Sigurnost djece na internetu – razvoj školskog kurikuluma

lidijaK_darkoR_ZehraD_VesnaLC, davorS

Lidija Kralj, Zehra Delić, Vesna Lončar-Cindrić, Darko Rakić i Davor Šimić

Sažetak

Generacije koje se trenutno školuju, kao i one koje tek dolaze, trebale bi se pripremiti za svakodnevno korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Europski Parlament i Vijeće Europe uvrstili su digitalne kompetencije u ključne kompetencije koje svaki čovjek mora posjedovati kako bi se prilagodio okolini koja se brzo mijenja. Njihova definicija digitalne kompetencije, kao i znanje i vještine, uključuje kritički odnos prema odgovornom korištenju IK tehnologija. Hrvatska trenutno nema nacionalnu strategiju za sigurnost na internetu, a kurikulum ne propisuje čak niti minimum znanja o odgovornom i sigurnom korištenju interneta koje bi djeca trebala imati.

OŠ Veliki Bukovec, zajedno s partnerskim školama OŠ Popovača, OŠ “Mladost”, OŠ Gripe i OŠ “Mato Lovrak”, provodi projekt “Sigurnost djece na internetu” kojega financira Europska unija. Svrha projekta je razvoj novog školskog kurikuluma za sigurnost djece na internetu za učenike od 7 do 14 godina, njihove roditelje, učitelje i lokalnu zajednicu. Kurikulum će se sastojati od pedagoško-didaktičkog modela, politika prihvatljivog korištenja, multimedijskih obrazovnih sadržaja, udžbenika i priručnika a njegov cilj je unaprijediti digitalne kompetencije djece, poticati djecu da preuzmu odgovornost za vlastitu sigurnost s naglaskom na osnaživanju i isticanju odgovornog ponašanja i digitalnog građanstva te općenito povećati znanje i razumijevanje problema koji se pojavljuju u području sigurnosti djece na internetu kod učenika, učitelja, roditelja i šire javnosti skladu s Europskim politikama.

Uvod

Generacije koje se trenutno školuju, kao i one koje tek dolaze trebale bi se pripremiti za svakodnevno korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT). Prepoznali su to Europski parlament i Vijeće Europe koji su digitalne kompetencije uvrstili u ključne kompetencije koje svaki pojedinac treba posjedovati kako bi se prilagodio svijetu koji se brzo mijenja. Njihova definicija, zajedno sa znanjem i vještinama uključuje kritički odnos prema odgovornom korištenju informacijske i komunikacijske tehnologije.

Djeca u hrvatskim osnovnim školama trenutno imaju priliku steći osnovne informatičke vještine ako odaberu izborni predmet informatike od 5. do 8. razreda ili od 1. do 4. razreda, ako im je takva izvannastavna aktivnost ponuđena. Dakle, nije obavezno čak niti minimalno znanje o odgovornom i sigurnom korištenju interneta, niti su hrvatske škole razvile politiku prihvatljivog korištenja informacijske i komunikacijske tehnologije i mobilnih uređaja u školi.

Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005-2010 [3] smatra razvoj vještina vezanih uz korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije u svakodnevnom životu jednim od ključnih preduvjeta za aktivno sudjelovanje u informacijskom društvu. U nacionalnom okvirnom kurikulumu [4], korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija je vrlo široka tema čiji je cilj razvoj vještina informatičke pismenosti kao dio kompetencija za cjeloživotno učenje.

Sva djeca bi trebala dosegnuti minimalni standard i steći iskustvo i znanje u području rizičnog i sigurnog korištenja interneta te novih internetskih tehnologija. Djeca bi trebala biti pripremljena za korištenje računala i interneta, dobiti savjete primjerene njihovoj dobi s naglaskom na vidljivosti i dostupnosti njihovih osobnih podataka na internetu, raznim lošim i štetnim posljedicama online komunikacije, uz poticanje kreativnosti i cjeloživotnog učenja uz pomoć istraživanja i učenja putem interneta.

Prema zadnjoj anketi koju je UNICEF proveo u Hrvatskoj [5], 85% djece ima pristup internetu kod kuće, njihove omiljene aktivnosti na internetu su traženje zabave, komunikacija s prijateljima i korištenje društvenih mreža, dok rjeđe koriste internet za istraživanje i učenje. Ista anketa pokazala je da je 34% djece imalo iskustva s nekom oblikom elektroničkog nasilja te da je uobičajena reakcija učitelja u takvim situacijama, traženje savjeta stručnjaka. Dakle, učitelji trebaju daljnje profesionalno usavršavanje u tom području kako bi mogli spriječiti elektroničko nasilje i uspješno se baviti sigurnošću djece na internetu.

Istraživanje EU Kids Online “Opasnosti i sigurnost na internetu” koje je 2011. godine obuhvatilo 25 država pokazalo je da u prosjeku djeca prvi puta koriste internet sa 7 godina, 93% djece od 9 do 16 godina starosti koristi internet svakodnevno ili nekoliko puta tjedno te da 55% njih ima javne profile s osobnim podacima objavljene na društvenim mrežama. 12% europske djece kaže da ih je nešto na internetu uzrujalo ili uznemirilo. Rezultati istraživanja pokazuju da sustav poučavanja digitalnih vještina treba konstantno osvježavati u pogledu načina poučavanja, sigurnosnih mogućnosti i upravljanja aplikacijama kako bi se postiglo da sva djeca dosegnu minimalni standard te spriječila digitalna izoliranost i nepismenost djece. Svi sudionici odgovorni su za širu pristupačnost dobno prihvatljivog, pozitivnog sadržaja za djecu, posebno u malim jezičnim zajednicama poput Hrvatske.

EU program “Sigurniji internet” preporuča upotrebu programa koji uključuju djecu, roditelje i učitelje u razvijanju učinkovitog modela potpore za djecu koja koriste internet za učenje i istraživanje. Takav model ciljanog poticaja posebno je važan u zemljama gdje postoji velika razlika između znanja djece i roditelja u pogledu mogućnosti interneta. To pokazuje važnosti uključivanja aktivnosti i obrazovnih sadržaja o sigurnosti djece na internetu u školski kurikulum obaveznog obrazovanja u Hrvatskoj.

Ciljevi projekta

Projekt Sigurnost djece na internetu je projekt u trajanju od 16 mjeseci kojega financira Europska unija, a vodi ga OŠ Veliki Bukovec zajedno s partnerima OŠ Popovača, OŠ “Mladost”, Osijek, OŠ Gripe, Split i OŠ “Mato Lovrak”, Nova Gradiška. Financira se iz programa potpore za Daljnji razvoj i provedbu hrvatskog kvalifikacijskog okvira (Europeaid/131254/ M/ACT/HR). Projekt se provodi u Hrvatskoj od 19. kolovoza 2013. do 19. prosinca 2014. Suradnici na projektu su Agencija za odgoj i obrazovanje, Hrvatska akademska i istraživačka mreža, CARNet, Agencija za zaštitu osobnih podataka, udruga “Suradnici u učenju”, Općina Veliki Bukovec, Općina Mali Bukovec, Brodsko-posavska županija, Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, Grad Nova Gradiška i Turistička zajednica Nove Gradiške.

Projekt je osmišljen nakon razgovora s Agencijom za odgoj i obrazovanje, Hrvatskom akademskom i istraživačkom mrežom CARNet i nevladinom udrugom Suradnici u učenju. Škole partneri dobivaju potporu od svojih županija koji smatraju ovaj projekt odličnim potencijalom za razvoj županije. Sve organizacije s kojima se razgovaralo preporučuju ovaj projekt te sudjeluju u njegovoj realizaciji i diseminaciji.

Ciljevi projekta su:

  • Razviti područje školski kurikulum za sigurnost djece na internetu, prema principima Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, koji će biti temeljen na ishodima učenja, a koji će omogućiti cjeloviti pristup uključujući učenike, roditelje i učitelje;
  • Razviti i primijeniti odgovarajući pedagoški i didaktički model za poučavanje usmjereno na učenika koji će u potpunosti iskoristiti potencijal učitelja i moć nove tehnologije;
  • Unaprijediti obrazovne vještine i stručnost učitelja osnovne škole kako bi mogli upotrijebiti nove metodologije za poučavanje usmjereno na učenika i principe Hrvatskog kvalifikacijskog okvira u svome radu;
  • Unaprijediti digitalne kompetencije učenika i potaknuti djecu da preuzmu odgovornost za vlastitu sigurnost koliko je god to moguće, s naglaskom na osnaživanju i naglašavanju odgovornog ponašanja i digitalnog građanstva;
  • Podići razinu svijesti i znanje učenika, učitelja, roditelja i šire javnosti, kao i razumijevanje problema koji se odnose na sigurnost djece na internetu u skladu s politikama Europske unije.

Projekt omogućava suradnju i razmjenu iskustava kao i dijeljenje primjera dobre prakse između hrvatskih i europskih škola na području sigurnosti djece na internetu i tako osigurava europsku dodanu vrijednost. Također, promiče ravnopravnost spolova i jednake mogućnosti pažljivim odabirom likova i njihovih uloga u svim oblicima materijala za učenje. Digitalni materijali imaju mogućnost prilagodbe kako bi ih mogle koristiti i osobe s poteškoćama.

Aktivnosti projekta

Ovaj projekt traje 16 mjeseci tijekom kojih će projektne aktivnosti biti organizirane u četiri faze. Tijekom te četiri faze unaprijedit će se i modernizirati mogućnosti škola za organizaciju procesa učenja usmjerenog na učenika.

Prvih 6 mjeseci trajala je faza istraživanja – pedagoški tim učitelja i učitelji individualno istraživali su postojeće školske kurikulume i primjere dobre prakse u području sigurnosti djece na internetu u Europskoj uniji. Prvi studijski posjet bio je u Brisel, organizaciji Insafe i European Schoolnetu, koji se bave internetskom sigurnošću i imaju iskustva u stručnom usavršavanju učitelja. Drugi studijski posjet bio je školama u Ujedinjenom Kraljevstvu (London i Bradford), školama koje imaju dugogodišnje iskustvo u razvoju školskog kurikuluma i uključivanju tema o internetskoj sigurnosti u informatiku i ostale nastavne predmete te uvedene politike prihvatljivog korištenja.

Pedagoški tim sudjelovao je u dvije radionice (Plitvička jezera i Đurđevac) tijekom kojih su se bavili temama internetske sigurnosti, politika i strategija Europske unije, razvoja kurikuluma, određivanja ishoda učenja i metoda poučavanja usmjerenih na učenika, nakon kojih su isplanirali razvoj kurikuluma.

Sljedećih 6 mjeseci predstavlja fazu razvoja – svi učitelji sudjeluju u 5 radionica kroz koje članovi pedagoškog tima prenose iskustva i znanja stečena na studijskim posjetima i radionicama (kaskadni model stručnog usavršavanja). Pedagoški tim radi na razvoju i objavljivanju područja školskog kurikuluma za sigurnost djece na internetu (komplet 4 modula s pratećim sadržajima za učenike, učitelje i roditelje) s navedenim ishodima učenja prema principima Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Tijekom ove faze partnerske škole opremljene su mobilnim obrazovnim okruženjima s modernim tabletima, interaktivnom pločom i bežičnim pristupom internetu.

Slijedi dvomjesečna faza ispitivanja i unapređivanja – razvijeni školski kurikulum se testirao, ocjenjivao i unaprjeđivao prema povratnim informacijama dobivenim od učenika, roditelja i učitelja. Provedeno je i istraživanje digitalnih kompetencija učenika i znanja roditelja o mogućnostima interneta, kao dio pilot projekta.

Posljednja dva mjeseca predstavljat će fazu diseminacije – ona je u cijelosti posvećena diseminaciji projektnih rezultata, izvješća i evaluacije. Održat će se i završna konferencija te izložba dječjih radova nastalih u tijeku pilot projekta.

clip_image001 clip_image003
Slike 1 i 2. Mobilno okruženje za učenje

Kurikulum

Školski kurikulum sastoji se od 4 modula namijenjenih jednoj od četiri dobne skupine u osnovnim školama (učenici od 7 – 8, 9 – 10, 11 – 12 i 13 – 14 godina starosti). Taj oblik strukture kurikuluma odabran je kako bi se olakšalo stvaranje sadržaja i metoda primjerenih određenoj dobnoj skupini u skladu s resursima dostupnima za ovaj projekt.

Jedan komplet materijala za poučavanje i učenje sadržava udžbenike za učenike, multimedijske izvore znanja, priručnik za učitelje i priručnik za roditelje. Obrazovni sadržaji u svakom kompletu pripremljeni su u obliku teksta, hiperteksta, slika, animiranih priča, videozapisa, audio snimki, računalnih igara, društvenih igara, bojanki, fotografija, interaktivnih kvizova i potraga za znanjem. Stvoreni su živopisni likovi koji se koriste u svim obrazovnim sadržajima stoga će kurikulum imati jedinstven i prepoznatljiv multimedijski identitet. Posebna pažnja posvećuje se fleksibilnosti obrazovnih sadržaja kako bi ih i učenici s poteškoćama mogli lakše koristiti. Svaka tema opisana je kroz ishode učenja, teoretska znanja, praktične i tehničke vještine te društvene kompetencije neophodne za odgovorno, sigurno i primjereno korištenje interneta. Metode evaluacije poput samoprocjene, mehanizma povratne informacije i postupci unaprjeđenja planirani su za svaki modul. U školama će se razviti politika prihvatljivog korištenja informacijsko komunikacijske tehnologije.

Područje školskog kurikuluma za sigurnost djece na internetu vertikalno je usklađen u pet cjelina: informacije, komunikacije, stvaranje sadržaja, sigurnost i rješavanje problema, prema preporuci Europskog okvira za razvoj i razumijevanje digitalne kompetencije u Europi [7].

clip_image005 clip_image007
Slike 3 i 4. Struktura kurikuluma na webu petzanet.HR

Svaki modul sadrži 20 kompleta sadržaja, odnosno 80 u cijelom kurikulumu. Neki od tema obuhvaćenih kurikulumom su: zaštita osobnih podataka, pravila komunikacije i ponašanja na internetu, online komunikacija i suradnja, opasnosti društvenih mreža, odgovorno korištenje mobilnih uređaja, dijeljenje i autorska prava, krađa identiteta, digitalni tragovi, e-portfolio i online prisutnost, kritičko vrednovanje informacija, kako zaštititi računalo i obitelj, sprečavanje elektroničkog nasilja.

Školski kurikulum vrednovale su škole koje sudjeluju u projektu i vanjski savjetnici. Da bi se provjerilo je li školski kurikulum dobro planiran i jesu li svi obrazovni sadržaji dobro osmišljeni, provedeno je pilot testiranje s 220 učenika i 220 roditelja – po 2 razreda iz svake škole sudionika. Nakon povratnih informacija i preporuka, školski kurikulum je poboljšan i pripremljen za objavu i daljnju provedbu.

clip_image009 clip_image011
Slike 5 i 6. Primjeri iz udžbenika i multimedije

Utjecaj

Ciljne skupine projekta su: učenici, učitelji i roditelji. Učitelji u hrvatskim osnovnim školama imaju osnovnu razinu digitalnih kompetencija, ali obično vrlo slabo znanje o mogućnostima interneta, mogućim opasnostima, sigurnosnim mjerama i sprečavanju elektroničkog nasilja te su samo općenito informirani o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, ishodima učenja i poučavanju usmjerenom na učenike. Tijekom projekta 15 učitelja sudjelovalo je u 2 studijska posjeta, 25 učitelja sudjelovalo je na dvije petodnevne radionice, a 218 učitelja (svi učitelji i ravnatelji iz partnerskih škola) sudjeluju u stručnom usavršavanju u školama. Projekt se do sad diseminirao među 2500 učitelja u 50 županijskih stručnih vijeća za različite predmete u 5 županija odakle su škole partneri.

Danas učenici odrastaju okruženi različitim digitalnim i elektroničkim uređajima te online alatima. Često zloupotrebljavaju te uređaje i prihvaćaju potencijalno rizično ponašanje na internetu. Učenici trebaju savjete i vođenje kako se ponašati na siguran, zakonit i etički način te kako se zaštitili na internetu. 220 učenika između 7 i 14 godina sudjelovalo je u pilot projektu provedbe školskog kurikuluma. Tijekom pilot testiranja, učenici koji su sudjelovali napravit će barem jedan praktičan rad u kojem će prikazati što su naučili te dati savjete svojim vršnjacima o prihvatljivom, odgovornom i sigurnom korištenju interneta. Radovi učenika bit će objavljeni na mrežnim stranicama projekta i prikazani na završnoj konferenciji. Približno 2700 učenika uključeno je u kampanju podizanja razine svijesti i primjenu školskog kurikuluma tijekom ove i sljedeće školske godine.

Roditelji često vrlo malo znaju o mogućnostima i opasnostima korištenja interneta, a djeca često znaju više od roditelja. Stoga se roditeljsko razumijevanje problema sigurnosti na internetu mora povećati i mora ih se poučiti kako bi mogli pružiti podršku djeci. 220 roditelja učenika koji sudjeluju u pilot projektu također je sudjelovalo u projektu i dalo povratnu informaciju. Obuhvatit će se oko 2700 roditelja tijekom primjene kurikuluma u svim razredima škola partnera.

Na lokalnu zajednicu i širu javnost pozitivno se utječe kroz kampanju podizanja razine svijesti. Kampanja podizanja razine svijesti o sigurnosti na internetu osmišljena je kako bi pratila školski kurikulum i uspostavila jaču vezu između obrazovnih ustanova i lokalne zajednice. Kampanja uključuje radionice, izložbe, predavanja, interaktivne okrugle stolove, članke, radio i TV emisije na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini. Projektne i diseminacijske aktivnosti usklađene su s tom kampanjom kako bi svaka od tih aktivnosti doprinijela širenju znanja i diseminaciji projekta. Do sada je kampanjom dohvaćeno oko 20 000 osoba.

Zaključak

Hrvatska trenutno nema nacionalnu strategiju o internetskoj sigurnosti stoga bi naš projekt mogao poslužiti kao preporuka ili ogledni primjer za buduće preventivne programe i nacionalne strategije. Svi rezultati projekta mogu se slobodno koristiti na međunarodnoj razini. Školski kurikulum s 4 modula i svim popratnim materijalima za učenje i poučavanje objavljen je u digitalnom obliku na mrežnoj stranici projekta petzanet.HR te ih sve zainteresirane škole mogu besplatno koristiti i prilagoditi svojim učenicima i uvjetima.

Dugoročni cilj projekta je doprijeti do svake osnovne škole u Hrvatskoj kroz razne seminare na državnoj razini i online publikacije. Kampanja podizanja razine svijesti pruža primjer ostalim školama kako uspostaviti suradnju između škole i lokalne zajednice na ostvarivanju zajedničkog cilja zaštite djece na internetu.

webfestivalNagrade

Projekt je predstavljen na CARNetovoj korisničkoj konferenciji, 20. 11. 2014. te je dobio nagradu za najbolju prezentaciju. Obrazovne igre napravljene u sklopu projekta predstavljene se na Webfestivalu gdje su dobile posebnu pohvalu.

Ovdje možete pogledati i snimku predavanja.

hostesapunoa dvorana

Popis literature

  1. Recommendation of the European Parliament and of the Council on key competences for lifelong learning, 2006.
  2. “Nastavni plan i program za osnovnu školu,” Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Zagreb 2006.
  3. “Education Sector Development Plan 2005-2010”,Ministry of Science, Education and Sport, Zagreb, 2005.
  4. “Nacionalni okvirni kurikulum”, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Zagreb 2011.
  5. J. Pregrad, et. al.”Iskustva i stavovi djece, roditelja i učitelja prema elektroničkim medijima”, Ured UNICEF-a za Hrvatsku, 2011.
  6. S. Livingstone, L. Haddon, A. Görzig. and K. Ólafsson, “Risks and safety on the internet: The perspective of European children”, Full Findings. LSE, London: EU Kids Online, 2011.
  7. A. Ferrari, “DIGCOMP: A Framework for Developing and Understanding Digital Competence in Europe”, Luxembourg: Publications Office of the European Union, 2013.

 

Napomena:
Projekt je sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda Europske unije.
Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost OŠ Veliki Bukovec, OŠ “Mladost”, OŠ Popovača, OŠ “Mato Lovrak” i OŠ Gripe te ne odražava stajalište Europske unije.

Članak je originalno prezentiran na CARNetovoj korisničkoj konferenciji CUC 2014. http://cuc.carnet.hr/2014

Studijski posjet Briselu 22. – 27. 9. 2013.

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

Projekt “Sigurnost djece na internetu” koji zajednički provode OŠ Veliki Bukovec s imagepartnerima OŠ “Mato Lovrak” iz Nove Gradiške, OŠ Popovača iz Popovače, OŠ “Gripe” iz Splita i OŠ “Mladost” iz Osijeka bavi se razvijanjem i primjenom dijela školskog kurikuluma o sigurnosti djece na internetu u sklopu Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO) te podizanjem razine svijesti učenika, učitelja, roditelja i javnosti za pitanja koja se odnose na dječju sigurnost online u sinergiji s politikama Europske unije.

Krajnji cilj projekta obuhvaća:

  • razvoj školskog kurikuluma temeljenog na ishodima učenja o području sigurnosti djece na internetu,
  • razvoj i provedbu popratnog pedagoškog modela za učenje usmjereno na učenika,
  • poboljšavanje obrazovnih vještina i stručnosti učitelja za poučavanje usmjereno k učenicima,
  • poboljšavanje digitalne kompetencije učenika i razvijanje kritičkog stava prema odgovornoj uporabi IKT-a.

Projekt je trenutačno u prvoj od četiri faze (faza istraživanja, faza razvoja, faza testiranja i poboljšavanja školskog kurikuluma te faza diseminacije).

Za fazu razvoja predviđena su dva studijska posjeta, jedan u European Schoolnet (Insafe) u Briselu, a drugi u Veliku Britaniju.

imageStudijski posjet European Schoolnetu bio je namijenjen članovima užeg pedagoškog tima (po dva člana iz svake škole) i trajao je od 22. do 27. rujna 2013. godine. Predavanja Insafeovih stručnjaka i suradnika obuhvatila su različite teme o internetskoj sigurnosti (e-Sigurnost i djeca, Sigurnosna politika na razini EU-a, Oznaka e-Sigurnosti, Zakonski aspekti sigurnosti na internetu).

Predavanja je započela Veronica Donoso analizom projekta o djeci online koji je 2010. godine proveden u 25 europskih država i Turskoj i koji je obuhvatio preko 23000 djece u dobi od 9 do 16 godina. U obliku intervjua i upitnika ispitanici su odgovarali na teme o pristupu internetu, njegovom korištenju, primjeni i rizicima korištenja.

Tri godine stari rezultati pokazuju da je gotovo 50 % djece online u svojim sobama (49 %), da je prosječna dob kad dijete započinje koristiti internet 7 godina, a 88 minuta prosječno vrijeme koje dijete od image9 do 16 godina dnevno provodi online. Najveći postotak tog vremena otpada na igranje igrica i dopisivanje, a najmanji na gledanje videoisječaka i za potrebe škole. Istraživanje je također pokazalo koji su rizici i štete u kojoj skupini djece najizraženiji pa su tako početnici u korištenju interneta sa strogom roditeljskom kontrolom najviše izloženi štetnom utjecaju interneta jer imaju vrlo slabe vještine kojima bi se mogli zaštititi. Iako online rizici mogu biti veliki, šteta ne mora biti velika ili je uopće nema pri korisnicima koji su često online i znaju kako se nositi s rizicima.

Najčešći su rizici pri traženju prijatelja na internetu i dodavanju nepoznatih osoba za prijatelje. Većina je djece bila društveno umrežena i imala više od jednog profila, a više od polovice onih kojima su roditelji zabranjivali upotrebu društvenih mreža, imalo je profil na nekoj od njih. Roditeljska uloga i nadzor poštovali su se kod mlađe djece, a kod starije su izazvali suprotno ponašanje. Što se tiče osobnih podataka, 27 % djece je imalo javni profil na kojemu su se često našle adrese i brojevi telefona. Digitalne sposobnosti su se povećavale sa starošću djece pa je više od 50 % jedanaestogodišnjaka znalo upravljati svojim osobnim imagepostavkama, a 61 % blokirati neželjene poruke. Zaključak je da se djeca online susreću s mnogim rizicima, ali ne vode svi do štetnih posljedica. Sve mlađa djeca se uključuju u društvene mreže i često ignoriraju alate koji su im na raspolaganju, dok stariji tinejdžeri dijele više osobnih podataka. Najveća pomoć djeci u služenju internetom je zapravo vrlo jednostavna – odgoj, njegovanje pravila lijepoga ponašanja, učenje o služenju osobnim podacima jer sve što vrijedi za stvarni svijet, vrijedi i za virtualni.

U praktičnome dijelu trebalo je urediti profil na društvenoj mreži dodavanjem osnovnih podataka, pretražiti internet u potrazi za informacijama o sebi, osvijestiti koristi i mogućnosti društvenog umrežavanja te razvrstati različite elemente cybebullyinga po jačini. Posljednja aktivnost bila je najkorisnija jer smo izrađivali materijale o eSigurnosi koji se mogu iskoristiti u nastavi.

Predavanje Janice Richardson govorilo je o sigurnosnoj politici na razini EU. Prezentirani su podaci o djelatnosti Insafea u posljednjih godinu dana, od obilježavanja Dana sigurnijeg interneta 2013. do rada na terenu – izrade sadržaja o eSigurnosti, posjeta školama i obučavanja vršnjaka trenera. Zanimljivi su bili podaci za posljednje tri godine i prikaz posjedovanja IKT uređaja, posebno pametnih telefona čiji broj raste strelovitom brzinom i koji nisu samo telefoni nego mini imageračunala. Jedan od naglasaka u predavanju bile su mogućnosti, ali i izazovi koje nudi internet sa zaključkom da je linija koja ih razdvaja vrlo tanka. Što se tiče prijava i zvanja Insafeove linije za pomoć, najveći postotak otpada na neki oblik cyberbullynga, zatim na zlouporabu podataka koji se tiču ljubavi, veza i seksualnosti te na probleme tehničke prirode. Drugi je naglasak bio na odgovornosti učitelja koji ne smiju tražiti izgovor zbog nepoznavanja tehnologije jer se zapravo radi o ponašanju i odgoju koji kreće od obitelji, ali s naglaskom i na odgovornost mladih. Na djetetov život utjecaj imaju četiri područja (obitelj, vršnjaci, mediji i učitelji) i njihovo zajedničko djelovanje može dati pozitivne rezultate. Insafe nudi 5 mjera za rješavanje problema: razgovor s obitelji i dobar odgoj, obrazovanje, naglasak na pozitivno dijeljenjem iskustava i interesa, sudjelovanje mladih u učenju o suvremenim trendovima, traženju pozitivnih rješenja i izgradnji vršnjačkog odnosa te dijeljenje sredstava, iskustva i strategija među zemljama. Svaka bi škola, ali i svaka obitelj, trebala imati svoju piramidu prevencije koju čine, od najniže do najviše razine:

  • prihvatljiva politika korištenja/ponašanja
  • procedura rješavanja incidenata
  • pozitivno korištenje sredstava
  • podrška vršnjaka
  • mjera utjecaja.

Zaključak predavanja opet se sveo na djelovanje u stvarnome svijetu jer su opipljivi materijali popularniji od virtualnih i djeca trebaju savjete pri čemu su učiteljska i roditeljska uloga nezamjenjive. Treba slušati što mladi žele i rade kako bi se, u slučaju potrebe, moglo preventivno i na vrijeme djelovati.

Sylvie Hartinger održala je predavanje Oznaka eSigurnosti. Na portalu European Schoolneta esafetylabel.eu, koji služi za akreditaciju i podršku škola iz cijele Europe i koji je dostupan i na hrvatskome jeziku, svaka škola postupkom samoprocjene može utvrditi je li eSigurna prema međunarodno dogovorenim standardima. Nakon samoprocjene dobivaju akcijski plan koji im pomaže u postizanju više razine eSigurnosimageti, mogu usporediti svoju školu s drugim školama u zemlji i inozemstvu, ali i podijeliti drugima korisne savjete. Na portalu se nalazi zbirka obrazovnih sadržaja, savjeti o eSigurnosti, info-liste, popisi za provjeru i predlošci, a korisnici mogu razmjenjivati savjete, sadržaje i upute, pomagati jedni drugima i dijeliti primjere dobre prakse. U svakoj školi postoji jedan koordinator koji popunjava Obrazac procjene, a ostali učitelji nakon registracije otvaraju svoj profil, mogu se povezati s istomišljenicima u forumu, prijaviti moguće probleme te dobivati povratne informacije na svoje upite. Svaka škola na portalu ima dio koji je vidljiv samo članovima te škole. Na portalu je trenutačno 16 info-lista o eSigurnosti koje se sastoje od definicija i skupa smjernica koje pokrivaju osnovne aspekte svake teme, a uz svaku listu je i pripadajući popis za provjeru radi procjene situacije u školi. Preporuka je da se oznaka eSigurnosti obnavlja svake godine.

Posljednji je dan bio rezerviran za predavanje Zakonski aspekti sigurnosti na internetu koji imageje održala Ellen Stassart. Predavanje se sastojalo od pregleda terminologije i činjenica, općih smjernica i djelovanja, analize zakonskih problema te savjeta za učitelje s radionicama. Kako se ne bismo bavili internetskim kriminalom, treba osigurati sigurnost na internetu proaktivnim ponašanjem i prevencijom. Izazovi koje je internet donio sa sobom učiteljima donose dodatnu odgovornost jer su u stalnom kontaktu s djecom. Učitelji trebaju biti upoznati s kontekstom iz kojega dolazi učenik kako bi mogli reagirati u slučaju potrebe. Učiteljska je uloga preventivna, od podizanja svijesti o sigurnosti na internetu, preko ranog otkrivanja problema, prijave problema do osnovne intervencije, sljedeći korak je na institucijama. Radionički dio odnosio se na teme o štetnom sadržaju, privatnosti i zaštiti clip_image012podataka, kontaktu sa strancima, seksualnom zlostavljanju i nasilju na internetu, dijeljenju podataka. Svaka je tema bila popraćena primjerima iz prakse te savjetima kako riješiti problem.

Kratak film o učionici budućnosti kojom nas je proveo Benjamin Hertz možete pogledati ovdje.

Sigurniji smo i oprezni

zehra_delic

Zehra Delić

U rujnu sam primila novu generaciju učenika. Znatiželjne i vesele oči jedva su čekale početak. Trebalo je brzo upoznati školu, učiteljicu, prijatelje i prijateljice. Dva moja nova clip_image001učenika već šalju zahtjev za prijateljstvom na društvenoj mreži. I upali se žaruljica: „Došla su neka nova djeca. Ništa nije kao prije četiri godine, ove prvašiće treba od prvog dana poučiti kako da budu sigurniji na internetu.“

Slika 1. Računalo – prijatelj u igri i učenju

Slijedi sat hrvatskog jezika na kojem razgovaramo o internetu: tamo sve možemo naći, tamo se dopisujemo, gledamo slike, filmove, slušamo glazbu. Možete li tamo naći prijatelje? Da, dopisujemo se, imamo račune e-pošte. Idu li i roditelji s nama na internet? Ponekad.

I tako, u čestim razgovorima o internetu i računalu, stigli smo i u 2. polugodište. Pripremajući se za učenje o sigurnijem internetu, roditeljima sam poslala anketu o uporabi računala u njihovom domu.

Rezultati ankete su pokazali kako bi roditelji rado komunicirali i e-poštom jer svakodnevno čitaju poruke, samo 3 roditelja ne čini to svaki dan. Djeca koriste internet za igru, istraživanje i učenje, dvoje djece su korisnici društvenih mreža i troje ima račune e-pošte. Djeca uglavnom koriste računalo oko 1 sat dnevno, samo jedan učenik ima neograničeno vrijeme. Većina roditelja izjavljuje da uvijek zna što dijete radi na računalu, jedan roditelj to zna ponekad.

Povodom Dana sigurnijeg interneta roditeljima sam poslala listić i s uputama za njih.

clip_image002Budući da nas jako zanima internet, a znamo da on nije uvijek siguran, odazvali smo se pozivu zajednice Suradnici u učenju i pridružili se obilježavanju Dana sigurnijeg interneta.

Slika 2. Dan sigurnijeg interneta

clip_image003Mama jednog učenika je informatičarka te smo ju pozvali u goste kako bi nas poučila o ponašanju na internetu i o sigurnosti pri njegovoj uporabi. Razgovarali smo o iskustvima vezanim za rad na računalu.

Slika 3. Ne volimo čitati, ali ovo je vrlo zanimljivo

Mama – učiteljica nam je pokazala gdje se sigurno možemo igrati i koje su dječje društvene mreže.

Posjetili smo Školski portal skole.hr i pogledali igrice i bojanke baš za nas. Poslije toga smo otišli na http://www.klinfo.hr/ i zavirili u kutak za djecu.

Nakon ugodnog rada i nezaobilaznog igranja…

imageclip_image005
Slika 4. Ovo je odlična stranica          Slika 5. I ja sam automehaničarka

… zaključili smo: kada smo na internetu, moramo biti oprezni i uvijek ćemo pričati roditeljima što smo radili na računalu. clip_image006

Hvala Stjepanovoj mami na ovom druženju. Vidimo se u 2. razredu.

Slika 6. Mama Viktorija Hržica,
viša savjetnica za informatiku i računalstvo