Korištenje Facebooka u nastavi povijesti

miljenko_hajdarovic

Miljenko Hajdarović

Sažetak

Od uvođenja Timeline prikaza profila Facebook je dobio potencijal iskoristivosti u nastavi povijesti. Primjena naučenog znanja je testirana na učenicima prvog razreda gimnazije u Srednjoj školi Čakovec. Učenici su prikazali znatnu kreativnost u izvršavanju zadatka dokazujući da Facebook ima potencijala u nastavi povijesti.

Ključne riječi: Facebook, povijest, primjena znanja

IMG_012Facebook je definitivno svjetska društvena mreža koja se veličinom može natjecati sa najmnogoljudnijim državama poput Kine i Indije. Uz osnovnu namjenu virtualnog prijateljstva i širenja informacija Facebook ima određene potencijale za primjenu u obrazovanju. Osim manjeg broja sadržaja u kojima su nastavnici prezentirali pojedine projekte još nisam naišao na neki konkretniji primjer korištenja Facebooka u nastavi povijesti. Od uvođenja novog izgleda profila nazvanog Timeline u rujnu 2011. godine Facebook ima zgodan način prikazivanja povijesnih zbivanja poput vremenske crte koja se koristi u tradicionalnoj nastavi povijesti.

Timeline kao biografska vremenska crta

Učenici prvog razreda gimnazije Srednje škole Čakovec su pri kraju teme Stara Grčka učilIMG_013i o usponu Filipa II. i Aleksandra Velikog. Povijest je u kurikulumu zastupljena sa dva sata tjedno i tu nastavu odrađujemo u bloku. Kako bih učenike motivirao za redoviti rad uvijek tražim nekonvencionalne načine kako da ih potaknem na promišljanje o sadržajima nastave. Učenici koriste više društvenih mreža, a gotovo 95% ih ima barem jedan profil na Facebooku. Učenici znaju koji su glavni elementi izrade profila od vremena i mjesta rođenja, školovanja, posla, rodbinskih veza i prijatelja. Vrlo su vješti u grafičkom uređivanju svojih profilnih fotografija ili naslovnih slika (cover). Dio učenika koristi te virtualne profile kako bi sebe prikazali na drugačiji način od svakodnevice i u biti oni stvaraju svoj alter ego. Obzirom na navedeno činilo mi se da bih njihovu naviku redovitog korištenja i uređivanja vlastitih profila mogao kreativno iskoristiti za nastavu povijesti.

Nakon zaIMG_016vršetka obrade gradiva učenicima sa za zadaću zadao zadatak izraditi tri Facebook profila. Doduše kako nije poželjno da se kreiraju lažni profili napomenuo sam da te Facebook profile izrade na papiru. Uz osnovne podatke o osobi, morali su dodati grafičke materijale i objaviti nekoliko statusa koji imaju veze sa dotičnom osobom. Zadane ličnosti su bile Filip II., Aleksandar III. i Aristotel. Učenici su za izvršenje zadatka imali tjedan dana vremena i sa oduševljenjem su prihvatili ovaka zadatak.

Radovi koji se nastali kvalitetom su u rasponu od dovoljnih do izvrsnih uz vrlo kvalitetne dizajnerske ideje. Većina učenika je zadatak dobro protumačila i na prikazanim zadaćama je vidljivo da su uložili dosta truda. Prikazali su u većini slučajeva imaju dobar pregled gradiva te da znaju izdvojiti bitnije od nebitnih informacija u skladu s formatom zadatka koji su dobili.

Primjeri profila

Na primjerima profila Filipa II. učenici su prikazali:

  • lik Filipa II., falangu
  • da je u kompliciranoj vezi s Olimpijkom, Euridikom, Audatom, Filinom…
  • da radi organiziranje i uvježbavanje makedonske vojske
  • mjesto života
  • u statusima su napisali da je ponosan na Aleksandra koji je pobijedio kod Issa (premda nisu provjerili vremenski slijed prema kojem je navedena bitka bila tri godine poslije smrti Filipa II.), pohvaljuje svoje vojnike poslije bitke, ponosan je na sina

Na primjerima profila Aleksandra III. učenici su:

  • IMG_017prikazali Aleksandra (borbu sa Darijem III., na Bukefalu) – crtežima ili grafikama s interneta
  • napisali mu ime i imena prijatelja na grčkom alfabetu
  • odredili mjesto i vrijeme rođenja
  • odredili kojoj dinastiji pripada
  • kao ljubavne veze istaknuli Roksanu i Stateiru
  • kao učitelja istaknuli Aristotela (koji mu ostavlja poruku „Sreća je smisao i svrha života, jedini cilj čovjekova postojanja. Zapamti to!“)
  • među fotografije uvrstili kartu njegovih osvajanja
  • u statuse upisali da je falanga spremna za boj, da je sudjelovao u bitci kod Isse

Na primjerima profila Aristotela učenici su:

  • crtežima ili grafikama s interneta prikazali Aristotela
  • odredili vrijeme i mjesto rođenja (prikazali na mini karti u profilu)
  • definirali njegovo zanimanje kao filozof i Aleksandrov učitelj
  • mjesto zaposlenja „filozofska škola Lykeon“
  • citirali njegove misli (Čovjek nije ni zvijer ni bog, pa da je sam sebi dovoljan. Ako sve što postoji ima mjesto i to će mjesto imati mjesto, i tako dalje u beskonačnost. Hrabrost je vrlina na osnovu koje ljudi u opasnosti čine plemenita djela. i dr.)
  • u statuse upisali: otkriva metafiziku, zemlja je u središtu svega postojećeg
  • među prijatelje mu upisali antičke povijesne ličnosti
  • vodili razgovore sa Aleksandrom i Audatom
  • njegove statuse su „lajkali“ Filip Osvajač Drugi, Aleksandar Veliki, Ahilej, Audata, Olimpija, Nikon, Eratosten, August i dr.

Vrijedi istaknuti da je dio učenika prema uputama iskoristimo mogućnost da se na profilima i našali u skladu sa temom pa tako npr. Aleksandar vodi razgovor (chat) sa Stateirom II., status „Aleksandros made a new high score in Icy Tower“, „Aleksandar poziva na događaj „Bitka kod Hidaspa“ na koju će se odazvati 87.221 prijatelj, a možda ih dođe još 17.191.“ ili Aristotel upozorava Filipa II. da mu sin nije došao na nastavu.

Dio učenika koji zadatak nije shvatio dovoljno ozbiljno je u većini slučajeva pretjerao sa pokušajem humorističkog pristupa ili su informacije bile potpuno nebitne za profil koji su morali izraditi.

Strani primjer

Na internetu je moguće pronaći nekoliko sličnih ideja. Najpoznatiji je primjer jedne amsterdamske gimnazije gdje su učenici izradili Facebook stranice o nastanku i padu Sovjetskog saveza, modi od 1950. do danas, izumima 20. stoljeća i Magellanovom putovanju.

Primjer korištenja Facebooka u nastavi povijesti u SAD-u

Kombinirani rad

Naravno uz korištenje Timeline mogućnosti na profilu ili Facebook stranici možemo koristiti i kombinirani rad u kojem uz redovnu nastavu u učionici možemo davati individualne zadatke i savjete učenicima. Mogu se napraviti i radne grupe (javne, zatvorene i/ili tajne) u kojima se mogu davati materijali o kojima se onda raspravlja ili ih se analizira. Dio učenika prati i profile svojih nastavnika i ponekad koriste materijale koje nastavnici objave.

Zaključak

Korištenje Facebooka u nastavi povijesti je uz bolju pripremu i razradu zadatka dobro došla promjena u standardnim zadacima koji se inače zadaju. Učenici u ovakvim zadacima mogu rješavati zadaću ili radeći u grupama odraditi projektni zadatak. Može se im zadati izrada Facebookove stranice o određenom zbivanju te da kroz određeno vrijeme objavljuju sadržaje vezane uz zadatak (npr. kronologija Drugog svjetskog rata, izumi industrijskih revolucija, borba za prava žena, Domovinski rat itd.). Učenici pisanjem statusa, dodavanjem grafika, označavanjem lokacija na karti i virtualnim povezivanjem sa sličnim stranicama mogu kroz istraživanje posrednim učenjem usvojiti gradivo. Dodatna je nagrada što društvena mreža postaje mjesto objavljivanja javnog sadržaja koji je dostupan svima, pa na taj način učenici vježbaju kako se predstaviti svijetu. Facebook više nije samo mjesto zaigranosti već i mjesto približavanja odraslim temama.

Ovdje možete pogledati galeriju učeničkih radova.

Poveznice

Sigurna integrirana nastava u 2. razredu

suzana_hergotic

Suzana Hergotić

Radionice i materijali namijenjeni učenicima od 8 do 12 godina.

IMG_4987Unapređenju procesa učenja pridonosi i korištenje interneta u nastavi, a njegova upotreba u nastavnom procesu danas je neupitna. Učenici mogu samostalno istraživati o nekoj od zadanih tema u školi i kod kuće.

Svjesna informacijske moći globalne mreže koja je sve prisutnija, kako u školi tako i svakom domu, svoje učenike upoznajem s temeljnim osobinama najvažnijih medija, njihovom ulogom u prenošenju informacija te posebnostima jezika pojedinih medija.

Cilj je učenike dobro pripremiti za novi i drugačiji način istraživanja putem interneta, ali i upoznati ih i usmjeriti na Internetski bon-ton: prava i odgovornost u ponašanju na internetu.

To je važan uvjet za ostvarivanje kvalitetne školske prakse uporabom novih tehnologija.

Razredni projekt „Sigurno dijete – sretno dijete“ provodim s učenicima već drugu godinu.

U projektu surađujem s MUP-om PU Koprivničko-križevačke, uredom načelnika i policijskim službenicima Majom Vrbek i Draženom Magdićem te stručnim suradnikom, školskim psihologom Mamče Ilićem, uz podršku gđe ravnateljice, Gordane Gazdić Buhanec.

Pol.slu żb_Maja Vrbek_ukazivanje na mogu¦çe opasnotiPol_slu żb_Dra żen Magdi¦ç

Navedeni projekt nastavila sam raditi i ove godine prema godišnjem razrednom kurikulumu. Aktivnosti su ciljano usmjerene na problematiku rješavanja različitih rizičnih situacija vezanih uz sigurnost djece.

Radionice, dramatizacije, tematske umne mape, plakati, video uradci samo su neki od načina rada kako učenicima nastavu učiniti i zanimljivijom i zabavnijom. Učenici spoznaju da živimo u uzajamno ovisnom svijetu, uočavaju pozitivne i negativne strane stvarnosti. Poučavam ih kako se trebaju obratiti prijatelju, roditeljima, učiteljici ili bilo kojoj odrasloj osobi u koju imaju povjerenje za rješavanje njihovih poteškoća. Bitno je djetetu objasniti da se neugodne situacije dešavaju i da je normalno iskazati svoj stav i mišljenje, ali i svoj strah te obavezno potražiti pomoć.

Ove školske godine nastavili smo projektne aktivnosti usmjerene na pravilno, sigurno, odgovorno i primjereno ponašanje u korištenju Interneta, ali i na zlouporabu putem interneta i vršnjačkog nasilja.

Tako sam integracijom nastavnih predmeta i sadržaja osmislila projektne aktivnosti.

  1. Radionica

Cilj radionice: ukazati učenicima i poučiti ih da osobe koje ne poznaju mogu biti potencijalno opasne po njih, te da se takve situacije mogu izbjeći odgovornim izborom ponašanja prilikom korištenja Internetskih usluga

5. veljače 2013. g. policijski službenik Policijske postaje Koprivnica Dražen Magdić održao je edukativnu radionicu Sprječavanje elektroničkog nasilja među vršnjacima.

Predavanje je imalo poseban značaj s obzirom da je predstavljen Dan sigurnog interneta za 2013., a u sklopu aktivnosti Projekta „NISI SAM, PU Koprivničko – križevačke. Tema radionice je bila Sigurniji internet za djecu i mlade – povezivanje uz uvažavanje.

Drugom radionicom 21.2.2013. policijski službenici gđa Maja Vrbek i Dražen Magdić educirali su učenike o njihovim pravima i odgovornosti primjerenog ponašanja putem interneta i mobilnih komunikacija.

Radionicu sam započela motivacijskim listićem kroz oluju ideja :kompjutorske igrice, a u daljnjem radu koristila sam se KWL TABLICOM (ZNAM-ŽELIM ZNATI-NAUČIO SAM), što misle da znaju o temi, što žele znati o temi, što su novo naučili? Uz priručnike za djecu, zajedničkim aktivnostima i demonstracijom ukazane su im opasnosti koje bi mogli možda doživjeti na društvenim mrežama.

  • Upućeni su kako se zaštiti od moguće opasnosti.
  • Saznali su kako mogu zaštiti osobne podatke, a što je najvažnije da djeca ne komuniciraju sa osobama koje ne poznaju u stvarnom životu na društvenim mrežama.
  • Uočili su kako svojim izborom odluka utječu na pozitivne ili negativne posljedice ponašanja.

Tijekom ovih radionica prikupljali su se podatci:

  • koliko su djeca upoznata s pravima i kulturi ponašanja na internetu,
  • koliko igraju online igrice
  • koriste li igraće konzole
  • koliko imaju prijatelja na društvenim mrežama – a koliko ih poznaju
  • tko im je pokazao kako se izrađuje osobni profil na društvenim mrežama

Korištenjem suvremene tehnologije učenicima su predočene i pozitivne mogućnosti upotrebe interneta u nastavi, a što je radionicu učenicima učinilo zanimljivom učeći kroz igru.

2. Radionica

Cilj radionice: Sigurna i odgovorna usmjerenost na komunikaciju putem interneta i mobilnih komunikacija

Naučili su kako i na koji način se mogu raditi pretraživanja. Ukazano im je da pretraživanja s „adresama“ stranica uvijek i uvijek čine samo uz nadzor roditelja, učiteljice.

  • Učenicima je ukazano na opasnosti koje „vrebaju“ putem interneta, mobilnih uređaja:
    • kako prepoznati iste
    • kako se zaštiti
    • najvažnije – ne komunicirati u virtualnom svijetu s nekim koga ne poznajemo u realnom svijetu.
  • Demonstracija učenicima uz model – jedna „kutija“ u kući, pored nje elektroničko računalo, što ćemo gdje staviti. Što smijemo staviti u kutiju, što u računalo? Što ne smijemo, a da se odnosi na naše osobne stvari, podatke.
  • Shvatili su da ne smiju ostavljati svoje ime i prezime, posebice na društvenim mrežama, adresu, osobne podatke, brojeve računa, bankovne račune roditelja, nikome ne davati lozinke, e-mail adrese, nikakve podatke.

Integrativni sadržaji tijekom mjeseca veljače:

  1. Kroz nastavne sadržaje hrvatskoga jezika učenici su oblikovali vijest za svoje roditelje kao najavu obaju radionica. Nakon obaju radionica pisali su izvješće o istoj za roditelje, prijatelje i pomogli učiteljici u izvješćivanju za web stranicu škole.

    1.2. Pisali su ohrabrujuće poruke zamišljenom djetetu koje je doživjelo neugodnu situaciju putem interneta ili mobilne komunikacije

    1.3. Što sam naučila / naučio? – samostalan rad ( napisati što su upamtili tijekom radionica – korištenje aplikacija )

    1.4. Dramatizacija smišljene situacije – igranje online igrica i moguće opasnosti

    Dramska grupa našeg razreda upriličila je dramatizaciju smišljene situacije, nazvavši je: Tko je iza zida?

    Cilj je objasniti djetetu da ne znaju tko je iza kutije, preko zida…

    Kako?

    Izabrala sam dva učenika. Oni odlaze van razreda. Jedan od njih odjenuo je masku koja pokriva cijelo tijelo. Djeca sjede nasuprot zida i igraju online igrice s svojim prijateljima, ali im se ubacio u razgovor neki „nick“ – glumi učenik odjeven u masku. Masku koju odijeva neki od učenika preuzima ulogu nepoznatog i upornog „dobrog dječaka“, ali tek kasnije djeca su postala svjesna svoje lakomislenosti.

    Djeca su simulirala „zlo“ koje vreba i želi namamiti dijete da s njime uđe u razgovor i da mu daje svoje podatke. S druge strane su djeca koja imaju spremne odgovore i suprotstavit će mu se.

    Kada se u razredu pojavio učenik odjeven u masku – ostala djeca nisu znala tko bi to mogao biti, jer je još jedan učenik čekao vani.

    1.5. Snimanje dramatizacije i intervjua s učenicima

  1. Kroz sadržaj likovne kulture učenici su ostvarili likovni uradak: strip – nizom sličica prikazati slijed događaja koji je vezan uz moguće opasnosti putem interneta ( korištene aplikacije slagalice)

3. Priroda i društvo

    3.1. Pretraživanjem vijesti putem interneta o vremenu i vremenskoj prognozi kroz nastavne sadržaje prirode i društva učenici su uvidjeli kako se brzo i lako može doći do informacija.

    3.2. Uz učiteljičinu kontrolu pretraživali su i članke o zdravoj prehrani

    3.3. Ponavljali su nastavni sadržaj uz igre asocijacije

Pozorno su pratili predavanje i sudjelovali na radionicama o sprječavanju vršnjačkog nasilja putem interneta, mogućim načinima rješavanja sukoba, prijavljivanju nasilja, njegovali i razvijali međusobnu toleranciju, s naglaskom na elektroničku zlouporabu putem modernih elektroničkih medija koje su održali policijski službenici gđa Maja Vrbek i gsp Dražen Magdić.

Nakon održanih radionica i integracijsko koleracijskog vida nastave učenici su ispunili KWL TABLICU i ocijenili zanimljivost, dojmove i korisnost projektnih aktivnosti.

Svi učenici ocijenili su s peticom projektne aktivnosti, bojanjem zvjezdica i napisanim dojmovima o istim.

Neki od učeničkih dojmova:

Mnogo sam naučio o zaštiti dokumenata od Dražena.
Dražen nam je jako zanimljivo objasnio kako čuvati sve svoje važne podatke u kutijici, a na Internetu i u kompjuteru da ne ostavljamo ništa.
Naučila sam da ne smijem nikada davati svoje osobne podatke na online igricama ili Internetu, jer nikada ne znamo tko se krije iz onog imena“ Leptir13“ ili“ Formula10“.
Zanimljiva je bila dramska igra.
Kroz igru smo naučili mnogo toga. Ono što je Dražen rekao mi smo kroz dramsku igru na zabavan način shvatili.
Trebamo se ponašati odgovorno i poštivati pravila Internetskog bontona.
Ako doživim neugodu kad igram igrice, odmah moram reći roditeljima.
Uključiti se u Internet ili pretraživati samo uz roditelje ili učiteljicu.
Volim kad učimo tako, kad imamo radionice, istražujemo, koristimo računalo. Sviđa mi se kada radimo u grupi, u paru…glumimo.
Sviđa mi se kako smo s Draženom i Majom imali radionicu.
Naša učiteljica nam uvijek pripremi nova iznenađenja, a onda to bolje naučimo.
Pisao sam, crtao strip, pretraživao na internetu, igrao igru asocijacije, glumio i bio u školi – super!

Kako je eTwinning unaprijedio moju nastavu engleskog jezika?

romana_SC

Romana Šimunić Cvrtila , prof. engleskog i talijanskog jezika

Ako se pitate kako su moji učenici počeli raditi na projektima i aktivno sudjelovati u nastavnom procesu, onda se odgovor krije u radu na eTwinning projektima. Naime, u kolovozu 2011. godine, nakon registracije i prijave na eTwinning portal te kratkog opisa mojih interesa i želja vezanih za suradnju s ostalim kolegama i školama iz Europske zajednice, pristigao mi je poziv jedne profesorice iz Turske sa željom za zajedničkim radom na projektu.

imageU rujnu 2011. godine već sam počela predstavljati svoju OŠ Borovje iz Zagreba u eTwinning projektu Unite Balkans. Prvi trenutak nisam znala što me očekuje i kako ću uopće ukomponirati dodatni rad na projektu u svoju nastavu, ali već sam na prvom Vijeću učitelja predstavila projekt i zamolila sve zainteresirane kolegice i kolege da mi se pridruže u radu i daju potporu koja je važna da bi projekt bio dobro obavljen. Odmah sam uredila i dva panoa s dodatnim informacijama o projektu tako da su učitelji i učenici bili upoznati s ciljevima i radom na projektu iz mjeseca u mjesec. Bilo je zaista interesantno za vrijeme odmora gledati učenike kako čitaju stripove na engleskom i različite informacije vezane za projekt.

Ukratko, na projektu su se aktivno istraživala određena područja vezana za kulturno, tradicionalno i povijesno nasljeđe naše zemlje i ostalih članica projekta. Školski predmeti u kojima su učenici aktivno sudjelovali donoseći materijale i svoje radove bili su, osim engleskog jezika, geografija, povijest, glazbeni, biologija, likovni odgoj i vjeronauk. Glavni koordinator projekta trebala je biti prof. Selin Bengisu iz Istanbula, ali je ubrzo tu ulogu preuzeo profesor Vasilis Stavropoulos iz Atene. Ostale države koje su sudjelovale u timu projekta su Turska, Grčka, Bugarska, Rumunjska i mi.

U projektu su učenici iz različitih europskih država izmjenjivali informacije i materijale vezane za temu koja je za svaki mjesec bila drukčija. Učenici su radili zajedno, dijelili ideje, upoznavali tradicije i navike. Sami su fotografirali i snimali videozapise, pisali poruke e-pošte, izrađivali PowerPoint prezentacije o tradicijama, hrani, glazbi, plesovima, legendama i mitovima koji pripadanja balkanskim civilizacijama. Koristili su se posebno izrađenom i sigurnom mrežom Twinspace gdje su spremali svoje radove te ih na taj način izmjenjivali, a sve kako bi vježbali engleski jezik, upoznavali nove kulture, tradicije i običaje. Učenici su na ovakav način naučili puno toga o poštovanju i cijenjenju tradicija ostalih naroda, a isto tako i poštivanju svoje kulturne baštine.

Godina dana je prošla, ja sam puno toga naučila, a učenici su zajedno sa mnom uživali u razmjeni ideja i informacija te mi na početku sljedeće školske godine postavili pitanje:“ Profesorice, hoćemo li i ove godine raditi na nekom projektu? Prošle godine je baš bilo zabavno na satovima engleskog jezika.“ Shvatila sam da moram i dalje nastaviti s radom na projektima jer su izazovi, koji su se stalno nizali, u nama budili još veće nestrpljenje i iščekivanje novih zadataka te želju za upoznavanjem s novim IKT alatima i novim tematskim obradama. image

I tako je pristigao i poziv od kolegice iz Francuske za sudjelovanje u novom eTwinning projektu Let’s discover Europe u kojem sudjeluju različite škole iz 23 države i koji t traje do kraja ove školske godine.

Aktivnosti koje smo već napravili su prezentiranje naše škole i njenih zaposlenika pomoću crteža i prezentacija te osobna predstavljanja učitelja napravljena u različitim digitalnim programima, zatim razglednice naše zemlje kojima smo promovirali ljepote i turizam Hrvatske te slične čestitke poslali poštom u svaku državu. Bilo je vrlo zanimljivo netom prije Božića dobivati razglednice i čestitke iz ostalih zemalja i s nestrpljenjem čitati njihove poruke i želje.

U tijeku je aktivnost Let’s exchange information u kojoj svaka od država postavlja po jedno pitanje svaki tjedan, a svi ostali odgovaraju i stavljaju slike ukoliko to pitanje zahtijeva. Pomoću ovih silno zanimljivih informacija kasnije ćemo igrati kviz i raditi na interaktivnoj mapi Europe. Ubrzo nakon toga, na kraju školske godine, slijede aktivnosti vrjednovanja našeg projekta od strane učenika koje će, isto tako, biti zanimljivo i provesti i analizirati.

imageimage

Alati koje upotrebljavamo u izradi ovog projekta su, osim chata, e-pošte i mp3-a, PowerPoint prezentacije, Twinspace, videokonferencije, Smilebox, Prezi prezentacije, Animoto i ostali zanimljivi i kreativni oblici komunikacije za što aktivniju upotrebu engleskog jezika.

Krajnji cilj projekta je napraviti interaktivnu kartu Europe na kojoj će se nalaziti osobna karta s informacijama svake pojedine države. Kao zaključak će biti izrađen kviz vezan za sve ove države kojim će se promovirati smisao i cilj projekta, a to je pripadnost europskom građanstvu i njenoj globalnoj kulturi.

imagePredstavljanjem i donošenjem kulture Europske zajednice u razred, olakšala sam učenje i potakla učenike na aktivno sudjelovanje u nastavi i lakše svladavanje engleskog jezika kroz bezbroj zanimljivih aktivnosti.

Stoga, dragi kolege, uključite se u rad eTwinninga jer on potiče maštu i motivaciju, donosi osvježenje u vašu nastavu te širi naše i dječje vidike i promovira toleranciju i pripadanje globalnom društvu.

Aktivnosti vezane uz projekt eTwinning projekt „Unite Balkans“ možete pogledati ovdje i za eTwinning projekt „Let’s discover Europe“:

Nastava matematike i izazovi moderne tehnologije

lidija_kralj

Lidija Kralj

clip_image001

U Osijeku je od 12. do 14. listopada održan skup za učitelje i nastavnike matematike u organizaciji udruge Normala i uz podršku Agencije za odgoj i obrazovanje. Tijekom ta tri dana održano je 19 predavanja i 13 radionica, od kojih su neke organizirane dvostruko zbog velikog interesa sudionika, kojih je bilo 300.

Skup je obuhvatio raznovrsne teme iz područja matematike (zaglađivanje podataka, brojevni sustavi), primjene tehnologija (obrazovne emisije, GeoGebra, polupametna ploča, Zondle), psihološko-pedagoške teme (istraživanja, instant poruke, didaktički kaleidoskop, vježbanje pažnje). Odabirom predavača i tema sudionicima je pružen uvid u širu perspektivu poučavanja matematike kroz zanimljive kombinacije starih i novih pristupa, iskustava i tehnologija.

Uz izvrsnu organizaciju cijelog skupa, ekipu iz udruge „Normala“ treba pohvaliti i za ažurno objavljivanje popratnih informacija pa tako na stranicama udruge možete pronaći sažetke i prezentacije svih predavanja i radionica. Ukoliko niste sve uspjeli pogledati u Osijeku, još uvijek imate priliku nadoknaditi propušteno.

Izlaganja

Radionice

Vjerujem da su vas teme i ideje potaknule na razmišljanje o mogućnostima primjene u svakodnevnom poučavanju matematike, i vidimo se za dvije godine ponovno u Osijeku.

Fotografije sa skupa pogledajte u albumu Damira Belavića.

Microsoft Kinect – primjena u nastavi

ivanC_gordanaS

Ivan Curić i Gordana Sokol

U sklopu Mobility Day konferencije održane 27. 9. 2012. predstavljen je Microsoft Kinect za osobna računala i mogućnosti njegove primjene u obrazovne svrhe.

kinect1

Ukratko Microsoft Kinect je uređaj koji omogućuje detekciju pokreta i ljudskog glasa pomoću kojih se upravlja osobnim računalom. U početku je bio namijenjen samo za igranje na Xbox igraćoj konzoli, a sad se koristi i uz osobna računala (potreban je zaseban adapter za povezivanje). Svojim je korisnicima ponudio potpuno novi način interakcije kroz prirodno korisničko sučelje (eng. natural user interface) upotrebom pokreta igrača i glasovnih naredbi. Kinect se sastoji od nekoliko senzora koji mu omogućuju da točno odredi gdje se igrač nalazi u prostoru, kako se kreće i koje riječi izgovara. Uređaj svojim senzorima prati i snima lice igrača, prati pokrete i sluša glasovne naredbe igrača. Posebno je zgodna činjenica da Kinect prepoznaje lice igrača te se igrač ne mora svaki puta prijavljivati u igricu.

Kinect je pronašao svoju primjenu u različitim sferama svakodnevnog života od sporta, medicine, obrazovanja i sl. Microsoft je u veljači 2012. izdao službene upravljačke programe, SDK i Kinect uređaj za osobna računala s Windows operacijskim sustavom.

Za sve one koji žele saznati više o Kinectu, načinu njegovog funkcionira,mogućnostima razvojnog okruženja te kako iskoristiti Kinectove mogućnosti u stvaranju vlastitih programa preporučamo da posjete Microsoftov Channel 9 i seriju video predavanja Kinect for Windows SDK Quickstarts.

Kinect kutovi – primjena Kinecta u nastavi

naslovnaKinect kutovi je program za osobna računala koja uz pomoć Kinecta na zabavan način i kroz igru omogućavaju djeci učenje nekoliko matematičkih tema, primjerice određivanje veličine kuta u stupnjevima. Kroz program učenici imaju mogućnost učenje određivanja veličine kutova, postotaka, decimalnih brojeva i razlomaka Postavkekao dijelova kruga te strana svijeta. Igra omogućava odabir samo jedne od kategorije zadataka ili kombinaciju svih vrsta zadataka. Kako bi se težina zadatka mogla prilagoditi svakom pojedinom učeniku, a ujedno kako bi program bio primjeren različitim dobnim skupinama postoji mogućnost podešavanja težine zadataka, odabir vrste i broja zadataka.

Zadaci s veličinom kutova

Nakon pokretanja aplikacije Stupnjevi, pokazuje se zadatak s veličinom kuta, npr. 260°. Aplikacija ocrtava krug od 0 do 360 stupnjeva. Učenik stoji pred Kinectom i računalom te za zadanu veličinu kuta mora rukom pokazati koliki je to kut. Kako učenik pomiče ruku tako se ocrtava kut kojeg pokazuje. Cilj je pokazati točnu veličinu kuat. Na ovaj način učenik uvježbava i provjerava svoje znanje na jedan novi, zabavniji način.

Aplikacija stupnjevi kuta svoju primjenu pronalazi i kod učenja kornjačine grafike, gdje je vrlo važno da učenici uvježbaju određivanje kuta za koji moraju okrenuti kornjaču kako bi je usmjerili u željenom smjeru.

129822301460637241kinect2

Zadaci s razlomcima i decimalnim brojevima

Aplikacija za razlomke pred učenika postavlja zadatak u obliku razlomka, npr. razlomak 1/2. Aplikacija ocrtava puni krug što označava 1 cijelo odnosno 1/1. Učenik stoji pred Kinectom i računalom te za zadani razlomak mora rukom pokazati koliki dio kruga predstavlja zadani razlomak. U ovom primjeru bi to bilo pola od cijelog kruga. Kako pomiče ruku tako se ocrtava razlomak kojeg učenik pokazuje.

Kako su razlomci i njihovo vizualno predočavanje složeni za učenike, na ovaj način djeca mogu lakše razumjeti pojam razlomka i njegov prikaz kao dijela kruga. Zadaci s decimalnim brojevima radi na sličan način kao i kod razlomaka, jedino što je zadatak zadan kao decimalni broj. Primjerice koliko je 0,75 prikazano na ocrtanom krugu koji označava jedno cijelo.

Zadaci s postocima

Program zadaje broj u obliku postotka, npr. 35%. Aplikacija ocrtava puni krug što označava 100%. Učenik stoji pred Kinectom i računalom te za zadani postotak mora rukom pokazati koliko zadani postotak iznosi od 100%.

129822298301266536129822301758384272

Zadaci sa stranama svijeta

Program zadaje neku od glavnih ili sporednih strana svijeta, npr. Sjeverozapad. Aplikacija ocrtava krug koji predstavljauobičajeni kompas i na kojemu je potrebno pokazati gdje se nalazi tražena strana svijeta. Učenik stoji pred Kinectom i računalom te za zadanu stranu svijeta mora rukom pokazati smjer, gdje se ona nalazi. Cilj je dati točan položaj tražene strane svijeta.

Kinect kutovi učenicima omogućuje individualan rad ili pak rad u paru. Ovakav način učenja je motivirajući je i zabavan, a cilj mu je postizanja što boljeg rezultata odnosno 129822299130683976skupljanja bodova za točno pogođeni rezultat. Aplikacija omogućava i međusobno natjecanje učenika, što je ujedno motivacija za djecu. Cijeli razred je uključen u učenje kroz promatranje i procjenu rezultata, tako da su time uključene različite metode poučavanja. Ovaj način promovira aktivno učenje, jer su učenici fizički uključeni u proces učenja.

Aplikaciju Kinect Kutovi su isprobali učenici osmih razreda OŠ Popovača, a slike i video s prvog testiranja možete pronaći na sljedećoj poveznici.

Na kraju je potrebno naglasiti da je za korištenje programa potrebno je računalo s Windows 7 operacijskim sustavom i Microsoft Kinect uređaj. Program će uskoro biti besplatno dostupan na portalu ucitelji.hr.

Kinect s matematičkim zadacima imali su prilike isprobati i učitelji i nastavnici informatike na seminaru Računalo u školi. Kako je to izgledalo, pogledajte ovdje.

Kako program EDMODO pomaže nastavniku

da izvrši kvalitetnu analizu postignuća učenika

vesna_brust

(Za ovaj članak korištena je pisana priprema prof. Vesne Brust, izvedbe nastavnog sata tijekom posjete više savjetnice informatike, gđe. Viktorije Hržice), održanog 6. lipnja 2012. u Ekonomskoj i upravnoj školi Osijek.)

imageNakon što sam obaviještena da će viša savjetnica iz informatike, prof. Viktorija Hržica, posjetiti moja posljednja 2 nastavna sata u školskoj godini, razmišljala sam kako osmisliti nastavu, s obzirom na to da je novo gradivo ispredavano, a učenici su već prilično umorni i zasićeni od škole.

Ali tada se kao spasonosno rješenje pokazao program Edmodo koji sam tijekom cijele protekle godine koristila zajedno s učenicima. Radi se o programu koji predstavlja zatvorenu društvenu mrežu namijenjenu obrazovanju, po izgledu vrlo sličnu Facebooku (što se djeci, naravno dopada).

Edmodo je besplatna društvena mreža namijenjena nastavnicima, učenicima, školama i područjima.

Edmodo predstavlja siguran i jednostavan način umrežavanja , suradnje, sagledavanja rezultata pojedinih razrednih odjela, dijeljenja školskih sadržaja ,kao i najraznovrsnijih školskih obavijesti. Učenici i nastavnici mogu pomoću Edmoda razmjenjivati svoje bilješke međusobno, kao i između svojih roditelja.

Za Edmodo kažu da je „Nastava 21.stoljeća“. Osnovan je 2008. godine, a danas ima 6 milijuna korisnika (učitelja i učenika) u cijelom svijetu! (50 država i 51 zemlja svijeta)

imagePrvi korak u pristupanju Edmodu je logiranje nastavnika, a potom i učenici pristupaju razredu nakon što ih nastavnik pozove. Pri tome nastavnik ima punu kontrolu upravljanja, brisanja ili uređivanja.

Slika 1. Logiranje

Početkom školske godine 2011./2012. stvorila sam sve razrede u Edmodu i dodijelila im potrebne ovlasti. Nakon toga sve vježbe, kvizovi, pismeni uradci, samostalni referati ili projekti bili su zabilježeni ili vrednovani preko Edmoda.

Korisnici – nastavnici i učenici – uređuju svoje profile u kojima nastavnik upisuje svoje imageosobne informacije i školu, dok učenici upisuju omiljene izreke (Favorite Quote), načine učenja (How I like to learn) te koji su mi ciljevi u karijeri (Career Goals) – što smo ponekad, na obostrano zadovoljstvo, svi zajedno komentirali!

Slika 2. Nastavnikov profil

Učenici su posebno dobro prihvatili dodjelu bedževa, koje su dobivali za dobre i loše aktivnosti tijekom sata (npr. kasni na sat – slika sata, ili priča na satu – slika žabe te „Ovo je dobro!“ – slika „I Like“ itd.)

imageimage
Slika 3. Profil učenika                         Slika 4. Bedževi

Pogledajmo neke od prednosti društvene mreže Edmodo – za učenike i nastavnike:

image1. Edmodo učenicima omogućuje kontinuirano uvježbavanje upotrebe najsuvremenijih društvenih alata i medija;

2. Učenici mogu samostalno izrađivati projekte, blogove ,referate i sl., a koje po želji dijele s ostalim učenicima, nastavnicima ili roditeljima;

Slika 5. Aktivnosti učenika

3. Nastavnik odabire ili preporučuje video materijal (npr. s YouToubea, Twittera i sl.), a imageučenici nakon što sve prouče, svoja razmišljanja i komentare šalju natrag putem Edmoda;

Slika 6. Zahtjev za pristupanje URL

4. Nastavnik stvara razrede, pri čemu učenici jedne grupe (razreda), mogu biti povezani s drugim grupama (razredima) unutar škole ili izvan nje. Svaki razred dobiva svoj kôd, koji potom svaki učenik upisuje, kako bi pripadao svom razredu;

imageimage
Slika 7. Kôd razreda              Slika 8. Formirani razredi

5. Moguća je izravna komunikacija s roditeljima (što određuje i dozvoljava nastavnik);

Untitled-1Slika 9. Dodjeljivanje kôda roditeljima unutar pojedinog razreda

image

Svaki roditelj dobiva svoj kôd, kojim se prijavljuje u odgovarajući razred, kako bi pratio rezultate rada svog djeteta.

Slika 10. Roditeljski kôd

6. U slučaju odsutnosti učenika ili nastavnika, postoji direktna komunikacija nastavnik – učenik – zadavanje domaće zadaće, slanje pošte i sl.;

imageSlika 11. Obavijest odsutnom učeniku

7. Upotrebom knjižnice (Library), svi potrebni radni materijali (i učenika i nastavnika) nalaze se na jednom mjestu;

imageSlika 12. Knjižnica

8. Nastavnik izrađuje kvizove, koje neposredno prije nastavnog sata pošalje učenicima, koji imageodgovaraju na pitanja, predaju kviz i odmah vide rezultate;

 

Slika 13. Stvaranje kviza u Edmodu

 

imageRezultati kviza prikazuju se i kod učenika i nastavnika – pojedinačno po učeniku i zbirno za cijeli razred:

Slika 14. Rezultati uspješnosti pojedinih odgovora kviza

image

 

Slika 15. Zbirni rezultati svih vježbi i kvizova tijekom školske godine za razred

 

9. Vremenik pismenih radova i vježbi, proslave Dana škole, natjecanja, sportska događanja i sl. upisuju se u kalendar ( Calendar);

imageSlika 16. Primjer kalendara

10. Nastavnik administrator može biti povezan s ostalim profesorima (CO-teaching), koji mogu dobiti ovlasti da rade sve isto kao glavni učitelj;

imageSlika 17. Co-teaching

11. Za komunikaciju s ostalim školama potrebno je prije logiranja na Edmodo odabrati mogućnost Schools & Districts i prijaviti svoju administratorsku poddomenu;

Untitled-2Slika 18. Prijava za komunikaciju područja

12. Za razmjenu ideja, sadržaja i sl. postoji Edmodo zajednica, kojoj mogu slati svoje sadržaje svi koji su se prijavili preko poddomene;

imageSlika 19. Edmodo zajednica

Zaključak:

Edmodo se pokazao kao izvanredno motivacijski program prihvaćen od strane učenika. Zainteresirao ih je za rad, pomoću njega interakcija profesor – učenik i učenik – učenik postaje direktna i snažna, komunikacija je svakodnevna, dijeljenje sadržaja jednostavno, a rezultati rada odmah vidljivi.

Ako se Edmodo koristi tijekom cijele nastavne godine, posljednji sati zaključivanja ocjena postaju vrlo jednostavni, svaki učenik ima pred sobom svoje radove i konačni postotak uspjeha svih vježbi i testova iskazan u postotku. Postignuti bedževi pokazuju dodatnu aktivnost (nastavnik, naravno, koristi još i ocjene iz imenika). Na taj način i moja posljednja 2 sata nastavne godine, uz prisustvovanje više savjetnice informatike, protekla su ugodno i bez ikakvih nelagodnosti. Uzimajući u obzir svoje iskustvo – preporučujem nastavnicima da ovu zatvorenu društvenu mrežu primjenjuju u svojoj nastavi.

Realizacija dva školska sata

Za prikaz organizacije nastavnog sata, ovim putem, poslužila sam se samo dijelovima koji osim klasičnih nastavnih sredstava i pomagala kao što su prezentacije u PowerPointu, radni listići sa zadatcima, računalo, LCD projektor, pisač, školska ploča, koriste društvenu mrežu Edmodo.

Glogster edu – pomoćnik u nastavi

dubravka_granulic

Dubravka Granulić

Hibridna nastava – zašto ne?

clip_image002Pripremajući se za nadolazeću školsku godinu, analiziram pažljivo proteklu. Poprilično sam odmorena i nedostaju mi školsko zvono, razgovori s kolegama u zbornici i dječja znatiželja, ali i sva ostala problematika koja ide uz prosvjetarski posao.

Listam svoj refleksni dnevnik koji sam vrlo pažljivo i detaljno vodila tijekom školske godine i odabirem projekte koje bih rado ponovila. Među njima je svakako onaj o sigurnosti na internetu, ali i uvođenje tehnologije u učioničku nastavu, iako sam i više nego svjesna činjenice da mi je i prošle godine to bilo ponekad teško s obzirom na tehničke i tehnološke nedostatke u mojoj školi.

Ipak, u kurikulum sam s posebnom pažnjom unijela pojam hibridna nastava, misleći pri tome na kombinaciju klasične nastave i one uz pomoć tehnologije, no podcrtala sam pojam Glogster EDU, jer je i meni i mojim učenicima drugo polugodište bilo potpuno ispunjeno zahvaljujući njemu.

Otkriće glogster edu

clip_image002[9]Glogster EDU je multimedijski alat 21. stoljeća u kojem učitelji i učenici mogu na vrlo kreativan način izrađivati postere o različitim temama i na njega ugraditi tekst, sliku, grafički dodatak, zvuk, pjesmu, video s interneta ili sa svog vlastitog računala i povezati određeni podatak s nekom drugom internetskom stranicom.

Otkrila sam ga sasvim slučajno nakon sudjelovanja na prvom TeachMeet Regional susretu profesora, nastavnika i učitelja u prosincu 2011. godine nakon što sam poslušala i pogledala izvrsno predavanje profesorice engleskog i njemačkog jezika iz XIV. gimnazije u Zagrebu, Arjane Blažić. U njemu je predstavila svoj originalni projekt Greetings from the world, a na svojim mrežnim stranicama ostavila je mnoštvo podataka i video podrške, da je bilo šteta ne pogledati sve.

Klik po klik, kolegičini Pozdravi iz svijeta odveli su me do Glogsterove stranice. Odmah nakon prve registracije i njezine potvrde, dobila sam svoj učiteljski kôd i mogućnost upisa svojih prvih 40 učenika te stvoriti razrede pa i napraviti svoje prve plakate. Nisam čekala ni trenutka. Tijekom nekoliko nastavnih sati u sljedećem tjednu u informatičkoj učionici održala sam svojim učenicima 8. razreda kratko predavanje, uvela ih u njihovu virtualnu učionicu i pokazala način rada. Moram priznati da su njihovi prvi uratci bili puno boljih od mojih pokušaja, a brzina kojom su svladali osnove dala mi je do znanja da imam posla s ozbiljno naprednijom zapping generacijom.

Od klika do projekta

Prva zajednička tema na kojoj su trebali raditi bila je izraditi svoj prvi plakat koji će predstaviti ostalim učenicima u razredu.

Odmah potom sinula im je ideja da bismo tako mogli predstaviti pročitanu knjigu. Zadovoljstvo je bilo još veće kada smo otkrili da im mogu zadati projekt u obliku vlastitog „gloga“ i objaviti ga svim učenicima u razredu. Nakon što oni kod kuće izrade svoj „glog“ ili virtualni poster, mogu ga pregledati i ocijeniti ili ga objaviti ostalim učenicima pa i cijelom timu Glogster EDU.

clip_image002[7]Po završetku rada na određenom projektu na svom učiteljskom prostoru s lakoćom mogu napraviti prezentaciju razrednih postera ili svakom pojedinom učeniku urediti prezentaciju svih njegovih postera.

Radost je bila još veća kada sam otkrila da sve njihove pojedinačne radove i prezentacije mogu jednim klikom ugraditi na naš wiki.

Vrlo skoro bila sam zasuta molbama učenika ostalih razreda da i njima otkrijem čari korištenja Glogstera pa sam uzimala u obzir samo one ozbiljne i vrijedne učenike jer mi je ostalo svega dvadesetak slobodnih mjesta u virtualnom razredu, a moja Premium licenca vrijedila je svega mjesec dana.

Biti ambasador glogster edu?

clip_image002[11]Razmišljala sam kako bi bilo lijepo raditi tako cijelu godinu i već su mi na pameti bili neki drugi projekti pa sam tražila način kako zadržati licencu. Na jednoj od stranica Glogster EDU pronašla sam i aplikaciju za ambasadora te stranice. Popunila sam ju sa zadrškom i ne baš u uvjerenju da odgovaram profilu Glogsterovog tima, no, na moje veliko iznenađenje, odgovor sam dobila nakon pet dana.

clip_image002[6]Tijekom trajanja dva mjeseca probne ambasadorske dozvole, trebala sam izraditi nekoliko zadataka. Njihovo ispunjenje značilo je godinu dana besplatnog korištenja Glogster radne ploče za 150 učenika s dodatnim mogućnostima kao što je interaktivna komunikacija s učenicima i promatranje učeničkog napredovanja. Zadatke sam riješila tijekom prvog mjeseca i objavila svoj uradak.

Sutradan me u elektronskom sandučiću dočekao poklon: priznanje Glogsterovog tima da sam s 27. 2. 2012. godine postala njihovim ambasadorom te sam dobila i produljenje ambasadorske dozvole do 20. 3. 2013.

Školska društvena mreža

clip_image002[13]Vrlo brzo stvorila sam četiri virtualna razreda i svim učenicima omogućila potpuno korištenje moje radne ploče, koja je sada bila puno bogatija i opremljenija, pa su i naši projekti bili sadržajni i kreativni. Osim toga, pronašli smo način uštede materijala i financija, a ipak smo stvarali i nizali postere na sve teme kojih smo se mogli sjetiti. Učenicima sam dozvolila da stvaraju svoje postere prema svojim željama, iako ih nisam ocjenjivala. U svakom trenutku mogla sam ući u učenički račun i promijeniti, izbrisati ili ispraviti pojedinosti na posteru koji je napravljen ili je još bio u fazi izrade.

Bez učiteljske autorizacije niti jedan poster nije mogao izaći iz učeničke radionice i biti prikazan javnosti. Naravno da nisam imala toliko vremena za pregledati sve njihove ideje, ali sam im uvijek dala do znanja da sam posjetila njihov račun ostavljajući im komentar ili poruku, a nekad sam im dodijelila i ocjenu. Bila je to naša školska društvena mreža koju smo dodatno proširili i na Facebook na stranici koju smo jednostavno nazvali Lektira i Glogster EDU.

Učenicu od povjerenja imenovala sam administratorom stranice pa smo zajedno krenule u edukaciju ostalih učenika. Istovremeno smo na Facebook stranici objavljivale najuspješnije radove učenika na Glogster EDU.

Osjećaj da mi se moji učenici mogu obratiti u svakom trenutku stvarao je u njima osjećaj sigurnosti i važnosti, a korištenje računala kod kuće postao je domaći uradak i zabava. Osim toga, nisu mogli reći da im je zadaća ostala kod kuće jer je meni, u svakom trenutku, bila dostupna. Mogla sam čak vidjeti i u koje su vrijeme izradili svoj poster.

S roditeljske strane stizale su same pohvale za korištenje ovog, ali i ostalih mrežnih alata koje smo ubrzo zatim počeli koristiti za izradu domaćih uradaka i učenja. Mnogi roditelji prestali su govoriti da se djeca na računalu samo igraju jer su shvatili važnost njegova korištenja u nastavnom procesu.

Glogster edu community star outreach

Do kraja školske godine imala sam na svom Glogster računu 22 napravljena postera, 20 objavljenih projekata, oko 1297 pregleda od strane učenika i 18 prezentacija o različitim clip_image002[15]temama, a učenici su izradili ukupno 637 postera.

Neke od njih mogu iskoristiti u sljedećoj godini kao nastavni materijal ili ih jednostavno mogu objaviti drugim učenicima koji na tom projektu još nisu radili. Mogućnosti su stvarno velike i želim ih iskoristiti u potpunosti.

A da me Glogsterov tim nije zaboravio svjedoči i poziv predstavnice za javnost Glogster EDU tima iz Bostona, gospođe Stephanie Lachman iz Sjedinjenih Američkih Država koja bi me rado intervjuirala putem elektroničke pošte. Radi se o projektu Glogster EDU Community Star Outreach u kojem svakoga tjedna objavljuju intervju s jednim ambasadorom Glogstera s ciljem da predstave javnosti sve pogodnosti ovog alata.

Njezina pitanja odnosila su se na moj učiteljski posao, na koji se način u hrvatskom obrazovnom sustavu uključuje tehnologija u nastavnom procesu, koje su osnovne razlike između hrvatskog i američkog obrazovnog sustava, koje vrste tehnologija koristim u nastavi kao i koje od njih moji učenici najviše vole i čemu se najviše veselim u sljedećoj školskoj godini.

Intervju bi se trebao naći na Glogsterovom blogu početkom rujna, a ja mu se jako veselim. Osim što sam potvrdila svoju pripadnost zajednici Glogsterovih ambasadora, predstavila sam i naš hrvatski školski sustav svjetskoj internetskoj družini koja će, nadam se, prepoznati naša nastojanja da od Lijepe naše zaista učinimo tehnološki naprednu zemlju.

clip_image002[17]clip_image020clip_image002[19]

Korisne poveznice:

Stranica za registraciju novih korisnika Glogster EDU
Profil Deene Kelly, Glogster ambasadorice
Stranica s dobrih idejama kako koristiti Glogster EDU
Mapa ambasadora Glogster EDU
Glogster EDU Video Tutorials

Nastava usmjerena na učenika

marina_mirkovic

Marina Mirković

Svaka bi suvremena nastava trebala biti usmjerena na učenike. U njoj je promijenjena uloga nastavnika iz predavača (kojega je zagovarala tradicionalna nastava) u organizatora, menadžera, mentora, instruktora i suradnika. Planiranje i programiranje odgoja i obrazovanja u školi stavlja se u kontekst kurikuluma uvažavajući sve njegove posebnosti. Važna je uporaba suvremenih medija koji su uključeni u nastavu.

Slika 1Slika 2
Slika 1. Učionica prošlosti                   Slika 2. Učionica budućnosti

Promijenjena uloga učenika iz pasivnog slušatelja i gledatelja u aktivnoga sudionika odgojno-obrazovnog procesa omogućuje učenicima da budu organizatori i realizatori takve nastave. Ciljevi su iskazani iz perspektive učenika pa je Slika 3jasno vidljivo što će učenici raditi i koje će kompetencije stjecati tijekom pojedinih aktivnosti. Važan je tjedni i dnevni raspored sati čija se uspješnost vidi u primjeni blok-sati i blok-nastave kako bi se dnevna raznolikost sadržaja svela na minimalnu mjeru.

Slika 3. Usporedba nastave usmjerene na nastavnika i nastave usmjerene na učenika

Tablica 1. Karakteristike tradicionalne i nastave usmjerene na učenika

tablica1

Takvoj nastavi pridonosi projektna nastava i projektno učenje pa je važno da se na nastavničkim fakultetima i u programima za cjeloživotno usavršavanje posebna pozornost posveti stjecanju kompetencija za organiziranje projektne nastave. Za nastavu u kojoj će svaki učenik biti aktivan pretpostavlja se izmjena socijalnih oblika koji zadržavaju učenikovu pažnju, ali i stvaraju ugodnu odgojno-obrazovnu klimu koja je poticaj za učenje, a proizlazi iz upravljanja razredom i stvaranjem razredne discipline.

Slika 4Vrednovanje kao važan dio odgojno-obrazovnog procesa ovdje zauzima značajno mjesto jer nudi povratne informacije na nastavu od strane svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa.

Slika 4. Model promjene

Alternativne škole

Alternativne škole primjeri su organiziranja nastave usmjerene na učenike. Montessori pedagogiju utemeljila je Maria Montessori. Montessori metoda ostvaruje se kroz nastavni plan i program koji se provodi uz pomoć posebno izrađenih didaktičkih materijala. Nije bit samo u usvajanju činjenica već se djeci pomaže da shvate pojave i pojmove jer tada dolaze do znanja. Da bi ovakav način rada postigao rezultate, miješaju se uzrasti u razrednim grupama. Starija djeca uče pomoći mlađoj djeci, a mlađa uče tražiti pomoć od starije djece. Materijali su u Montessori školama u potpunosti prilagođeni djeci i pomažu im da postanu neovisni o pomoći odraslih pa su tako stolice, stolovi i materijali prilagođeni dječjoj veličini, kako bi ih djeca mogla sama nositi i premještati. Učiteljice nastoje što manje poučavati, one pripremaju materijale i pokazuju kako se nešto koristi. Dosta se pozornosti posvećuje samostalnosti djece i samovrednovanju.

Utemeljitelj waldorfske pedagogije je Rudolf Steiner. Osnovna podloga waldorfske pedagogije je antropozofija – znanost o tijelu, duhu i duši te kao takva omogućuje bolje razumijevanje svega što se događa u waldorfskoj školi. U waldorfskoj se pedagogiji osjetila provlače kroz sva područja učenja jer se smatra da svi dojmovi koji dolaze preko osjetila jesu istiniti, lijepi i dobri. Učitelj ima ulogu osobe koja usmjerava i pomaže dječji razvoj i učenje. Učitelji imaju veliku slobodu u definiranju kurikuluma i strukture pojedinih predmeta. Tijekom 12 godina školovanja svi učenici su obuhvaćeni nekom vrstom umjetničke aktivnosti.

Značajka obje pedagogije jest zajednička suradnja roditelja i učitelja. Mnogi od roditelja sudjelovali su ne samo u osnivanju ovih škola, nego i danas sudjeluju u organizaciji rada škole, na stručnim konferencijama i predavanjima i mnogim drugim svečanostima.

Celestin Freinet svoj je koncept razvio u 20. stoljeću, no interes za njegove ideje javlja se tek nakon drugog svjetskog rata. Elementi Freinetove pedagogije su razredna samouprava u obliku suradnje, samostalnost u radu i učenju, učenje otkrivanjem u poticajnoj okolini.

Na temelju naznačenih okvirnih smjernica za školske programe učitelji u Freinetovim školama rade vlastite izvedbene programe, ali tek kada upoznaju djecu s kojom će Slika 5surađivati. U životu škole značajnu ulogu imaju učiteljevi i učenikovi tjedni planovi aktivnosti. Na kraju svakog tjedna učenik uz pomoć učitelja definira plan svojih aktivnosti za idući tjedan. Freinetova škola prestaje biti zatvorena i izolirana od svoje okoline; organiziraju se razni posjeti tvornicama, radionicama i gradilištima.

Slika 5. Prednosti koje donosi nastava usmjerena na učenika

Suvremene nastavne strategije

Važno je pitanje subjekta u nastavi prema kojemu se određuje primjena i tip nastavne strategije i metode. Njih treba primijeniti na kognitivno, afektivno i psihomotorno područje koje je važno za razvoj cjelokupne ljudske jedinke i ostSlika 6varenje njenog punog potencijala. Tradicionalna nastava usmjerena je uglavnom samo na kognitivno područje dok se ostala dva zanemaruju. Daleov stožac iskustva je polazište za izbor nastavnih metoda, didaktičkih strategija i nastavnih medija.

Slika 6. Metode nastave i učenja koje podržavaju učenje usmjereno na učenika

Informacijska tehnologija koristi se sve više u svakodnevnom životu pa je nužna njena primjena u nastavnom procesu. Uvođenje e-obrazovanja postaje tehnološki imperativ, poboljšava se poučavanje i učenje i razvijaju se navike cjeloživotnog učenja koje će učenike pratiti kroz daljnje školovanje, ali i na radnim mjestima. Središte online nastave je sustav Slika 7za upravljanje učenjem; za učenike i nastavnike on predstavlja virtualnu učionicu koja unosi nove moderne elemente učenja i poučavanja u odnosu na tradicionalnu klasičnu nastavu.

Slika 7. Računalna tehnologija omogućuje aktivnu ulogu učenika u školi i kod kuće pri učenju

Uloga nastavnika

Nastavnik mora utvrditi osnovna pravila kako bi se stvorila radna atmosfera za grupu, osigurati pozitivno okruženje za učenje. U razgovoru sa učenicima, mora utvrditi Slika 8individualne ciljeve učenja, pružiti svoje iskustvo i znanje kada se to od njega/nje traži. Nastavnik će u nastavnom procesu ukloniti barijere za učenje, pratiti vrijeme, razviti ključne kompetencije učenika postavljanjem otvorenih pitanja, pružati konstruktivnu povratnu informaciju.

Slika 8. Dijagram učenja

Osnova uspješnog rada je planiranje i priprema nastavnog procesa. Važno je istraživanje vlastite nastave radi unapređivanja odgojno-obrazovnog procesa i stvaranja ugodnog i poticajnog ozračja za učenike i nastavnike.

Svaki nastavnik u svom radu treba pokazati i razvijati svoj integritet, osobnu snagu, profesionalizam i sposobnost upravljanja. Primjenom novih nastavnih metoda i e-obrazovanja nastavnik kao menadžer ima više uloga: organizator, planer, voditelj, suradnik, pomagač, koordinator, dijagnostičar, terapeut i evaluator. Za uspješan rad, on mora biti osposobljen za nove načine rada, koristiti nove metode u nastavi, pokazati svoju kreativnost u učionici, ali i izvan nje. On mora razvijati osobnu profesionalnost kroz odgovorno usmjeravanje vlastitog profesionalnog razvoja u procesu cjeloživotnog učenja.

Važan je timski rad (poučavanje) s drugim učiteljima/nastavnicima i stručnim suradnicima koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu s istim učenicima, kao i suradnja s roditeljima i drugim socijalnim partnerima. Potrebno je razvijati nova partnerstva s tvrtkama u zajednici.

Nastavnik menadžer uključuje učenike u sve faze planiranja kako bi oni unaprijed znali koje se teme i kojeg dana obrađuju. Na nastavu učenici moraju Slika 9dolaziti pripremljeni, učiti putem rasprava i time više dobivati povratnu informaciju o svom znanju. Nastavnik vodi brigu o učenikovoj motivaciji, naglašava njegove jake strane, osigurava pomoć i podršku za dostizanje uspjeha.

Slika 9. Rezultati ankete, izvor “Večernji list”, 2. prosinca 2011. godine

Zaključak

Odabirom suvremenih didaktičkih strategija u ostvarivanju ciljeva odgoja, nastavniku se pruža mogućnost stvaranja raznih metodičkih scenarija kojima se postiže nova kvaliteta nastave, povećan interes i motivacija. Učenici se od pasivnih promatrača pretvaraju u aktivne i zainteresirane sudionike koji sudjeluju u pripremi, ostvarivanju i vrednovanju nastavnih situacija. Nastavnik i učenici stvaraju interaktivni i suradnički odnos. On se zasniva na konstruktivizmu, gdje učenik sam izgrađuje vlastito znanje na temelju prijašnjih iskustava i vlastitih mogućnosti. Primjena novih metoda pridonosi boljoj nastavi u kojoj je aktivnije sudjelovanje učenika, veći interes za nastavni predmet, bolja komunikacija i radna atmosfera.

E-obrazovanje je omogućilo dodatno poboljšanje nastavnog procesa gdje dominira učenik i njegove aktivnosti u online tečajevima uz mentorstvo nastavnika.

Nastavnik je učenicima stalni izvor motivacije za rad i učenje. U svom radu on održava učeničke interese, a istovremeno pomaže u stvaranju i razvijanju radnih navika kod učenika. On je nepresušni izvor znanja, ali i procjenitelj dometa znanja i ponašanja učenika.

Nastavi usmjerenoj na učenika pridonosi projektna nastava i projektno učenje. Promijenjena je uloga nastavnika iz predavača u organizatora, menadžera, mentora, instruktora i suradnika. Učenici postaju organizatori i realizatori takve nastave.

Literatura:

[1] E. Jensen, Super-nastava (Nastavne strategije za kvalitetnu školu i uspješno učenje), Educa, Zagreb, 2003.
[2] Milan Matijević, Diana Radovanović, Nastava usmjerena na učenika, Školske novine, Zagreb, 2011.
[3] Milan Matijević Alternativne škole: didaktičke i pedagoške koncepcije, Tipex, Zagreb, 2001.
[4] CARDS Project, Labour Market Reform and Workforce Development, 2008.
[5] http://www.waldorfska-skola.com/
[6] http://www.hrmdrustvo.hr/montessori_pedagogija.html

IKT kao alat u nastavi

Drugi dan skupa bio je organiziran kroz tri tematske cjeline, a prisutni su se opredjeljivali za ono predavanje u pojedinoj cjelini koje ih je najviše zanimalo. Predavanja su se uživo mogla pratiti putem LiveMeetinga te su snimljena kako bi bila dostupna za naknadno gledanje zainteresiranim učiteljima i nastavnicima. Tako smo, po cjelinama, mogli pratiti:

  1. IKT kao alat u nastavi
  2. Nove paradigme u IKT-u i podučavanju informatike i računalstva
  3. IKT u EU projektima

IKT kao alat u nastavi

OLYMPUS DIGITAL CAMERATematska cjelina IKT kao alat u nastavi bavila se tehnologijama koje su dostupne učiteljima i nastavnicima te njihovim mogućim primjenama u nastavnome procesu.

S automatiziranim postavljanjem Windowsa 7 u računalnoj učionici prisutne je upoznao Silvio Šagovac.

Office365 – prvi pogled na korisnike, njegove mogućnosti i načine suradnje predstavila je viša savjetnica Željka Knezović. Na našu veliku žalost, iako je hotel izvanredan, nismo imali sreće s internetom, tako da neke od vrlo korisnih stvari koje su bile u planu za pokazivanje, nije bilo moguće izvesti.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Najveću novost koju nam Microsoft najavljuje u vrlo bliskoj budućnosti – Windows 8, predstavio je Tomislav Tipurić.

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKinect – nova tehnologija, koja je trenutno među mladima poznata samo po vrhunskom uživanju koje im pruža prilikom igranja, pri čemu se za upravljanje avatarima, ali i uređajem, koristite svojim vlastitim tijelom, prošle godine dobila je svoju obrazovnu inačicu – Kinect u obrazovanju, s kojom su nas upoznali Marko Sever i Dominik Tomičević.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Tomislav Tipurić govorio je o Računalstvu u oblaku: kako preoblikovati obrazovanje koristeći zajednička sredstva.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na kraju dana predstavljeno je i nekoliko značajnih primjena suvremene tehnologije u nastavi. Tako je Toma Gvozdanović predstavio primjer iz prakse mogućnost korištenja programa otvorenog koda u nastavi iOLYMPUS DIGITAL CAMERAnformatike/računalstva.

O QR kodu i njegovoj mogućoj primjeni u nastavi govorila je Milena Knezović a o uporabi svima već poznatog alata – GeoGebre, ovaj put kao autorskog alata govorio je Šime Šuljić.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Dan je u ovome dijelu završen izvanrednim predavanjem Antonele Czwyk Marić, u kojemu su iznesena Iskustva i preporuke za uporabu videokonferencija u nastavi.

 

Najizraženije poteškoće i problemi s kojima se susrećemo u

nastavi jezika u gimnaziji

sonja_delimar

Sonja Delimar

(Izlaganje je održano u okviru ŽSV-a za hrvatski jezik Koprivničko-križevačke županije na zajedničkom stručnom skupu za osnovne škole, srednje škole i gimnazije 28. lipnja 2010. g. )

Sažetak

Kao što pokazuju rezultati školskog eseja na državnoj maturi, i gimnazije imaju problem s postizanjem ishoda iz Ispitnog kataloga koji se odnose na kompetenciju pismenosti. U ovom sam se izlaganju pokušala baviti uzrocima tih problema, analizirati tipične učeničke pogreške u pismenom izražavanju (na temelju triju školskih zadaća dvaju prvih razreda) i nakon zaključka ponuditi neka rješenja za poboljšanje učeničkih kompetencija pismenosti.

Ključne riječi: kompetencija pismenosti, dubinsko razumijevanje teksta, materinski jezik, čitanje lektire, nastava izražavanja, tipične jezične pogreške

Ispitni katalog i ishodi

Kao što pokazuju rezultati školskog eseja na državnoj maturi, i gimnazije imaju problem s postizanjem ishoda iz Ispitnog kataloga koji se odnose na kompetenciju pismenosti. Podsjetimo se najprije na tražene ishode.

Od pristupnika se očekuje da zna, tj. može:

  • sastaviti vezani tekst (uvod, razradba, zaključak),
  • strukturirano izlagati u zadanim veličinama (vrijeme, broj riječi itd.),
  • vladati jezičnom, pravopisnom i logičkom raščlambom,
  • ispravno pisati hrvatskim književnim jezikom (gramatička i pravopisna točnost),
  • povezano, jezgrovito, jasno i jezično pravilno sastaviti traženi pisani oblik,
  • smisleno, jasno, jezgrovito i stilski prikladno izložiti misli,
  • uredno i čitljivo pisati.

Kad bismo htjeli jednostavnije definirati ishode, mogli bismo reći da se od pristupnika traži da budu sposobni sastaviti jasan, logičan, pravopisno i gramatički korektan tekst određene duljine. Ali ako definiciju ishoda učinimo jednostavnom, time postizanje tog ishoda nismo učinili nimalo lakšim. Našim je učenicima postizanje kompetencije pismenosti najveći problem, a u svome ću izlaganju pokušati promišljati koji su tome uzroci i kako riješiti problem. Kao i kod ostalih problema koji su ukopani u svim razinama sustava, ni za ove ne postoje brza i laka rješenja, ali neka bismo mogli ponuditi. I još jedna napomena – razmišljajući o problemima koji su tema ovog izlaganja, i sama sam shvatila da u prevelikoj želji da svojim učenicima pružim sve, niz postupaka u svojoj nastavi izvodim krivo jer umjesto da pustim učenike da sami odrade neke misaone procese koji su uvjet dubljeg usijecanja spoznaja, većinu toga umjesto njih odradim sama. Ali, krenimo od početka.

Pismenost učenika – uzroci problema

Jedan od osnovnih uzroka problema s pismenošću svakako je usamljenost naše struke u skrbi za materinski jezik, odnosno u ostalim predmetima ne postoje katkad ni minimalni zahtjevi u pogledu jezične pravilnosti. I nije mi namjera nabacivati se drvljem i kamenjem na naše kolege profesore koji materinskim jezikom ne vladaju kako bi trebali. Svi mi znamo da izlaskom s fakulteta na kojem smo odslušali i položili brojne kolegije jezika nismo bili nikakvi jezični eksperti jer je to kompetencija koja se stječe dugogodišnjom praksom, a većina naših kolega profesora na svojim je fakultetima odslušala jedan ili dva kolegija materinskog jezika i nakon stjecanja diplome više ih nitko ne pita za njihove jezične kompetencije, sve je ostavljeno svijesti pojedinca. A sustav koji tako važne stvari ostavlja savjesti pojedinca, nije dobar sustav.

Sljedeći problem koji nas muči svakako je nepostojanje nacionalnog kurikula i neusklađenost planova i programa, zbog čega se događa da se gramatički sadržaji stranih jezika katkad usvajaju prije istih sadržaja u materinskom jeziku, i to tamo gdje za to nema metodičkog opravdanja. (Iz metodičkih razloga i specifičnosti načina učenja pojedinog stranog jezika takvo usklađivanje nije moguće dokraja provesti.)

Učenici u gimnaziju nerijetko dolaze s lošim jezičnim predznanjem, a njihova svijest o tome da znamo samo onoliko koliko možemo jezikom izraziti ili, Wittgensteinovim riječima, da su granice našega jezika ujedno i granice našega svijeta, redovito je vrlo nerazvijena. Ono aristokratsko poimanje smisla obrazovanja koje iznosi Michel de Montaigne u svom eseju O odgoju kad kaže da je tako ogavna svrha bavljenja knjigom kao što je dobitak nedostojna milosti i naklonosti Muza odavno je iščezlo iz našeg društva. (Vjerojatno je razlog taj što si ga nitko više ne može priuštiti, ali to nije tema ovog izlaganja.)

Mi odgajamo male pragmatičare koji u svakom trenutku žele znati zašto nešto moraju učiti i koja je neposredna i brza korist koju će izvući iz tog napora. A kako je razvijanje jezičnih kompetencija dugotrajan i naporan proces, teško nam je odgovoriti na njihovo pitanje. Naravno da ne možemo djetetu u osnovnoj školi reći: „Moraš učiti gramatiku i puno čitati na materinskom jeziku jer je to jedini način da stekneš samosvijest i slobodu u promišljanju svijeta.“ Radi se o apstraktnim kategorijama koje je čak i gimnazijskim maturantima teško razumjeti, ali mislim da je moguće to isto pokazati učenicima na primjerima. S gimnazijalcima je to svakako lakše jer postoji lektira koja bi im mogla učiniti zornom povezanost kompetentne upotrebe materinskoga jezika i procesa mišljenja i svoje ću izlaganje završiti ukazivanjem na jednu takvu lektiru.

Broj sati nastave

Nastavu jezika, tj. učenje gramatičkih pravila koja su u funkciji stjecanja kompetencije pismenosti, teže je provoditi od nastave književnosti jer su učenici uglavnom slabo motivirani i usađeno im je uvjerenje da je gramatika teška i dosadna.

Problem koji je u gimnazijskoj nastavi hrvatskog jezika (pa onda i u nastavi sadržaja vezanih uz stjecanje kompetencija izražavanja) najizraženiji, svakako je problem nedovoljnog broja sati predviđenog za ogromnu količinu sadržaja koji se moraju obraditi, a iz kojeg onda proizlazi nemogućnost da se sadržaji obrađuju na metodički primjeren način. Metodički primjeren način ovdje označava uzimanje u obzir mogućnosti učenika da gradivo usvajaju, i količinski i postupno, predviđanje aktivnosti da učenici gradivo prerade u skladu sa svojim prethodnim iskustvom, da ga provježbaju kako bi se utisnulo u njihovo što dublje pamćenje. I još – budući da živimo u takvom svijetu gdje se zaboravlja da je učenje naporan misaoni rad – od nas se očekuje da naši satovi budu i – zabavni. (Nije to baš zahtjev koji je iznjedrilo naše vrijeme, i Horacije je već preporučivao kao idealnu kombinaciju spoj korisnog i zabavnog, ali naše vrijeme taj zahtjev katkad dovodi do apsurda.) I onda kad si priuštimo poneki takav sat, na takvom se satu ne može istresti i obraditi puno činjenica, a naš nas program tjera upravo na takav način obrade gradiva, već smo u svojevrsnom zaostatku s obzirom na tu ogromnu količinu činjeničnog znanja koje bismo morali pružiti našim učenicima i prisiljeni smo u sljedećih nekoliko sati taj suludi i nehumani tempo istresanja činjenica pred učenike još ubrzati.

Stjecanje kompetencija pismenosti u okviru nastave Hrvatskog jezika svakako otežava hipertrofija sadržaja književnosti, književnopovijesnih podataka i književnoteorijskih definicija, koja ne ostavlja dovoljno vremena za bavljenje onim sadržajima koji te kompetencije pismenosti razvijaju – lektirom, odnosnom čitanjem na materinskom jeziku, koje je temelj stjecanja kompetencije pismenosti, izražavanjem (usmenim i pisanim) te učenjem gramatičkih pravila koja bi trebala biti u funkciji jasnog i logičnog izražavanja. Osim toga, iako je nama jasna povezanost tih sadržaja, našim učenicima očito nije – oni sve te sadržaje doživljavaju fragmentarno i međusobno nepovezano. To je lako ilustrirati ako spomenemo da nakon obrade određenih sadržaja pravopisa ili gramatike (bilo kojih – velikog i malog slova, pisanja stranih imena, sintakse prijedloga, mjesta zanaglasnica…) i intenzivnog vježbanja određenog jezičnog problema, naši učenici u provjeri tih sadržaja pokazuju relativno solidan rezultat, tj. dobivaju dobre ocjene, a već u prvoj zadaći koju pišu nakon toga griješe u primjeni istih tih pravila koja su za test iz gramatike usvojili. To pokazuje na kakvo ih funkcioniranje naš sustav obrazovanja navodi – oni stvari doživljavaju nepovezanim i naučene činjenice teško integriraju u višu razinu znanja kao što je primjena.

Prilagođavanje suvremenim zahtjevima

Naš zadatak razvijanja učeničkih kompetencija pismenosti sigurno nije olakšan tjeskobom koju izaziva spoznaja da naša znanja stalno zastarijevaju i da je nužno obnavljati ih suvremenijima. Loše bi bilo kad bi ta tjeskoba premašila onu razinu koja biva poticajna za bolju pripremu nastave i kad bi postala paralizirajuća. Mi moramo biti svjesni naše stvarnosti, a ona je takva da smo stalno prisiljeni pratiti naše učenike u informatičkoj pismenosti (jer oni su u tome bolji od nas, a mi ih samo pratimo) kako mi ne bismo ispali nepismeni u njima najdražem načinu komuniciranja. Osim toga, moramo pratiti suvremene metodičke spoznaje kako bi načini kojima prenosimo svoje znanje bili u skladu s razvojem te znanosti, a moramo se prilagođavati i novim udžbenicima.

Usmeno izražavanje i dubinsko čitanje teksta

Kompetencija pismenog izražavanja neodvojiva je od kompetencije usmenog izražavanja, a zbog velikog broja učenika u razredima svi jednostavno ne mogu dobiti priliku za usmeno izražavanje. Koliko god se mi svjesno nastojali prisiliti da im svima pružimo priliku da govore, znamo da se u praksi u većini razreda nametnu neki učenici koji govore više, a velika većina redovito ne sudjeluje u govorenju. A onda kad dobiju priliku progovoriti, ne znaju se izražavati jasno, logično i cjelovitim, artikuliranim, korektnim rečenicama.

Problem koji imamo s pismenim izražavanjem samo je rezultat sve manje sposobnosti učenika da čitaju s dubinskim razumijevanjem slojevitije tekstove koji ne nude samo površnu razinu informacije, a taj je problem sve prisutniji u cijelom informatiziranom svijetu. Taj problem proizlazi iz opće ugroženosti jezika kao čuvara logike i misli u promijenjenom svijetu – i srednjoškolci i studenti uče iz materijala dostupnih na internetskim forumima koji i najsloženije sadržaje (filozofske rasprave) nude u plošnom obliku u kojem postoji samo gola informacija svedena na natuknice, bez ikakvog procesa promišljanja koji bi za posljedicu imao stvarno razumijevanje. Cijeli sustav koji nas okružuje potiče kampanjsko učenje, pronalaženje kratica, sažetaka i načina koji zaobilaze dubinsko čitanje i promišljanje sadržaja.

U takvom izmijenjenom svijetu i mi, nastavnici, posustajemo u inzistiranju na tradicionalnim načinima pisanoga izražavanja, idemo na ruku učenicima i prilagođavamo se duhu vremena i njihovu strpljenju – sažimamo, kratimo, kopiramo i isto tako plošne informacije prosljeđujemo našim učenicima, često nesvjesni da ih pritom zakidamo za procese mišljenja koji bi znanje koje im pokušavamo prenijeti učinili promišljenim, prerađenim i trajnim. Pa i naši udžbenici (koje biramo jer primjećujemo da odgovaraju načinu razmišljanja naših učenika – i time taj način razmišljanja činimo normom i zatvaramo krug) sve više sadrže gotove preglede, tablice, sažetke koje je umjesto učenika osmislio netko drugi.

Razina pismenosti u svijetu i kod nas – dva primjera

O problemu slabe učeničke pismenosti sve se više govori i na globalnoj razini. Nedavno smo u novinskom članku mogli čitati o zabrinutosti stručnjaka jer britanski tinejdžeri u svom svakodnevnom govoru koriste tek oko 800 riječi i postoji bojazan da oni neće biti sposobni obavljati svoje buduće radne zadatke. Njihov sleng nazvan je teenspeek prema Orwellovu newspeaku ( U 1984., reducirani jezik koji nastaje po nalogu Partije i totalitarnog sustava koji nastoji kontrolirati mišljenje pojedinca i spriječiti misaoni zločin, najtežu vrstu zločina u tom društvu, reducirajući mišljenje pojedinca reduciranjem jezika koji pojedinac smije koristiti), a pretpostavlja se da je rezultat suvremene komunikacije (Facebook, MySpace, različiti blogovi, forumi, mejlovi ili SMS). Kod naših gimnazijalaca ne primjećujemo takvu drastičnu redukciju leksika, oni puno toga razumiju i znaju, ali često ne znaju dubinski čitati tekst i izražavati se jasno složenijim rečenicama. Na planu leksika uočavamo da sve češće ne razumiju riječi standardnog hrvatskog jezika koje se pojavljuju u lektirnim djelima (npr. hrom, gord, jaram, kobac), ali to je stvar vremenske raslojenosti leksika – te se riječi u svakodnevnoj komunikaciji više ne upotrebljavaju, a književna djela u kojima se pojavljuju oni ne čitaju.

Osim na globalnoj razini, veliki problem u shvaćanju kompetencije pismenosti, možemo iščitati i iz jednog nedavnog, medijski razvikanog, lokalnog (hrvatskog) slučaja – slučaja programa koji je predao pretendent na funkciju intendanta HNK-a u Splitu. Iz tog je slučaja potpuno očigledno da živimo u društvu u kojem nije sramota biti nepismen, u kojem nije nemoguće očitovati svoju nepismenost i nekompetenciju i proći određene demokratske institucije natječući se za najviše kulturne funkcije, a očito je i da ne postoji ni minimalna svijest o tome da bi čovjek koji je nepismen, prije objavljivanja teksta, morao zamoliti nekog pismenog da mu ga lektorira i sredi.

Uloga osnovne škole i utjecaj suvremenih medija na pismenost

Jasno je, dakle, da postoji golemi zajednički problem osnovnih i srednjih škola – borba s temeljnom nepismenošću. Mi smo, u gimnazijama, svjesni neizmjerne važnosti profesora hrvatskoga jezika u osnovnim školama i beskrajno smo im zahvalni kad nam dođu učenici koji su dobro svladali osnove pismenosti. To su uglavnom učenici koji su u osnovnim školama bili upućivani na natjecanja u poznavanju hrvatskog jezika i ovom bismo prilikom htjeli uputiti apel nastavnicima osnovnih škola da koliko je moguće više učenika uključuju u pripreme za ta natjecanja. S takvim je učenicima poslije puno lakše raditi i ostvariti sve očekivane ishode i kompetencije. Nekako nam se u toj situaciji za nastavnika koji se sam protiv svih bori s tom temeljnom (ne)pismenošću najlogičnije nameće metafora Don Quijoteai kao borca unaprijed osuđena na neuspjeh u borbi za ideale pismenosti, ali i kao podsjetnik na stalnu potrebu promišljanja vlastite perspektive – takav nastavnik mora znati koji su problemi pred njim, iz čega oni proizlaze i kako ih rješavati – inače riskira da ispadne smiješan u očima svojih učenika. A oni učenici kod kojih je nastavnik materinskog jezika bio neuspješan u razvijanju tih temeljnih znanja, kad dođu na višu razinu obrazovanja i shvate gdje su, povlače se u sebe i razvijaju zaštitnu odbojnost prema predmetu.

Kad bismo htjeli detektirati osnovne uzroke učeničke nepismenosti, morali bismo krenuti od toga da učenici čitaju sve manje tekstova pisanih primjerenim standardnim jezikom (utjecaj novih medija – internet, SMS, blogovi, forumi – bez ikakve lekture.) Taj omjer kontroliranih/lektoriranih i nelektoriranih tekstova s kojima naši učenici dolaze u doticaj svake godine drastično se povećava na štetu ovih prvih. Kad, na primjer, u prvom razredu učenicima zadamo zadaću da sastave svoju malu antologiju omiljenih lirskih tekstova, danas nam nose uglavnom anonimne pjesme s anonimnih blogova, upitne estetske vrijednosti. Prije samo nekoliko godina većinu autora činili su Cesarić, Tadijanović, Ivanišević i ostali autori koje su učenici upoznali u osnovnoj školi.

Suvremeni mediji utječu na razvoj mentalnog sklopa naših učenika. Budući da ti mediji forsiraju vizualni doživlja, učenici ne znaju čitati s razumijevanjem i izražavati se jasno i logično; oni su fokusirani na slike, sažetke, površne informacije. Oni ne razumiju tekst koji nije pisan samo s namjerom da pruži golu informaciju jer takve tekstove ni ne čitaju. Dok smo mi, koji smo odrastali bez interneta, čitali kako bismo došli do određenih spoznaja o svijetu i sebi samima (usput smo se navukli i na traženje užitka u tekstu), oni nemaju potrebu čitati radi nalaženja spoznaja jer su njima spoznaje preko suvremenih medija dostupne na toj plošnoj razini, kao gole informacije. Samo rijetki od naših učenika vole čitati, a lektiru koja se bazira na djelima koje po programu moramo interpretirati, voli malo tko ili nitko.

Iz svega rečenog jasno je da je za stanje pismenosti gimnazijalaca, kao i svih drugih učenika, kriv cijeli sustav, a odgovorni za njihov uspjeh u postizanju kompetencija pismenosti smo samo mi. Takva raspodjela svakako nije nimalo pravedna, ali mi od svoje odgovornosti ne možemo pobjeći. Ako jedan učenik u procesu školovanja u idealnom slučaju promijeni 3 nastavnika/nastavnice hrvatskog jezika, onda je jasno da je svaki od njih na njemu ostavio golemi trag.

Analiza školskih zadaća

Za ilustraciju tipičnih učeničkih pogrešaka poslužila sam se analizama triju školskih zadaća dvaju prvih razreda kojima sam predavala ove godine (interpretativni školski eseji na temu ulomaka iz Ispovijesti sv. Augustina, O odgoju Michela de Montaignea, Stare pjesme i Djevojčici mjesto igračke A. G. Matoša, Držićeva Skupa te Sofoklove Antigone).

Pogreške sam pokušala klasificirati na:

  1. očekivane pogreške – koje su posljedica dijalekta i
  2. ostale tipične pogreške na

      a/ pravopisnoj, fonološkoj i morfonološkoj razini,
      b/ morfološkoj razini,
      c/ sintaktičkoj razini i
      d/ leksičkoj razini.

Tu dolazimo do još jednog problema u pristupu tim njihovim pogreškama u zadaćama – pojedine razine prema programu sustavno se obrađuju u različitim razredima, svake godine viša gramatička razina, a naši se učenici u vezanom i strukturiranom tekstu susreću sa svim jezičnim razinama odjednom. Ako ne želimo pustiti da se njihove pogreške ukorijene, moramo od samog početka gimnazijskog obrazovanja obraćati pozornost na sve vrste njihovih pogrešaka i pokušavati ih osvijestiti i ispraviti.

Iz svega dosad rečenoga proizlazi da učenicima nedostaje čitanje i prostor za pisano izražavanje – i mi često tražimo da pišu u natuknicama, da odgovaraju na pitanja zaokružujući ponuđeno ili dopunjujući rečenicu samo informacijom. Treba im ponuditi lektiru koju će čitati i treba inzistirati na tome da sami sastavljaju rečenice. Promjenom očekivanih kompetencija (dosad je izražavanje bilo u funkciji realizacije i dopunjavanja programa književnosti) mora se promijeniti i odnos prema nastavi izražavanja – ona treba dobiti važnije mjesto.

Da su problemi s jezičnim kompetencijama u školama postojali i puno prije, jasno je iz citata jednog profesora klasične filologije koji je još u 19. st. napisao sljedeće: „Sve u svemu: gimnazija se do sada propušta baviti prvim i najbližim predmetom od kojeg počinje pravo obrazovanje: materinskim jezikom; zato joj nedostaje plodno tlo za sva ostala obrazovna nastojanja.“ Profesor klasične filologije bio je istovremeno i pjesnik i jedan od najvećih filozofa – Friedrich Nietzsche. (Citat je preuzet iz knjige Konrada Paula Liessmanna Teorija neobrazovanosti.)

Kako dalje?

Prijedlozi rješenja koja nam se nameću nakon ove analize bili bi:

  • povećati broj sati Hrvatskog jezika u nastavi,
  • pridobiti učenike lektirom koju će voljeti,
  • povećati mogućnost učeničkog usmenog izražavanja (kratka izlaganja, raspravljanje, interpretativno čitanje…),
  • inzistirati na temeljima pismenosti,
  • dogovoriti (barem pokušati) zajedničke kriterije vrednovanja učeničkih postignuća,
  • biti jasni i dosljedni u primjenjivanju kriterija,
  • biti kreativni u širenju svijesti učenika o važnosti jezika u procesu razvoja mišljenja.

U taj pokušaj kreativnosti uklopilo bi se nastojanje da našim učenicima pružimo spoznaje na neočekivan način. Oni svakako od nas očekuju da tvrdimo da moraju bogatiti svoj rječnik, da moraju čitati na materinskom jeziku i da moraju učiti gramatička pravila kako bi ih mogli funkcionalno primijeniti i uklopiti u svoje kompetencije pismenosti. Ali, ako im ponudimo lektiru o kojoj je već bilo riječi, grubu antiutopiju Georgea Orwella, 1984., koja govori o tome kako totalitarni sustav nastoji kontrolirati mišljenje pojedinca najprije reducirajući mu jezik, pa kad pročitaju ovakav ulomak: „Novozbor se doista razlikovao od većine drugih jezika po tome što mu je rječnik svake godine postajao sve manji umjesto sve veći. Svaka je redukcija bila dobitak, jer što je manje bilo područje izbora, to je manja bila napast da se razmišlja”, to bi moglo djelovati puno snažnije na razvijanje svijesti naših gimnazijalaca o povezanosti jezika i procesa mišljenja od svih naših morate. Jer, naši gimnazijalci najviše vole kad im priznamo da su misleća bića i kad im priznamo ravnopravnost u procesu promišljanja i tumačenja svijeta.

Sonja Delimar, prof. hrvatskog jezika i književnosti
Gimnazija „Fran Galović“ Koprivnica

Latvijski projekt – Digitalne nastavne pripreme u OneNoteu

zane_matesovica

Zane Matesoviča

U okviru Microsoftovog programa „Partners in Learning“ u Latviji je pokrenut zanimljiv projekt „Digital lesson plans in OneNote“ – Digitalne pripreme za nastavu u OneNoteu.

slika1

Ciljevi projekta bili su prepoznati i podržati aktivne i nadarene učitelje koji koriste mogućnosti informacijske tehnologije za razvoj inovativnih i kreativnih nastavnih materijala i koji su to iskustvo spremni podijeliti sa svojim kolegama. Projekt ne samo da je pridonio razvoju suvremenih metoda poučavanja, nego je potaknuo stručnu suradnju i komuniciranje između učitelja i nastavnika te bolje međusobno razumijevanje između nastavnika i učenika.

Projekt je pokrenut u travnju 2010., a u njemu je sudjelovalo 15 nastavnika iz različitih škola. Završna radionica održana je 25. studenog uz razmjenu iskustva i podjelu diploma/potvrda.

Na početku projekta svi su sudionici prošli dvodnevni seminar o korištenju programa OneNote tijekom kojeg su naučili kako samostalno stvarati bilješke i radne planove, osmišljavati predloške za pripreme, objavljivati i dijeliti onenote1bilješke. Nakon tog su seminara podijeljeni u timove i dobili su zadatak osmisliti i napraviti pripreme za nastavu. Vođe timova bili su zaduženi da članove potaknu, ohrabre i pomognu im u ostvarivanju zadataka. Učitelji su napravili suvremene nastavne pripreme za deset različitih nastavnih predmeta korištenjem okruženja OneNoteovog programa.

Ovim projektom stvoreno je puno više od samog skupa digitalnih nastavnih priprema. Sudionici projekta stvorili su novi, potpuno drugačiji pristup učiteljskom pripremanju za nastavu. Korištenjem OneNoteovog okruženja učitelji mogu na jednom mjestu imati planove, pripreme, prezentacije, bilješke, obrazovne sadržaje, kriterije za ocjenjivanje itd. Na taj način sami stvaraju digitalni metodički priručnik koji je u potpunosti prilagođen njihovim potrebama te jednostavno djeljiv i prenosiv.

Digitalni nastavni materijali pripremljeni su za biologiju, prirodoslovlje, fiziku, geografiju, latvijski jezik i književnost, engleski jezik, matematiku, informatiku, ekonomiju, društvene znanosti i likovnu umjetnost.

Rezultati projekta bit će dostupni učiteljima u okviru lokalnog slika2portala za inovativne učitelje www.skolotajs.lv. Vjerujemo da će ti materijali poslužiti kao primjeri dobre prakse ostalim učiteljima te ih potaknuti da postojeće materijale prilagode svojim potrebama i naprave nove pomoću programa OneNote.

Jedan od sudionika projekta, ravnatelj i nastavnik informatike u srednjoj školi Auce, Frīdis Sarcevičs, rekao je: „To je bio vrlo zanimljiv i vrijedan projekt. U programu OneNote možete kombinirati zajedno vrlo raznolike i različite sadržaje, na jednostavan način stvarati, obnavljati i koristiti svoje prezentacije. Svi materijali mogu biti spremljeni online, tako da nastavnik nije vezan za određeno mjesto ili računalo. Uz sve to OneNote se jednostavno usklađuje s interaktivnom bijelom pločom. Microsoft OneNote je jedan od najuspješnijih programa trenutačno dostupnih, primjeren je za rad u razredu, za razliku od mnogih drugih programa koji ne pružaju takve mogućnosti.“

Mogućnosti OneNotea koje su sudionicima bile vrlo korisne i zanimljive, a da ih nisu ranije koristili su:

  • može se napraviti prava digitalna bilježnica u koju se „ubacuju” različite vrste datoteka,
  • može se napraviti priprema za nastavu koja sadrži prezentacije, tekstove, slike, zvučne i videozapise, poveznice itd.
  • onenote2jednostavan je za korištenje uz interaktivnu bijelu ploču (popis sadržaja, alati za crtanje…),
  • jednostavno kopiranje dijelova zaslona (screen clipping),
  • korištenje i snimanje zvučnih i videozapisa izravno na OneNote stranice (potrebni su mikrofon i mrežna kamera).

Na ovim stranicama pogledajte blog jednog sudionika projekta.

Pogledajte i nekoliko primjera priprema za nastavu napravljenih u ovom projektu:

Pogledajte fotoalbum na sljedećoj stranici.