Rad s učenicima, koji primaju dodatnu stručnu pomoć po odluci Agencije za obrazovanje RS
Vesna Kukavica
Sažetak
Svake godine ima sve više učenika kojih najveće poteškoće nisu njihovo neznanje ili neusvajanje ciljeva učenja, nego problemi, kako biti na miru, slušati nastavu, pridržavati se postavljenih školskih pravila. Oni nemaju motivaciju ni želje po znanju. Ruše svaki sat, prave nered. »Bore« se s učiteljem, raspravljaju s njim, govore nepristojnosti. Ne slijede nastavu. Rade baš sve drugo umjesto učenja.
Mnogi imaju satove dodatne stručne pomoći, koje im nude socijalni pedagozi.
Kada radimo s tim učenicima stalno si postavljamo pitanja, na koji način im pomoći, koji pristupi donose najbolje rezultate, koji su njihovi ključni nedostaci i zašto.
Najvažnije je, da koristimo one metode, koje donose najbolje rezultate za tog učenika i da imamo podršku roditelja.
Ključne riječi: poremećaj, poteškoće, neprihvatljivo ponašanje, dodatna stručna pomoć
Rad s učenicima s poremećajima u ponašanju
Učenik ide u 4. razred. Sedmično ima dva sata dodatne stručne pomoći, pojedinačno. On je učenik s blagim poremećajima u ponašanju.
Osnovni ciljevi dodatne stručne pomoći su: osvojiti školska ili razredna pravila; pridržavati se tih pravila; postići da ne prekida satove, da sluša i slijedi nastavu; da ne raspravlja o stvarima koje nisu onako kako bi želio. Naučiti mora da ne govori ili šeta po razredu bez dozvole, da radi školske zadatke prema uputama kao i svi ostali. A svakako mora naučiti kako kontrolirati svoje ponašanje i biti na miru.
U njegovom ponašanju i načinu funkcioniranja često se pokazuju znakovi impulzivnosti. Jako je nemiran. Tijekom nastave igra se školskim priborom iz pernice; olovkom, gumicom za brisanje, šiljilom, kemijskom olovkom, ravnalom, listovima iz bilježnice ili nečim što mu u tom trenutku dođe pod ruke. Žvače listove iz bilježnice ili PVC omote školskih udžbenika. On ne može, odnosno ne želi mirno sjediti i slušati. Školski predmeti i sadržaji često ga ne zanimaju. I ako nema interesa još je teže. Zasmetaju mu svi vanjski događaji.
Čak i prije nego što je pitanje nastavnika postavljeno do kraja, on već daje odgovor jer ne želi čekati na red. Uvijek traži puno pozornosti.
I tako u ponašanju prepoznajemo otpor i nepriznavanje autoritete nastavnika ili odrasle osobe. Često se glasno raspravlja s učiteljem. Dokazuje se na neprikladan način, radi po svome. Ako se osjeća uvrijeđeno, namjerno povrijedi nekog iz razreda s vrlo lošim riječima.
Jako je nepredvidljiv, nikad ne znate, kako će reagirati na situacije u razredu. Vrlo je osjetljiva osoba i ne voli krivnju. Teško kontroliraju vlastito ponašanje, komunikaciju i emocije, i često radi nešto bez razmišljanja. Brzo se naljuti i jako je tvrdoglav.
U vrijeme nastave priča o stvarima koje nisu vezane uz školski rad, samo da bi dokazao svoje. Ne radi prema uputama. Ne dovršava stvari koje je započeo. Ako odluči, on neće da radi baš ništa. Samo gleda u nastavnika ili se igra. Kada ga nešto zanima, njegova je pozornost dulja, a kada ga stvari ne zanimaju, uopšte je nema.
I zato su njegovi zapisi u bilježnicama neuredni, mnogo stvari nedostaje. Stranice su ili posve prazne ili su pune neprikladnih crteža i zapisa. Mnogi listovi u bilježnicama su poderani, knjige ili udžbenici bez omota. I kada ga pitam zašto ima ovakve stvari, ne kaže ništa.
Mrzi zadatke iz slovenskog jezika. Ne voli da piše duge odgovore na postavljena pitanja, uopće ne voli pisati. Uvijek pronalazi izgovor kako sve već zna, i ne želi pisati više puta o istim stvarima.
Ne voli računati slične račune. Kaže da je to bez veze. Kada računa slične račune, brzo se naljuti, govori glasno i opet se svađa. Tada odluči i ništa ne radi, samo gleda ispred sebe.
Ne shvaća ozbiljno provjere znanja. Mnoge zadatke uopće ne rješava. Kaže da to neće raditi jer već zna. Ne želi vježbati ako s tim samo troši vrijeme.
Pokazati drugima koliko zna ništa mu ne znači. Tako uvijek govori, da kod kuće ništa ne radi za školu zbog mnogo važnijih stvari u popodnevnim satima.
Zbog svog stava do škole i učenja često ima niže ocjene, jer ne uči matematičke postupke, ne prakticira slovenski i ne uči dovoljno. Na procjenama znanja gdje ima puno pisanja netočan je, pravi pogreške, prebrz je, prebrzo odustane. Piše kratke odgovore, samo da prije završi. I uopće se ne trudi. Isto radi i kod matematike. Inače to je njegovo jako područje. U usmenoj procjeni znanja znatno je uspješniji.
Kada ga pitam, zašto to tako radi, kaže da je zadovoljan sa rezultatima, a ako mama nije, to je njezin problem a ne njegov. A i njegovom tati isto nisu važne ocjene, nego kako se on ponaša u školi.
Na početku ove školske godine izrazio je želju za boljim ocjenama nego prošle. Postavio si je jako visoke kriterije uspješnosti. A kada je počeo dobivati slabije ocjene nego je što je htio, predomislio se i sada ne želi više slijediti kriterijima. Bolje je imati niža očekivanja nego svaki put doživjeti neuspjeh. Sada je zadovoljan i sretan i sa ocjenom 2. Tako pokušava pokazati drugima kako mu nije stalo do dobrih ocjena. A mama kaže, da kod kuće često plaće ako su rezultati slabiji od očekivanja.
Mislim kako je ovo samo njegova obrana s kojom krije nedostatke, deficite. Jer drugima ne želi pokazati ako nije sretan ili razočaran. I bez vlastitih visokih ciljeva neće biti razočaran.
Inače on može biti jako uspješan kod svih školskih predmeta, na različitim područjima. Zna puno o mnogim stvarima i vrlo je znatiželjan. Voli istraživanja i teže zadatke. A vrlo dobro zna da premalo uči i da se ne sprema za školu. A i njegovo ponašanje nije u skladu s školskim pravilima. I to ponašanje jako ga sveta u postizanju ciljeva.
U pojedinačnoj situaciji njegov način ponašanja puno je prikladniji jer ima svu pozornost samo za sebe. Onda je sretan i to pokaže. Voli pričati o moru, o jedrenju i zna puno o jedrilicama.
Koje metode donose najbolje rezultate i kako raditi s ovakvom djecom?
- biti dosljedan, biti uporan (u poštivanju pravila)
- postaviti granice i tražiti da se poštivaju
- tražiti da se sluša i prati nastava
- razvijati radne i školske navike
- učiti ih kako se i kada uči, priprema za školu
- učiti ih kontrole vlastitog ponašanja
- učiti ih koja ponašanja su prihvatljiva, prikladna
- učiti ih kako čekati na red, a ne dobiti sve odmah
- dopustiti im biti kakvi jesu i raditi s njima za njih
- razvijati motivaciju i odgovornost
- razvijati toleranciju do drugačijih
- razvijati socijalne vještine, kako međusobno komunicirati, kako se nositi s emocijama.
I zato:
- potreban je razgovor sa svima u razredu o različitim nedostacima, i zašto su učenici s poteškoćama drugačiji
- učiti razumijevanje i prihvaćanje djece sa svim poteškoćama
- izvoditi radionice socijalnih vještina i igra uloga u razredu
- i najbitnije, da svatko može naučiti prihvatiti drugačije od sebe.
Literatura
- Košak Babuder m. (2011). Učenci z učnimi težavami, Pomoč in podpora, NUK, Ljubljana
- Več avtorjev (2008). Navodila za prilagojeno izvajanje programa oš z dodatno strokovno pomočjo, ZRSŠ, Ljubljana
- Več avtorjev (2011). Delo z otroki s posebnimi potrebami; založba Forum Media d. o. o., Maribor
- Več avtorjev (2008). Koncept dela, učne težave v OŠ, ZRSŠ, Ljubljana
Pogled kroz prozor 