Katarina Vinšek
Sažetak
U školi se na satu prirode svake godine dotaknemo teme bacanja hrane. To je hrana koju ne pojedemo i bacimo je u smeće. Prema statističkim podacima, u Sloveniji svaki stanovnik godišnje baci 68 kg hrane, što iznosi 139.000 tona otpadne hrane (2018.). Svake godine u svijetu se baci čak 1,5 milijuna tona hrane. Problem odbačene hrane čini mi se gorućim i uvijek aktualnim, zato mu i u školi posvećujem nešto vremena.
Ključne riječi: hrana, otpad, odbačena hrana, prerada otpadne hrane.
Svjetski dan hrane
Na taj način također nekako podižemo svijest o Svjetskom danu hrane, koji se obilježuje 16. listopada. Glavna je svrha Svjetskog dana hrane upozoravanje da u svetu živi velik broj ljudi koji trpi zbog nedostatka hrane. Upravo je to drugi razlog zašto ima smisla razgovarati o odbačenoj hrani.
Ukupna količina otpadne hrane koju smo u Sloveniji prouzročili u 2018. iznosila je gotovo 139.900 tona. Ta količina mogla bi biti znatno manja kad bi naš odnos prema hrani bio drugačiji i kad bismo se pobrinuli da hrana ne završi u otpadu. Prema procjeni među tom otpadnom hranom bilo je 38 % jestivog dijela, a uz osvješćivanje i pravilan odnos prema hrani tu količinu mogli bismo smanjiti ili spriječiti. Nejestivog dijela otpadne hrane, npr. kostiju, koštica, kore (od guljenja), ljuski od jaja, lupina, ljusaka itd., koji većinom nije moguće izbjeći, bilo je 62 %. (Statistički ured Republike Slovenije, https://www.stat.si/StatWeb/news/lndex/8433)
Slika 1. Odbačena hrana u svijetu
Izvor: https://www.radovednih-pet.si/vsebine/rp5-nit-sdz-osn/# (Sažeto 11. 10. 2020.)
Učenici su uvijek puni ideja o tome što bi se sve moglo učiniti kako bi odbačene hrane bio što manje. Njihovi prijedlozi:
- Kada kupujemo hranu, možemo kupiti manje.
- Ne kupujmo lako kvarljivu hrane za zalihe.
- Obratimo pozornost na rok uporabe.
- Skuhajmo samo toliko koliko ćemo pojesti.
- Ono što ne pojedemo za ručak, možemo pojesti kasnije ili za večeru.
- Hranu koja nam je ostala možemo dati domaćim životinjama.
- Otpadnu hranu koja je pogodna za biološki otpad odložimo u komposter.
- Hranu koju ne pojedemo možemo zamrznuti za drugi put.
- Nismo izbirljivi i ne izmišljamo što ćemo jesti, a što ne.
Prerada odbačene hrane
Ove godine u školi nas je uglavnom zanimalo kamo ide hrana koju učenici ne pojedu. Prvo smo odgovor potražili od naše voditeljice prehrane. Rekla nam je da otpadnu hranu odvozi poduzeće koje se time bavi. Kamo odvoze hranu i što se s njom događa nije znala. Pozvala nas je u školsku blagovaonicu gdje smo mogli vidjeti odbačenu hranu nakon školske užine. Hrana je bila odvojena i prikupljena u posudama za otpad. Ono što je ostalo od dobre užine (voće, kruh, pecivo…) uvijek se ponudi i za ručak, kad si to može uzeti s
vaki učenik. Saznali smo i da je otpada nakon ručka znatno više nego nakon užine. I sama primjećujem da djeca u školi slabo jedu ručak. Najveći problem vidim u tome što si ne uzmu dovoljno vremena. Ručak, naime, pojedu vrlo brzo. I po tom pitanju moglo bi se u školi učiniti još mnogo.
Slika 2. Odvajanje hrane u školskoj blagovaonici
Kako još uvijek nismo znali gdje završava hrana koja ostane u školi, pisali smo poduzeću koje se brine za odvoz otpadne hrane. Odgovorili su nam da se ta vrsta otpada predaje bioplinarama gdje ga pretvaraju u električnu energiju. Ostatke nakon prerade otpada raspu po poljoprivrednim površinama.
Otpadna hrana nije sporna samo s moralnog i društvenog aspekta, nego ima i velik utjecaj na okoliš, jer je treći najveći uzročnik emisija stakleničkih plinova. Emisije stakleničkih plinova uzrokuju zagrijavanje okoliša, a time i klimatske promjene. Ekološke posljedice toplije atmosfere su zagrijavanje voda, topljenje snijega, intenzivnije padaline, dulja sušna razdoblja i drugi ekstremni vremenski događaji koji nepovoljno utječu na životne i gospodarske uvjete u okruženju u kojem živimo. (Stran pa ne bomo metal, 2020, sažeto »Stran pa ne bomo metal!« | Naša super hrana (nasasuperhrana.si)
Vaganje ostataka školske užine
Tu bi naše istraživanje moglo završiti, ali zanimale su nas i mnoge druge stvari. Postavili smo si zadatak da mjesec dana važemo o
statke školske užine u našoj učionici, a nakon toga ćemo taj podatak pomnožiti s razredima u našoj školi i dobiti približnu količinu bačene hrane u mjesec dana. Opravdano možemo pretpostaviti da bi podaci bili znatno veći kad bismo se odlučili za ručak.
Slika 3. Dnevni otpad od školske užine
Prije početka ovog projekta postavili smo hipotezu u kojoj smo predvidjeli koliko će koštati masa odbačene hrane. Predvidjeli smo 15–20 kg.
Redovito smo vagali ostatke užine i podatke marljivo upisivali u pripremljenu tablicu.
Na kraju mjeseca zbrojili smo vrijednosti i dobili sljedeće podatke: U roku od mjesec dana u našem razredu skupilo se 1080 g otpadne hrane. U našoj školi ima 27 razreda, što u prosjeku iznosi 29.160 g – gotovo 30 kg otpadne hrane samo od školske užine.
Ovim kratkim razrednim istraživanjem utvrdili smo da smo pogriješili u predviđanju i da je bačene hrane znatno više. Dobivenim podatkom bili smo iznenađeni i zgroženi.
Međunarodni dan osviještenosti o gubicima hrane i otpadnoj hrani
Dan 29. rujna proglašen je od Generalne skupštine Ujedinjenih naroda i uz potporu Organizacije Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu (FAO) međunarodnim danom osviještenosti o gubicima hrane i otpadnoj hrani. Ove godine obilježili smo ga prvi put.
Hrana se gubi ili odbacuje u svim fazama lanca opskrbe hranom, i to na farmama, u transportu, obradi, preradi i proizvodnji, u trgovinama, restoranima i javnom sektoru.
No pokazalo se da najveći udio otpadne hrane nastaje u našim kućanstvima.
Prema Statističkom uredu Republike Slovenije, u Sloveniji je u 2018. godini proizvedeno ukupno oko 140.000 tona otpadne hrane. Od toga su čak 52 % otpadne hrane proizvela kućanstva, 30 % ugostiteljstvo i usluge, 10 % distribucija i trgovina hranom i 8 % proizvodnja hrane (proizvodnja i prerada). (Hrana ni za v smeti, 2020, sažeto Hrana ni za v smeti! | Naša super hrana (nasasuperhrana.si)
S obzirom na velik udio odbačene hrane u kućanstvima, dobro je da taj problem počnemo osvješćivati već u ranoj dobi. Dobro je da učenici vide koliko se hrane stvarno baci. Moramo biti svjesni da smo mi ti koji možemo nešto promijeniti i time posljedično pomoći našem planetu.
Uza sve već napisano, naravno da se možemo sjetiti i gladnih usta po cijelom svijetu. Djeca su gladna dok su nama trbusi i hladnjaci puni. Svaki osmi stanovnik našeg planeta je gladan, a svaki treći trpi zbog nedostatka hrane. Ako svake godine potaknem na razmišljanje o tome barem trećinu svojih učenika, mislim da je moj cilj postignut.
Zaključak
Na kraju našeg razrednog projekta moji učenici i ja odlučili da ćemo dobro razmisliti prije nego što bacimo hranu u smeće, pa makar to bila samo korica kruha. Pritom ne mogu zanemariti našu poslovicu zbog koje mi je uvijek toplo oko srca: »Ako kruščić padne na tlo, podigni i poljubi ga.«
Pogled kroz prozor 