Škola na daljinu u Sloveniji

mateja_cizerle

Mateja Cizerle

Sažetak

Članak govori o tome kako je u Sloveniji započelo obrazovanje na daljinu te jesu li učitelji bili spremni na ovakav način podučavanja. U početku sam mislila da takav način rada neće biti toliko zahtjevan koliko se to u sljedećih nekoliko tjedana pokazalo. Nailazila sam na različite prepreke, primjerice nepoznavanje informatičkih alata, gubitak motivacije kod učenika, negodovanje roditelja. U članku se opisuje i kako sam uspjela uspješno isplanirati školsko gradivo, na koji sam ga način prenijela učenicima te kako sam pratila njihov napredak.

Ključne riječi: obrazovanje na daljinu, informatički alati, komunikacijski kanali, roditelji, učenici, usvajanje gradiva,

Uvod

Sloveniju je bolest COVID-19 prvi put zahvatila u ožujku 2020. godine pojavom prvog slučaja zaraze, nakon čega se sve brže i brže širila. Vlada Republike Slovenije odlučila se za potpuni lockdown. To je značilo da su se 9. ožujka 2020. zatvorili svi dječji vrtići, osnovne i srednje škole te svi fakulteti, i započelo obrazovanje od kuće, odnosno obrazovanje na daljinu. Bili smo potpuno nepripremljeni na nastalu situaciju, nisu postojali protokoli komuniciranja, a poznavanje rada korištenjem računalnih alata bilo je daleko od dostatnoga. Nismo mogli ni zamisliti kako će se obrazovanje na daljinu razvijati. Učitelji i nastavnici u školi primili su dopis Ministarstva obrazovanja u kojem je pisalo da se škole zatvaraju na razdoblje od 14 dana. Međutim, obrazovanje na daljinu nije trajalo samo 14 dana, već čitavih 10 tjedana.

Načini prenošenja gradiva

Za gradivo koje su učenici morali svladati trebalo je pronaći način na koji im se ono može prenijeti tako da ga razumiju. Mnogo sam vremena trošila na sastavljanje uputa koje će učenicima biti dovoljno jasne i razumljive. U tih 10 tjedana roditelji su kod kuće kombinirali ulogu učitelja i roditelja. Često bi izražavali svoje negodovanje, jer uloga roditelja nešto je sasvim drugo od uloge učitelja. Bilo im je teško gradivo objašnjavati djeci, jer ne posjeduju pedagoško znanje. Upravo sam zbog toga počela tražiti načine kojima bi se roditeljima taj posao olakšao i gradivo učenicima prenijelo na dovoljno kvalitetan način. Tako sam s pomoću različnih komunikacijskih kanala počela snimati predavanja. Učenici su ih mogli pogledati bilo kad i onoliko puta koliko su željeli kako bi gradivo i usvojili. Snimila sam predavanja, važne pojmove, izvođenje postupaka, postupke rješavanja matematičkih zadataka… Osim toga, snimke su bile važne i zato što su me učenici mogli vidjeti, čuti. Koristila sam različite alate, aplikacije: Zoom, Padlet, Thatquiz, Kahoot.

Zatim su učitelji preko Zoom-a počeli održavati video sjednice. Virtualna okupljanja postala su vrlo važna, jer ste se s učenicima mogli vidjeti, zajedno s njima ponoviti i utvrditi gradivo, a ako neki dio gradiva nije bio dovoljno jasan, mogli ste ga dodatno objasniti. Tijekom video susreta dobila bih i povratnu informaciju o njihovu radu. Ubrzo sam kod učenika primijetila gubitak motivacije za rad, koji je bio izraženiji kod učenika s teškoćama i učenika imigranata. Kako je vrijeme odmicalo rad učenika bio je manje kontinuiran, uz mnogo isprika zašto nešto nisu napravili, prepisali, izračunali. Trebalo je razmisliti kako dalje.

Srećom, broj oboljelih počeo je padati i 18. svibnja 2020. vrata škole ponovno su se otvorila za učenike od 1. do 3. razreda, a zatim nakon 1. srpnja i za sve ostale. Po povratku u školu ubrzo smo uočili ogromne praznine u znanju učenika. U planiranju nastave u novoj školskoj godini 2020./2021. u obzir smo uzeli i ono što učenici moraju usvojiti, a nisu to uspjeli u školskoj godini 2019./2020.

Način podučavanja

Pokazalo se da ni u školskoj godini 2020./2021. nije moguće izbjeći obrazovanje na daljinu i 9. studenoga 2020. vrata svih škola i dječjih vrtića ponovno su se zatvorila. Učitelji su se odmah organizirali, a usvajanje gradiva odvijalo se neometano dalje. Kako bi učenici imigranti bili jače motivirani pružena im je individualna pomoć u učenju. Kontinuirano provjeravanje znanja bilo je vrlo važno. Ako bih primijetila da s nekim gradivom postoje poteškoće, gradivo bih odmah dodatno pojasnila i ponovila, kako bismo mogli nastaviti dalje. Fleksibilnost i prilagodljivost vrlo su važne. Prilagoditi je trebalo oblike i metode podučavanja, ali i učenja. Gradivo je trebalo diferencirati i na neki način slijediti načelo „manje je više”. Učitelji i nastavnici, ali i uprava škole, bili su mnogo bolje pripremljeni na obrazovanje na daljinu nego je to bio slučaj tijekom proljetnoga zatvaranja. Zabilježen je protokol koji definira odvijanje obrazovanja na daljinu, obveze učenika i učitelja. Prihvaćene su i „Arnes Učilnice“ (učionice Arnes), jedinstven komunikacijski kanal kojim se učenicima prenosi gradivo. Na taj su način učitelji postali jedinstveni, dosljedniji, jer su svi poštovali zabilježeni protokol. Razlika između proljetnog i jesenskog zatvaranja škole je u tome što sam ja sad veći naglasak stavljala na prikupljanje dokaza učenika o njihovu učenju. Svaki dan slali su mi fotografije domaćih zadaća i na taj sam način jednostavno provjerila jesu li gradivo razumjeli i usvojili. Mislim da su tijekom ovog razdoblja učenici napravili veliki korak ka samostalnosti.

Zaključak

Nastava na daljinu nikako ne može zamijeniti odgojno-obrazovni rad koji učitelji i nastavnici obavljaju u školi neposredno s učenicima. Svi mi, učitelji, ali i učenici i njihovi roditelji, trudili smo se najviše što smo mogli. Satove preko video susreta pokušali smo održavati kvalitetno i svi u školi vodili su brigu o motivaciji i fizičkoj aktivnosti učenika. Dokazali smo da je obrazovanje na daljinu moguće. Možda se ovakvim načinom rada kod učenika postiglo bolje čitanje s razumijevanjem, veća sposobnost pismenog izražavanja, djeca su postala samostalnija … No, točno je i da obrazovanje od kuće ima i nekih negativnih strana, a one će se na žalost ispoljiti tek nakon nekog vremena.

Tihe žrtve obrazovanja na daljinu

jelka_golob

Jelka Golob

Sažetak

U članku su prikazane negativne posljedice obrazovanja na daljinu. Fokusira se na ranjive skupine sudionika koje je odgojno-obrazovni proces preko ekrana najviše zahvatio. Predstavljena su razmišljanja o posljedicama dugotrajnog zatvaranja škola za učenike s posebnim potrebama, romske učenike i doseljenike, darovite učenike, obitelji i učitelje. U prilogu se naglašava da mnoge od posljedica ovoga, za naše okolnosti, novog pristupa obrazovanju još nisu u cijelosti pojašnjene i da će tek vremenski odmak od situacije otkriti stvarne veličine žrtava koje će iza sebe ostaviti odgojno-obrazovni proces putem ekrana.

Ključne riječi: obrazovanje na daljinu, rizične skupine, posljedice.

Uvod

Dimenzije epidemije novog virusa odražavaju se na brojnim područjima života. Ni škola nije ostala imuna na globalne promjene koje su se tako neočekivano i intenzivno pojavile u društvu. U kratko smo se vrijeme i na području obrazovanja našli pred izazovima na koje nas fakulteti nisu pripremali. Škola kao živi organizam u vrlo se kratkom vremenu reformirala i u okviru svojih resursa prilagodila obrazovanju na daljinu.

Temeljno obilježje obrazovanja na daljinu je fizička udaljenost između učitelja i učenika. Komunikacija između njih odvija se isključivo putem korištenja različitih mrežnih alata što od učenika i učitelja zahtijeva znanje i vještine kojima do sada nisu pridavali posebnu pozornost. »U našem prostoru je korištenje tehnologije u svrhe poučavanja, do prvog vala epidemije, bilo istraživano ponajprije kao dio nastave uživo.« (Rupnik Vec, 2020., str. 13). Slovensko osnovnoškolsko obrazovanje računalstvo naime ne predviđa kao obvezan predmet i zato su iznenadni zahtjevi za aktivnim poznavanjem korištenja različitih internetskih i ostalih aplikacija još produbili razlike između učenika. Osim računalne nepismenosti kao takve, ništa manje rizični faktor nije ni faktor odsutnosti osnovne računalne infrastrukture koja za školovanje na daljinu predviđa računalnu opremu i brzu internetsku vezu.

Učenici s posebnim potrebama

Posljedice iznenadnog zatvaranja škole najprije su se odrazile na jednoj od edukacijski i socijalno najranjivijih skupina učenika, a to su učenici s posebnim potrebama. Djeca sa smetnjama u duševnom razvoju, gluhi i nagluhi, slijepi i slabovidni, djeca s govorno-jezičnim smetnjama, motorički ometani, djeca s nedostacima na pojedinim područjima učenja, dugotrajno bolesni, djeca s emocionalnim i ponašajnim smetnjama te djeca s autističkim smetnjama koja u uobičajenim okolnostima u školi dobivaju različite oblike pomoći u učenju te pomoć za svladavanje nedostataka i smetnji su kod usvajanja nastavnog gradiva, odnosno temeljnih vještina ostali bez stručnog vođenja učitelja, specijalnih pedagoga i ostalih stručnjaka.

Radi se o skupini djece kod kojih je individualni kontakt od bitnog značenja i računalni zasloni ga ne mogu nadomjestiti. Različite terapije, pristupe za rukovanje sa smetnjama pozornosti i koncentracije, iskustvenog pristupa, socijalnog učenja i ostalih sličnih vještina nije moguće provoditi na daljinu jer često ovise o dodiru, kontaktu očima, izvođenja vježbi pokretima i slično. Štetu koja je nastala zbog nedostatka stručne obrade djece s posebnim potrebama u školi trenutno još nije moguće precizno procijeniti, ali je činjenica da razdoblje bez pomoći za ovu skupinu djece često znači i nazadovanje u već usvojenom znanju i vještinama. U našoj je osnovnoj školi približno 15% ovakvih učenika.

Učenici Romi i doseljenici

Učenici doseljenici i romski učenici spadaju u posebnu kategoriju ranjivih skupina djece koje od škole već u vrijeme kada nam ne prijeti smrtonosni virus zahtijevaju posebne oblike preventivnog djelovanja. Okolnosti školovanja na daljinu na njima su ostavile i dodatni pečat i dodatno ih deprivilegirale. »Djeca koja su pripadnici drugih etničkih i vjerskih skupina su djeca migranata i stranaca koji ne govore jezik većine, /…/ češće su od druge djece mete odbijanja, socijalnog osamljivanja, kaznene obrade, ponižavanja, podsmjeha, fizičkog nasilja i ostalih nasilnih djela.« (Lešnik Mugnaioni, Klemenčič, Filipčič, Rustja i Novaković, 2016., str. 15). Školovanje na daljinu ih je još dodatno gurnulo u neravnopravni položaj. Učenici Romi i doseljenici obično loše ili uopće ne govore slovenski jezik, nemaju odgovarajuću računalnu infrastrukturu kod kuće, njihovi roditelji nisu vješti u poučavanju djece jer mnogi su još uvijek nepismeni, a zbog kulturalnih razlika dolazi i do raskola u vrednovanju značenja školovanja, zbog čega ova skupina djece unatoč uvjetima za školovanje na daljinu, u tome ne sudjeluje. Svaki dodatni dan trajanja epidemije ovu djecu gurne dalje od uspješnog završetka školovanja i posljedice ovako dugotrajnog zatvaranja škola kao što ga imamo u Sloveniji možda će se pokazati i na području povećanog udjela nezavršenog školovanja među ovom populacijom. U našoj osnovnoj školi je 10% učenika Roma i 5% učenika stranaca.

Daroviti učenici

Daroviti učenici postižu visoke rezultate na različitim područjima i imaju potencijale za iznimna postignuća. Mogli bismo pretpostavljati da će se sa školovanjem na daljinu dobro nositi jer su opremljeni psihičkim sadržajima koji osiguravaju uspjeh – dobre radne navike i navike učenja, uspješne strategije učenja, divergentni način razmišljanja, sposobnost brze prilagodbe promjenama, spretnost traženja izvora i slično.

Ali u praksi se pokazalo da su mnogi daroviti učenici izgubili motivaciju za školski rad i da su ih mnogi edukacijski manje sposobni učenici redovitim radom dostigli, pa čak i prestigli. Daroviti učenici naviknuti su na misaone izazove i specifične nastavne situacije koje se u nastavi na daljinu pojavljuju u manjoj mjeri ili su nemoguće, različite radionice, stručne ekskurzije, natjecanja, natječaji i slično. Kakva će biti sudbina kriterija za dodjeljivanje Zoisovih stipendija zbog epidemije inače još nije poznata, ali je činjenica da su otkazana brojna natjecanja iz znanja koja u uobičajenim vremenima donose bodove za stipendije darovite djece. Prepoznatih darovitih učenika u našoj školi je oko 15%.

Obitelji

Epidemiološke okolnosti i njihove posljedice odražavaju se i na instituciji obitelji. Djeca u velikim obiteljima nemaju svaki svoje računalo za istovremeni kontakt sa školom što ih u usporedbi s vršnjacima iz obitelji s manje djece postavlja u neravnopravni položaj kod izvršavanja brojnih obveza. Velik je teret i na socijalno krhkim obiteljima koje za vrijeme obrazovanja u školi koriste subvencioniranu prehranu. Posljedice zatvaranja škola odražavaju se i time da su roditelji mlađe djece primorani ostati kod kuće i raditi od kuće, zbog čega je dosta nevolja, poteškoća s poslodavcima, duševnim zdravljem i slično. Mnogi roditelji se u novoj ulozi učitelja vlastite djece osjećaju nemoćni. Mnogi nemaju odgovarajuće izvore za pomoć djeci zbog čega raste stupanj obiteljske tjeskobe i obiteljski odnosi postaju zategnuti što može izbiti u različitim oblicima obiteljskog nasilja.

Negativne posljedice nedovoljne količine kretanja za vrijeme zatvaranja škola koje se već iskazuju u prvim istraživanjima samo je još dodatna sjena koja pada na zdravlje cijelih generacija djece i dimenzije čega će se u budućnosti reflektirati u obliku prekomjerne tjelesne težine, loših prehrambenih navika i navika kretanja te time uvjetovanih bolesti i kod mlađih generacija.

Učitelji

Na karaju krajeva, tihe žrtve obrazovanja na daljinu su i učitelji od kojih mnogi ne raspolažu dostatnim računalnim znanjem da bi odgovarajuće izveli nastavu putem ekrana. Štoviše, mnoge vještine gotovo nije moguće predavati na daljinu, ponajprije se ovdje radi o praktičnim vještinama u strukovnim srednjim školama i u pojedinim osnovnoškolskim predmetima(obrada različitih gradiva, matematičko planiranje, laboratorijski eksperimenti, različite motoričke aktivnosti i slično).

»Kod poučavanja na daljinu susrećemo se s različitim preprekama. Najveće poteškoće /…/ su nedostatak praćenja odaziva učenika te motivacija.« (Šef, 2020., str. 5) Jako je zahtjevno i provjeravanje i ocjenjivanje znanja bez neposrednog osobnog kontakta.

Istovremeno su mnogi učitelji i sami roditelji djece osnovnoškolske dobi.

Zaključak

Neizbježno je da su tako drastične i iznenadne promjene na području školovanja već za relativno kratko vrijeme ostavile posljedice na brojim skupinama djece za koje škola često predstavlja bitan zaštitni faktor za odgovarajući psihofizički faktor. “Kod izvođenja nastave na daljinu moramo ponajprije biti svjesni sposobnosti učenika. U razredu imamo jako različite učenike koji žive u različitom uvjetima kod kuće. U velikom broju slučajeva na jednom računalu na daljinu rade i djeca i roditelji.” (Šef, 2020., str. 5) Opseg posljedica obrazovanja na daljinu nevjerojatnije će biti konkretniji nakon završene epidemije i povratka u stanje prije nje.

Literatura

  1. Lešnik Mugnaioni, D., Klemenčič, I., Filipčič, K., Rustja, E. i Novaković, T. (2016.). Navodila s priročnikom za obravnavo medvrstniškega nasilja v vzgojno-izobraževalnih zavodih. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
  2. Rupnik Vec, T. (Ur.) (2020.). Analiza izobraževanja na daljavo v času prvega vala epidemije covida-19 v Sloveniji. Ljubljana: Zavod RS za školstvo.
  3. Šef, M. (2020.). Izvedba dela na daljavo. Litija: OŠ Litija.