Pogled u studenom

Broj 148, studeni 2022.
ISSN 1848-2171

Natjecanje iz informatike i računalnog razmišljanja – Dabar @ucitelji.hr 2022. održano je 7. – 11. studenoga 2022. na CARNET-ovom sustavu https://natjecanja.loomen.carnet.hr/. Izazov se već sedmu godinu održava u školama diljem Lijepe naše, a u organizaciji udruge Suradnici u učenju i uz podršku CARNET-a, Hrvatskog saveza informatičara i Visokog učilišta Algebra uz budno oko naše koordinatorice Darije Dasović.Smile Izazov također podržava i Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Sve rezultate, statističke podatke i povratne informacije sudionika možete pronaći  ovdje.

Pogled_iconU članku Alenke Drobnič prikazan je eksperimentalni rad u produženom boravku, a koji je proveden s učenicima 2. razreda. Prikazana je priprema učenika za eksperiment, popraćena radnim listovima s opisanom svrhom izvođenja vježbe, potrebnim materijalima i opisom izvedbe. Više…

Pogled_iconAnita Ranc opisuje kako razvijamo vještine prije opismenjavanja učenika, kako razvijamo glasovnu svijest i kako poučavamo veliku tiskanu abecedu te potičemo učenike da žele pisati i čitati. Više…

Pogled_iconPrvi samostalni koraci u životu vrlo su važni. Alenka Povšič provela je istraživanje gdje je željela potvrditi razvoj hodanja koji se razvija u nekoliko faza. Više…

Pogled_iconŽivimo u vremenu razvoja novih tehnologija za koje je potrebno učenje i prilagodba današnjem načinu života. Branko Rumenović u članku govori o umjetnoj inteligenciji i strukovnom obrazovanju te iznosi i primjeri iz škola koji su pomogli u povezivanju umjetne inteligencije i strukovnog obrazovanja. Više…

Pogled_iconKroz čitavo prvo odgojno-obrazovno razdoblje se sistematično odvija opismenjavanje. Dolores Štembergar u svom radu se susreće s poteškoćama na području opismenjavanja kod učenika koji je imao velike probleme s vidnim prepoznavanjem slova i pamćenju slova te je predstavila neke aktivnosti kroz koje je pokušavala učenike naučiti prepoznavanju i pisanju slova. Više…

Pogled_iconKreativnost je dio ljudske prirode. Irena Herlah na svojoj nastavi stvara prekrasne proizvode od recikliranog materijala kako bi učenici razvijali inovativnost i kreativnost. Više…

Pogled_icon

Učenici osmih razreda susreću se logičkim sklopovima (I (AND), ILI (OR) i NE (NOT). Gordana Lohajner i Edi Bačani koriste Logisim, alat za izradu i simulaciju logičkih sklopova, kako bi učenicima olakšali učenje i crtanje logičkih sklopova. Više…

Pogled_iconTjaša Medved upoznaje nas s programom Knjižnično-informacijsko znanje koji predstavlja jedan od načina uključivanja školske knjižnice u odgojno-obrazovni proces u školi. Više…

Pogled_iconŠkole iz različitih dijelova Hrvatske uključile su se u projekt „Voda“ kako bi razvili svijest o važnosti pitke vode, istaknuti važnost zaštite pitke vode, ukazati na racionalno korištenje vodenih resursa, procijeniti važnost osobne odgovornosti i djelovanja za održivi razvoj, povezati očuvanje okoliša s očuvanjem vlastitog zdravlja, kaže Mirjana Krpan. Više…

Pogled_iconPetra Krulc je opisala na koji način kako učitelji u srednjim strukovnim školama prepoznaju nadarene đake, što je ono po čemu se ti đaci razlikuju od ostalih, te kako ih poticati na razvijanje njihovih posebnih sposobnosti. Više…

Pogled_iconU svojem se radu susrećemo s učenicima koji znanje najlakše stječu izravnim taktilnim iskustvima. Romana Pušnik nam je pokazala kako u tu svrhu možemo za nastavu matematike (područje geometrije) izraditi taktilnu knjigu koja služi igri i učenju. Više…

Pogled_iconU sklopu Erasmus+ projekta Learning Outside-Vivid Exploration potiče se učenje izvan učionice, a Snježana Kovačević upoznaje nas s aktivnostima koje su usko povezane s iskustvenim učenjem na otvorenom kako bi učenici znanja i vještine stjecali na kreativan i zanimljiv način uz aplikacij PlantNet, likovnog pravca Land art i zimskog binga. Više…

Pogled_iconU skladu s tematskim pristupom po kojemu je organiziran novi kurikulum i autonomijom koju nam taj kurikulum pruža u izboru sadržaja za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda te uzevši u obzir interese svojih učenika, Sonja Delimar je odlučila napraviti projekt obrade nekoliko poznatijih antiutopijskih romana u 1. razredu gimnazije. Više…

Pogled_iconObrazovanje medicinskih sestara odvija se po petogodišnjem programu i zahtjeva suvremeni pristup u poučavanju. Tijekom poučavanja nastavnik/nastavnica planira metode i strategije poučavanja imajući na umu radno okruženje i očekivanja koja se postavljaju pred buduće medicinske sestre. Sonja Šare je ispitala percepciju učenika medicinske škole o donošenju odluka i otvorenoj nastavi. Više…

Pogled_iconUčenici osmih razreda osnovne škole i četvrtih razreda gimnazije, zajedno sa svojim nastavnicama fizike: Tomislava Jukić, Marijom Špiranec, Ivanom Zakanji, Jasminom Alilović, Spomenkom Hardi i Tanjom Paris, sudjelovali su u međuškolskom projektu u okviru kojeg su izradili e-priručnik Mala škola optičkih instrumenata. Više…

Pogled_iconNastava na daljinu oblik je nastave u kojoj su učenik i učitelj tijekom nastave fizički i ponekad vremenski razdvojeni. Tina Čeh ispričala nam je o izazovu, a to je na koji način prenijeti znanje učenicima kako bi ono bilo razumljivo. Više…

Pogled_iconValentina Pajdaković je opisala aktivnosti za nastavni sat Informatike u 5. razredu na temu Organiziraj svoju radnu površinu. Sve aktivnosti temelje se na uvodnoj motivacijskoj priči koja prikazuje problemsku situaciju. Više…

Pogled_iconU Sloveniji ove godine obilježavamo već desetu obljetnicu Tradicionalnog slovenskog zajutarka, a u tome sudjeluju svi vrtići i osnovne škole u Sloveniji. Vanja Rušt kaže kako je svrha Tradicionalnog slovenskog zajutarka osvijestiti djecu o zdravoj prehrani, namjeni zajutarka te o proizvodnji hrane od strane lokalnog stanovništva. Više…

Gordana Lohajner

Prepoznavanja slova i opismenjevanje

dolores_stembergar

Dolores Štembergar

Sažetak

Kroz čitavo prvo odgojno-obrazovno razdoblje se sistematično odvija opismenjavanje. Svi učenici prolaze kroz jednake faze, ali svako svojom brzinom. Zbog toga učitelji moramo pripremiti takve aktivnosti, koje bi učeniku pomogle, da se opismeni. Opismenjavanje mora biti svakako individualizirano jer mogu biti razlike između učenika na početku postupka opismenjavanja velike. Kao učiteljica dodatne stručne pomoći susrela sam se, između ostalog, i s poteškoćama na području opismenjavanja kod učenika koji je imao velike probleme s vidnim prepoznavanjem slova i pamćenju slova. U članku predstavljam neke aktivnosti kroz koje sam pokušavala učenika naučiti prepoznavanja i pisanja slova.

Ključne riječi: opismenjavanje, aktivnosti, slova.

Uvod

Pismenost je proces u kojem se pojedinac osposobljava, da bi znao čitati i pisati. Osnovna faza tog procesa je početno opismenjavanje, što uključuje, između ostalog, sustavnu obradu i učvršćivanje slova te razvoj i uvježbavanje tehnike čitanja i pisanja (Zrimšek, 2003).

Da bi učenik mogao dobro čitati, dobro mora prepoznavati slova i povezati ih s glasovima. Tečno se mora prisjećati oblik slova. Kada učenik vidi slovni znak, automatski se pokreću prepoznavanje i glas. S vježbom, čitanje i pisanje su automatizirani. Problemi s pamćenjem se očituju ako učenik ne zapamti oblik slova, ne zapamti nazive slova ali zaboravi detalje (npr. koje slovo ima trbuh s lijeve strane). Uzroci za poteškoće mogu biti različiti. Mogu se pronaći u tjelesnim ili psihičkim bolestima, nedostatku motivacije, posebnim emocionalnim stanjima, prekomjernom vježbanju, odnosu djetetove okoline prema čitanju te u metodama opismenjavanja. Za većinu učenika nije važno koju metodu opismenjavanja odaberemo. To je važno, kad radimo s učenicima koji imaju poteškoće u procesu opismenjavanja. Kad radimo s učenicima koji imaju specifične smetnje u razvoju ili ispodprosječne intelektualne sposobnosti. Problemi s čitanjem i pisanjem mogu se pojaviti i kod pojedinaca koji su dio kulture u kojoj su čitanje i pisanje zanemareni i daju prednost drugim vještinama. Za takve učenike potrebno je pronaći odgovarajući način opismenjavanja koji olakšava učenje i motivira ih za nastavak rada na vježbama opismenjavanja. Učenici s problemima iz ovog područja nas svaki sa svojim posebnostima dovode do rješenja, koja metoda, način rada bi im najviše odgovarala (Žerdin, 2003).

Prepoznavanje i pamćenje slova

Sposobnost vizualne obrade informacija jedna je od najvažnijih kognitivnih sposobnosti koja utječe na sposobnost čitanja, pisana i brojanja. Sve tri stvari zahtijevaju dobru sposobnost pomnog praćenja vizualno zadanih informacija, pamćenja vizualnih detalja, vizualno-prostornih sposobnosti, razlikovanja simbola po obliku, veličini i položaju, njihovom značenju… Ako djeca imaju problema na području vizualne obrade informacija, teško je obraditi i interpretirati informaciju koja se daje vizualni način (Cvet, 2021).

Djeca obično razviju interes za slova već u predškolskoj dobi. Tada se pri pisanju slova ne obraća pažnju na to, kako su okrenuta i gdje su smještena u prostor. Međutim, prilikom ulaska u školu učenici s susreću s pravilima koja vrijede za čitanja i pisanje. Uče smjerove čitanja i pisanja; slijeva nadesno i odozgo prema dolje. Položaj slova na površini točno je određen i bitno je u kojem smjeru su slova okrenuta Za sustavno učenje čitanja i pisanja djeca obično sazrijevaju u dobi od šest do sedam godina, tada su obično svjesni što je glas i znaju ga povezati sa slovom. Učenje čitanja i pisanja povezano je s vizualnom i slušnom percepcijom o zahtjeva od djeteta da obrati pažnju na male razlike i sličnosti (Žerdin, 2003).

Problemi s automatizacijom čitanja i pisanju očituju se, između ostalog, u tome što dijete netočno čita jer nije pouzdano prepoznavanje slova. Dok piše, učenik zastaje jer razmišlja koji glas je sljedeći i kojim se slovom piše. Memorija također može biti problem. Dijete se na primjer ne može sjetiti oblika slova, ne može se sjetiti imena slova, zaboravlja neke detalje, ima probleme s prisjećanjem vidljive slike za glas. Uz već spomenute probleme, neka djeca mogu imati probleme i s grafomotorikom. Pojavljuju se u pogrešnom držanju tijela, ruke i olovke; držanje je nespretno. Učenik često može okretati vrh olovke prema sebi, okretati ruku u zapešću i brzo se umoriti. Preveliki može biti i pritisak na pozadinu, neorganiziran rukopis, u kojem su slova previše udaljena ili stisnuta, potezi rastegnuti ili skraćeni i slično.

Primjer iz prakse

U nastavku članka predstavit ću aktivnosti koje sam provodila s učenikom koji je imao problema i na području grafomotorike, ali najviše na području vizualnog prepoznavanja slova. Kod rada s njim kombinirala sam metode opismenjavanja, važne za vježbe fine motorike, vidne pozornosti, koordinacije oko-roka… Učenik nije poznao više od 4 slova velike tiskane abecede i trebalo je puno vježba, da se sa nekoliko mjeseci pokazao mali napredak. Svako slovo koje je učio na mojim satovima, najprije je zapisivao u pijesak nakon moje prethodne demonstracije (Slika 1).

SLIKA 2(Slika 1: Pijesak za zapisivanje slova).

Slova smo slagali uz pomoć različitih alata. Jedan od načina bio je postavljanje krugova (Slika 2) ili malih magneta u obliku slova koje smo trenutno učili.

Slika 2. Slovo iz malih plastičnih krugova i magneta

Kombinirali smo vježbe za finu motoriku, prepoznavanje slova i vježbe koordinacije oko-slika 3ruka. Aktivnosti smo spremali kao odraz na potrebe učenika. Imao je problem s pamćenjem slova, njihovim zapisivanjem i probleme na području fine motorike. Koristili smo npr. stavljajući igle u plutenu ploču (Slika 3) ali smo slova sastavljali od likova izrađenih od pjenaste gume, magneta i drugih materijala.

Slika 3. Igle na plutenoj ploči i slova iz likova

Da učeniku aktivnosti ne bi dosadile ponekad smo ih promijenili. Slova smo izrađivali iz plastelina, postavljali smo bojice u oblike slova (Slika 4) i slično.

slika 4
Slika 4. Slova sastavljena iz bojica

Svaki tjedan provjeravali smo napamet naučena slova i ponavljali zapis onih, koje je učenik teže zapamtio. Slova smo ispisali na papirićima, koje smo postavljali i promiješali na tabli (Slika 5) ili nekoj drugoj ploči. Ponekad smo ih polijepili po učionici da smo u učenje uključili kretanje i dodali elemente orijentacije u kombinaciji s prepoznavanjem slova. Učeniku smslika 5o postavljali pitanja kao što je na primjer: »Na tvojoj desni je slovo a, koje je na tvojoj lijevi? Slova, koja je učenik pravilno prepoznao okružili smo, da je mogao učenik imati realnu predstavu o tome što sve je već naučio i da bi imao više motivacije za rad.

Slika 5. Slova na papirićima

Vizualno prepoznavanje slova vježbali smo i uz pomoć kartica sa slovima i LCD tablice, na koju je učenik poslije prepoznavanja slova, slova i zapisao. Sva slova abecede postavili smo na stol ispred učenika (Slika 6).

slika 6
Slika 6. Slova i tablica za zapisivanje

slika 7Učenik je slova imenovao i pokazao ih. Poslije toga pisao ih je na tablicu (najprije bez vježbanja smjera zapisivanja (Slika 7, poslije ispravno, kao da bi pisao u bilježnicu).

Slika 7. Zapisivanje slova na LCD zaslon

Još jedna od mnogih opcija za vježbu prepoznavanja slova je igra sa slovima i cofima (Slika 8) ili nekim drugim igračkama. Učeniku dajemo različite upute. Primjeri: plave cofe stavi na sva slova r, zelene cofe stavi na sva slova b i slično.

slika 8
Slika 8. Igra sa slovima

Zaključak

U praksi smo mogli vidjeti, da je najučinkovitije kombinirati različite načine prikazivanja i pamćenja slova. Opisane aktivnosti našem učeniku pomogle su, da je bolje i brže upamtio zapisivanje slova koja je učio. U konkretnom individualnom primjeru mogli smo vidjeti, da su mu u veliku pomoć bila i sličice stvari iz realnog života. Primjer: V – vaza, T – torta…). Možemo dodati i realne predmete i tako učeniku damo u ruke na primjer torbu. On nam zatim kaže prvo slovo – T, može nam kazati i koje je zadnje slovo. Mogućnosti je punu i najbolje je prilagoditi učenicima individualno.

Literatura

  1. Cvet, M. (2021). Berem z Vidom 1. Z vajami vidnega zaznavanja čez igrive izzive do tekočega branja. Celje: Celjska Mohorjeva družba.
  2. Zrimšek, N. (2003). Začetno opismenjevanje: pismenost v predšolski dobi in prvem razredu devetletne osnovne šole. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.
  3. Žerdin, T. (2003). Motnje v razvoju jezika, branja in pisanja. Ljubljana: Svetovalni center za otroke, mladostnike in starše: Društvo Bravo.

Početak opismenjavanja u 1. razredu

neza_zakrajsek

Neža Zakrajšek

Sažetak

Početak opismenjavanja počinje već u predškolskoj dobi, a u 1. razredu počinjemo sustavno razvijati predpismenjačke vještine do sustavnog čitanja slova i tehnika čitanja. Važno je pravovremeno identificirati dječje sposobnosti i njihove individualne potrebe te osmisliti individualizirani plan opismenjavanja.

Ključne riječi: prvi razred, opismenjavanje, grafomotorika, vizualna i slušna percepcija.

S ažuriranim nastavnim planom i programom učitelji razredne nastave susreli su se s novim izazovom, a to je individualizirati opismenjavanje za svakog učenika pojedinačno. Prije nego što sustavno čitamo slova, moramo provjeriti u kojoj su mjeri učenici razvili predpismenjačke vještine i na temelju toga pripremiti individualizirani plan opismenjavanja. Krajem rujna ili početkom listopada provjeravam sposobnosti svakog učenika prema izrađenom obrascu i potom izrađujem okvirni plan koji dijelim na nekoliko područja i potom proces opismenjavanja prilagođavam učeniku tijekom cijele godine. U siječnju i svibnju još jednom provjeravam vještine opismenjavanja koristeći isti obrazac.

Područja koja provjeravam:

  • Osnove pisanja, orijentacije, grafomotorika
  • Vizualno razlikovanje
  • Slušno razlikovanje
  • Slušno raščlanjivanje
  • Tehnika čitanja i različite faze učenja tehnike čitanja

Opismenjavanje je proces koji je dugotrajan i složen, počinje i prije ulaska učenika u školu. Jako je važno da je dijete od malih nogu izloženo knjigama (papirnatim i senzornim) te da se trudimo što više djetetu čitati bajke. Roditelji ili odgajatelji čitaju djetetu bajke. Čitanje bajki možemo nadograditi vlastitim bajkama, raznim riječnim i didaktičkim igrama, dok dijete razvija vokabular i govorne vještine. Važno je saslušati dijete, njegove želje, interese i odvojiti vrijeme za to. Pozitivna iskustva već u predškolskom razdoblju pozitivno utječu na sam proces opismenjavanja. No, moramo biti svjesni da se faze opismenjavanja ne smiju preskakati.

Osnove pisanja, orijentacije, grafomotorika

Postavljanje nastavnih sredstava i pravilno držanje tijela i olovke temelj je za uspješan rad. Učenika treba naučiti razumno urediti radni prostor i da na stolu nema ometajućih stvari. Učenik treba sjediti na prikladno velikoj stolici i imati odgovarajuću visinu stola. Leđa trebaju biti oslonjena ​​na naslon, preporučeni kut između koljena je 110 stupnjeva. Ruka kojom se ne piše je na stolu i drži površinu za pisanje. Pišemo s lijeva na desno, odozgo prema dolje. Dešnjaci imaju površinu za pisanje poravnatu ravno ili blago ulijevo, dok ljevaci mogu biti blago udesno. Napisano mora biti iznad ruke. U 1. razredu sve je učestalije nepravilno držanje olovke, što nastojimo ispraviti raznim priborom. Možemo si pomoći plastelinom, kliještima, gumicom, ali možemo kupiti i držače za tu namjenu. Moramo paziti da ljevaci imaju nalivpera i škare za ljevake.

Orijentacija se kod učenika razvija u tri područja, prvo na tijelu, zatim u prostoru i na kraju na papiru. Učenik najprije mora kontrolirati svoje tijelo, odnosno znati lijevo/desno, gore/dole, iznad/ispod, ispred/otraga. Zatim to nadograđujemo na prostornu orijentaciju. Ovdje možemo igrati igrice kako bismo zatvorili oči i kretali se po sobi prema uputama, postavljajući predmet prema uputama. Orijentaciju na papiru mogu razviti učenici crtajući na papiru dok pričaju priču. Loša orijentacija može biti znak početnih problema s pismenošću. Ako učenik ima problema lijevo/desno, možemo mu staviti narukvicu na dogovorenu ruku da mu pomognemo.

Slika 1: Orijentacija na papiru (labirint)

Slika 2: Taktilna memorija

Vizualno razlikovanje

Učenici vole rješavati zadatke u kojima uspoređuju slike i traže razlike između slika ili traže sličnosti. To su zadaci, kojima je cilj da učenik vizualno razaznaje i pomno promatra. Vizualno razlikovanje može se razviti i traženjem identičnih zapisa, slaganjem slika u pravom slijedu, traženjem identičnih slova/sjena, slagalicama.

Slika 3: Pronađite razlike

Slika 4: Pronađite razlike prije i poslije

Slika5: Promatranje uzoraka

Slušno razlikovanje

Pri slušnom razlikovanju učenici se usmjeravaju da pažljivo slušaju, npr. je li zvuk ljudski ili životinjski, glasan ili tih, spor ili brz.

Ove igrice nadograđujemo tako da učenici određuju je li riječ duga ili kratka (točka – bubamara). Učenicima dajemo nekoliko riječi, koje se moraju razlikovati za najmanje dva sloga. Pri tome si mogu pomoći tako, da je jedna ruka u mirovanju, a druga se pomiče u smjeru pisanja tijekom govora. Govorimo prirodno i kada su riječi gotove, ruka staje. Zatim mogu tražiti rime na zadanu riječ (tržnica- bojica – vrećica – sjenica). Također mogu tražiti rime na svoje ime (Tina – malina).

Slušno raščlanjivanje

Slušna svijest se temelji na tome da učenik postane svjestan da su riječi sastavljene od pojedinačnih slogova, glasova i da razlikuje glasove jedan od drugog. U aktivnostima koje razvijaju slušnu analizu moramo se pridržavati načela postupnosti, od lakog do teškog, te moramo pažljivo birati riječi.

Prvo se usredotočimo na slogove, prvo razlikujemo broj slogova u riječi. Mogu si pomoći pljeskanjem, koračanjem ili slaganjem kockica (jedna kocka za svaki slog).

Zatim se fokusiramo na prepoznavanje prvog sloga. Učenicima je to vrlo apstraktno, pa si možemo pomoći da naglasimo prvi slog (žaba).

Nastavljamo prepoznavati zadnji slog (ža-ba). Pritom možemo igrati igru ​​u kojoj tražimo riječi koje završavaju na jedan slog (baka, patka). A možemo igrati i lančanu igru. U lančanoj igri učenik pronalazi završni slog (ža-ba), a zatim od posljednjeg sloga tvori novu riječ (baterija). Prepoznaju završni slog (baterija) u novoj riječi i ponovno tvore novu riječ (jastog).

Primjer: BIBA – BANANA – NAMAZ – MAZALO – LOVAC

Od slušne svijesti o slogovima prelazimo na svijest o glasovima. Vrlo je važno da učenici pravilno slovkaju. Pritom je potrebno osloniti se na što više osjetila. Počinjemo s prvim glasom, naime učenici vole igrati igru ​​Vidim nešto i putujemo. U obje igre cilj je da učenici u svom okruženju traže predmete koji počinju određenim glasom.

Primjer igre Putujemo: Danas idemo na more. Ponijet ćemo puno stvari sa sobom na L.

Odgovori: lopatica, lubenica, lizalica, lak, led …

Primjer igre Vidim nešto: netko odabere predmet iz okoline (npr. sat) i zatim kaže: “Vidim nešto što počinje na s.” Ostali navode predmete iz okoline koji počinju na s. Onaj tko pronađe odabrani predmet nastavlja igru.

Od prvog glasa nastavljamo prepoznavati zadnji glas (žaba). Prema mom iskustvu, učenicima je to najteže, pa je dobro na početku naglasiti zadnji glas. Igra za učvršćivanje posljednjeg glasa, u kojoj se učenici jako zabavljaju, npr. što je stol ako uzmemo njegovo posljednji glas (sto).

Igra za učvršćivanje prvog i posljednjeg glasa je lančana igra koju učenici već poznaju kada smo riječi razlagali na slogove.

U lančanoj igri učenik pronalazi posljednji glas (ananas), a zatim tvori novu riječ (sunce) od posljednjeg glasa. Prepoznaju posljednji glas (element) u novoj riječi i ponovno formiraju novu riječ (traktor).

Primjer: ananas – sunce – element – traktor

Slovkanje je sposobnost analiziranja riječi u glasove. Vrlo je važno da učenici nauče pravilno slovkati, jer to utječe na kasniju ispravnost u pravopisu riječi.

Igre kojima možemo razbiti riječi u slova: odjek (učitelj govori riječ, učenici odjekuju), mogu staviti čep na stol za svaki glas, mogu ukloniti pojedinačni glas iz riječi (kreda – reda), zagonetka ( izgovor riječi, drugi pogađaju) .

Slika 4: Gdje čujete glas

Nakon što učenik ima dobro razvijene vještine prije opismenjavanja, možemo početi sustavno rješavati slova.

Čitanje

Po polasku u školu, dosta učenika ima već savladanu tehniku ​​čitanja. Kao što trebamo sustavno razvijati predpismenjačke vještine, tako trebamo sustavno razvijati i tehnike čitanja u određenim fazama (Grginič, 2009.). Ako učenik već prilikom polaska u školu čita pravilnom tehnikom čitanja, prilagođavamo mu individualizirani plan. Vrlo je važno osvijestiti roditelje da ne bi trebali učiti dijete čitati ako ga uče sricati.

FAZE ČITANJA

1. Čitanje pisama
S K C A L N I Č R Z

2. Čitanje slogova
MA ŠA LO ŠO ŠI LO KA VA SO

3. Čitanje riječi
ČETIRI, ŠEST, MUNJA, SEDAM, SUNCE

4. Čitanje slike
KAJA I SARA SU BILE J. OBUKLE SU image KAPUTE, I RUKAVICE.

5. Pročitajte posebne značajke
PALA JE SA STOLICE. PALA JE S KONJA.

Individualiziran program opismenjavanja

“Uspjeh diferencirane i individualizirane nastave ohrabruje učenike, jer su zahtjevi prilagođeni tako da ih svaki šestogodišnjak može razumjeti i prilagođen je njihovoj dobi, vještinama, znanju. Učenik će se usredotočiti tamo gdje će biti uspješan” (Žalik, 2007., str. 40).

Zaključak

Nastavni plan i program za slovenski jezik diktira individualno, postupno i sustavno razvijanje vještina čitanja i pisanja. Pritom učitelji moraju voditi računa o znanjima, sposobnostima i vještinama pojedinca te ga uz pomoć individualnog plana sustavno voditi od predpismenih sposobnosti do željene čitalačke pismenosti.

Literatura

  1. Poznanovič Jezeršek, M. … (2018). Učni načrt za slovenščino. Pridobljeno 23. 10. 2021 na https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_slovenscina.pdf.
  2. Golli, D., Grginič, M., Kozinc, A. (1966). ABD Govorimo – poslušamo, pišemo – beremo, priročnik za učitelje. Trzin: Založba Izolit.
  3. Grginič, M. (2009). Kako do pismenosti v razredu osnovne šole? Priročnik za učitelje. Mengeš: Izolit.
  4. Lahovnik, J. (2010). Vpliv glasovnega zavedanja na pisanje in branje: diplomsko delo. Maribor. Pridobljeno 23. 10. 2021 na https://dk.um.si/Dokument.php?id=16365.
  5. Podgoršek, S., Lamper, N. (2011). Učinkovitost izbranih področij začetnega opismenjevanja: diplomsko delo. Maribor. Pridobljeno 23. 10. 2021 na https://dk.um.si/Dokument.php?id=21541.
  6. Žalik, L. (2007). Opismenjevanje v prvem triletju. Maribor: Tiskarna Tehniških fakultet Maribor.

Dopisivanje između prvašića

mojca_debeljak

Mojca Debeljak

Sažetak

U ovom članku ću opisati kako se prvašići mogu međusobno dopisivati, unatoč činjenici da su na začetku svog puta opismenjavanja, kada još uvijek ne znaju puno toga napisati. Prema SSKJ [1], dopisivanje je održavanje međusobnih pisanih kontakata, koje smo mi „prilagodili“ dobi i znanju 6-godišnjaka. Učenici su se upoznavali kroz crteže, ručne vještine i tek pred kraj školske godine pisanom riječju.

Ključne riječi: dopisivanje, prvašići, ručne vještine, opismenjavanje.

Uvod

Prošle školske godine predavala sam u 1. razredu produženog boravka. Jedna od aktivnosti koje smo se prihvatili bilo je dopisivanje s prvašićima s drugog kraja Slovenije. Uz pomoć kolegice stupila sam u kontakt s učiteljicom produženog boravka u 1. razredu Osnovne škole France Prešeren Ribnica. Dogovorile smo se, da bi se „naši“ prvašići mogli bolje upoznati.

Središnji dio

Srdačan pozdrav

Najprije smo se s učenicima porazgovarale o našem dopisivanju, što to znači i jesu li se već prije dopisivali s nekim. Njihovi odgovori dali su mi ​​do znanja, da znaju značenje riječi dopisivanje (već su pisali pozdrave na razglednicama s raznih odredišta za odmor), međutim, pisma dosad nisu pisali, odnosno kod njih doma se ne pišu. Djeca su upoznata s pisanjem e-mailova (SMS-a), ali malo tko od njih poznaje nekoga, tko unatoč svoj današnjoj elektronici i dalje šalje pisma.

Nad idejom dopisivanja su učenici bili oduševljeni. Tražili su načine, kako se predstaviti svojim vršnjacima. Zajedno smo došli do zaključka, da je za početak najbolje to učiniti crtežima. Prezentacije su bile vrlo kreativne i zanimljive.

Za začetak smo proučili kartu Slovenije i na njoj potražili svoj kraj (Kranj) i kraj naših dopisnih prijatelja (Ribnica). Ustanovili smo, da postoji poprilična udaljenost između nas i da u Ribnici, koja je u pokrajini Dolenjskoj, imaju posebne običaje koje mi nemamo u pokrajini Gorenjskoj. Jedno od djece ima baku i djeda u blizini Ribnice pa je s nama podijelio neka svoja iskustva.

Slika 1Za „prvi sastanak“ učenici su stoga nacrtali crteže, a ja sam uz njihovu pomoć sastavila pismo gdje smo se predstavili, predstavili naš kraj i na koje smo se svi potpisali (slika 1).

Slika 1. Crteži za naše dopisne prijatelje

Vrlo brzo smo dobili i njihovo pismo s srdačnim pozdravima, prezentacijama i crtežima. Iščekivanje pri otvaranju pisma i radost zbog primljene pošte bili su neopisivi. Pismo smo pročitali nekolikoSlika 2 puta, a crteže Dupinčića (takvo ime su si dali učenici produženog boravka u Ribnici) zalijepili smo na ploču (slika 2), gdje su ih učenici gledali s radošću i divljenjem.

Slika 2. Crteži naših prijatelja iz Ribnice

Šareni kamenčići

Ubrzo nakon našeg prvog “sastanka” u zemlji je bila proglašena epidemija COVID-19, što je posljedično rezultiralo zatvaranjem svih škola i učenjem na daljinu.

U to vrijeme nismo surađivali, osim razmjene pozdrava za nadolazeću godinu, koje smo učiteljice međusobno razmijenile i prenijele učenicima. Kada smo se ponovo vratili u školu, skupa sa učenicima, izradili smo šarene kamenčiće, u znak prijateljstva, dobre volje i konačno zdravlja. Svaki je učenik u školu donio kamenčić koji je najprije obojao bijelom tempera bojom, a kasnije je flomasterima nacrtao proizvoljan motiv. Ponekad se pri crtanju dogodi, da netko od učenika ne da sve od sebe, ali ovaj put nije bilo tako. Učenici su se zaista potrudili, te s veseljem bojali i crtali (slike 3 i 4).

Slika 3Slika 4
Slika 3. Bojanje kamenčića    Slika 4. Crtanje na kamenčiće

Narukvica sa željom za prijatelja

Učenici su u trećem mjesecu bili u razdoblju opismenjavanja. Već su naučili poprilično slova, a istovremeno su učili i čitati. Pri tome im je također bilo potrebno opuštanje. Pogotovo u početnoj fazi opismenjavanja je potrebno od njih zahtjevati manje, prvenstveno im je potrebno ponuditi iskustvo uspjeha, te sam im stoga predložila, malo za promjenu, da Dupinčićima napišu neku lijepu misao. Neki učenici su već znali sva slova, također su čitali i od velike su pomoći bili svima ostSlika 5alima koji su još uvijek učili ove dvije aktivnosti. Svijest da već mogu sami napisati misao za svoje vršnjake ulijevala im je dodatni entuzijazam i brzo su krenuli na posao (slika 5). Pomoć vršnjaka bila je vrlo važna u ovoj aktivnosti, jer su si djeca puno pomagala u cijelom procesu.

Slika 5: Lijepe misli

Budući da je za djecu izuzetno važan razvoj fine motorike (malih mišića i mišićnih skupina), pokreta ruku, zapešća i prstiju, odlučila sam, da će djeca još dodatno izraditi ​​narukvice iz vune (slika 6). Vještiji su pletenice izrađivali od tri vunene niti, dok su ih ostali izrađivali samo od dvije. Smatram važnim poticati ručne vještine, jer će se tako učenicima dodatno olakšati pisanje slova i brojeva. Prepiska s prvašićima iz Ribnice Slika 6izvanredna je motivacija za svu djecu pa tako nema nepotrebnih rasprava ili negodovanja pri bilo kojoj aktivnosti, koja je njima namijenjena. Istovremeno trenirali su razne vještine, a da toga nisu bili svjesni ili nisu imali osjećaj, da je bila riječ o učenju, odnosno nekom “neophodnom” školskom zadatku.

Slika 6. Narukvice

Videozapis prije praznika

Dupinčići su bili jako zadovoljni našim narukvicama, kako su nas obavijestili u svom posljednjem pismu (slika 7), u kojem je bio i materijal za izradu roda (slika 8). Oni su ih sami napravili i htjeli su da ih napravimo i mi, tako da imamo još jednu zajedničku točku koja nas povezuje.

Slika 7Slika 8
Slika 7. Pismo Dupinčića       Slika 8. Materijal za izradu roda

ZSlika 9a kraj školske godine učenici su izrazili želju, da se s Dupinčićima “upoznaju uživo”. Stoga smo napravili videozapis, koji smo poslali e-poštom, primjereno današnjem vremenu. U njemu smo se ukratko predstavili, pokazali svoju učionicu i naše rode (slika 9) i poželjeli lijepe, ali prije svega zdrave i mirne školske praznike.

Slika 9. Roda

Zaključak

Druženje i povezivanje s Dupinčićima bila je nit vodilja našeg produženog boravka prošle školske godine. Učenici su upoznali svoje vršnjake, donekle čak razvijali društvene mreže i uspostavljali socijalne kontakte, ali prije svega pisma su im pomogla da shvate kako imaju iste želje i ista očekivanja, unatoč tome što ne dolaze iz istog okruženja. Na taj način, također otkrivali su tko su u stvarnosti njihovi “sugovornici”, te tko su zapravo oni sami. Učenici su jačali samopouzdanje i unapređivali začetke svog opismenjavanja i čitalačke pismenosti. Međutim, nije zanemarivo ni to što su upoznali uobičajene oblike pošte.

Literatura

[1] Slovar slovenskega knjižnega jezika [Online]. Dosegljivo: https://fran.si/iskanje?View=1&Query=dopisovanje. [Dostupano: 12.10. 2021]

Početno opismenjavanje

uz pomoć osjetila

aleksandra_ZP

Aleksandra Žarković Preac

Sažetak

Početno opismenjavanje namijenjeno je učenicima koji uče slova i pripremaju se za funkcionalnu pismenost. Ona ovisi o tome koliko su dobro učenici završili opismenjavanje. U početnom opismenjavanju posebnu pozornost posvećujem vizualnom razaznavanju, glasovnom prepoznavanju, grafomotorici. U vizualnom razaznavanju mnoga djeca pogrešno pišu velika slova. Često imaju i problema s različitim malim slovima, koja su različito orijentirana (b-d, p-b, p-g). Iz ovoga slijedi da je sposobnost razlikovanja slova povezana s orijentacijom. Učenici imaju mnogo poteškoća u glasovnom razlikovanju riječi, što utječe na uspješnost čitanja i pisanja. Zato početne vježbe opismenjavanja provodim cjelokupno sa svim osjetilima.

Ključne riječi: opismenjavanje, osjetila, funkcionalna pismenost, diferencijacija.

1. Uvod

Kao učiteljica u prvim razredima osnovne škole, ustanovila sam da je manje od polovice djece pri ulasku u prvi razred adekvatno razvila predčitačke i predpisačke vještine. Zato razvijam poticajno okruženje i pritom iskorištavam brojne mogućnosti koje nam pruža naš svakodnevni život. Često se susrećem s problemima koji prate opismenjavanje. Provodim puno vremena pronalazeći relevantne sadržaje i aktivnosti. Neke sadržaje dobila sam na edukacijama, neke sam našla u knjigama i časopisima, neke sam sastavila samostalno. Željela bih vam predstaviti primjere dobre prakse.

2. Najvažnije vježbe za razvoj osjetila

Vizualne percepcije razvijam izvođenjem vježbi u kojima učenici traže iste ili različite predmete ili slike. Traže predmete iste boje ili nijanse. Traže nedostajuće elemente.

Slika 1Slušne percepcije razvijam sa slušanjem različitih zvukova (pretakanje vode, presipanje sjemena, metalni zvukovi, kidanje papira …).

Kušanje ima vrlo moćan učinak na pamćenje. Zato potičem učenike da uče kušajući kiselo, slano, slatko, gorko, prepoznajući voće …

Mirisne percepcije kod učenika razvijam prepoznavanjem različitih začina, meda, voća …

Taktilnu percepciju potičem s identificiranjem predmeta, osoba, dodirivanjem različitih materijala (krupice, pliš, zrnje itd.).

Davanje uputa

Prvo dajem učenicima jednostavne upute (s jednom ili dvije informacije), zatim informacije sa zahtjevnijim uputama (tri, četiri informacije), a zatim informacije sa suprotnim uputama (učenik radi suprotno od onoga što čuje).

Vježbe za početno opismenjavanje

Svaki učenik ima individualne sklonosti u učenju, pa su i opismenjuju različitom brzinom i na različite načine. Neki od njih već su razvili određene vještine i stoga brže prelaze s rješavanja jednog zadataka na drugi. Upravo zbog toga na početku novih sadržaja uvijek provjerim njihovo predznanje i ponovimo vještine prethodnog sata. Učenici koji nisu savladali vještine prethodne lekcije, ponavljaju je s jednostavnim zadacima. Rad diferenciram tako da u njega uključujem različite metode rada i izazove.

Vertikalna linija: Donesem žutu loptu (sunce) u krug. Pitam učenika na što ih podsjeća žuta lopta. Kada pogode da je to sunce, stanem na stolicu i pokažem gdje je sunce. Također učenici prstom pokažu sunce, a zatim loptu spustim na pod. Učenici, međutim, Slika 2polako spuštaju prst i pokazuju put lopte.

Ponavljam vježbu izlazeći na travu s učenicima. Učenici s prstom ocrtavaju put rasta trave odozdo prema gore. U učionici traže predmete koji imaju vertikalne linije i povlače prst preko njih.

Položim na pod list iz bloka i gore nacrtam žuto sunce i zelenu travu odozdo. Žutom bojom učenici crtaju vertikalne crte i istodobno ponavljaju: »Odozgo prema dolje.« Kada svi učenici nacrtaju okomite linije odozgo prema dolje, ja uzmem zelenu boju i nacrtam liniju odozdo prema gore. Svi učenici to ponove, istodobno glasno ponavljajući: »Odozdo prema gore.« Pazim da učenici ne okreću list te da pravilno drže olovku.

Vodoravna linija: Donesem dvije staklene čaše u krug, jedna je do polovice napunjena vodom. Čaše pažljivo idu u krug, a svaki učenik prelijeva vodu iz jedne u drugu. Kada svi učenici završe prelijevanje, vodim razgovor o vodi u čaši kako bih došli do pojma vodoravan. U učionici traže predmete koje imaju vodoravne linije i crtaju prstom po njima.

Postavim list u sredinu kruga i nacrtam jabuku s desne strane, a leptira na lijevoj strani. Nacrtam vodoravnu liniju od jabuke do leptira crvenom bojom i govorim: »Vodoravna linija.« Vježbu ponavljaju svi učenici istodobno govoreći: »Vodoravna linija.« I ovdje pazim da učenici ne okreću list te da pravilno drže olovku.

U sredini kruga također postavim kutiju s poveznim kockama i sastavim dvije kocke, sljedeći učenik dodaje kocku i pazi da linija ostane vodoravna. Učenici sastavljaju dugu vodoravnu liniju. Vježbu možemo završiti tako da učenici u krugu oduzimaju kocke.

Lijevo, desno: Donesem pladanj narezanih crvenih jabuka u krug. Učeniku koji sjedi pored mene dam pladanj, a lijevom rukom uzmem krišku jabuke i pojedem je. Učenici jedni drugima predaju pladanj i svaki učenik s lijevom rukom uzme krišku jabuke pojede je.

Uzmem plišanog leptira u desnu ruku. Predam ga učeniku koji sjedi pored mene. Mora ga uzeti desnom rukom. Zadatak je gotov kad opet dobijem leptira.

Uzmem pladanj s krupicama i nalijepim jabuku s lijeve strane, leptira s desne strane. Učenici povlače liniju s prstom i izgovaraju: »S lijeva na desno,« da utvrde oba pojma. Ako učenik pogriješi, vježbu pravilno ponovi. Zadatak je završen kada svi učenici odrade vježbu.

Uzmem kartončić s crvenom i plavom štipaljkom. Predam je učeniku s moje lijeve strane. On uzme jednu štipaljku i kaže: »Crvena štipaljka je na lijevoj strani.« ili: »Plava štipaljka je na desnoj strani.« Podigne štipaljku i preda je sljedećem učeniku.

Duge i kratke riječi:  Stavim dugu i kratku vrpcu u sredinu kruga. Izaberem dva učenika. Jedan ima vrlo dugo ime, a drugi vrlo kratko. Svaki od njih kaže svoje ime. Kažem učenicima da je svaka vrpca za jednog učenika i pitam ih uz koju bi se vrpcu postavili učenici. Kada utvrde da je dugačka vrpca za dugačka imena, a kratka vrpca za kratka, svaki učenik se postavlja u red k vrpci koja označava duljinu njegovog imena. Zajedno zaključimo kojih imena u našem razredu ima više.

Vrpce ostaju u sredini kruga, a ja dodam različite predmete. Uzmem predmet, imenujem ga i otkrijem je li riječ duga ili kratka. Postavljam ga ka odgovarajućoj vrpci. Vježbu nastavlja učenik s moje lijeve strane. Ostali učenici tiho prate rad i utvrđuju je li zadatak obavljen pravilno. Pomažem učenicima koji imaju poteškoća.

Vježbu nadograđujemo tako da učenici sa zavezanim očima opipavaju predmete koje smo prethodno razvrstali. Oni imenuju predmet i kažu je li riječ duga ili kratka. Ostali učenici, odmičući dlanove, pokazuju duljinu riječi.

Vježbe u slogovanju: Učenici ustanu i stupaju u mjestu. Čekam da svi uđu u jednakomjerni ritam. Učenici se pozdravljaju i prenose loptu. Pozdrav je gotov kada lopta dođe natrag do mene. U ritmu izgovaram: »Ja sam Aleksandra.« Učenici ponove: »Vi ste Aleksandra.« Zatim učenik s moje lijeve strane nastavlja. Igra se može igrati i pljeskanjem. Svaki učenik utvrdi koliko je puta zapljeskao.

Nastavljam igru tako da npr. zapljeskam dva puta. Ustaju svi učenici koji u imenu imaju dva sloga. Istodobno provjeravam jesu li ustali pravi učenici.

Robota stavim u krug. Učenicima kažem da robot robotski govori rezanjem riječi. Robotski pozdravim učenike (po-zdra-vlje-ni). U sredini kruga su zatvorene posude koje sadrže hranu jakog mirisa (jagode, med, cimet, lavanda, polovica limuna, banana, kiseli krastavci, kobasica …). Učeniku na lijevoj strani dam robota, on odabere jednu posudicu, otvori je i pomiriše, te robotski kaže riječ. Zatim daje robota sljedećem učeniku. Pomažem učenicima koji imaju poteškoća.

Mjerimo riječi: U krug donesem pladanj s krupicama. Izgovorim svoje ime i vučem prstom preko krupica. Dajem pladanj učeniku s moje lijeve strane koji izmjeri duljinu svoga imena crtanjem linije.

Sličice stavim u sredinu kruga tako da je dio slika sakriven. Svaki učenik ima napravljenu zvečku od sjemena. Odabere jednu sličicu i presipanjem sjemena u zvečku označi duljinu riječi. Učenici zvukom određuju je li riječ duga ili kratka. Kad svi učenici završe, sličice se zamijene tako što ih daju lijevom susjedu.

Vježbe za prepoznavanje glasova: Lopta (žoga) putuje u krug. Desnom rukom se rukujem i pozdravim učenika s moje lijeve strane, a lijevom rukom mu pružim loptu. Kada mi se lopta vrati, učenici riječi lopta određuju prvi glas, tako da ga naglašavaju i lagano razvuku. Zatim ponovimo vježbu tražeći druge riječi koje počinju s glasom ž.

Zakotrljam loptu nekom od učenika. On kaže svoje ime i naglašava prvi glas, tražimo i druge riječi koje počinju tim glasom. Učenik nastavlja igru prebacujući loptu sljedećem učeniku. Ponavljamo i vježbu za posljednji glas u imenu.

Učenicima podijelim predmete, koje potom polože ispred sebe. Kažem učenicima da bih željela kupiti predmet od učenika s moje lijeve strane. Učenik kaže da ga poklanja ako pogodim prvi i posljednji glas. Igru promijenimo tako da učenicima kažem da bih željela kupiti predmet i izgovorim prvi i posljednji glas. Učenik koji ima takav predmet daje mi ga i sam nastavlja igru. Pravilo je da se svaki predmet kupuje samo jednom, tako da svi učenici stignu na red.

Sve ove vježbe izvodimo prvo za prvi glas, zatim za posljednji i na kraju za sve glasove koji su u određenoj riječi.

Kada učenici razviju orijentaciju, slušnu percepciju, svjesnost o glasovima, poslušaju upute, određuju duljinu riječi, razvijaju vizualne percepcije, započinjemo s čitanjem slova. U učenju slova također se pomažem svim osjetilima, kao i pokretom i pjesmicama koje su navedene u knjizi Pismenost i razvoj svih osjetila.

5. Zaključak

Učenicima želim pružiti poticajne predčitačke i predpisačke aktivnosti u skladu s njihovim razvojem i u skladu s individualnim potrebama. Shvatila sam da ako učenici vrlo dobro usvoje predčitačke sposobnosti, imaju mnogo manje poteškoća s čitanjem i pisanjem. Naravno, u radu se moraju uzeti u obzir razlike među učenicima, pa se rad često vrši u manjim skupinama. Jednom kada utvrdim razlike među učenicima, lakše mi je prilagoditi nastavu. Naglašavam razigrani razvoj vještina koje prethode opismenjavanju, a time i razvoj pozitivnog stava prema opismenjavanju. U svom radu polazim od iskustvenog učenja. To povećava pamćenje i aktivnost učenika.

Učenike treba poticati na istraživanje, jer im se tako pokazuje da imamo povjerenja u njih i njihove sposobnosti. Time jačamo njihovu znatiželju, neovisnost, samopouzdanje i kreativnost.

6. Literatura

  1. Heacox, D. (2009.):Diferencijacija za uspjeh svih
  2. Doljak, M. (2012.): Individualizirano i diferencirano opismenjavanje u 1. razredu OŠ. Diplomski rad. Ljubljana: Pedagoški fakultet.
  3. Štupnikar, M. (2010.): Opismenjavanje i razvoj svih osjetila

Fotografije (vlastiti izvor)

Medijska pismenost – radionica Fake News

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Kako sigurno koristiti medije, kako kritički promišljati medijske sadržaje, kako prepoznati lažne vijesti i neprovjerene izvore, sve su češća pitanja s kojima se susreću djeca i mladi, budući su mediji, više nego ikada, svuda oko nas i ne prođe niti jedan dan, a da nismo pod utjecajem televizije, radija, tiskovina ili interneta. Današnja su djeca najviše izložena utjecaju medija i iz tog razloga, nužno je razvijati programe medijske edukacije i u školama i integrirati medijsko opismenjivanje u nastavne planove.

Prema statistici Agencije za elektroničke medije i UNICEF-a iz 2018. godine, 81% hrvatskih građana smatra kako se djecu ne podučava u dovoljnoj mjeri o kritičkom vrednovanju medija te opasnostima koje mediji mogu nanijeti, pri čemu se odgovornima smatraju roditelji i šira obitelj (57%) te obrazovni sustav (33%) dok 7% građana smatra da su mediji oni koji trebaju biti odgovorni za edukaciju o medijskoj pismenosti. Podatak iz istraživanja provedenog uoči 2. Dana medijske pismenosti, od strane IPSOS pulsa, metodom osobnih intervjua na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1000 osoba starijih od 15 godina, potvrdilo je potrebu za medijskim obrazovanjem i ukazalo na važnost inicijativa koje promiču medijsku pismenosti, budući je tek 8% ispitanika izjavilo kako je imalo priliku učiti o vještinama kritičkog sagledavanja medijskih sadržaja.

Medijska edukacija doista djeci olakšava razvoj kritičkog poimanja prirode masovnih medija, tehnika koje ti mediji koriste i u konačnici utjecaja koji mediji imaju na pojedinca i cjelokupno društvo. Važnost kritičke medijske pismenosti temelji se na razvijanju kritičkog poimanja pomoću kojih će djeca i mladi vladati medijima, a ne obratno, budući da djeca i mladi trebaju moći zauzeti stav o medijskim sadržajima i kritički ih vrednovati kako medijski sadržaji i korištenje masovnih medija ne bi postali ovisnost kojoj se neće moći oduprijeti.

Imajući u vidu sve navedeno, prošle školske godine učenici vukovarske gimnazije o medijskoj pismenosti učili su izravnim sudjelovanjem na radionici „Djeca upoznaju medije“ u Glasu Slavonije u Osijeku, u sklopu događanja Dani medijske pismenosti koji se održavaju u organizaciji Agencije za elektroničke medije i Ureda UNICEF-a za Hrvatsku i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti i obrazovanja. Na drugim Danima medijske pismenosti sudjelovalo je preko 13 tisuća djece i mladih iz cijele Hrvatske pri čemu su u 90 gradova i mjesta diljem Hrvatske održana čak 273 događanja na kojima su se razvijale vještine kritičkog promišljanja, te se razgovaralo o poštovanju sebe i drugih u medijima, toleranciji i drugim temama medijske pismenosti.

Tom prilikom bili smo aktivni sudionici medijske edukacije i to “na licu mjesta” koja je učenike osnažila i pripremila za razvoj kritičkog poimanja prirode masovnih medija i to izravnom demonstracijom tehnika koje ti mediji koriste i u konačnici objašnjenjem utjecaja koji mediji imaju na nas i cjelokupno društvo. Shvatili da novinarstvo proširuje vidike, čini ljude zrelijima i mudrijima i da biti novinar nije samo posao već i strast prema istini. Učenici su imali priliku izravno razgovarati sa novinarima i urednicima te podijeliti svoja razmišljanja, doživljaj i percepciju novinarstva. Složili smo se da je novinarski posao zanimljiv, zahtjevan, često stresan i iznimno odgovoran jer krajnji cilj nije objavljivanje isključivo zanimljivih informacija, već, prije svega, važnih i istinitih.

S obzirom na pozitivna iskustva i dojmove, i ove školske godine odlučili smo obilježiti događanje povodom Dana medijske pismenosti ali ovoga puta u virtualnom okruženju. Zbog situacije uzrokovane pandemijom koronavirusa koja je zahvatila cijeli svijet, započela je nastava na daljinu uz pomoć informacijsko-komunikacijske tehnologije. Budući je tehnologija prisutna u skoro svakom aspektu života, često dobivamo dojam kako ona, oslanjajući se u prvom redu na internet, otuđuje ljude. Mi smo odlučili dokazati suprotno i tehnologiju iskoristiti za povezivanje učenika i nastavnika u zajedničkoj aktivnosti povodom Dana medijske pismenosti. Od iznimne koristi bili su nam materijali o lažnim vijestima i dezinformacijama i o kritičkom vrednovanju izvora koje nam je preporučila glavna urednica portala Medijska pismenost i koordinatorica Dana medijske pismenosti gđa. Ana Dokler.

Cilj tematske aktivnosti bio je saznati kako nastaju i kojim se sve medijima prenose vijesti te kako razlikovati istinite od lažnih vijesti. Radionica je bile namijenjena svim učenicima vukovarske gimnazije pri čemu su učenici putem alata Flipgrid na video zidu Medijska pismenost – Fake News (https://flipgrid.com/gvfakenews) postavljali svoje odgovore putem video zapisa u trajanju do 5 minuta. Odgovore su mogli svi sudionici poslušati i komentirati. Na ovakav interaktivan način učenici su se međusobno povezali u jedinstvenom prostoru komunikacije. Iznimno zabavna aktivnost bila je zaista i vrlo edukativna. Učenici su prepoznali brojne situacije uporabe medije u svrhu dezinformiranja i masovne obmane javnosti naročito putem društvenih mreža i aplikacija za dopisivanje te iznijeli svoja promišljanja o načinima kako prepoznati lažne vijesti te kao se od njih i zaštiti. (video zapis odgovora objavljen je na službenoj stranici škole).

Zaključili smo kako ne postoji jednostavan ni univerzalan način za prepoznavanje lažnih vijesti ali postoje smjernice koje nam mogu olakšali prepoznavanje takvih lažnih vijesti i pomoći u borbi protiv širenja takvih vijesti. Iznimno je važno provjeriti izvor i sadržaj, radi li se o nama poznatoj web stranici/adresi, navode li se imena novinara, urednika, izdavača, mogućnosti kontakta, je li vijest potpisana i može li se pronaći još dodatnih informacije o autoru, sadrži li tekst podatke koje možete provjeriti, sadrži li članak navedene poveznice na dokumente ili dublje izvore koji ga čine vjerodostojnim. Potrebno je pogledati je li članak objavljen na satiričnoj stranici budući se takvi portali znaju našaliti s informacijama.

Svakako je potrebno provjeriti i datum objave vijesti te čitati dalje od naslova. Naslovi mogu biti napisani senzacionalistički i sadržavati dezinformaciju a zasigurno ne mogu sadržavati cijelu informaciju što nas može navesti i na krivi zaključak. Posebno je neodgovorno dijeliti članke na društvenim mrežama, ukoliko nismo pročitali cijeli tekst. Poželjno je provjeriti i fotografije, ima li fotografija autora, je li se već negdje pojavljivala u istovjetnom izgledu ili je mijenjana i dorađena a sve u svrhu uvjerljivijeg prenošenja napisanog sadržaja. Važno je osvijestiti osobne stavove budući oni lako mogu utjecati na prosudbu pri čemu predrasude i emocije mogu poremetiti objektivno rasuđivanje.

No, najvažnije od svega je koristiti zdrav razum i kritički promišljati o onome što smo pročitali. Uvijek možemo koristiti i klasične izvore poput stručne literature, zatražiti mišljenje i savjete osoba u koje imamo povjerenja ili stručnjaka koji se bave određenim područjima. Postoje i brojni fact-checking portali koji se bave provjerom istinitosti objavljenih informacija kojima možemo poslati upit, poput Faktograf.hr

Lažne vijesti zasigurno su postale dio naše svakodnevice, osobito na društvenim mrežama a postaju i sve veći problem današnjeg društva. Ovim aktivnostima učenici su stekli osnovna znanja o funkcioniranju medija i stvaranju medijskih sadržaja te su razvili svijest i kritičko promišljanje po pitanju prepoznavanja lažnih vijesti.

Odgojem za medije u školu, unosimo vrijednosti o tome kako savjesno koristiti medije, potaknuti kritičku analizu medijskih sadržaja, osvijestiti pozitivne i negativne utjecaje medija i digitalne tehnologije, povećati informiranost o medijskoj sferi i medijskom utjecaju te potičemo i osnažujemo učenike na odgovorno korištenje medija i produkciju medijskih sadržaja koji doprinose demokratizaciji društva.