„Čarobna formula“

za uvođenje promjena

Zašto je Erasmus+ projekt u OŠ Matije Gupca Gornja Stubica bio poseban?

Ines Krušelj-Vidas

Sažetak

U članku je opisano kako osobno iskustvo učitelja u provedbi STEAM nastavnog sata koje je upriličeno za sudionike međunarodne STEAMING konferencije i za zaposlenike OŠ Matije Gupca Gornja Stubica koja sudjeluje kao partner u trogodišnjem Erasmus+ STEAMING projektu djeluje kao katalizator promjena u školskoj nastavnoj praksi i primjenu STEAM koncepta kroz istraživačke zadatke za učenike.

Ključne riječi: Erasmus+ projekt, STEAM, OŠ Matije Gupca Gornja Stubica, primjer dobre prakse.

Uza svu atraktivnost i brojne prednosti koje donosi uključivanje škole u Erasmus+ program uvijek postoje skeptici u zbornicama, uvijek su prisutni oni koji pronađu razloge za svoje neuključivanje (strani jezik, brojni privatni razlozi). U OŠ Matije Gupca Gornja Stubica, koja je uključena u STEAMING projekt, situacija je bila poprilično slična upravo opisanoj sve dok se 9.6.2022.g nije dogodila 11. sjednica Učiteljskog vijeća.

Projekt STEAMING kratica je za „STEAM: INternational Guidance to best practice“ (STEAM: međunarodne smjernice prema dobroj praksi) koji je započeo u rujnu 2019. godine kao kolaboracija 6 partnerskih institucija iz 5 europskih zemalja: Irske (Clare Education Centre iz Ennisa i STEAM department iz Mary Immaculate College iz Limericka), Hrvatske (OŠ Matije Gupca Gornja Stubica), Norveške (Luster komune), Portugala (Carlos Gargaté School Cluster Charneca de Caparica) i Grčke (The Directorate of Primary Education of Western Thessaloniki). Glavni koordinator je Clare Education Center iz irskog grada Ennisa.

Slika 1. Koordinator Ray McInerney i logo projekta

Najvažniji cilj projekta je identifikacija i analiza primjera dobre prakse u STEAM edukaciji u navedenih 5 zemalja. Svaka partnerska institucija kao jedan od zadataka dobila je izradu istraživanja u formi studije slučaja u kojoj odgovara na ključno pitanje “što djeluje, gdje, zašto i za koga“ u STEAM edukaciji. Rezultati i zaključci ovog projekta na jednom mjestu okupljaju paletu praktičnih proizvoda i resursa za obuku i podršku nastavnika, ravnatelja škola, savjetnika za obrazovanje, administratora i drugih odgovornih osoba u bilo kojoj europskoj zemlji: https://steamingproject.eu/.

Pandemijske godine primorale su partnere na intenzivniju online komunikaciju i osmišljavanje različitih online izazova s učenicima, a i cijelo to vrijeme učitelji gornjostubičke škole paralelno su izrađivali studiju slučaja u kojoj je fokus stavljen na to kako učitelji općenito razumijevaju STEAM kao pojam i koji je njihov odgovor na pitanje: što je STEAM obrazovanje?, ispitivanje stavova nastavnika o STEAM obrazovanju te analizu STEAM prakse i inovacije nastavnika; zatim iskustva učenika u STEAM obrazovanju i učinak STEAM obrazovanja na učenike. U okviru te studije željelo se postići da timsko planiranje i nastava nekoliko zajedničkih lekcija budu priprema za cjelokupni pristup integraciji STEAM-a u nastavnu praksu na razini cijele škole. Video o studiji slučaja u gornjostubičkoj školi prisutan je na poveznici: https://vimeo.com/718243593 , a ona je pokazala da se učitelji osjećaju premalo kompetentnima za primjenu STEAM pristupa u svakodnevnoj nastavi. „Nastavnici osjećaju nedostatak znanja u spajanju matematičkih, znanstvenih i/ili tehnoloških sadržaja u jednu cjelinu, povezivanju matematičkih, znanstvenih i/ili tehnoloških koncepata, davanju zadataka učenicima u kojima moraju primijeniti znanja iz različitih STEAM područja i podučavanju STEAM koncepta kroz istraživačke zadatke. S druge strane, nema problema s njihovom sposobnošću motiviranja učenika da sami pronađu odgovore na svoja pitanja, potaknu učenike na kritičku analizu podataka, osiguraju ravnopravnu uključenost u timski rad i osiguraju da se učenici bave postavljenim zadatkom, a ne nečim drugim, vodeći učenike kroz dizajniranje istraživanja, mentorirajući učenike kroz sam proces istraživanja.“ Upravo navedena zainteresiranost i motiviranost učenika daje učiteljima nužan početni elan za izlazak iz njihove „zone komfora“, a da on ne bi ubrzo splasnuo, potrebna je: „sustavno vođena obuka i obrazovanje, podrška kolega i dijeljenje ideja izvan svoje škole i povezivanje sa suradnicima na međunarodnoj razini.“

U razbijanju svih predrasuda koje učitelji o STEAM pristupu imaju najučinkovitija metoda je osobno iskustvo u provedbi STEAM nastavnog sata. Na susretima projektnih partnerskih timova u Irskoj (od 11. do 15. studenog 2019.), Portugalu (od 7. do 11. ožujka 2022.) i Norveškoj (od 2. do 6. svibnja 2022.) sedmero članova hrvatskog STEAMING tima bilo je u prilici isprobati nekoliko takvih radionica pod vodstvom gospodina Michaela Brownea i premda su po povratku održali predavanja za članove Učiteljskog vijeća, nije postignut potreban efekt.

Slika 2. STEAMING strukturirani tečaj u Hrvatskoj

U tjednu od 6. do 10. lipnja 2022. članovi hrvatskog STEAMING organizirali su u Tuheljskim Toplicama petodnevni Erasmus+ STEAMING strukturirani tečaj s pozvanim predavačima iz inozemstva, ali i priznatim hrvatskim praktičarima iz hrvatskih i zagorskih škola. Osim aktivnosti u konferencijskoj atmosferi kao što su bili primjeri dobre prakse i prikazi uspješnih rješenja, ali i plodonosne debate o otvorenim pitanjima (poput evaluacije STEAM aktivnosti), u programu tečaja planiran je dolazak gostiju u gornjostubičku školu. Dolaskom karizmatičnog g. Brownea i skupine od 42 motiviranih učitelja iz 5 partnerskih zemalja u gornjostubičku školu stvorena je atmosfera u kojoj su na sjednici Učiteljskog vijeća u nevjerojatnoj kreativnoj gužvi od 80-ak učitelja podijeljenih u 11 multinacionalnih skupina svi sudjelovali u radionici: STEAM izazovu.

Slika 3. Plenarno predavanje g. Brownea

Konkretan primjer pokazuje da nisu potrebni nikakvi skupi materijali, a evo i navedenih zadataka (najvažnije je postaviti izazov bez ikakvih dodatnih uputa za realizaciju – sudionici sami moraju smisliti kako će riješiti problem): a)Dizajnirajte igračku koja mora biti ugodna oku i mora koristiti bilo pneumatičku bilo hidrauličnu snagu da bi radila ili b) Dizajnirajte most koji se može podignuti u zrak kako bi omogućio velikim brodovima da preplove ispod njega. Most mora uključivati „dvostruko podizanje” za koje se koristi hidraulična ili pneumatična snaga. Most se mora sagraditi u omjeru 1:200 tako da predstavlja most koji je 60m dug. Za kreiranje navedenih predmeta koristili su se vrlo jednostavni materijali: spojene šprice za kreiranje pneumatske ili hidrauličke snage, selotejp i vruće ljepilo, puno kartona i nekoliko malih kartonskih kutija, nešto papira A4 formata, 15 škara, malo vate, izbor šibica i štapića za lizalice, markeri i olovke za bojanje, plišana žica, 6 ili 7 lakih igračaka autića, ravnala od 30 cm ili 10 mjernih traka, kuhinjski papir, spajalice, nekoliko malih plastičnih boca, razne drugi predmeti koji se mogu koristiti za kreativno recikliranje.

Slika 4. STEAM radionica u tijeku

Bez obzira na činjenicu što je osobna reakcija nekih učitelja bila baš kao ona koju ponekad čuju od svojih učenika u razredu (Pa što će to meni u životu?, Uopće me ne interesira hidraulika niti pneumatika!, Kakve to veze ima s mojim predmetom?, Ja o tome nemam pojma, Ne znam kako ja mogu pridonijeti svojoj skupini), dogodila se čarolija i za nepuna 2 školska sata napravljano je 6 mostova na podizanje te 2 igračke i 3 čudovišta. Svi su se odlično zabavili, međusobno povezali, svatko je pronašao barem neki zadatak za sebe u svojoj grupi, shvatili da se mogu sporazumijevati i da engleski kao službeni jezik nije prepreka, zajedničko fotografiranje ispred uspješno obavljenog zadatka dokazivalo je ponos sudionika.

Slika 5. Sudionici radionice ponosni na svoj uradak

Na odrađenom primjeru svima je postalo jasno kako treba izgledati STEAM nastavni sat i mogli su povezati konkretno iskustvo s fazama provedbe sata koje im je g. Browne predstavio neposredno prije vježbe: započnite postavljanjem izazova – pritom dajte vrlo jasne, ali kratke upute; pripremite širok raspon jednostavnog i jeftinog materijala koji se može koristiti; podijelite razred u grupe od 4 do 6 učenika u grupi kako bi isplanirali načine rješavanja izazova – kreiranje plana je bitna faza; učitelj odobrava plan (nikad ne procjenjujući učenička rješenja, jednostavno pustiti učenike da rade prema planu) i učenici počinju raditi; dok đaci rade, učitelj kruži, uključuje se, postavlja pitanja, ohrabruje, ali NIKAD ne govori učenicima što da rade; nakon što su završili, učenici predstavljaju svoj uradak.

Slika 6. Sudionici projekta u Gornjoj Stubici

Općeniti je zaključak projektnih koordinatora i eksternog projektnog evaluatora koji je zajedno sa svim gostima bio prisutan na Sjednici Učiteljskog vijeća OŠ Matije Gupca da je navedeni događaj najplodonosnije utjecao kako na sudionike međunarodne STEAMING konferencije tako i na svih 40 učitelja članova kolektiva navedene škole.

Island – „zemlja vatre i leda“ iz prve ruke

Djelatnici OŠ Matije Gupca Gornja Stubica na dalekom Islandu

Ines Krušelj-Vidas

Početkom školske godine 2016./17. u OŠ Matije Gupca Gornja Stubica započela je provedba još jednog međunarodnog projekta. Riječ je o Erasmus plus projektu koji je u potpunosti financiran sredstvima Europske unije pod nazivom RECEPTION i gornjostubičku školu spaja u partnerstvu s još 5 različitih europskih institucija: edukacijskim centrom Clare iz grada Ennisa u Irskoj (glavni koordinator), Upravom za primarno obrazovanje u Zapadnom Solunu u Grčkoj, komunom Albertslund u Danskoj, komunom Luster u Norveškoj i osnovnom školom Langholtsskoli u Reykjaviku na Islandu.

Okupili su se u potrazi za zajedničkim odgovorom na pitanje: kako pomoći učiteljima, kako ojačati njihove stručne kompetencije za obavljanje sve zahtjevnijeg posla prijelaza učenika iz predškolskih oblika školovanja u redovni školski sustav. Svakodnevno suočeni s problemom velike diferencijacije i mnoštvom individualnih potreba svakog malog đaka učitelji trebaju kontinuirano usavršavanje na tu temu. Osim literature koja postoji, svakako je još vrjednije uživo vidjeti kako to rade kolege u drugim školskim sustavima, podijeliti vlastita iskustva dobre prakse i prikupiti materijale kojima će se u budućnosti moći služiti i drugi, posebice mlađi kolege.

Jedna od projektnih aktivnosti jest organiziranje petodnevnog stručnog tečaja za učitelje u svakoj od partnerskih zemalja. Tako je prvomajski tjedan za četiri djelatnice gornjostubičke škole bio radni, ali na dalekom Islandu. Učiteljice Bernarda Razum, Marina Mikulec, ravnateljica Sanja Knezić i knjižničarka Ines Krušelj-Vidas (voditeljica projekta za gornjostubičku školu) uživo su se od 30.4. do 6.5.2017. upoznale s islandskim školskim sustavom, ali je bilo i vremena za otkrivanje prirodnih ljepota, kulturnih znamenitosti i gastronomskih posebnosti na dalekom sjeveru Europe.

Škola domaćin Langholtsskoli je velika gradska škola osnovana 1952. godine za učenike osnovnoškolskog uzrasta što konkretno znači od 1. do 10. razreda. Ove školske godine imaju 645 učenika, a u nastavu su integrirani i učenici s posebnim potrebama. Primjerima svoje dobre prakse islandski su učitelji pokazali kako koriste tablete u nastavi, na koji način prate učenike na prijelazu iz vrtića u osnovnu školu, prikazali su program rada s učenicima koji imaju problema u ponašanju i program pod nazivom „Voditelji igara“ kojeg provode za vrijeme školskih odmora, a stručno oko učiteljica u obilasku škole zamijetilo je brojne razlike koje su vidljive već pri prvom susretu sa školom. Najuočljivija je razlika u opremljenosti didaktičkim materijalima i ostalim pomagalima za rad. Učionice su prepune različitih igara, slagalica i pomagala u nižim razredima te vizualnim didaktičkim materijalima, računalima i tabletima u višim razredima. Posebno su impresivni kabineti za pripremanje hrane (prave kuhinje sa svim potrebnim pomagalima i uređajima), kabinet za oblikovanje tekstila u kojem za šivaćim strojevima sjede te se podjednako vješto iglom i glačalom služe djevojčice i dječaci, zatim kabinet za tehničku kulturu koji ima posebne odjele za obradu drva, za obradu metala (djevojčice su ponosno pokazivale noćne ormariće koje su same izradile na satu), a također se u nekoliko prostorija nalazi i kabinet za likovno oblikovanje (slikanje, kiparenje…). Uz već poznatu činjenicu da se na sve planirane aktivnosti u prirodi ide bez obzira kakvo je vrijeme (ovaj puta bilo je sunčano), prisustvovali smo planiranom izlasku svih učenika škole na dvosatne aktivnosti na otvorenom u školskom dvorištu i obližnjem parku koje su učitelji posebno planirali. Zaključak: islandski učenici puno više rade rukama i zapravo se pripremaju za konkretne životne zadaće. Osim toga, odrasliji đaci redovito pomažu u školskoj kuhinji i svim ostalim pomoćnim poslovima u školi (tako mogu zaraditi simboličan džeparac ili pak nagradni izlet). U obližnjim vrtićima vlada opuštena atmosfera, djeca se slobodno igraju, vježbaju vožnju biciklima ili istražuju brojne mogućnosti igre u pješčaniku, a od malih nogu ih se uči da za obroke uzimaju onoliko koliko misle pojesti jer se sve što im ostane važe i količinu ostataka hrane roditelji moraju dodatno platiti.

Mnogi će reći: drugi svijet, drugačija kultura – ali oni sa više životnog iskustva će primijetiti da je ponešto od navedenog prije postojalo i u našim školama. Zašto se dobra praksa napustila? Tko nam brani da je argumentirano, planirano i dosljedno uvedemo natrag u naše škole? Naravno, nedostatak financija velika je prepreka u opremanju hrvatskih škola i najčešće se sve dobre ideje kao val razbiju na tu tvrdu stijenu.

No, doista se može reći da je priroda na Islandu jedan sasvim drugi svijet. U tjedan dana bilo je prilike za upoznavanje hladnih sjevernih vjetrova koji su nosili kišu od koje je nemoguće zakloniti se pod kišobranom, ali i pravog islandskog ljeta, sunca koje je izmamilo prve narcise i ostale proljetnice u gradskim parkovima. Posjetivši čuveni Zlatni prsten koji obuhvaća Nacionalni park Thingvellir, slapove Gullfoss i gejzir Strokkul prikupljeno je dovoljno slikovnog materijala za nadasve zanimljiv sat geografije, ali i osebujnom ljepotom surove i zastrašujuće snažne prirode učitelji su napunili vlastite „baterije“. Ručak u stakleniku u kojem se pod umjetnim suncem uzgajaju rajčice, samo je dodatno bolno podsjetio na brojne neiskorištene mogućnosti geotermalnom energijom također bogatog zagorskog kraja, ali je utjehu pružila činjenica da vikinška kuća obrasla travom u kojoj je bila poslužena jedna večera može stati uz bok zagorskim hižama preuređenima u restorane.

U čemu smo dobri, u čemu smo bolji, gdje još moramo puno raditi da bismo dostigli Islanđane? Pitanja su stalno bila prisutna, posebice zato što za točno godinu dana Gornjostubičance čeka organizacija isto takvog tjedna u partnere. Bit će zanimljivo čuti kako su oni doživjeli hrvatsku školsku svakodnevicu koja se često puta i te kako razlikuje od službenih izvještaja.

Više o projektu na službenoj stranici projekta i na Facebook stranici.