Dopisivanje između prvašića

mojca_debeljak

Mojca Debeljak

Sažetak

U ovom članku ću opisati kako se prvašići mogu međusobno dopisivati, unatoč činjenici da su na začetku svog puta opismenjavanja, kada još uvijek ne znaju puno toga napisati. Prema SSKJ [1], dopisivanje je održavanje međusobnih pisanih kontakata, koje smo mi „prilagodili“ dobi i znanju 6-godišnjaka. Učenici su se upoznavali kroz crteže, ručne vještine i tek pred kraj školske godine pisanom riječju.

Ključne riječi: dopisivanje, prvašići, ručne vještine, opismenjavanje.

Uvod

Prošle školske godine predavala sam u 1. razredu produženog boravka. Jedna od aktivnosti koje smo se prihvatili bilo je dopisivanje s prvašićima s drugog kraja Slovenije. Uz pomoć kolegice stupila sam u kontakt s učiteljicom produženog boravka u 1. razredu Osnovne škole France Prešeren Ribnica. Dogovorile smo se, da bi se „naši“ prvašići mogli bolje upoznati.

Središnji dio

Srdačan pozdrav

Najprije smo se s učenicima porazgovarale o našem dopisivanju, što to znači i jesu li se već prije dopisivali s nekim. Njihovi odgovori dali su mi ​​do znanja, da znaju značenje riječi dopisivanje (već su pisali pozdrave na razglednicama s raznih odredišta za odmor), međutim, pisma dosad nisu pisali, odnosno kod njih doma se ne pišu. Djeca su upoznata s pisanjem e-mailova (SMS-a), ali malo tko od njih poznaje nekoga, tko unatoč svoj današnjoj elektronici i dalje šalje pisma.

Nad idejom dopisivanja su učenici bili oduševljeni. Tražili su načine, kako se predstaviti svojim vršnjacima. Zajedno smo došli do zaključka, da je za početak najbolje to učiniti crtežima. Prezentacije su bile vrlo kreativne i zanimljive.

Za začetak smo proučili kartu Slovenije i na njoj potražili svoj kraj (Kranj) i kraj naših dopisnih prijatelja (Ribnica). Ustanovili smo, da postoji poprilična udaljenost između nas i da u Ribnici, koja je u pokrajini Dolenjskoj, imaju posebne običaje koje mi nemamo u pokrajini Gorenjskoj. Jedno od djece ima baku i djeda u blizini Ribnice pa je s nama podijelio neka svoja iskustva.

Slika 1Za „prvi sastanak“ učenici su stoga nacrtali crteže, a ja sam uz njihovu pomoć sastavila pismo gdje smo se predstavili, predstavili naš kraj i na koje smo se svi potpisali (slika 1).

Slika 1. Crteži za naše dopisne prijatelje

Vrlo brzo smo dobili i njihovo pismo s srdačnim pozdravima, prezentacijama i crtežima. Iščekivanje pri otvaranju pisma i radost zbog primljene pošte bili su neopisivi. Pismo smo pročitali nekolikoSlika 2 puta, a crteže Dupinčića (takvo ime su si dali učenici produženog boravka u Ribnici) zalijepili smo na ploču (slika 2), gdje su ih učenici gledali s radošću i divljenjem.

Slika 2. Crteži naših prijatelja iz Ribnice

Šareni kamenčići

Ubrzo nakon našeg prvog “sastanka” u zemlji je bila proglašena epidemija COVID-19, što je posljedično rezultiralo zatvaranjem svih škola i učenjem na daljinu.

U to vrijeme nismo surađivali, osim razmjene pozdrava za nadolazeću godinu, koje smo učiteljice međusobno razmijenile i prenijele učenicima. Kada smo se ponovo vratili u školu, skupa sa učenicima, izradili smo šarene kamenčiće, u znak prijateljstva, dobre volje i konačno zdravlja. Svaki je učenik u školu donio kamenčić koji je najprije obojao bijelom tempera bojom, a kasnije je flomasterima nacrtao proizvoljan motiv. Ponekad se pri crtanju dogodi, da netko od učenika ne da sve od sebe, ali ovaj put nije bilo tako. Učenici su se zaista potrudili, te s veseljem bojali i crtali (slike 3 i 4).

Slika 3Slika 4
Slika 3. Bojanje kamenčića    Slika 4. Crtanje na kamenčiće

Narukvica sa željom za prijatelja

Učenici su u trećem mjesecu bili u razdoblju opismenjavanja. Već su naučili poprilično slova, a istovremeno su učili i čitati. Pri tome im je također bilo potrebno opuštanje. Pogotovo u početnoj fazi opismenjavanja je potrebno od njih zahtjevati manje, prvenstveno im je potrebno ponuditi iskustvo uspjeha, te sam im stoga predložila, malo za promjenu, da Dupinčićima napišu neku lijepu misao. Neki učenici su već znali sva slova, također su čitali i od velike su pomoći bili svima ostSlika 5alima koji su još uvijek učili ove dvije aktivnosti. Svijest da već mogu sami napisati misao za svoje vršnjake ulijevala im je dodatni entuzijazam i brzo su krenuli na posao (slika 5). Pomoć vršnjaka bila je vrlo važna u ovoj aktivnosti, jer su si djeca puno pomagala u cijelom procesu.

Slika 5: Lijepe misli

Budući da je za djecu izuzetno važan razvoj fine motorike (malih mišića i mišićnih skupina), pokreta ruku, zapešća i prstiju, odlučila sam, da će djeca još dodatno izraditi ​​narukvice iz vune (slika 6). Vještiji su pletenice izrađivali od tri vunene niti, dok su ih ostali izrađivali samo od dvije. Smatram važnim poticati ručne vještine, jer će se tako učenicima dodatno olakšati pisanje slova i brojeva. Prepiska s prvašićima iz Ribnice Slika 6izvanredna je motivacija za svu djecu pa tako nema nepotrebnih rasprava ili negodovanja pri bilo kojoj aktivnosti, koja je njima namijenjena. Istovremeno trenirali su razne vještine, a da toga nisu bili svjesni ili nisu imali osjećaj, da je bila riječ o učenju, odnosno nekom “neophodnom” školskom zadatku.

Slika 6. Narukvice

Videozapis prije praznika

Dupinčići su bili jako zadovoljni našim narukvicama, kako su nas obavijestili u svom posljednjem pismu (slika 7), u kojem je bio i materijal za izradu roda (slika 8). Oni su ih sami napravili i htjeli su da ih napravimo i mi, tako da imamo još jednu zajedničku točku koja nas povezuje.

Slika 7Slika 8
Slika 7. Pismo Dupinčića       Slika 8. Materijal za izradu roda

ZSlika 9a kraj školske godine učenici su izrazili želju, da se s Dupinčićima “upoznaju uživo”. Stoga smo napravili videozapis, koji smo poslali e-poštom, primjereno današnjem vremenu. U njemu smo se ukratko predstavili, pokazali svoju učionicu i naše rode (slika 9) i poželjeli lijepe, ali prije svega zdrave i mirne školske praznike.

Slika 9. Roda

Zaključak

Druženje i povezivanje s Dupinčićima bila je nit vodilja našeg produženog boravka prošle školske godine. Učenici su upoznali svoje vršnjake, donekle čak razvijali društvene mreže i uspostavljali socijalne kontakte, ali prije svega pisma su im pomogla da shvate kako imaju iste želje i ista očekivanja, unatoč tome što ne dolaze iz istog okruženja. Na taj način, također otkrivali su tko su u stvarnosti njihovi “sugovornici”, te tko su zapravo oni sami. Učenici su jačali samopouzdanje i unapređivali začetke svog opismenjavanja i čitalačke pismenosti. Međutim, nije zanemarivo ni to što su upoznali uobičajene oblike pošte.

Literatura

[1] Slovar slovenskega knjižnega jezika [Online]. Dosegljivo: https://fran.si/iskanje?View=1&Query=dopisovanje. [Dostupano: 12.10. 2021]

Početno opismenjavanje

uz pomoć osjetila

aleksandra_ZP

Aleksandra Žarković Preac

Sažetak

Početno opismenjavanje namijenjeno je učenicima koji uče slova i pripremaju se za funkcionalnu pismenost. Ona ovisi o tome koliko su dobro učenici završili opismenjavanje. U početnom opismenjavanju posebnu pozornost posvećujem vizualnom razaznavanju, glasovnom prepoznavanju, grafomotorici. U vizualnom razaznavanju mnoga djeca pogrešno pišu velika slova. Često imaju i problema s različitim malim slovima, koja su različito orijentirana (b-d, p-b, p-g). Iz ovoga slijedi da je sposobnost razlikovanja slova povezana s orijentacijom. Učenici imaju mnogo poteškoća u glasovnom razlikovanju riječi, što utječe na uspješnost čitanja i pisanja. Zato početne vježbe opismenjavanja provodim cjelokupno sa svim osjetilima.

Ključne riječi: opismenjavanje, osjetila, funkcionalna pismenost, diferencijacija.

1. Uvod

Kao učiteljica u prvim razredima osnovne škole, ustanovila sam da je manje od polovice djece pri ulasku u prvi razred adekvatno razvila predčitačke i predpisačke vještine. Zato razvijam poticajno okruženje i pritom iskorištavam brojne mogućnosti koje nam pruža naš svakodnevni život. Često se susrećem s problemima koji prate opismenjavanje. Provodim puno vremena pronalazeći relevantne sadržaje i aktivnosti. Neke sadržaje dobila sam na edukacijama, neke sam našla u knjigama i časopisima, neke sam sastavila samostalno. Željela bih vam predstaviti primjere dobre prakse.

2. Najvažnije vježbe za razvoj osjetila

Vizualne percepcije razvijam izvođenjem vježbi u kojima učenici traže iste ili različite predmete ili slike. Traže predmete iste boje ili nijanse. Traže nedostajuće elemente.

Slika 1Slušne percepcije razvijam sa slušanjem različitih zvukova (pretakanje vode, presipanje sjemena, metalni zvukovi, kidanje papira …).

Kušanje ima vrlo moćan učinak na pamćenje. Zato potičem učenike da uče kušajući kiselo, slano, slatko, gorko, prepoznajući voće …

Mirisne percepcije kod učenika razvijam prepoznavanjem različitih začina, meda, voća …

Taktilnu percepciju potičem s identificiranjem predmeta, osoba, dodirivanjem različitih materijala (krupice, pliš, zrnje itd.).

Davanje uputa

Prvo dajem učenicima jednostavne upute (s jednom ili dvije informacije), zatim informacije sa zahtjevnijim uputama (tri, četiri informacije), a zatim informacije sa suprotnim uputama (učenik radi suprotno od onoga što čuje).

Vježbe za početno opismenjavanje

Svaki učenik ima individualne sklonosti u učenju, pa su i opismenjuju različitom brzinom i na različite načine. Neki od njih već su razvili određene vještine i stoga brže prelaze s rješavanja jednog zadataka na drugi. Upravo zbog toga na početku novih sadržaja uvijek provjerim njihovo predznanje i ponovimo vještine prethodnog sata. Učenici koji nisu savladali vještine prethodne lekcije, ponavljaju je s jednostavnim zadacima. Rad diferenciram tako da u njega uključujem različite metode rada i izazove.

Vertikalna linija: Donesem žutu loptu (sunce) u krug. Pitam učenika na što ih podsjeća žuta lopta. Kada pogode da je to sunce, stanem na stolicu i pokažem gdje je sunce. Također učenici prstom pokažu sunce, a zatim loptu spustim na pod. Učenici, međutim, Slika 2polako spuštaju prst i pokazuju put lopte.

Ponavljam vježbu izlazeći na travu s učenicima. Učenici s prstom ocrtavaju put rasta trave odozdo prema gore. U učionici traže predmete koji imaju vertikalne linije i povlače prst preko njih.

Položim na pod list iz bloka i gore nacrtam žuto sunce i zelenu travu odozdo. Žutom bojom učenici crtaju vertikalne crte i istodobno ponavljaju: »Odozgo prema dolje.« Kada svi učenici nacrtaju okomite linije odozgo prema dolje, ja uzmem zelenu boju i nacrtam liniju odozdo prema gore. Svi učenici to ponove, istodobno glasno ponavljajući: »Odozdo prema gore.« Pazim da učenici ne okreću list te da pravilno drže olovku.

Vodoravna linija: Donesem dvije staklene čaše u krug, jedna je do polovice napunjena vodom. Čaše pažljivo idu u krug, a svaki učenik prelijeva vodu iz jedne u drugu. Kada svi učenici završe prelijevanje, vodim razgovor o vodi u čaši kako bih došli do pojma vodoravan. U učionici traže predmete koje imaju vodoravne linije i crtaju prstom po njima.

Postavim list u sredinu kruga i nacrtam jabuku s desne strane, a leptira na lijevoj strani. Nacrtam vodoravnu liniju od jabuke do leptira crvenom bojom i govorim: »Vodoravna linija.« Vježbu ponavljaju svi učenici istodobno govoreći: »Vodoravna linija.« I ovdje pazim da učenici ne okreću list te da pravilno drže olovku.

U sredini kruga također postavim kutiju s poveznim kockama i sastavim dvije kocke, sljedeći učenik dodaje kocku i pazi da linija ostane vodoravna. Učenici sastavljaju dugu vodoravnu liniju. Vježbu možemo završiti tako da učenici u krugu oduzimaju kocke.

Lijevo, desno: Donesem pladanj narezanih crvenih jabuka u krug. Učeniku koji sjedi pored mene dam pladanj, a lijevom rukom uzmem krišku jabuke i pojedem je. Učenici jedni drugima predaju pladanj i svaki učenik s lijevom rukom uzme krišku jabuke pojede je.

Uzmem plišanog leptira u desnu ruku. Predam ga učeniku koji sjedi pored mene. Mora ga uzeti desnom rukom. Zadatak je gotov kad opet dobijem leptira.

Uzmem pladanj s krupicama i nalijepim jabuku s lijeve strane, leptira s desne strane. Učenici povlače liniju s prstom i izgovaraju: »S lijeva na desno,« da utvrde oba pojma. Ako učenik pogriješi, vježbu pravilno ponovi. Zadatak je završen kada svi učenici odrade vježbu.

Uzmem kartončić s crvenom i plavom štipaljkom. Predam je učeniku s moje lijeve strane. On uzme jednu štipaljku i kaže: »Crvena štipaljka je na lijevoj strani.« ili: »Plava štipaljka je na desnoj strani.« Podigne štipaljku i preda je sljedećem učeniku.

Duge i kratke riječi:  Stavim dugu i kratku vrpcu u sredinu kruga. Izaberem dva učenika. Jedan ima vrlo dugo ime, a drugi vrlo kratko. Svaki od njih kaže svoje ime. Kažem učenicima da je svaka vrpca za jednog učenika i pitam ih uz koju bi se vrpcu postavili učenici. Kada utvrde da je dugačka vrpca za dugačka imena, a kratka vrpca za kratka, svaki učenik se postavlja u red k vrpci koja označava duljinu njegovog imena. Zajedno zaključimo kojih imena u našem razredu ima više.

Vrpce ostaju u sredini kruga, a ja dodam različite predmete. Uzmem predmet, imenujem ga i otkrijem je li riječ duga ili kratka. Postavljam ga ka odgovarajućoj vrpci. Vježbu nastavlja učenik s moje lijeve strane. Ostali učenici tiho prate rad i utvrđuju je li zadatak obavljen pravilno. Pomažem učenicima koji imaju poteškoća.

Vježbu nadograđujemo tako da učenici sa zavezanim očima opipavaju predmete koje smo prethodno razvrstali. Oni imenuju predmet i kažu je li riječ duga ili kratka. Ostali učenici, odmičući dlanove, pokazuju duljinu riječi.

Vježbe u slogovanju: Učenici ustanu i stupaju u mjestu. Čekam da svi uđu u jednakomjerni ritam. Učenici se pozdravljaju i prenose loptu. Pozdrav je gotov kada lopta dođe natrag do mene. U ritmu izgovaram: »Ja sam Aleksandra.« Učenici ponove: »Vi ste Aleksandra.« Zatim učenik s moje lijeve strane nastavlja. Igra se može igrati i pljeskanjem. Svaki učenik utvrdi koliko je puta zapljeskao.

Nastavljam igru tako da npr. zapljeskam dva puta. Ustaju svi učenici koji u imenu imaju dva sloga. Istodobno provjeravam jesu li ustali pravi učenici.

Robota stavim u krug. Učenicima kažem da robot robotski govori rezanjem riječi. Robotski pozdravim učenike (po-zdra-vlje-ni). U sredini kruga su zatvorene posude koje sadrže hranu jakog mirisa (jagode, med, cimet, lavanda, polovica limuna, banana, kiseli krastavci, kobasica …). Učeniku na lijevoj strani dam robota, on odabere jednu posudicu, otvori je i pomiriše, te robotski kaže riječ. Zatim daje robota sljedećem učeniku. Pomažem učenicima koji imaju poteškoća.

Mjerimo riječi: U krug donesem pladanj s krupicama. Izgovorim svoje ime i vučem prstom preko krupica. Dajem pladanj učeniku s moje lijeve strane koji izmjeri duljinu svoga imena crtanjem linije.

Sličice stavim u sredinu kruga tako da je dio slika sakriven. Svaki učenik ima napravljenu zvečku od sjemena. Odabere jednu sličicu i presipanjem sjemena u zvečku označi duljinu riječi. Učenici zvukom određuju je li riječ duga ili kratka. Kad svi učenici završe, sličice se zamijene tako što ih daju lijevom susjedu.

Vježbe za prepoznavanje glasova: Lopta (žoga) putuje u krug. Desnom rukom se rukujem i pozdravim učenika s moje lijeve strane, a lijevom rukom mu pružim loptu. Kada mi se lopta vrati, učenici riječi lopta određuju prvi glas, tako da ga naglašavaju i lagano razvuku. Zatim ponovimo vježbu tražeći druge riječi koje počinju s glasom ž.

Zakotrljam loptu nekom od učenika. On kaže svoje ime i naglašava prvi glas, tražimo i druge riječi koje počinju tim glasom. Učenik nastavlja igru prebacujući loptu sljedećem učeniku. Ponavljamo i vježbu za posljednji glas u imenu.

Učenicima podijelim predmete, koje potom polože ispred sebe. Kažem učenicima da bih željela kupiti predmet od učenika s moje lijeve strane. Učenik kaže da ga poklanja ako pogodim prvi i posljednji glas. Igru promijenimo tako da učenicima kažem da bih željela kupiti predmet i izgovorim prvi i posljednji glas. Učenik koji ima takav predmet daje mi ga i sam nastavlja igru. Pravilo je da se svaki predmet kupuje samo jednom, tako da svi učenici stignu na red.

Sve ove vježbe izvodimo prvo za prvi glas, zatim za posljednji i na kraju za sve glasove koji su u određenoj riječi.

Kada učenici razviju orijentaciju, slušnu percepciju, svjesnost o glasovima, poslušaju upute, određuju duljinu riječi, razvijaju vizualne percepcije, započinjemo s čitanjem slova. U učenju slova također se pomažem svim osjetilima, kao i pokretom i pjesmicama koje su navedene u knjizi Pismenost i razvoj svih osjetila.

5. Zaključak

Učenicima želim pružiti poticajne predčitačke i predpisačke aktivnosti u skladu s njihovim razvojem i u skladu s individualnim potrebama. Shvatila sam da ako učenici vrlo dobro usvoje predčitačke sposobnosti, imaju mnogo manje poteškoća s čitanjem i pisanjem. Naravno, u radu se moraju uzeti u obzir razlike među učenicima, pa se rad često vrši u manjim skupinama. Jednom kada utvrdim razlike među učenicima, lakše mi je prilagoditi nastavu. Naglašavam razigrani razvoj vještina koje prethode opismenjavanju, a time i razvoj pozitivnog stava prema opismenjavanju. U svom radu polazim od iskustvenog učenja. To povećava pamćenje i aktivnost učenika.

Učenike treba poticati na istraživanje, jer im se tako pokazuje da imamo povjerenja u njih i njihove sposobnosti. Time jačamo njihovu znatiželju, neovisnost, samopouzdanje i kreativnost.

6. Literatura

  1. Heacox, D. (2009.):Diferencijacija za uspjeh svih
  2. Doljak, M. (2012.): Individualizirano i diferencirano opismenjavanje u 1. razredu OŠ. Diplomski rad. Ljubljana: Pedagoški fakultet.
  3. Štupnikar, M. (2010.): Opismenjavanje i razvoj svih osjetila

Fotografije (vlastiti izvor)

Medijska pismenost – radionica Fake News

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Kako sigurno koristiti medije, kako kritički promišljati medijske sadržaje, kako prepoznati lažne vijesti i neprovjerene izvore, sve su češća pitanja s kojima se susreću djeca i mladi, budući su mediji, više nego ikada, svuda oko nas i ne prođe niti jedan dan, a da nismo pod utjecajem televizije, radija, tiskovina ili interneta. Današnja su djeca najviše izložena utjecaju medija i iz tog razloga, nužno je razvijati programe medijske edukacije i u školama i integrirati medijsko opismenjivanje u nastavne planove.

Prema statistici Agencije za elektroničke medije i UNICEF-a iz 2018. godine, 81% hrvatskih građana smatra kako se djecu ne podučava u dovoljnoj mjeri o kritičkom vrednovanju medija te opasnostima koje mediji mogu nanijeti, pri čemu se odgovornima smatraju roditelji i šira obitelj (57%) te obrazovni sustav (33%) dok 7% građana smatra da su mediji oni koji trebaju biti odgovorni za edukaciju o medijskoj pismenosti. Podatak iz istraživanja provedenog uoči 2. Dana medijske pismenosti, od strane IPSOS pulsa, metodom osobnih intervjua na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1000 osoba starijih od 15 godina, potvrdilo je potrebu za medijskim obrazovanjem i ukazalo na važnost inicijativa koje promiču medijsku pismenosti, budući je tek 8% ispitanika izjavilo kako je imalo priliku učiti o vještinama kritičkog sagledavanja medijskih sadržaja.

Medijska edukacija doista djeci olakšava razvoj kritičkog poimanja prirode masovnih medija, tehnika koje ti mediji koriste i u konačnici utjecaja koji mediji imaju na pojedinca i cjelokupno društvo. Važnost kritičke medijske pismenosti temelji se na razvijanju kritičkog poimanja pomoću kojih će djeca i mladi vladati medijima, a ne obratno, budući da djeca i mladi trebaju moći zauzeti stav o medijskim sadržajima i kritički ih vrednovati kako medijski sadržaji i korištenje masovnih medija ne bi postali ovisnost kojoj se neće moći oduprijeti.

Imajući u vidu sve navedeno, prošle školske godine učenici vukovarske gimnazije o medijskoj pismenosti učili su izravnim sudjelovanjem na radionici „Djeca upoznaju medije“ u Glasu Slavonije u Osijeku, u sklopu događanja Dani medijske pismenosti koji se održavaju u organizaciji Agencije za elektroničke medije i Ureda UNICEF-a za Hrvatsku i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti i obrazovanja. Na drugim Danima medijske pismenosti sudjelovalo je preko 13 tisuća djece i mladih iz cijele Hrvatske pri čemu su u 90 gradova i mjesta diljem Hrvatske održana čak 273 događanja na kojima su se razvijale vještine kritičkog promišljanja, te se razgovaralo o poštovanju sebe i drugih u medijima, toleranciji i drugim temama medijske pismenosti.

Tom prilikom bili smo aktivni sudionici medijske edukacije i to “na licu mjesta” koja je učenike osnažila i pripremila za razvoj kritičkog poimanja prirode masovnih medija i to izravnom demonstracijom tehnika koje ti mediji koriste i u konačnici objašnjenjem utjecaja koji mediji imaju na nas i cjelokupno društvo. Shvatili da novinarstvo proširuje vidike, čini ljude zrelijima i mudrijima i da biti novinar nije samo posao već i strast prema istini. Učenici su imali priliku izravno razgovarati sa novinarima i urednicima te podijeliti svoja razmišljanja, doživljaj i percepciju novinarstva. Složili smo se da je novinarski posao zanimljiv, zahtjevan, često stresan i iznimno odgovoran jer krajnji cilj nije objavljivanje isključivo zanimljivih informacija, već, prije svega, važnih i istinitih.

S obzirom na pozitivna iskustva i dojmove, i ove školske godine odlučili smo obilježiti događanje povodom Dana medijske pismenosti ali ovoga puta u virtualnom okruženju. Zbog situacije uzrokovane pandemijom koronavirusa koja je zahvatila cijeli svijet, započela je nastava na daljinu uz pomoć informacijsko-komunikacijske tehnologije. Budući je tehnologija prisutna u skoro svakom aspektu života, često dobivamo dojam kako ona, oslanjajući se u prvom redu na internet, otuđuje ljude. Mi smo odlučili dokazati suprotno i tehnologiju iskoristiti za povezivanje učenika i nastavnika u zajedničkoj aktivnosti povodom Dana medijske pismenosti. Od iznimne koristi bili su nam materijali o lažnim vijestima i dezinformacijama i o kritičkom vrednovanju izvora koje nam je preporučila glavna urednica portala Medijska pismenost i koordinatorica Dana medijske pismenosti gđa. Ana Dokler.

Cilj tematske aktivnosti bio je saznati kako nastaju i kojim se sve medijima prenose vijesti te kako razlikovati istinite od lažnih vijesti. Radionica je bile namijenjena svim učenicima vukovarske gimnazije pri čemu su učenici putem alata Flipgrid na video zidu Medijska pismenost – Fake News (https://flipgrid.com/gvfakenews) postavljali svoje odgovore putem video zapisa u trajanju do 5 minuta. Odgovore su mogli svi sudionici poslušati i komentirati. Na ovakav interaktivan način učenici su se međusobno povezali u jedinstvenom prostoru komunikacije. Iznimno zabavna aktivnost bila je zaista i vrlo edukativna. Učenici su prepoznali brojne situacije uporabe medije u svrhu dezinformiranja i masovne obmane javnosti naročito putem društvenih mreža i aplikacija za dopisivanje te iznijeli svoja promišljanja o načinima kako prepoznati lažne vijesti te kao se od njih i zaštiti. (video zapis odgovora objavljen je na službenoj stranici škole).

Zaključili smo kako ne postoji jednostavan ni univerzalan način za prepoznavanje lažnih vijesti ali postoje smjernice koje nam mogu olakšali prepoznavanje takvih lažnih vijesti i pomoći u borbi protiv širenja takvih vijesti. Iznimno je važno provjeriti izvor i sadržaj, radi li se o nama poznatoj web stranici/adresi, navode li se imena novinara, urednika, izdavača, mogućnosti kontakta, je li vijest potpisana i može li se pronaći još dodatnih informacije o autoru, sadrži li tekst podatke koje možete provjeriti, sadrži li članak navedene poveznice na dokumente ili dublje izvore koji ga čine vjerodostojnim. Potrebno je pogledati je li članak objavljen na satiričnoj stranici budući se takvi portali znaju našaliti s informacijama.

Svakako je potrebno provjeriti i datum objave vijesti te čitati dalje od naslova. Naslovi mogu biti napisani senzacionalistički i sadržavati dezinformaciju a zasigurno ne mogu sadržavati cijelu informaciju što nas može navesti i na krivi zaključak. Posebno je neodgovorno dijeliti članke na društvenim mrežama, ukoliko nismo pročitali cijeli tekst. Poželjno je provjeriti i fotografije, ima li fotografija autora, je li se već negdje pojavljivala u istovjetnom izgledu ili je mijenjana i dorađena a sve u svrhu uvjerljivijeg prenošenja napisanog sadržaja. Važno je osvijestiti osobne stavove budući oni lako mogu utjecati na prosudbu pri čemu predrasude i emocije mogu poremetiti objektivno rasuđivanje.

No, najvažnije od svega je koristiti zdrav razum i kritički promišljati o onome što smo pročitali. Uvijek možemo koristiti i klasične izvore poput stručne literature, zatražiti mišljenje i savjete osoba u koje imamo povjerenja ili stručnjaka koji se bave određenim područjima. Postoje i brojni fact-checking portali koji se bave provjerom istinitosti objavljenih informacija kojima možemo poslati upit, poput Faktograf.hr

Lažne vijesti zasigurno su postale dio naše svakodnevice, osobito na društvenim mrežama a postaju i sve veći problem današnjeg društva. Ovim aktivnostima učenici su stekli osnovna znanja o funkcioniranju medija i stvaranju medijskih sadržaja te su razvili svijest i kritičko promišljanje po pitanju prepoznavanja lažnih vijesti.

Odgojem za medije u školu, unosimo vrijednosti o tome kako savjesno koristiti medije, potaknuti kritičku analizu medijskih sadržaja, osvijestiti pozitivne i negativne utjecaje medija i digitalne tehnologije, povećati informiranost o medijskoj sferi i medijskom utjecaju te potičemo i osnažujemo učenike na odgovorno korištenje medija i produkciju medijskih sadržaja koji doprinose demokratizaciji društva.