaknuta kurikulumska područja: ciklus (razred), cilj, obrazloženje cilja, očekivani ishodi/postignuća, način realizacije, potrebni resursi i clip_image002[14]moguće teškoće, način praćenja i provjera ishoda/postignuća, odgovorne osobe. Predavačica je svako područje objasnila i navela primjer. Na temelju toga učitelji su, podijeljeni u iste skupine kao i prvi dan, trebali osmisliti i izraditi kurikulum za svoju izvannastavnu aktivnost. Sve su to kreativno i slikovito prikazali na hameru, primijenivši pritom sve naučeno na ovoj edukaciji. Nakon jednog sata rada kurikulumi su bili izloženi u učionici, a predstavnici skupina prezentirali su ih.

Kurikulum je ogledalo svake škole

Predavačica se osvrnula i na kurikulume svih triju škola te clip_image001[10]dala savjete kako ih učiniti boljima, ističući pritom da svaka škola mora imati svoju viziju i misiju iz kojih proizlazi moto škole. Vjerujem da njezina rečenica „Kurikulum je ogledalo svake škole.“ svima još odjekuje u uhu te da će učitelji, vodeći se time, uspješno izraditi svoje kurikulume. Kvalitetu i uspješnost izrade kurikuluma moći će provjeriti pomoću odrednica za praćenje i evaluaciju koje su im na kraju edukacije podijeljene.

Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje

Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje radionica je Foruma za slobodu odgoja, a sastoji se od osam dijelova (3+2+3). Učitelji su sudjelovali na pet radionica, najprije u OŠ Veliki Bukovec od 11. do 13. siječnja, a potom u OŠ Dr. Ivana Novaka Macinec 3. i 4. travnja, dok ih u srpnju očekuju još tri radionice. Voditeljice su Biserka Šavora i Zlatica Šimunović.

Učitelji u dvostrukoj ulozi

clip_image002[8]

Cilj je ovih radionica poučiti sudionike kako učenike potaknuti na aktivno i samostalno učenje i na kritičko mišljenje. Temelje se na primjeni triju etapa okvirng sustava za poučavanje (evokacija, razumijevanje značenja, refleksija), s naglaskom na nastavu koja je usmjerena na učenika.

Radionice su zamišljene tako da sudionici dobiju dvostruku ulogu: s jedne strane oni postaju učenici jer aktivno sudjeluju u nastavnom procesu, odnosno izvršavaju zadatke koje zadaje učiteljica (voditeljica radionice), pišu, čitaju, razgovaraju, prezentiraju, glume, dijele iskustva, rade samostalno, u paru, u skupini, dok s druge strane, kao učitelji, usvajaju metode suradničkog učenja i poučavanja, nove tehnike i metode kojima potiču učenike na kritičko mišljenje. Nakon treće radionice imali su priliku osmisliti jednu nastavnu jedinicu primjenjujući naučeno, a zatim to isprobati u svom razredu.

Učitelji već koriste nove tehnike i metode u nastavi te clip_image002[10]uočavaju veću motiviranost i uključenost učenika te brže i lakše usvajanje nastavnih sadržaja, a svoja iskustva dijele s drugim kolegama. U skladu s time dijelim na kraju jednu lijepu misao: Najbolji učitelji ujedno su i najzahtjevniji učitelji: oni od učenika zahtijevaju razmišljanje (W. Glasser).

Zaključak

Nakon ovih edukacija učitelji su bogatiji za još jedno iskustvo, nove spoznaje i nova prijateljstva. One su im otvorile nove vidike i potaknule ih na razmišljanje o dosadašnjem radu te mogućnostima uvođenja nekih promjena i novina u nastavu. I ono najvažnije, otvorile su im vrata i usmjerile ih na put prema realizaciji projekta.

Tradicionalno i ove godine

gordana_lohajner

Gordana Lohajner

Tradicionalno, već nekoliko godina zaredom, naša škola sudjeluje u obilježavanju Dana sigurnijeg interneta. U dogovoru s razrednicima viših razreda, u mjesecu veljači izdvojili su jedan sat razrednog odjela i posvetili ga promicanju što sigurnijeg i odgovornijeg korištenja interneta i digitalne tehnologije.

Učenici trećih razreda, pod vodstvom učiteljice Štefanije Šarec, izveli su lutkarsku predstavu  “Oprez djeca” za one najmanje – vrtićance te za učenike prvog i drugog razreda.

IMG_0089U četvrtim razredima, knjižničarka Marinka Mlinarić napravila je radionice na temu autorsko pravo. Kao uvod u sat, učenicima je podijelila pjesmice koje su imale „lažne“ autore. Učenici su trebali prepisati naslov pjesme i ime autora. Kada su prepisali, knjižničarka ih je upitala „ Je li vam nešto čudno? Je li nešto krivo napisano?“. Neki učenici su odmah shvatili da je ime autora krivo napisano. Na pitanje „Je li sam to smjela napraviti?“. Svi su rekli da to nije smjela učiniti. „A što je sadržajima na internetu – pjesmicama, slikama, tekstovima?“, upitala ih je. Također, zaključili su da ne smijemo koristiti slike, tekstove kao da su naši! Napomenula im je da trebamo navesti ime autora, naslov i mrežnu adresu stranice. Poslije teorijskog dijela (koristila je materijale i sadržaje projekta Pet za netČije je što i Copy-paste, što dozvoljeno jest), učenici su u parovima izrađivali stripove u Pixton Comic Makeru.

Pixton_Comic_Autorska_prava_by_Kkarolina_Karolina_Pixton_Comic_Zanimljivi_dokumentarac_by_Andorx_ano_

S učenicima drugog razreda, napravljena je radionica Pristojno ponašanje. Na početku sata porazgovarali smo što za njih predstavlja pristojno ponašanje i jesu li oni pristojni. Nakon toga, dobili su za zadatak izraditi sliku u programu Bojanju gdje će nacrtati i napisati kako se treba ponašati:

…u školi
…u razredu
…u informatičkoj učionici
…u crkvi
… na igralištu
…u prometu
…u autobusu
…u kazalištu
…u trgovini
…u knjižnici
…na internetu
…na društvenim mrežama

Kada su završili, učenici su pročitali što su napisali. Na pitanje: „Je li se ponašanje u školi ili u razredu razlikuje od ponašanja na internetu ili na društvenim mrežama?“. Učenici su zaključili  da se ne razlikuje, već kako se ponašamo u stvarnom životu, tako bi se trebali ponašati i na internetu. Istaknuli smo da su s druge strane ekrana djeca koja imaju osjećaje kao i oni, te mogu biti povrijeđeni.

IMG_0119S time smo započeli drugu aktivnost Iskazivanje osjećaja. Učenici su trebali nacrtati svoje emotikone s kojima će prikazati osjećaj veselja, tuge, oduševljenja ili razočaranja. Mogli su im davati imena, a njihove uratke izvjesili smo u hodniku i napravili kutić pod imenom „Svoje osjećaje možemo izraziti i na papiru, a ne samo na internetu!“ gdje su i učenici viših razreda mogli nacrtati svoju emotikonu tijekom cijelog mjeseca.

IMG_0131IMG_0133

Ove godine smo se više posvetili nižim razredima jer poštovanje  i pristojno ponašanje u stvarnom, a  u virtualno svijetu  učimo od malih nogu i primijenjujemo  prvo kao tinejdžeri, a na posljetku kao odrasle osobe.

I za kraj, svima šaljem Smile kako bi vam barem malo uljepšala ovaj tmurni i kišoviti dan!

Etwinnig projekt u školskoj knjižnici

marinka_mlinaric

Marinka Mlinarić

Literary cafe je projekt koji se održavao od listopada 2013. do veljače 2014. Sudjelovali su učenici iz tri europske države (Hrvatska – Osnovna škola Veliki Bukovec, Poljska – Gimnazjum nr 1 im. T. Kościuszki w Zawierciu, Grčka – GYMNASIO LOUTRAKIOU, i 3rd Gymnasium of Elefsina, ELEFSINA) u dobi od 11 – 15 godina. U projekt su bili uključeni učenici koji vole recitirati, čitati i pisati i svi oni koji bi poeziju mogli zavoljeli tijekom projekta. Sastanak je bio jedanput mjesečno uz čaj i kolače. Svaki mjesec odredili smo koje ćemo pjesme čitati i koja će se još aktivnost održati:

  • listopad – poznati hrvatski pjesnici (D. Tadijanović, V. Parun- izrada prezentacije o njima);
  • studeni – jesenske pjesme i uređenje panoa i knjižnice;
  • prosinac – božićne pjesme i pisanje priča, gošća pjesnikinja;
  • siječanj – pjesme o zimi, čitanje priča prijateljskih škola;
  • veljača – ljubavne pjesme i natjecanje u recitiranju ljubavne poezije.

imageOvim projektom omogućeno je učenicima da više upoznaju i zavole poeziju.

Tematika pjesama kod svih partnerskih škola bila je ista no aktivnosti smo prilagođavale uvjetima škole i dječjim sposobnostima. U listopadu smo krenule s poznatim nacionalnim piscima. Detaljnije smo se upoznale sa stvaralaštvom D. Tadijanovića i V. Parun. Učenice su čitale njihove pjesme.

imageU studenom smo čitale pjesme o jeseni, ukrašavale pano i knjižnicu jesenskim plodovima.

Prosinac je bio u znaku Božića. Izrađivale smo božićne ukrase, uređivale knjižnicu, zajednički stvarale priču, ugostile lokalnu pjesnikinju Ladislavu Šarec te čitale pjesme o Božiću.

U siječnju smo čitale pjesme o zimi te priče i pjesme koje su nastale u našim partnerskim školama iz Poljske i Grčke.

Veljača je prošla u znaku ljubavi. Izrađivale smo ukrase u obliku srca. Pripremile smo kutiju za ljubavnu poštu u koju su učenici ubacivali pisma za svoju simpatiju iz škole. Čitale smo ljubavne pjesme, a projekt smo završile natjecanjem u recitiranju ljubavne poezije.

Projekt se provodio u okviru izvannastavnih aktivnosti. Povezanost s planom i programom vidljiva je u odabiru pjesnika koji su uvršteni u školsku lektiru viših razreda te uz važnije datume i obljetnice. Tijekom ovog projekta svi učenici su imali priliku prezentirati i javno nastupati što im je povećalo samopouzdanje i smanjilo strah od javnog nastupa. Kroz aktivnosti, bilo likoimagevne (izrada jesenskih ukrasa, izrada božićnih ukrasa, izrada kutije za poštu i srca od papira), bilo literarne (zajedničko pisanje priča, recitiranje poezije), učenici su razvili osjećaj za estetiku i ljepotu pisane riječi. Učenici su kroz izradu prezentacija, plakata, filmića i komunikaciju s vršnjacima razvijali informacijske vještine, online komunikaciju i suradnju te sigurnost na internetu koji su dio nastavnog plana i programa u Hrvatskoj.

U ovom projektu bila je dobra komunikacija među partnerskim školama. Komunicirali smo na engleskom jeziku. Zadatke i teme učiteljice su osmislile zajedno. Prvom prezentacijom (Microsoft PowerPoint) učenici su se međusobno upoznali. Kasnije su učenici međusobno imagekomunicirali putem internetskih alata (e-mail, Skype). Svaki mjesec nakon održanog susreta izradili smo kratki pregled aktivnosti. Voditeljice projekta međusobno smo još detaljnije razrađivale aktivnosti iz mjeseca u mjesec. Radove smo objavili na TwinSpaceu i blogu tako da su bili vidljivi svim sudionicima kako bi bili u tijeku s događanjima u partnerskim školama.

Svi materijali objavljeni su na engleskom jeziku. Koristili smo gotovo sve alate dostupne na TwinSpaceu: blog, elektroničku poštu, kalendar, arhive datoteka. Za prikaz postignuća i događanja sa sastanaka koristile smo niz računalnih programa (Movie Maker, Microsoft PowerPoint, AutoCollage, PhotoScape, YouTube za objavljivanje videa). Uz to smo materijale stavljali na poseban blog za naš projekt.

Smatram da bi se ovaj projekt mogao proširiti i primijeniti u ostalim školama i na ostalim učenicima. Prvenstveno jer se lektirna djela (poezija) mogu obraditi na zanimljiv i drugačiji imagenačin. Kroz ovaj oblik rada (recitiranje i čitanje poezije koja se sviđa učenicima, prezentacije o piscima i njihovo stvaralaštvo, gostovanje pjesnika, slobodni razgovori, natjecanje u recitiranju) učenici su zavoljeli i više vole poeziju. Učenice su više naučile o zemljama partnerima, upoznale su jezik i kulturu svojih vršnjaka. Rad na ovom projektu dokazao je učenicima da različitost jezika nije prepreka za komunikaciju među vršnjacima.

U našoj školi projekt se nastavio. Nakon završnog natjecanja za sudionike projekta (u veljači) ostali učenici naše škole su izrazili želju da se održi natjecanje u recitiranju i za njih. Knjige s poezijom učenici posuđuju puno više nego prije.

Učenici su na drugačiji način upoznali vršnjake iz drugih zemalja Europe (Poljska, Grčka). Saznali su kakvu poeziju vole i koji su njihovi interesi. Naučili su neke nove računalne programe (pr. AutoCollage, PhotoScape) i usavršavali se u korištenju do sad naučenih. Više su se služili engleskim jezikom (za komunikaciju s vršnjacima).

Projekt je dobio European Quality Label (europsku oznaku kvalitete).

Sigurnost djece na internetu – razvoj školskog kurikuluma

lidijaK_darkoR_ZehraD_VesnaLC, davorS

Lidija Kralj, Zehra Delić, Vesna Lončar-Cindrić, Darko Rakić i Davor Šimić

Sažetak

Generacije koje se trenutno školuju, kao i one koje tek dolaze, trebale bi se pripremiti za svakodnevno korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Europski Parlament i Vijeće Europe uvrstili su digitalne kompetencije u ključne kompetencije koje svaki čovjek mora posjedovati kako bi se prilagodio okolini koja se brzo mijenja. Njihova definicija digitalne kompetencije, kao i znanje i vještine, uključuje kritički odnos prema odgovornom korištenju IK tehnologija. Hrvatska trenutno nema nacionalnu strategiju za sigurnost na internetu, a kurikulum ne propisuje čak niti minimum znanja o odgovornom i sigurnom korištenju interneta koje bi djeca trebala imati.

OŠ Veliki Bukovec, zajedno s partnerskim školama OŠ Popovača, OŠ “Mladost”, OŠ Gripe i OŠ “Mato Lovrak”, provodi projekt “Sigurnost djece na internetu” kojega financira Europska unija. Svrha projekta je razvoj novog školskog kurikuluma za sigurnost djece na internetu za učenike od 7 do 14 godina, njihove roditelje, učitelje i lokalnu zajednicu. Kurikulum će se sastojati od pedagoško-didaktičkog modela, politika prihvatljivog korištenja, multimedijskih obrazovnih sadržaja, udžbenika i priručnika a njegov cilj je unaprijediti digitalne kompetencije djece, poticati djecu da preuzmu odgovornost za vlastitu sigurnost s naglaskom na osnaživanju i isticanju odgovornog ponašanja i digitalnog građanstva te općenito povećati znanje i razumijevanje problema koji se pojavljuju u području sigurnosti djece na internetu kod učenika, učitelja, roditelja i šire javnosti skladu s Europskim politikama.

Uvod

Generacije koje se trenutno školuju, kao i one koje tek dolaze trebale bi se pripremiti za svakodnevno korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT). Prepoznali su to Europski parlament i Vijeće Europe koji su digitalne kompetencije uvrstili u ključne kompetencije koje svaki pojedinac treba posjedovati kako bi se prilagodio svijetu koji se brzo mijenja. Njihova definicija, zajedno sa znanjem i vještinama uključuje kritički odnos prema odgovornom korištenju informacijske i komunikacijske tehnologije.

Djeca u hrvatskim osnovnim školama trenutno imaju priliku steći osnovne informatičke vještine ako odaberu izborni predmet informatike od 5. do 8. razreda ili od 1. do 4. razreda, ako im je takva izvannastavna aktivnost ponuđena. Dakle, nije obavezno čak niti minimalno znanje o odgovornom i sigurnom korištenju interneta, niti su hrvatske škole razvile politiku prihvatljivog korištenja informacijske i komunikacijske tehnologije i mobilnih uređaja u školi.

Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005-2010 [3] smatra razvoj vještina vezanih uz korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije u svakodnevnom životu jednim od ključnih preduvjeta za aktivno sudjelovanje u informacijskom društvu. U nacionalnom okvirnom kurikulumu [4], korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija je vrlo široka tema čiji je cilj razvoj vještina informatičke pismenosti kao dio kompetencija za cjeloživotno učenje.

Sva djeca bi trebala dosegnuti minimalni standard i steći iskustvo i znanje u području rizičnog i sigurnog korištenja interneta te novih internetskih tehnologija. Djeca bi trebala biti pripremljena za korištenje računala i interneta, dobiti savjete primjerene njihovoj dobi s naglaskom na vidljivosti i dostupnosti njihovih osobnih podataka na internetu, raznim lošim i štetnim posljedicama online komunikacije, uz poticanje kreativnosti i cjeloživotnog učenja uz pomoć istraživanja i učenja putem interneta.

Prema zadnjoj anketi koju je UNICEF proveo u Hrvatskoj [5], 85% djece ima pristup internetu kod kuće, njihove omiljene aktivnosti na internetu su traženje zabave, komunikacija s prijateljima i korištenje društvenih mreža, dok rjeđe koriste internet za istraživanje i učenje. Ista anketa pokazala je da je 34% djece imalo iskustva s nekom oblikom elektroničkog nasilja te da je uobičajena reakcija učitelja u takvim situacijama, traženje savjeta stručnjaka. Dakle, učitelji trebaju daljnje profesionalno usavršavanje u tom području kako bi mogli spriječiti elektroničko nasilje i uspješno se baviti sigurnošću djece na internetu.

Istraživanje EU Kids Online “Opasnosti i sigurnost na internetu” koje je 2011. godine obuhvatilo 25 država pokazalo je da u prosjeku djeca prvi puta koriste internet sa 7 godina, 93% djece od 9 do 16 godina starosti koristi internet svakodnevno ili nekoliko puta tjedno te da 55% njih ima javne profile s osobnim podacima objavljene na društvenim mrežama. 12% europske djece kaže da ih je nešto na internetu uzrujalo ili uznemirilo. Rezultati istraživanja pokazuju da sustav poučavanja digitalnih vještina treba konstantno osvježavati u pogledu načina poučavanja, sigurnosnih mogućnosti i upravljanja aplikacijama kako bi se postiglo da sva djeca dosegnu minimalni standard te spriječila digitalna izoliranost i nepismenost djece. Svi sudionici odgovorni su za širu pristupačnost dobno prihvatljivog, pozitivnog sadržaja za djecu, posebno u malim jezičnim zajednicama poput Hrvatske.

EU program “Sigurniji internet” preporuča upotrebu programa koji uključuju djecu, roditelje i učitelje u razvijanju učinkovitog modela potpore za djecu koja koriste internet za učenje i istraživanje. Takav model ciljanog poticaja posebno je važan u zemljama gdje postoji velika razlika između znanja djece i roditelja u pogledu mogućnosti interneta. To pokazuje važnosti uključivanja aktivnosti i obrazovnih sadržaja o sigurnosti djece na internetu u školski kurikulum obaveznog obrazovanja u Hrvatskoj.

Ciljevi projekta

Projekt Sigurnost djece na internetu je projekt u trajanju od 16 mjeseci kojega financira Europska unija, a vodi ga OŠ Veliki Bukovec zajedno s partnerima OŠ Popovača, OŠ “Mladost”, Osijek, OŠ Gripe, Split i OŠ “Mato Lovrak”, Nova Gradiška. Financira se iz programa potpore za Daljnji razvoj i provedbu hrvatskog kvalifikacijskog okvira (Europeaid/131254/ M/ACT/HR). Projekt se provodi u Hrvatskoj od 19. kolovoza 2013. do 19. prosinca 2014. Suradnici na projektu su Agencija za odgoj i obrazovanje, Hrvatska akademska i istraživačka mreža, CARNet, Agencija za zaštitu osobnih podataka, udruga “Suradnici u učenju”, Općina Veliki Bukovec, Općina Mali Bukovec, Brodsko-posavska županija, Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, Grad Nova Gradiška i Turistička zajednica Nove Gradiške.

Projekt je osmišljen nakon razgovora s Agencijom za odgoj i obrazovanje, Hrvatskom akademskom i istraživačkom mrežom CARNet i nevladinom udrugom Suradnici u učenju. Škole partneri dobivaju potporu od svojih županija koji smatraju ovaj projekt odličnim potencijalom za razvoj županije. Sve organizacije s kojima se razgovaralo preporučuju ovaj projekt te sudjeluju u njegovoj realizaciji i diseminaciji.

Ciljevi projekta su:

  • Razviti područje školski kurikulum za sigurnost djece na internetu, prema principima Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, koji će biti temeljen na ishodima učenja, a koji će omogućiti cjeloviti pristup uključujući učenike, roditelje i učitelje;
  • Razviti i primijeniti odgovarajući pedagoški i didaktički model za poučavanje usmjereno na učenika koji će u potpunosti iskoristiti potencijal učitelja i moć nove tehnologije;
  • Unaprijediti obrazovne vještine i stručnost učitelja osnovne škole kako bi mogli upotrijebiti nove metodologije za poučavanje usmjereno na učenika i principe Hrvatskog kvalifikacijskog okvira u svome radu;
  • Unaprijediti digitalne kompetencije učenika i potaknuti djecu da preuzmu odgovornost za vlastitu sigurnost koliko je god to moguće, s naglaskom na osnaživanju i naglašavanju odgovornog ponašanja i digitalnog građanstva;
  • Podići razinu svijesti i znanje učenika, učitelja, roditelja i šire javnosti, kao i razumijevanje problema koji se odnose na sigurnost djece na internetu u skladu s politikama Europske unije.

Projekt omogućava suradnju i razmjenu iskustava kao i dijeljenje primjera dobre prakse između hrvatskih i europskih škola na području sigurnosti djece na internetu i tako osigurava europsku dodanu vrijednost. Također, promiče ravnopravnost spolova i jednake mogućnosti pažljivim odabirom likova i njihovih uloga u svim oblicima materijala za učenje. Digitalni materijali imaju mogućnost prilagodbe kako bi ih mogle koristiti i osobe s poteškoćama.

Aktivnosti projekta

Ovaj projekt traje 16 mjeseci tijekom kojih će projektne aktivnosti biti organizirane u četiri faze. Tijekom te četiri faze unaprijedit će se i modernizirati mogućnosti škola za organizaciju procesa učenja usmjerenog na učenika.

Prvih 6 mjeseci trajala je faza istraživanja – pedagoški tim učitelja i učitelji individualno istraživali su postojeće školske kurikulume i primjere dobre prakse u području sigurnosti djece na internetu u Europskoj uniji. Prvi studijski posjet bio je u Brisel, organizaciji Insafe i European Schoolnetu, koji se bave internetskom sigurnošću i imaju iskustva u stručnom usavršavanju učitelja. Drugi studijski posjet bio je školama u Ujedinjenom Kraljevstvu (London i Bradford), školama koje imaju dugogodišnje iskustvo u razvoju školskog kurikuluma i uključivanju tema o internetskoj sigurnosti u informatiku i ostale nastavne predmete te uvedene politike prihvatljivog korištenja.

Pedagoški tim sudjelovao je u dvije radionice (Plitvička jezera i Đurđevac) tijekom kojih su se bavili temama internetske sigurnosti, politika i strategija Europske unije, razvoja kurikuluma, određivanja ishoda učenja i metoda poučavanja usmjerenih na učenika, nakon kojih su isplanirali razvoj kurikuluma.

Sljedećih 6 mjeseci predstavlja fazu razvoja – svi učitelji sudjeluju u 5 radionica kroz koje članovi pedagoškog tima prenose iskustva i znanja stečena na studijskim posjetima i radionicama (kaskadni model stručnog usavršavanja). Pedagoški tim radi na razvoju i objavljivanju područja školskog kurikuluma za sigurnost djece na internetu (komplet 4 modula s pratećim sadržajima za učenike, učitelje i roditelje) s navedenim ishodima učenja prema principima Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Tijekom ove faze partnerske škole opremljene su mobilnim obrazovnim okruženjima s modernim tabletima, interaktivnom pločom i bežičnim pristupom internetu.

Slijedi dvomjesečna faza ispitivanja i unapređivanja – razvijeni školski kurikulum se testirao, ocjenjivao i unaprjeđivao prema povratnim informacijama dobivenim od učenika, roditelja i učitelja. Provedeno je i istraživanje digitalnih kompetencija učenika i znanja roditelja o mogućnostima interneta, kao dio pilot projekta.

Posljednja dva mjeseca predstavljat će fazu diseminacije – ona je u cijelosti posvećena diseminaciji projektnih rezultata, izvješća i evaluacije. Održat će se i završna konferencija te izložba dječjih radova nastalih u tijeku pilot projekta.

clip_image001 clip_image003
Slike 1 i 2. Mobilno okruženje za učenje

Kurikulum

Školski kurikulum sastoji se od 4 modula namijenjenih jednoj od četiri dobne skupine u osnovnim školama (učenici od 7 – 8, 9 – 10, 11 – 12 i 13 – 14 godina starosti). Taj oblik strukture kurikuluma odabran je kako bi se olakšalo stvaranje sadržaja i metoda primjerenih određenoj dobnoj skupini u skladu s resursima dostupnima za ovaj projekt.

Jedan komplet materijala za poučavanje i učenje sadržava udžbenike za učenike, multimedijske izvore znanja, priručnik za učitelje i priručnik za roditelje. Obrazovni sadržaji u svakom kompletu pripremljeni su u obliku teksta, hiperteksta, slika, animiranih priča, videozapisa, audio snimki, računalnih igara, društvenih igara, bojanki, fotografija, interaktivnih kvizova i potraga za znanjem. Stvoreni su živopisni likovi koji se koriste u svim obrazovnim sadržajima stoga će kurikulum imati jedinstven i prepoznatljiv multimedijski identitet. Posebna pažnja posvećuje se fleksibilnosti obrazovnih sadržaja kako bi ih i učenici s poteškoćama mogli lakše koristiti. Svaka tema opisana je kroz ishode učenja, teoretska znanja, praktične i tehničke vještine te društvene kompetencije neophodne za odgovorno, sigurno i primjereno korištenje interneta. Metode evaluacije poput samoprocjene, mehanizma povratne informacije i postupci unaprjeđenja planirani su za svaki modul. U školama će se razviti politika prihvatljivog korištenja informacijsko komunikacijske tehnologije.

Područje školskog kurikuluma za sigurnost djece na internetu vertikalno je usklađen u pet cjelina: informacije, komunikacije, stvaranje sadržaja, sigurnost i rješavanje problema, prema preporuci Europskog okvira za razvoj i razumijevanje digitalne kompetencije u Europi [7].

clip_image005 clip_image007
Slike 3 i 4. Struktura kurikuluma na webu petzanet.HR

Svaki modul sadrži 20 kompleta sadržaja, odnosno 80 u cijelom kurikulumu. Neki od tema obuhvaćenih kurikulumom su: zaštita osobnih podataka, pravila komunikacije i ponašanja na internetu, online komunikacija i suradnja, opasnosti društvenih mreža, odgovorno korištenje mobilnih uređaja, dijeljenje i autorska prava, krađa identiteta, digitalni tragovi, e-portfolio i online prisutnost, kritičko vrednovanje informacija, kako zaštititi računalo i obitelj, sprečavanje elektroničkog nasilja.

Školski kurikulum vrednovale su škole koje sudjeluju u projektu i vanjski savjetnici. Da bi se provjerilo je li školski kurikulum dobro planiran i jesu li svi obrazovni sadržaji dobro osmišljeni, provedeno je pilot testiranje s 220 učenika i 220 roditelja – po 2 razreda iz svake škole sudionika. Nakon povratnih informacija i preporuka, školski kurikulum je poboljšan i pripremljen za objavu i daljnju provedbu.

clip_image009 clip_image011
Slike 5 i 6. Primjeri iz udžbenika i multimedije

Utjecaj

Ciljne skupine projekta su: učenici, učitelji i roditelji. Učitelji u hrvatskim osnovnim školama imaju osnovnu razinu digitalnih kompetencija, ali obično vrlo slabo znanje o mogućnostima interneta, mogućim opasnostima, sigurnosnim mjerama i sprečavanju elektroničkog nasilja te su samo općenito informirani o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, ishodima učenja i poučavanju usmjerenom na učenike. Tijekom projekta 15 učitelja sudjelovalo je u 2 studijska posjeta, 25 učitelja sudjelovalo je na dvije petodnevne radionice, a 218 učitelja (svi učitelji i ravnatelji iz partnerskih škola) sudjeluju u stručnom usavršavanju u školama. Projekt se do sad diseminirao među 2500 učitelja u 50 županijskih stručnih vijeća za različite predmete u 5 županija odakle su škole partneri.

Danas učenici odrastaju okruženi različitim digitalnim i elektroničkim uređajima te online alatima. Često zloupotrebljavaju te uređaje i prihvaćaju potencijalno rizično ponašanje na internetu. Učenici trebaju savjete i vođenje kako se ponašati na siguran, zakonit i etički način te kako se zaštitili na internetu. 220 učenika između 7 i 14 godina sudjelovalo je u pilot projektu provedbe školskog kurikuluma. Tijekom pilot testiranja, učenici koji su sudjelovali napravit će barem jedan praktičan rad u kojem će prikazati što su naučili te dati savjete svojim vršnjacima o prihvatljivom, odgovornom i sigurnom korištenju interneta. Radovi učenika bit će objavljeni na mrežnim stranicama projekta i prikazani na završnoj konferenciji. Približno 2700 učenika uključeno je u kampanju podizanja razine svijesti i primjenu školskog kurikuluma tijekom ove i sljedeće školske godine.

Roditelji često vrlo malo znaju o mogućnostima i opasnostima korištenja interneta, a djeca često znaju više od roditelja. Stoga se roditeljsko razumijevanje problema sigurnosti na internetu mora povećati i mora ih se poučiti kako bi mogli pružiti podršku djeci. 220 roditelja učenika koji sudjeluju u pilot projektu također je sudjelovalo u projektu i dalo povratnu informaciju. Obuhvatit će se oko 2700 roditelja tijekom primjene kurikuluma u svim razredima škola partnera.

Na lokalnu zajednicu i širu javnost pozitivno se utječe kroz kampanju podizanja razine svijesti. Kampanja podizanja razine svijesti o sigurnosti na internetu osmišljena je kako bi pratila školski kurikulum i uspostavila jaču vezu između obrazovnih ustanova i lokalne zajednice. Kampanja uključuje radionice, izložbe, predavanja, interaktivne okrugle stolove, članke, radio i TV emisije na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini. Projektne i diseminacijske aktivnosti usklađene su s tom kampanjom kako bi svaka od tih aktivnosti doprinijela širenju znanja i diseminaciji projekta. Do sada je kampanjom dohvaćeno oko 20 000 osoba.

Zaključak

Hrvatska trenutno nema nacionalnu strategiju o internetskoj sigurnosti stoga bi naš projekt mogao poslužiti kao preporuka ili ogledni primjer za buduće preventivne programe i nacionalne strategije. Svi rezultati projekta mogu se slobodno koristiti na međunarodnoj razini. Školski kurikulum s 4 modula i svim popratnim materijalima za učenje i poučavanje objavljen je u digitalnom obliku na mrežnoj stranici projekta petzanet.HR te ih sve zainteresirane škole mogu besplatno koristiti i prilagoditi svojim učenicima i uvjetima.

Dugoročni cilj projekta je doprijeti do svake osnovne škole u Hrvatskoj kroz razne seminare na državnoj razini i online publikacije. Kampanja podizanja razine svijesti pruža primjer ostalim školama kako uspostaviti suradnju između škole i lokalne zajednice na ostvarivanju zajedničkog cilja zaštite djece na internetu.

webfestivalNagrade

Projekt je predstavljen na CARNetovoj korisničkoj konferenciji, 20. 11. 2014. te je dobio nagradu za najbolju prezentaciju. Obrazovne igre napravljene u sklopu projekta predstavljene se na Webfestivalu gdje su dobile posebnu pohvalu.

Ovdje možete pogledati i snimku predavanja.

hostesapunoa dvorana

Popis literature

  1. Recommendation of the European Parliament and of the Council on key competences for lifelong learning, 2006.
  2. “Nastavni plan i program za osnovnu školu,” Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Zagreb 2006.
  3. “Education Sector Development Plan 2005-2010”,Ministry of Science, Education and Sport, Zagreb, 2005.
  4. “Nacionalni okvirni kurikulum”, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Zagreb 2011.
  5. J. Pregrad, et. al.”Iskustva i stavovi djece, roditelja i učitelja prema elektroničkim medijima”, Ured UNICEF-a za Hrvatsku, 2011.
  6. S. Livingstone, L. Haddon, A. Görzig. and K. Ólafsson, “Risks and safety on the internet: The perspective of European children”, Full Findings. LSE, London: EU Kids Online, 2011.
  7. A. Ferrari, “DIGCOMP: A Framework for Developing and Understanding Digital Competence in Europe”, Luxembourg: Publications Office of the European Union, 2013.

 

Napomena:
Projekt je sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda Europske unije.
Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost OŠ Veliki Bukovec, OŠ “Mladost”, OŠ Popovača, OŠ “Mato Lovrak” i OŠ Gripe te ne odražava stajalište Europske unije.

Članak je originalno prezentiran na CARNetovoj korisničkoj konferenciji CUC 2014. http://cuc.carnet.hr/2014

Različito o istom

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

Dan sigurnijeg interneta 2014. u OŠ Veliki Bukovec

Obilježavanje ovogodišnjeg Dana sigurnijeg interneta u OŠ Veliki Bukovec proteklo je vrlo dinamično, s puno različitih aktivnosti i u svim razrednim odjelima.

Za učenike prvih razreda pripremljena je nastavna jedinica “Moraju li svi znati tko IMG_0270sam?”. Učitelj informatike, Petar Žugec, održao je sat na kojem je učenicima objasnio zašto i kako moraju čuvati svoje osobne podatke, ali i osobne podate prijatelja, braće i ukućana. Kako bi naši najmlađi učenici zaista postali svjesni o čemu se radi, odigrali su primjerene igre na internetu za koje je bilo potrebno unijeti korisničko ime. Umjesto vlastitog imena unosili su šaljive nazive i tako naučili da je to jedan od načina da zaštite svoju privatnost. Tako su na zabavan i jednostavan način postali svjesni činjenice  da se i u svijetu interneta potrebno zaštititi od  nepoželjnih “gostiju”, baš kao i u stvarnom životu.

Kako “Od lopte do interneta”, saznali su učenici drugih razreda. Učitelj informatike Petar Žugec pripremio im je strip koji se sastojao samo od sličica, a oni su morali dopisati vlastiti tekst prateći razvoj događaja. Iako su tekstovi i priče bili različiti, svi su se složili da je ugodnije vrijeme provoditi s prijateljima u igri s loptom, nego ispred zaslona računala u kući. Učenici su komentirali i plakate o internetskoj sigurnosti koji su izloženi po školskim hodnicima, a kao najveće prijetnje sigurnosti naveli su krađu identiteta, lažno predstavljanje, vrijeđanje i iznuđivanje novaca.

Vjerovali ili ne – ” I internet ima pravila”! Koja su i pridržavaju li ih se, o tome su s učiteljicom Teom Toplak raspravljali učenici trećih razreda. Nakon igre asocijacija o bontonu, učenicima su prezentirane različite situacijske priče iz internetske svakodnevice koje su obrađivale načine ponašanja na internetu (predstavljanje tuđim imenom, vrijeđanje). Kao rezultat sata nastao je plakat s 10 internetskih zapovijedi.

Za učenike četvrtih, petih i šestih razreda pripremljena je dramska igra “Kad si upleten u mrežu” koju je osmislila učiteljica Brankica Kovaček, a izveli učenici 4. b razreda: Anđela, Elena, Viktor i Florijan, koji su ujedno imali i ulogu digitalnih savjetnika. Učenici su odglumili tipičnu situaciju vrijeđanja kojih su društvene mreže prepune, a četvrtaši, petaši i šestaši su trebali osmisliti kraj koji je ujedno bio i savjet što učiniti kad te netko vrijeđa online. Iako je ovo dob u kojoj učenici ne smiju imati profile na društvenim mrežama za odrasle, svjesni smo da u praksi nije tako i da djeci mlađoj od 13 godina profil najčešće otvaraju roditelji. Upravo je zato osmišljena ova aktivnost kako bi učenici promišljali o svojem ponašanju, komunikaciji, dijeljenju sadržaja, zaštiti vlastite privatnosti. Nakon rasprava po razredima, vidljivo je da su premladi za neke sadržaje i da često ne razumiju gdje su pogriješili i zašto bi nešto trebali učiniti drugačije. Prijedlozi za rješenje odglumljenog problema bili su primjereni, a za rješenje problema koji sami ne znaju riješiti, učenici se najčešće obraćaju svojim roditeljima čija je uloga u odgoju odgovornog korisnika interneta u ovoj dobi presudna.

Radionicom “I ti si nasilnik” učenici 7. i 8. razreda naučili su kako prepoznati elektroničko nasilje, što napraviti ako se nađu u položaju žrtve takvog nasilja te kako pomoći nekome tko je izložen nasilju. Uz konkretne primjere, anketu o virtualnom nasilju te savjete učenika – digitalnih savjetnika zaključili su da postoji niz načina na koji svatko od nas može spriječiti elektroničko nasilje. radionicu su osmislile i provele učiteljice Gordana Lohajner i Stela Pavetić.

IMG_0283Interaktivni okrugli stol na kojem su gosti bili Ivan Vidaković, direktor Microsofta Hrvatska, Ivan Ante Nikolić, direktor Blinka, Zvonko Hlebar, načelnik općine Veliki Bukovec i Darko Marković, načelnik općine Mali Bukovec održan je navečer za roditelje, članove lokalne zajednice te starije učenike. Tijekom okruglog stola raspravljalo se o pitanjima mobilnih aplikacija, dijeljenju slika, elektroničkom nasilju i sprječavanju govora mržnje, a odraslima su pri donošenju zaključaka pomagale digitalne savjetnice Maja, Petra, Marta, Elena i Josipa. Dolazak gostiju u školu bio je i prilika da isprobaju mogućnosti našeg novog mobilnog okruženja za učenje opremljenog tabletima i interaktivnom pločom.

IMG_0310IMG_0317IMG_0318

Svi nastavni materijali, prezentacije, kvizovi te fotografije i videozapisi bit će objavljeni na mrežnim stranicama EU projekta petzanet.HR.

Studijski posjet Briselu 22. – 27. 9. 2013.

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

Projekt “Sigurnost djece na internetu” koji zajednički provode OŠ Veliki Bukovec s imagepartnerima OŠ “Mato Lovrak” iz Nove Gradiške, OŠ Popovača iz Popovače, OŠ “Gripe” iz Splita i OŠ “Mladost” iz Osijeka bavi se razvijanjem i primjenom dijela školskog kurikuluma o sigurnosti djece na internetu u sklopu Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO) te podizanjem razine svijesti učenika, učitelja, roditelja i javnosti za pitanja koja se odnose na dječju sigurnost online u sinergiji s politikama Europske unije.

Krajnji cilj projekta obuhvaća:

  • razvoj školskog kurikuluma temeljenog na ishodima učenja o području sigurnosti djece na internetu,
  • razvoj i provedbu popratnog pedagoškog modela za učenje usmjereno na učenika,
  • poboljšavanje obrazovnih vještina i stručnosti učitelja za poučavanje usmjereno k učenicima,
  • poboljšavanje digitalne kompetencije učenika i razvijanje kritičkog stava prema odgovornoj uporabi IKT-a.

Projekt je trenutačno u prvoj od četiri faze (faza istraživanja, faza razvoja, faza testiranja i poboljšavanja školskog kurikuluma te faza diseminacije).

Za fazu razvoja predviđena su dva studijska posjeta, jedan u European Schoolnet (Insafe) u Briselu, a drugi u Veliku Britaniju.

imageStudijski posjet European Schoolnetu bio je namijenjen članovima užeg pedagoškog tima (po dva člana iz svake škole) i trajao je od 22. do 27. rujna 2013. godine. Predavanja Insafeovih stručnjaka i suradnika obuhvatila su različite teme o internetskoj sigurnosti (e-Sigurnost i djeca, Sigurnosna politika na razini EU-a, Oznaka e-Sigurnosti, Zakonski aspekti sigurnosti na internetu).

Predavanja je započela Veronica Donoso analizom projekta o djeci online koji je 2010. godine proveden u 25 europskih država i Turskoj i koji je obuhvatio preko 23000 djece u dobi od 9 do 16 godina. U obliku intervjua i upitnika ispitanici su odgovarali na teme o pristupu internetu, njegovom korištenju, primjeni i rizicima korištenja.

Tri godine stari rezultati pokazuju da je gotovo 50 % djece online u svojim sobama (49 %), da je prosječna dob kad dijete započinje koristiti internet 7 godina, a 88 minuta prosječno vrijeme koje dijete od image9 do 16 godina dnevno provodi online. Najveći postotak tog vremena otpada na igranje igrica i dopisivanje, a najmanji na gledanje videoisječaka i za potrebe škole. Istraživanje je također pokazalo koji su rizici i štete u kojoj skupini djece najizraženiji pa su tako početnici u korištenju interneta sa strogom roditeljskom kontrolom najviše izloženi štetnom utjecaju interneta jer imaju vrlo slabe vještine kojima bi se mogli zaštititi. Iako online rizici mogu biti veliki, šteta ne mora biti velika ili je uopće nema pri korisnicima koji su često online i znaju kako se nositi s rizicima.

Najčešći su rizici pri traženju prijatelja na internetu i dodavanju nepoznatih osoba za prijatelje. Većina je djece bila društveno umrežena i imala više od jednog profila, a više od polovice onih kojima su roditelji zabranjivali upotrebu društvenih mreža, imalo je profil na nekoj od njih. Roditeljska uloga i nadzor poštovali su se kod mlađe djece, a kod starije su izazvali suprotno ponašanje. Što se tiče osobnih podataka, 27 % djece je imalo javni profil na kojemu su se često našle adrese i brojevi telefona. Digitalne sposobnosti su se povećavale sa starošću djece pa je više od 50 % jedanaestogodišnjaka znalo upravljati svojim osobnim imagepostavkama, a 61 % blokirati neželjene poruke. Zaključak je da se djeca online susreću s mnogim rizicima, ali ne vode svi do štetnih posljedica. Sve mlađa djeca se uključuju u društvene mreže i često ignoriraju alate koji su im na raspolaganju, dok stariji tinejdžeri dijele više osobnih podataka. Najveća pomoć djeci u služenju internetom je zapravo vrlo jednostavna – odgoj, njegovanje pravila lijepoga ponašanja, učenje o služenju osobnim podacima jer sve što vrijedi za stvarni svijet, vrijedi i za virtualni.

U praktičnome dijelu trebalo je urediti profil na društvenoj mreži dodavanjem osnovnih podataka, pretražiti internet u potrazi za informacijama o sebi, osvijestiti koristi i mogućnosti društvenog umrežavanja te razvrstati različite elemente cybebullyinga po jačini. Posljednja aktivnost bila je najkorisnija jer smo izrađivali materijale o eSigurnosi koji se mogu iskoristiti u nastavi.

Predavanje Janice Richardson govorilo je o sigurnosnoj politici na razini EU. Prezentirani su podaci o djelatnosti Insafea u posljednjih godinu dana, od obilježavanja Dana sigurnijeg interneta 2013. do rada na terenu – izrade sadržaja o eSigurnosti, posjeta školama i obučavanja vršnjaka trenera. Zanimljivi su bili podaci za posljednje tri godine i prikaz posjedovanja IKT uređaja, posebno pametnih telefona čiji broj raste strelovitom brzinom i koji nisu samo telefoni nego mini imageračunala. Jedan od naglasaka u predavanju bile su mogućnosti, ali i izazovi koje nudi internet sa zaključkom da je linija koja ih razdvaja vrlo tanka. Što se tiče prijava i zvanja Insafeove linije za pomoć, najveći postotak otpada na neki oblik cyberbullynga, zatim na zlouporabu podataka koji se tiču ljubavi, veza i seksualnosti te na probleme tehničke prirode. Drugi je naglasak bio na odgovornosti učitelja koji ne smiju tražiti izgovor zbog nepoznavanja tehnologije jer se zapravo radi o ponašanju i odgoju koji kreće od obitelji, ali s naglaskom i na odgovornost mladih. Na djetetov život utjecaj imaju četiri područja (obitelj, vršnjaci, mediji i učitelji) i njihovo zajedničko djelovanje može dati pozitivne rezultate. Insafe nudi 5 mjera za rješavanje problema: razgovor s obitelji i dobar odgoj, obrazovanje, naglasak na pozitivno dijeljenjem iskustava i interesa, sudjelovanje mladih u učenju o suvremenim trendovima, traženju pozitivnih rješenja i izgradnji vršnjačkog odnosa te dijeljenje sredstava, iskustva i strategija među zemljama. Svaka bi škola, ali i svaka obitelj, trebala imati svoju piramidu prevencije koju čine, od najniže do najviše razine:

  • prihvatljiva politika korištenja/ponašanja
  • procedura rješavanja incidenata
  • pozitivno korištenje sredstava
  • podrška vršnjaka
  • mjera utjecaja.

Zaključak predavanja opet se sveo na djelovanje u stvarnome svijetu jer su opipljivi materijali popularniji od virtualnih i djeca trebaju savjete pri čemu su učiteljska i roditeljska uloga nezamjenjive. Treba slušati što mladi žele i rade kako bi se, u slučaju potrebe, moglo preventivno i na vrijeme djelovati.

Sylvie Hartinger održala je predavanje Oznaka eSigurnosti. Na portalu European Schoolneta esafetylabel.eu, koji služi za akreditaciju i podršku škola iz cijele Europe i koji je dostupan i na hrvatskome jeziku, svaka škola postupkom samoprocjene može utvrditi je li eSigurna prema međunarodno dogovorenim standardima. Nakon samoprocjene dobivaju akcijski plan koji im pomaže u postizanju više razine eSigurnosimageti, mogu usporediti svoju školu s drugim školama u zemlji i inozemstvu, ali i podijeliti drugima korisne savjete. Na portalu se nalazi zbirka obrazovnih sadržaja, savjeti o eSigurnosti, info-liste, popisi za provjeru i predlošci, a korisnici mogu razmjenjivati savjete, sadržaje i upute, pomagati jedni drugima i dijeliti primjere dobre prakse. U svakoj školi postoji jedan koordinator koji popunjava Obrazac procjene, a ostali učitelji nakon registracije otvaraju svoj profil, mogu se povezati s istomišljenicima u forumu, prijaviti moguće probleme te dobivati povratne informacije na svoje upite. Svaka škola na portalu ima dio koji je vidljiv samo članovima te škole. Na portalu je trenutačno 16 info-lista o eSigurnosti koje se sastoje od definicija i skupa smjernica koje pokrivaju osnovne aspekte svake teme, a uz svaku listu je i pripadajući popis za provjeru radi procjene situacije u školi. Preporuka je da se oznaka eSigurnosti obnavlja svake godine.

Posljednji je dan bio rezerviran za predavanje Zakonski aspekti sigurnosti na internetu koji imageje održala Ellen Stassart. Predavanje se sastojalo od pregleda terminologije i činjenica, općih smjernica i djelovanja, analize zakonskih problema te savjeta za učitelje s radionicama. Kako se ne bismo bavili internetskim kriminalom, treba osigurati sigurnost na internetu proaktivnim ponašanjem i prevencijom. Izazovi koje je internet donio sa sobom učiteljima donose dodatnu odgovornost jer su u stalnom kontaktu s djecom. Učitelji trebaju biti upoznati s kontekstom iz kojega dolazi učenik kako bi mogli reagirati u slučaju potrebe. Učiteljska je uloga preventivna, od podizanja svijesti o sigurnosti na internetu, preko ranog otkrivanja problema, prijave problema do osnovne intervencije, sljedeći korak je na institucijama. Radionički dio odnosio se na teme o štetnom sadržaju, privatnosti i zaštiti clip_image012podataka, kontaktu sa strancima, seksualnom zlostavljanju i nasilju na internetu, dijeljenju podataka. Svaka je tema bila popraćena primjerima iz prakse te savjetima kako riješiti problem.

Kratak film o učionici budućnosti kojom nas je proveo Benjamin Hertz možete pogledati ovdje.

Tjedan cjeloživotnog učenja 2010. u OŠ Veliki Bukovec

lidijaK_zeljkaMB

Lidija Kralj i Željka Marković-Bilić

OŠ Veliki Bukovec po prvi put se aktivno uključila u obilježavanje Tjedna cjeloživotnog učenja koji je rezultat inicijative UNESCO-a pokrenute 1999. godine, a u Hrvatskoj ga organizira Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te Vijeća za obrazovanje odraslih. Ovogodišnji se tjedan provodio pod sloganom UKLJUČIMO S(V)E! od 8. do 15. rujna.

 IMAG0080 IMG_1913

IMG_1914 Tjedan cjeloživotnog učenja u OŠ Veliki Bukovec obilježen je predavanjima i radionicom za učitelje, stručne suradnike i sudionike iz lokalne zajednice.
Lidija Kralj, prof. je u predavanju „Cjeloživotno učenje i obrazovanje za poduzetništvo“ istaknula kako se znanja, vještine i kompetencije za poduzetništvo stvaraju i razvijaju od prvog razreda osnovne škole te primjerima pokazala kako se kroz cjeloviti pristup poučavanju i primjenom Nacionalnog obrazovnog kurikuluma djeca mogu poučiti poduzetnost, inovativnosti, samostalnosti, timskom radu i ostalim karakteristikama koje se od njih očekuju u svakodnevnom životu.
U radionici „Digitalna bilježnica“ sudionici su naučili upotrijebiti osnovne mogućnosti programa Microsoft Office OneNote za vođenje bilježaka, pripremanje nastave i stvaranje multimedijskog portfolija.

IMAG0084 Željka Marković-Bilić, prof. govorila je o Pismenosti 21. stoljeća osvrnuvši se na međunarodni Dan pismenosti, promjene karakteristika pojma pismenosti kroz posljednjih stotinjak godina, od čitanja i pisanja do medijske i informacijske pismenosti. Predavanje je uvod u niz aktivnosti koje će se u okviru programa „Odgoj za medije“ provoditi s učenicima škole.

Ravnateljica Terezija Šalamon naglasila je potrebu cjeloživotnog učenja učitelja, učenika, roditelja i svih odraslih kroz različite oblike formalnog, informalnog i neformalnog obrazovanja jer samo na taj način možemo biti pripremljeni na svakodnevne izazove suvremenog društva.
OŠ Veliki Bukovec jedina je osnovna škola u Republici Hrvatskoj koja se svojim programom uključila u ovogodišnji Tjedan cjeloživotnog učenja, a kontinuirani rad na cjeloživotnom učenju učitelja, roditelja i učenika jedna je od prepoznatljivih karakteristika bukovečke škole.