Čitanje, mozak, tehnologija

Aleksandra Rožič

Sažetak

Čitanje je kroz povijest imalo različite značaje, utjecalo je na razvoj društva i obrnuto, društvo i vrijeme odražavali su se u čitanju. Članak sažima nekoliko teorijskih polazišta o čitanju, mozgu i istraživanjima koja se bave čitanjem u odnosu na učenike, medije i mozak. Cilj je istaknuti problem, sagledati ga iz različitih točaka gledišta i potaknuti na razmišljanje o rješenjima koja se odnose na čitanje u suvremenom društvu kod djece i adolescenata. Čitateljske aktivnosti prolazile su kroz razne procese, prilagođavale se društvenom kontekstu, što će vjerojatno nastaviti i ubuduće, a drugi ih mediji nisu prevladali, pojavljuju se samo novi načini čitanja.

Ključne riječi: čitanje, tehnologija, mozak, mediji, poticaji za čitanje.

„Tisućama godina nakon izuma pisma, čitanje je i dalje kontroverzan koncept koji uzrokuje zabrinutost. Proturječna stajališta, među kojima se nakon 1960. ističu razočaranje pismenošću i sumnje u njezinu budućnost, postaju sve polariziranija“ (Furedi, 2017). U nastavničkoj i knjižničarskog zajednici također smo često zabrinuti i tražimo nove načine da privučemo čitatelje, jer vjerujemo da je pomno čitanje temelj mnogih drugih aktivnosti kao što su učenje, razmišljanje, kritičko mišljenje, razgovor, rasprava… Istovremeno se pitamo i brinemo kakav utjecaj imaju nove tehnologije na sadašnje generacije djece, na njihov razvoj, na mozak, na učenje, čitanje.

Motivacija za čitanjem opada s dobi učenika (Tancing, 2014), što nije ništa novo, jer u tom razdoblju tinejdžeri imaju druga zanimanja, počinju se osamostaljivati i istraživati svijet oko sebe. Zainteresirani su za mnoge stvari, znatiželjni su, imaju puno popodnevnih obveza, treninzi postaju intenzivniji, u školi je više gradiva, učenja, žele se suprotstaviti autoritetu, roditeljima, nastavnicima. Međutim, mnogi su se čitatelji vratili nakon tog razdoblja jer su ipak u djetinjstvu, do 12. godine, bili u kontaktu s knjigom, usvojili obrasce čitanja, učvrstili tehniku čitanja i uživali u čitanju. Slično tome, Pečjak, S. i Gradišar, A. (2002) smatraju da čitanje postaje problem kada postane sredstvo učenja, kada se niz drugih aktivnosti počinje natjecati s čitanjem te kada se u vezi s čitanjem nagomilaju loša iskustva.

U moderno se doba knjiga, pored navedenog, bori za pažnju djece, tinejdžera i odraslih s novim tehnologijama koje su uvijek dostupne i nude brojne mogućnosti, utječu na emocije, misli. Pojavljuju se brojni negativni utjecaji, lažne vijesti, manje je pomnog čitanja, a puno „čitamo“ – prelijećemo preko stranica. Naš je mozak vješt u multitaskingu, no ima poteškoća s pomnim čitanjem i razmišljanjem. Karmen Erjavec (2015) u članku sažima da mnogi znanstvenici definiraju suvremeno djetinjstvo kao „medijski proslijeđeno“ i da djeca provode previše vremena s medijima umjesto u čitanju i drugim kreativnim aktivnostima. Godine 2011. provedeno je istraživanje (Erjavec, 2015) o konzumaciji medija u vezi s čitanjem među slovenskom djecom u dobi od 6 do 12 godina. Provedena je anketa i polustrukturirani vođeni intervjui. Istraživanje je pokazalo da djeca u prosjeku provode 2,3 sata dnevno gledajući televiziju, 1,2 sata dnevno igrajući se na računalu ili igraćim konzolama, 40 minuta dnevno slušajući radio, jedan sat tjedno na internetu, 15 minuta dnevno čitajući knjige te 20 minuta tjedno čitajući časopise. Također se pokazalo da čitanje knjiga opada s dobi, a povećava se upotreba medija već kod djece do 12 godina. Dječaci su rekli „da radije igraju igre na konzolama i/ili na mreži, umjesto da čitaju, jer im je to zanimljivije ili manje dosadno, jer se nešto događa i zato što zahtijeva manje napora“ (Ibid. 2015).

Čitanje mozgu nije urođeno, kao što je učenje govora ili hodanja; pojavilo se kasnije u evoluciji. Vjerojatno se počelo pojavljivati prije ne više od šest tisućljeća (Armstrong, 2015, 44), mozak se ne bavi čitanjem dovoljno dugo da bi se razvile posebne živčane mreže, kao što Tancing (2014) kaže: „Učenje čitanja i računanja nije dio naše genetske opreme“. Međutim, mozak je plastičan i stalno se mijenja i prilagođava. „Čitanje se stoga temelji na preuređivanju postojećih živčanih mreža. To je iznenađujuća sposobnost mozga da se preuredi, da nauči nešto novo“ (ibid.). Tancing (ibid.) navodi da se učenje čitanja temelji na prepoznavanju oblika (vizualno polje oblika riječi) i na vezama tih prepoznatih oblika s drugim poljima uključenih u slušni i apstraktni semantički prikaz. Sustav vidnog polja oblika riječi u prošlosti je bio namijenjen prepoznavanju predmeta, oblika i lica, a tijekom tisućljeća naučio je prepoznavati riječi. Čitanje je vrlo zahtjevna aktivnost jer „mozak mora fonetski i grafički povezane jedinice (foneme i grafeme) prevesti u formalne strukture (morfeme) s određenom semantičkom vrijednošću. Čitanje nastaje kad mozak stekne sposobnost takvoga prevođenja“ (Armstrong, 2015).

Razne studije pokazuju da se mozak mijenja kada se bavi određenom aktivnošću (Armstrong, 2015, 58). U studiji londonskih taksista, snimanje mozga pokazalo je da što se više godina bave tim poslom, to je stražnji dio hipokampusa – koji je povezan s orijentacijom, navigacijom – veći (Spitzer, 2016). Stoga se pitamo javljaju li se promjene i u mozgu današnje djece i adolescenata, jer su vrlo izloženi zaslonskim medijima. Čitanje jača, razvija određene veze u mozgu, nove neuronske puteve, razvija razmišljanje, jer ako nemaju određeno znanje i informacije koje stječu čitanjem, ne mogu misliti, ne mogu ih povezati.

Za potrebe projekta OBJEM, 2019. godine provedeno je mjerenje kompetencija vezanih uz čitalačku pismenost kod 2710 učenika i 222 nastavnika u osnovnih škola. Pokazalo se da u 1. razdoblju obrazovanja (1. – 3. razred osnovne škole) jako uživaju u čitanju (aritmetička sredina 4,22 od 5), u 2. RO-u manje (4. – 6. razred osnovne škole, 3,69), dok je pad još veći u 3. RO-u (7. – 9. razred osnovne škole, 3,18). Zanimljivo je da postoji odstupanje u odgovorima nastavnika koji procjenjuju da učenici uživaju u čitanju s prosječnom ocjenom 2,85, što je znatno niže od one koju su dali sami učenici. Učenici vole govoriti o onome što su pročitali, jer je prosječna ocjena (3,40 od 5), kao i stavka da sami odaberu što će pročitati, visoko ocijenjena (1. RO – 4,33, 2. RO – 4,01 i 3. RO – 3,90).

To su podaci koji nam govore da učenici, unatoč svemu, ipak uživaju u čitanju, možda i više nego što mislimo, te da vole sami odlučiti što će čitati. To treba biti temelj na kom će se graditi, potaknuti ih da uzmu knjigu u ruke ili čitaju poučne tekstove. Dobro je pobrinuti se za okruženje bez distrakcija, da mogu čitati s razumijevanjem i razgovarati o pročitanome. Primjećujemo da učenici trebaju poticaj da uzmu knjigu u ruke, a ispostavilo se da mnogi uživaju u tome. Tome mogu pridonijeti razne poticajne kampanje, ali one moraju biti na razini cijele škole ili povezane s određenim predmetima, nastavnicima. Da učenici steknu dojam da je čitanje također važno i ravnatelju, nastavniku tjelesne i zdravstvene kulture… Vrlo dobar odziv imala je aktivnost „Pogodi tko to čita“, u kojoj smo svakog mjeseca fotografirali učitelja ili bilo kojeg drugog stručnog suradnika koji je prekrio lice knjigom, a zatim su učenici pokušavali pogoditi tko se skrivao iza knjige. Slika je bila izložena u glavnom hodniku, a pored nje je bila kutija u koju su ubacivali ime osobe. Naravno, na kraju mjeseca uslijedilo je izvlačenje pobjednika i dodjela nagrada. Zanimljivo je da se značajno povećala potražnja za knjigom koja je bila izložena. Više učenika željelo ju je pročitati, a aktivnost je privukla i učenike viših razreda. Učenici također vole zajedničko čitanje naglas, pa smo zajedno čitali knjigu za čitateljsku značku. Vrlo je dobar poticaj i kada dolaze u knjižnicu s nastavnicima, posude knjige, odrede datum te zatim razgovaraju o njima u razredu. Dakle, projekti na razini razreda ili na razini škole mogu pružiti značajan doprinos čitanju. Međutim, poticaj je potreban sve vrijeme i naš je posao ustrajati.

Slika 1. Pogodi tko to čita

Kroz povijest se čitanje doista mijenjalo od glasnog čitanja grčkih filozofa do individualnog, strastvenog ili kritičkog čitanja, a u novije vrijeme priključuje se i digitalno čitanje, prelijetanje i, kako kaže Kovač (2020): „prelijetanje postaje problematično samo ako potisne druge, pomnije načine čitanja koji produbljuju i šire naš rječnik i uče nas analitički razmišljati i imati kritički stav prema medijskim manipulacijama i populističkim zamagljivanjima“. Dakle, unatoč svemu, čitanje i dalje opstaje i još uvijek ima važno mjesto u društvu i učenju. Kao i u prošlosti, vjerojatno će se i u budućnosti mijenjati načini, svrhe, vrste čitanja, ali ne treba brinuti da će ga drugi mediji istisnuti.

Literatura

1. Armstrong, P. B. (2015). Kako se literatura igra z možgani. Ljubljana: Znanstvena založba Filozofske fakultete.
2. Carr, N. (2011). Plitvine. Ljubljana: Cankarjeva založba.
3. Čater,M. (2019). Branje in možgani. eSinapsa. http://www.sinapsa.org/eSinapsa/clanki/240/branje_in_mozgani (23.3.2021)
4. Erjavec, K. (2015).Medijska potrošnja in branje knjig pri slovenskih otrocih. Otrok in knjiga, 41 (89), 36–47.
5. Furedi, F. (2017) Moč branja. Ljubljana: UMco.
6. Kovač, M. (2020). Berem, da se poberem. Ljubljana: Mladinska knjiga.
7. Kropp P. (2000). Vzgajanje bralca. Tržič: Učila.
8. Pečjak, S. in Gradišar, A. (2002). Bralne učne strategije. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
9. Skupni povzetek začetnega zajema podatkov projekta OBJEM – merjenje kompetenc za osnovne šole (Interno gradivo projekta OBJEM)
10. Spitzer, M. (2016). Digitalna demenca: kako spravljamo sebe in svoje otroke ob pamet. Celovec: Mohorjeva.
11. Tancing, S. (2014). Kako branje spreminja možgane in kaj izgubimo, če pisanje nadomestimo s tipkanjem? Sodobni pristopi poučevanja prihajajočih generacij. http://eduvision.si/Content/Docs/Zbornik%20prispevkov%20EDUvision%202014.pdf (20.3.2021)

Proljetno Uskrsni Pogled

Broj 101, ožujak 2018.
ISSN 1848-2171

Ovaj broj Pogleda pun je primjera dobre prakse, istraživanja, metoda i oblika što su nam pripremili aktivni i marljivi autorice i autori, a vjerujemo da će i vama biti zanimljivo čitati što se sve događalo u njihovim školama i van škole.

Pokazatelj kvalitete obrazovnog rada je dobra suradnja roditelja i škole. U ovom broju pročitajte koje je istraživanje provela Suzana Rajgl Zidar kako bi se postigao bolji standard u njihovoj školi. Više…

U Osnovnoj školi Glazija proveli su samovrednovanje i rezultati će im pomoći u utvrđivanju kriterija za praćenje inovativnih metoda rada za rad s učenicima s posebnim potrebama, kaže Aleksandra Lampret Senčič. Više…

Živimo u modernom svijetu gdje su međuljudski odnosi manje poštuju, a norme poštovanja su različite. Simona Kocbek nas upoznava kako se u njezinoj školi grade multigeneracijski odnosi pomoću različitih druženja. Više…

U svojem članku Tadeja Bogdan govori kako je važno da djeca nauče kako su ljudi živjeli u prošlosti te o povijesnim promjenama u društvu i svijetu. Više… 
Također, sudjelovala je u 32. državnom festivalu Turizmu pomaga lastna glava te nas provela lijepom susjednom Slovenijom kako bi upoznali glavne atrakcije .

Anuša Ajster piše kako svaki mjesec upoznaje učenike s tradicionalnom slovenskom hranom i mjesečno im priprema jedan obrok. Svoju nastavu je začinila sljedećim začinima: zanimljivo, atraktivno i poučno. Više…

Alenka Trifković upoznaje nas koje kompetencije nastavnik treba razviti za kvalitetan rad s Romima te kako škola može biti važan zaštitni faktor i dati im priliku, vrijeme i sigurnost da se izraze. Više…

Razvoj mozga od najranijih godina do adolescencije razvija se munjevitom brzinom. Nives Cegledi nam je ispričala o razvoju, funkcionalnostima i kako neobično ponašanje kod adolescenata možemo umjesto hormona objasniti fizičkim promjenama u njihovom mozgu te tako razumjeti i prilagoditi nastavu za postizanje veće motivacije i uspješnije učenje. Više…

Bolja motivacija učenika, zanimljivost zadataka i obogaćivanje učenja, Franja Simčič koristi didaktičke alata za učenje i proučavanje okoliša kako bi se promicalo istraživanje i razvoj prirodnih znanosti. Više…

Učitelji svakodnevno u svojem radu susreću se s djecom s poremećajima u ponašanju. Florjana Borštnik-Rajer nam je u članku predstavila svoje iskustvo s izrazitom agresivnim djetetom. Više…

Učiteljica Urška Tičar ove školske godine je odlučila poučavati i ponavljati gradivo pomoću računala i e-materijala s interneta. Kako je to izgledalo, pročitajte ovdje. Više…

U sklopu projekta „Ja i ti, vi i mi“, Ingrid Jug u okviru svojeg nastavnog plana prirode i očuvanja okoliša, sa svojim učenicima je izradila čestitke. Pročitajte 11 faza koje su prošli kako bi dobili konačni proizvod – čestitku. Više…

Koje metode i oblike rada su koristili učenici 2. razreda kako bi spoznali značenje kalendara? Jesu li postigli cilj? Odgovore možete saznati u članku Tanje Nemec. Više…

Andreja Poklukar u svojem članku je opisala rad koji razvija kreativnost, planiranje rada i realizaciju plana, maštu i osjećaj timskog rada tijekom obrade bajke Vuk i sedam kozlića. Više…

Kako potaknuti učenike na čitanje ? Gregor Škrlj u svojem članku piše koje je metode i aktivnosti primijenio u knjižnici kako bi potaknuo učenike na čitanje. Više…

Želimo vam sretan Uskrs te da se odmorite i prikupite energiju tijekom proljetnih praznika za završni dio školske godine. Čitamo se i sljedeći mjesec!

Gordana Lohajner

Od dječjeg do adolescentskog mozga

Nives Cegledi

Sažetak

Od samog rođenja započinje proces stvaranja vrlo velikog broja veza u mozgu. No, isto tako se živčane stanice koje se ne koriste počinju odstranjivati. Mozak jača veze koje najviše koristimo i koje su nam najpotrebnije. Dječji mozak izgrađuje se munjevitom brzinom, a do dvanaeste godine veći dio arhitekture mozga je dovršen. No mozak je još u izgradnji i u adolescenciji, te danas znamo da veliki dio neobičnog ponašanja adolescenata možemo umjesto hormonima objasniti fizičkim promjenama u njihovom mozgu. Također, razumijevajući promjene u adolescentskom mozgu možemo prilagoditi nastavu i postići veću motivaciju i uspješnije učenje kod adolescenata.

Ključne riječi: mozak, neuron, dendrit, sinapsa, adolsecencija, akson, mijelinizacija, hipokampus, amigdala.

Slika 1. Ljudski mozak

Uvod

Mozak nije puno veći od velikog grejpa. Lako ga možete držati u jednoj ruci. Obično teži oko 1,5 kg. No, nekoliko je tisuća puta moćniji od najsnažnijeg računala na svijetu. Vinska mušica ima 100 000 aktivnih moždanih stanica. Miš ih ima 5 milijuna, a majmun 10 milijardi. Vi od rođenja imate oko 100 milijardi živčanih stanica (Dryden, 2001). Za normalno funkcioniranje mozgu treba 15% srčanog protoka i 20% ukupne količine kisika. Najnovija istraživanja govore kako ni jedan dio mozga ne možemo odstraniti bez da osoba osjeti znatnije posljedice. Dakle, ipak ne koristimo samo 10% mozga, a mišljenje kako je velik dio mozga zapravo neotkriven je – puki mit. Novije metode snimanja i analize pokazuju da većina našeg mozga ipak nije uspavana i pasivna.

Pročitajte članak 20 zanimljivih činjenica o ljudskom mozgu.

Nakon rođenja, mozak raste za 1% dnevno, a pred kraj tromjesečnog razdoblja usporava na 0,4%. U ovom razdoblju počinje vrlo brzo umnožavanje veza u mozgu koje traje sve do treće godine života. Od prvog dana života stanice stvaraju nove veze za učenje ili sinapse i to munjevitom brzinom od oko 3 milijarde u sekundi. Upravo te veze ključne su za snagu mozga. U toj dobi prosječno dijete ima veći broj sinapsi nego odrasla osoba. U mozgu se tijekom tog vremena odvija zapanjujuća količina aktivnosti. Mali mozak, zadužen za kontrolu pokreta, u 90 dana se udvostruči. No, isto tako se od samog rođenja sinapse i živčane stanice koje se ne koriste počinju odstranjivati. Taj je proces vrlo učinkovit i dopušta mozgu da se posveti jačanju sinapsi koje osoba smatra najpotrebnijima i najvažnijima. Istraživanja navode na zaključak da smo biološki predodređeni za učenje u ranim godinama. Do sedme godine, 95% mozga dosegne svoju punu veličinu (Dryden, 2001).

Slika 2. Živčana stanica

Iako smo često za neobjašnjivo ponašanje adolescenata okrivljavali hormone, neuroznanost otkriva vrlo zanimljivu činjenicu, a ona glasi da je adolescentski mozak koji je još uvijek u izgradnji taj kojega trebamo kriviti za ponašanje koje je često kudikamo drugačije od onoga koje možemo očekivati kod odraslih. To prijelazno stanje je vrijeme velike ranjivosti – adolescenti se moraju boriti s mozgom koji uništava stare živčane veze i gradi nove (Feinstein, 2005). Mozak adolescenata povećava se i postaje sve jači, a oblikovanje nove sive i bijele tvari, dendrita i sinapsi omogućuje adolescentima da više i bolje pamte. Adolescenti izgledaju neodgovorni i nerazumni u usporedbi sa starijim i mlađim ljudima, ali ako imamo na umu duboke i brze neurološke i biološke promjene koje se događaju u njihovi tijelu, njihovo ponašanje je puno razumljivije i logičnije (Feinstein, 2005).

Razvoj mozga u ranim godinama

Naš mozak građen je od neurona, odnosno, živčanih stanica i glija stanica. Glija stanice su „ljepilo“ koje veže stanice, a čine 90% stanica u mozgu. Ostalo su neuroni koji se sastoje od staničnog tijela, dendrita i aksona. Dendriti primaju informacije iz drugih neurona, svaki put kada osoba proživi novo iskustvo ili primi neku informaciju, uspostavlja se nova veza. U dječjem, a kasnije u adolescentskom mozgu broj dendrita eksplozivno raste, a što je više dendrita, veća je mogućnost živčanih stanica da se vežu jedne s drugima. Neuron u prosjeku ima oko tisuću dendrita, ali može ih imati i puno više (Pinel, 2002). Akson svake stanice provodi živčane impulse i šalje u dendrite druge stanice. Prostor između dendrita i aksona naziva se sinapsa. Poruke kroz sinapsu prolaze velikom brzinom, pa tako u trenutku iznenadnog razumijevanja nekog gradiva, sinapse podivljaju.

Slika 3. U dječjem mozgu tijekom igre broj dendrita eksplozivno raste

 

Pročitajte na mrežnim straniama o ljudskom mozgu i mozgu od Albera Einsteina.

Dva procesa odvijaju se tijekom razvoja ljudskog mozga. Prvi je prekomjerna proizvodnja neurona, dendrita i sinapsi – sive tvari – što dovodi do prekomjernog broja staničnih tijela i dendrita. Sinapse i dendriti umnožavaju se u mozgu. Drugi proces, koji prati tu prekomjernu proizvodnju, je odstranjivanje moždanih stanica. Načelo „preživljavanja najsposobnijih“ određuje koji će neuroni preživjeti, a koji umrijeti. Mozak selektivno jača ili odstranjuje neurone na osnovi aktivnosti. Sinapse koje se stalno koriste ojačati će, a one druge će odumrijeti. Ovaj proces vrlo je učinkovit i dopušta mozgu da se posveti jačanju sinapsi koje smatra najpotrebnijima i najvažnijima. Takozvana teorija „aktivnosti ili propasti“ govori da će sve informacije kojima se učenici služe i koje nauče u školi (dobre i loše) biti ugrađene u strukturu mozga, a one koje budu ignorirali izgubit će važnost. Stoga nas ne čudi što ponekad „razredni klaun“ postane uspješan trgovački putnik, jer je razvio sposobnost ugađanja kupcima, dok je djevojčica koja je provodila vrijeme u čitanju, razmišljanju i organiziranju bilježaka ugradila u svoj mozak sposobnost organizacije i razvoja vlastitog poduzeća. Pretpostavlja se da odstranjivanje u ovoj dobi omogućuje da mozak organizira svoje veze i usavrši procese razmišljanja (Feinstein, 2005).

Ovdje možete pročitati o ALOHA Mental Arithmetic koji potiče mentalni razvoj.

Tablica 1. Razvoj mozga od rođenja do dvanaeste godine (Dryden, 2001).

Razvoj mozga u adolescenciji

Nakon stvaranja sinapsi odvija se mijelinizacija aksona. Mijelin oblaže aksone neurona i omogućuje brži protok informacija. U isto vrijeme kod starijih adolescenata povećava se sposobnost uporabe simbola, metafora i analogija. Prepoznaju ironiju i sarkazam, imaju sve istančaniji osjećaj za humor, pa nastavnici sve češće postaju metom te sve razvijenije sposobnosti. Slikovito možemo reći kako prijelaz od dječjeg mozga prema adolescentskom sliči asfaltiranju šljunčane ceste. Adolescenti također brže i bolje pamte, te mogu zapamtiti sve veći opseg gradiva. Za učenje i pamćenje vrlo su važni dijelovi mozga moždana kora i hipokampus. Moždana kora pronalazi pravilnosti, objedinjuje informacije i pokušava ih organizirati, ona je sjedište razmišljanja i samospoznaje. Hipokampus se bavi činjenicama, on pamti i vežemo ga za kratkoročno pamćenje, dok moždana kora uči. Tjemeni režnjevi kore velikog mozga (koji obrađuju i ujedinjuju osjetilne informacije kao što su vid, zvukovi i mirisi), sljepoočni režnjevi (koji obrađuju jezik i emocionalno ponašanje), te mali mozak (koji obrađuje koordinaciju i vještine razmišljanja) i hipokampus (sjedište kratkoročnog pamćenja), svi oni izvlače korist iz prekomjerne proizvodnje i odstranjivanja sinapsi (Feinstein, 2005).

Slika 4. Položaj hipokampusa u mozgu

Tijekom adolescencije ubrzano se počinju razvijati sljepoočni režnjevi u mozgu. Nalaze se ispod čeonog režnja, tj. blizu našeg uha. Sljepoočni režnjevi su dijelovi koji se među zadnjima počinju razvijati, ali čim taj proces započne, neprekidno bilježe rast veći od svih drugih dijelova. Ovdje se nalaze centri za sluh (zato adolescenti vole slušati vrlo glasnu glazbu), ali i Brocino područje za produkciju govora, te Wernickovo područje za razumijevanje govora. Adolescencija je vrijeme kada se lijeva i desna strana Wernickeovog područja potpuno povezuju mijelinizacijom u corpusu callosumu (tijelu koje povezuje lijevu i desnu polovicu mozga), koji omogućuje komunikaciju između dviju polutki. Za vrlo složene operacije, kao što je prepoznavanje riječi potrebna je komunikacija između obje polutke. Hipokampus je također smješten u sljepoočnim režnjevima. Taj dio mozga odgovoran je za kratkoročno pamćenje. Kombinacija svih ovih čimbenika čini ovo razdoblje najpogodnijim za proširenje rječnika, učenje stranog jezika, te shvaćanje složenih književnih tekstova. Tjemeni režnjevi ne završavaju sa proizvodnjom sive tvari prije dobi od 12 godina, i tek tada počinju sa odstranjivianjem. Sljepoočni režnjevi zaostaju još više – ne započinju sa odstranjivanjem sve do dobi od 16 godina. U nekim područjima odstranjivanje i mijelinizacija započinju još i kasnije. No, vrlo je važno znati kako je jedan od posljednjih dijelova mozga u kojem se počinje stvarati mijelin upravo čeona moždana kora, područje odgovorno za apstraktno razmišljanje, jezik i donošenje odluka (Pinel, 2002). Zato su odluke koje donose često vrlo impulzivne i nepromišljene, oni podliježu napasti i prvo udaraju, pa tek onda razgovaraju. Bez obzira koliko se odrasli razljute, obično prevladaju razum i logika. Odrasli razmišljaju o posljedicama i donose odluke na temelju onoga što bi se moglo dogoditi sutradan, dok adolescenti ne znaju mirno procijeniti posljedice i donose loše, trenutne odluke. Ovo se događa zato što se čeoni režnjevi koji su sjedište jezika i razuma, potpuno ne formiraju, pa se adolescenti previše oslanjaju na amigdalu – sjedište emocija. Na sreću, odrasli ljudi i odrasli mozgovi, koji su često mete adolescentskih provala emocija, razumiju što se događa i ublažuju sukobe kada do njih dođe. U amigdali, toj maloj strukturi, smještenoj nekoliko centimetara od ušiju u nižem središtu mozga, nastaju naše emocije, te emocionalne reakcije adolescenata kao što su „Mrzim te“ ili „Ne govori mi što da radim“ lako objašnjavamo upravo oslanjanjem na amigdalu više nego na čeone režnjeve. Adolescenti su također skloni rizičnim ponašanjima kao što je uzimanje opojnih sredstava ili brza vožnja. Kako se ne mogu osloniti na razumne čeone režnjeve koji su još neizgrađeni, oslanjaju se na emocionalnu amigdalu koja traži uzbuđenje što uzrokuje jače pritiskanje papučice gasa . Čeoni režnjevi također su zaduženi za jezik. Neartikulirani izrazi kojima se adolescenti služe (npr. „baš me briga“), teže pronalaženje riječi i teže izražavanje pripisujemo također nerazvijenosti čeonih područja, dok stariji adolescenti počinju govoriti na razumniji i logičniji način (Feinstein, 2005).

Slika 5. Presjek mozga

Kako adolescenti spoznaju i uče?

Osjetila zasipaju mozak informacijama. Sve što vidimo, čujemo, dodirujemo, mirišemo i okusimo dolazi do osjetnih receptora. U bazi mozga nalazi se moždano deblo, koje kontrolira nesvjesne radnje kao što su disanje, krvni tlak i otkucaji srca. Duboko u moždanom deblu nalazi se retikularna formacija koja skuplja informacije iz svih osjetila i kontrolira razine svijesti. Svijest funkcionira dijelom na svjesnoj razini (ono što nastavnik govori), a dijelom na nesvjesnoj (boja zidova i odjeća koju nosimo). S obzirom na golemu količinu informacija koje naš mozak može upiti, bilo bi nemoguće koncentrirati se na svaku informaciju koju primi. Fizičke promjene u mozgu adolescenta značajno utječu na to što će se sviđati adolescentima, zato svaki element novosti i iznenađenja unesen u nastavu dobro dođe. Većina adolescenata će reći da je škola ponekad dosadna. No, prijatelji, stanka za odmor i šaranje nisu im dosadni. Adolescentski mozak opčinjen je novošću i emocijama, on ih traži. Nastava koja ne sadrži i jedno i drugo pravo je iskušenje za adolescentsku pozornost. Predavanjem koje je lišeno emocionalnog naboja propuštamo mnoge obrazovne mogućnosti. Pozornost učenika možemo zadržati tek ako smo ju prije toga privukli. Dobro je obasipati učenike novostima sa svih strana – šetajte se po učionici, koristite se kredom u boji, ukrasite učionicu ili ju osvježite mirisom limuna. S druge strane, učenici će bolje paziti ako im u razredu manje toga odvlači pozornost. Ako se osoba nakašljava ili nervozno vrti narukvicu trebala bi biti svjesna toga. Vjerojatno nikome ne bi bilo svejedno kad bi otkrio da je neki učenik bilježio koliko je nastavnik puta kucnuo olovkom po stolu ili ponovio riječ „dobro“ (Feinstein, 2005).

Mali mozak ima više neurona od svih drugih područja u mozgu, a povezan je s kretanjem, ravnotežom, držanjem i grubim motoričkim vještinama. On sazrijeva tek u mlađoj odrasloj dobi, a najveće promjene u njemu događaju se tijekom adolescencije. Baš kao što uravnotežuje i vodi tjelesne pokrete, on potpomaže odvijanje misaonih procesa. Sposobnost čitanja pohranjena je u malom mozgu. Adolescenti koji čine puno pokreta, bilo na satovima tjelesnoga ili svirajući neki instrument, ojačat će neuronske veze u svom malom mozgu. Također, mali mozak kod adolescenata 14% je veći nego kod adolescentica, a ta razlika zadržava se i u odrasloj dobi. Ova razlika vjerojatno je i posljedica ljudske evolucije (muškarci su tragali i lovili dok su žene čuvale ognjište). Veličina malog mozga možda može objasniti zašto su dječaci u razredu nemirniji, vole biti u pokretu, a djevojčice dulje mogu sjediti i slušati (Feinstein, 2005).

Slika 6. Pozitivna atmosfera tijekom učenja motivira na stjecanje znanja

Kad je nastavni sadržaj povezan s osjećajem ugode, on budi ugodne asocijacije. Naša amigdala pamti ugodne doživljaje i želi ih ponoviti. Tako će se amigdala prisjetiti osjećaja ugode i otvoriti mentalna vrata daljnjem učenju o temi. Amigdala pamti i negativne emocije povezane s nekim iskustvom ili pojmom i teško će se odlučiti pohraniti ga u radno pamćenje. Ako se dobro osjećamo, želimo stjecati nova znanja. Ako ne, izbjegavamo učenje. Pozitivna iskustva, kao npr. pohvala nastavnika, pomažu izgraditi pozitivnu sliku o sebi. Dakle, u nastavu treba unijeti pozitivne emocije koje će tada motivirati učenike na učenje.

Zaključak

U dječjem mozgu broj dendrita i sinapsi munjevito raste. Paralelno s ovim procesom, mozak selektivno jača ili odstranjuje neurone na osnovi aktivnosti, te se tako posveti jačanju sinapsi koje smatra najpotrebnijima i najvažnijima. Kada se objašnjava adolescentsko ponašanje, osim utjecaja hormona vrlo važnu ulogu ima upravo razvoj njihovog mozga. Prijenos živčanih stanica mnogo je brži, lijeva i desna polutka mozga bolje su povezane, razvija se hipokampus što omogućuje bolje pamćenje, dok čeoni režnjevi nisu još sasvim razvijeni što uzrokuje donošenje naglih i nepromišljenih odluka i manju mogućnost sagledavanja njihovih posljedica, te oslanjanje na emocionalnu amigdalu što uzrokuje česte nekontrolirane izljeve emocija. Amigdala pamti ugodne doživljaje, te ako se dobro osjećamo, želimo stjecati nova znanja, dok će negativna atmosfera na nastavi češće uzrokovati izbjegavanje učenja.

Literatura

1. Dryden, G., Vos, J. (2001). Revolucija u učenju. Zagreb: Educa.
2. Feinstein, S. (2005). Tajne tinejdžerskog mozga. Zagreb: Kosinj.
3. Pinel, J.P. (2002). Biološka psihologija. Zagreb: Naklada Slap.
4. Siegel, J.,D. (2015). Razvoj dječjeg mozga. Zagreb: Harfa.