Patricija Hiršl
Eko projekt 5P (Project 5R) se već tri godine provodi u OŠ Mate Lovraka u Zagrebu, a voditeljica projekta je profesorica engeskog jezika Patricija Hiršl. Što znači 5P? Pronađi na tavanu, u podrumu, na glomaznom otpadu…; Promisli što možeš novo napraviti; Preradi, odnosno recikliraj, uz razne tehnike dorade; Ponovno upotrijebi kao uporabni ili ukrasni predmet; Prirodu sačuvaj, da se što manje koriste prirodni resursi. Radni naslov glasi: „Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može!“), a to je ujedno i naslov himne škole Mate Lovraka.
Projekt se bavi ekologijom, recikliranjem proizvoda iz naših domaćinstava, zaštitom prirode, održivim razvojem, ali on je ujedno i rezultat višegodišnjeg iskustva rada u školskom sustavu. Projekt 5P promišlja i o načinima približavanja škole domu učenika, suradnji škole sa roditeljima, rodbinom, užom i širom zajednicom, uključivanju starijih članova zajednice u svrhu prenošenja znanja i iskustava na mlađe naraštaje, uzajamnom prenošenju znanja svih sudionika projekta, na način da je na jednoj radionici mama ili baka nekog učenika edukator, a na sljedećoj učenik, kao i svi ostali sudionici. Projekt također promišlja i o uključivanju manje akademski uspješnih učenika sa ciljem suzbijanja otpora prema školi, uključivanju učenika sa poteškoćama u razvoju, radi lakše socijalizacije, poticanju kreativnosti, promišlja i o mogućim budućim zanimanjima, poticanju rada s rukama i svega onoga što nije tvornička konfekcija s trake, kako se obično kaže „nešto za dušu“, za razliku od inzistiranja na robotizaciji, što je trend u svijetu i kod nas, poticanju ljubavi prema tradiciji i etno sadržajima kao osnovi ljubavi prema Lijepoj našoj, jer malo nas je, ali smo odavna prisutni na ovim prostorima i unatoč sveopćoj globalizaciji ne smijemo zaboraviti na svoj identitet!
Obožavamo boje, teksture, umjetnost i koncepte u dizajnu. Mislimo da svaka kombinacija boja nosi svoju poruku pa tako nježne, suptilne boje daju romantični štih, žive boje podižu moral i raspoloženje, a izazov nam predstavljaju i kombinacije materijala.
Uglavnom se samofinanciramo, što znači da iz prodaje finalnih proizvoda, koja je rijetka i nedostatna, pokušavamo pokriti troškove za repromaterijal potreban za finaliziranje naših rukotvorina, po principu: nešto rabljeno, nešto novo, da bismo dobili konačni, zadovoljavajući proizvod i to nam predstavlja problem, jer često moramo promišljati skromnija rješenja tehnika dorade, a ne možemo pozvati ni edukatore izvana koji bi nas educirali recentnim tehnikama, a mogli bismo tom prigodom pozvati u školu i više roditelja zainteresiranih za edukaciju. Dodatnu poteškoću nam predstavlja pomanjkanje strojeva za šivanje, a snalazimo se posudbom rabljenih od roditelja učenika, sudionika projekta, a koji se vraćaju na kraju školske godine.
Dobri duh projekta je profesorica matematike Biljana Grizelj, koja je živi primjer da matematičarke nisu samo strogo matematički nastrojene jer ona zna šivati, plesti, kukičati i često svojim prijedlozima pomaže u osmišljavanju i realiziranju radionica.
U prezentaciji koja slijedi na engleskom jeziku će biti govora o ciljevima, načinu provedbe, rezultatima, promotivnim aktivnostima, odgojno – obrazovnim postignućima, načinu vrednovanja te načinu korištenja rezultata vrednovanja, nakon čega slijedi fotodokumentacija s odrađenih radionica, uz detaljna objašnjenja. Video prilog o projektu, snimljen za emisiju „Dobro jutro, Hrvatska!“, možete pogledati ovdje.
Pogled kroz prozor 