Informacijsko-komunikacijske tehnologije

Razvoj informacijskog društva

miro_matijas

Miro Matijaš

Razvoj globalnog ICT tržišta mjeri se indeksima koji okupljaju i sabiru rezultate različitih indikatora i slažu ih prema statističkim vrijednostima. Tako rast i razvoj ICT tržišta postaje transparentan. (Ivanović, 2011: 4). Indeksom DAI (Digital Access Indeks) ispituju se sposobnosti pojedinaca da učinkovito koriste informacijsko komunikacijske tehnologije. (Ivanović, 2011: 1) Kako i koliko ih koriste najbolje se vidi ispitivanjem ključnih kategorije, a riječ je o infrastrukturi, dostupnosti, znanju, kvaliteti i korištenju ICT-a. Zatim je važan indeks ICT-OI (Opportunity Indeks) njime se ispituje razvijenost digitalnih mogućnosti ICT-a. Isto tako je bitno indeksom DOI (Digital Opportunity) propitati kako države rješavaju samu dostupnost ključnim tehnologijama. Navedeni se indeksi na kraju sabiru i prelijevaju u jedan jedinstveni pokazatelj ITU ICT-a u kojemu se očitava sposobnost i operativnost država da osiguraju što širu dostupnost ICT kako bi se napredovalo prema informacijskom društvu. U tom se kontekstu govori o tri stupnja u razvojnom procesu formiranja informacijskog društva. U samom startu ekonomija se usmjerava prema ovladavanju znanjem u širokom rasponu. Zato se ulaže u omogućavanje pristupa građanima kako bi aktivno koristili sve informacijsko komunikacijske tehnologije s pretpostavkom da je infrastruktura stabilna. U drugom stupnju razvoja podrazumijeva se visoka kvaliteta korištenja ICT u društvu. Treći stupanj znači praćenje rezultata ovog važnog procesa. Naime, redovito se vrše mjerenja kako bi se pratio rast utjecaja koji ICT tehnologija ostvaruje uslijed primjene. (Ivanović, 2011: 4).

image

Prema rezultatima međunarodnog dokumenta ‘ITU Measuring the Information Society’ (2011.) informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) postupno se šire u svim regijama svijeta. Sukladno tome raste dostupnost ICT-a, povezanost je u znatnom porastu. Cijeli taj proces potaknut je širenjem mobilnog interneta. O tome svjedoče permanentna mjerenja kojima se pokazuju smjerovi i razine razvoja informacijskog društva. Rezultati Dokumenta temelje se na ispitivanju informacija koje oblikuju političku platformu, na učinkovitosti učenja, dostupnosti ICT usluga, visini troškova širenja ICT usluga i na stupnju inovativnosti. I dalje su razlike između zemalja veoma velike. Unatoč razlikama trend sveprisutnih mobitela, mobilnih širokopojasnh usluga, pristup internetu od kuće koji porastao od 2007. za 41 posto. (ITU, 2011: Uvod, III). Komisija za digitalni razvoj prema navedenom Dokumentu zacrtala je četiri cilja koji bi se trebali realizirati do kraja 2015. godine. Prvi je korak omogućiti pristup širokopojasnim mrežama zemljama u razvoju. Tako bi se spriječilo njihovo isključivanje iz globalne digitalne ekonomije i aktualne informacijske revolucije. Nakon što se ostvari uključivanje pristupit će se mjerenju stupnja širokopojasnog razvoja. Za jednu takvu kompleksnu akciju potrebna je politička inicijativa koja promiče obuku aktera. I zadnji cilj sastoji se u formiranju stručnih povjerenika koji bi pronalazili adekvatne modele. Planirani program je neostvariv bez ulaganja. Moraju se osigurati izvori financiranja kako bi se planski ulagalo u razvoj telekomunikacijskih mreža. U suprotnom se znatno usporava razvoj prema društvu znanja osobito u zemljama s nižim nacionalnim dohotkom. (ITU, 2011: 2/4).

image

Zato je nužno propitati ekonomski sustav koji očito ne ulaže dovoljno niti ciljano prema prioritetima jer ne osigurava dostatna ulaganje u razvoj društva znanja, i tada naravno zamire intelektualni kapital. Kako je to pitanje rješavano u Turskoj veoma ilustrativno pokazuje Yilmaz u svom radu „Prijelaz u društvo znanja u Turskoj. Sadašnje stanje: perspektive i budućnosti“. (Yilmaz, Y. 2012). On detaljno analizira i opisuje proces tranzicije prema društvu znanja s namjerom da ukaže na perspektive i blisku budućnost s obzirom na aktualno stanje u Turskoj. Pri tom polazi od opće poznatih mjesta kojima problematizira narav gospodarstva, koncept društva znanja, društvene mreže, fenomen e-vlade, intelektualni kapital u aktualnom kontekstu. Gospodarstvo doživljava niz promjena. Prva se očituje u samoj ekonomskoj strukturi koja se više ne temelji na robi nego na nematerijalnim sredstvima. Stoga je za napredak gospodarstva postalo znanje ključno, dakle informacije su zamijenile materijalni proizvodi. Tako ni kapital ne leži u materijalnim dobrima, njegova je snaga u intelektualnim vještinama. Znanje na prvom mjestu omogućuje napredak i stvarnu korist u gospodarstvu novog doba, sposobno je proširiti spoznaje i nadići regionalne granice. Novi pristup znanju teži integraciji različitih znanja, a rezultat svega je sposobnost proizvodnje znanja u kontinuitetu. To je siguran put kojim će se uvoditi tehnološke promjene ključne za razvoj društva znanja. Za razliku od informacije znanje ima vodeću ulogu jer osigurava organizacijsku dimenziju, povezuje i sve važne segmente integrira. Zato je nužno održavati stanje u kojemu se promovira kontinuirano učenje kako bi se ostvarili preduvjeti za stvaranje inovativnih rješenja u gospodarskim akcijama. I radniku se u kontekstu konstituiranja društva znanja jednostavno mora omogućiti ovladavanje informacijama kako bi racionalno koristio ona znanja koja mogu unaprijediti samu organizaciju rada. U tom smislu je važna temeljita obrada informacija, prijenos, suradnja i razmjena. Pod tim vidom u Turskoj je pokrenuta inicijativa i akcijski plan kojima se organizirano i planski nastojalo promatrati i mjeriti rad javnih računalnih mreža, te stvaranje konkurentne ekonomske strukture kako bi se tranzicija u turskom društvu bazirala na znanju. Ulagalo se u povećanje broja osobnih računala, u povećanje broja korisnika interneta također, pratio se broj telefonskih linija i broj mobilnih pretplatnika ali se računalo i na rast broja korisnika širokopojasnih pretplata. Po tim komponentama, kada se one statistički poslože, može se vidjeti proces razvoja i rasta, a osobito je zanimljiva transformacija društva u novo društvo znanja. Kada se povećao broj pretplatnika i korisnika interneta i kada je porastao broj upisa na svim razinama obrazovanja sukladno tome je porastao broj inovacija. Ciljano i planski usmjereno obrazovanje nužno je za uspješan prijelaz u društvo znanja, a to je ključna promjena za uvođenje informacijsko komunikacijske tehnologije.

Strategija razvoja informacijskog društva u Hrvatskoj

miro_matijas

Miro Matijaš

Informacijska i komunikacijska tehnologija omogućuju prijenos i uporabu svih vrsta informacija i ona stoga ostaje temelj ekonomije u društvu 21. stoljeća. Strategija RH IMG_4479‘Informacijska i komunikacijska tehnologija – Hrvatska u 21. stoljeću naglašava da će „jednostavan pristup informacijama i znanju omogućiti donošenje kvalitetnih odluka u poslovanju, državnoj upravi, obrazovanju, zdravstvu i privatnom životu.” Vremenska udaljenost neće biti prepreka za komuniciranje, a svi će građani imati mogućnost pristupa informacijama i znanju, ali i mogućnost stvaranja novih informacija i znanja.

Da bi informacijska i komunikacijska tehnologija uspješno pridonijela gospodarskom razvoju Republike Hrvatske neophodno je sustavno ulaganje u informacijsko obrazovanje radne snage. Zato se u Strategiji uporno ukazuje na presudnu važnost kvalitetnog obrazovanja i upućuje se na izgradnju programskog ciklusa cjeloživotnog učenja u kojem bi središnje mjesto zauzimala informacijska tehnologija. Tijekom formalnog obrazovanja mlade svakako treba osposobiti da rade sigurno i suvereno s novim tehnologijama te im omogućiti stjecanje osnovnih uvjeta za uspješno konkuriranje na tržištu rada. Zato treba poboljšati opće obrazovanje i založiti se za kvalitetu i otvorenost novim procesima. Nužan je posve drugačiji pristup u sustavu formalnog obrazovanja. Prije svega važno je osigurati veću samostalnost učenika u samom obrazovnom procesu te istodobno poticati vještinu ciljanog analiziranja i kritičkog razmišljanja.

Uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije tijekom formalnog obrazovanja učenicima bi se olakšalo stjecanje novih znanja vezanih za nove tehnologije. U skladu s navedenim prva je zadaća tehnologije olakšati put do informacija i znanja te omogućiti bolju i sadržajniju komunikaciju. Ako u redovitom školovanju djeca nauče samostalno učiti cjeloživotno će učenje ići s lakoćom. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti obrazovnim programima koji razvijaju i stimuliraju inovativnost od najranije dobi jer bi se učenici kroz njih adekvatno pripremili za proces cjeloživotnog učenja kao nužni preduvjet uspješnog djelovanja u budućem društvu znanja. Cijeli se obrazovni sustav zato mora prilagoditi i usmjeriti prema cjeloživotnom obrazovanju slijedeći zakone, osobito Zakon o obrazovanju odraslih pa do Zakona o strukovnom obrazovanju.

Za taj dio posla snosi odgovornost informacijska i komunikacijska tehnologija. Naime, ona omogućuje prijenos i uporabu svih vrsta informacija. Dakle nove tehnologije postaju temelj ekonomije i društva 21. stoljeća. U strategiji “Informacijska i komunikacijska tehnologija – Hrvatska u 21. stoljeću” jasno se najavljuje da će „jednostavan pristup informacijama i znanju omogućiti donošenje kvalitetnih odluka u poslovanju, državnoj upravi, obrazovanju, zdravstvu i privatnom životu.” (Strategija, 23). U toj novoj epohi bit će uklonjene prepreke za komuniciranje. Svi će imati otvoren pristup informacijama, i svaki će akter moći stvarati nove informacije i nova znanja. Iz navedenih konstelacija evidentna je nasušna potreba obrazovane radne snage, jer kako bi inače informacijska i komunikacijska tehnologija

uspješno pridonijele gospodarskom razvoju Republike Hrvatske. Strategija ukazuje na važnost cjeloživotnog učenja kojim bi se poticalo i upućivalo korisnike, između ostalog, na stjecanje znanja putem interneta. Zato je dio Strategije usmjeren na mlade generacije. Njih bi trebalo u okviru formalnog obrazovanja osposobljavati da rade s novim tehnologijama kako bi stjecali uvjete za uspješnu konkurenciju na tržištu rada. Tako se stvaraju temelji za opće obrazovanje pri čemu je važno poraditi na što većoj samostalnosti učenika u samom procesu obrazovanja. Iz takvog pristupa proizašle bi kod pojedinaca i grupa izrazite analitičke i kritičke sposobnosti.

Iz navedenih konstelacija evidentna je nasušna potreba obrazovane radne snage, jer kako bi inače informacijska i komunikacijska tehnologija uspješno pridonijele gospodarskom razvoju Republike Hrvatske. Strategija dalje ukazuje na važnost cjeloživotnog učenja kojim bi se poticalo i upućivalo korisnike, između ostalog, na stjecanje znanja putem interneta. Zato je dio Strategije usmjeren na mlade generacije. Njih bi trebalo u okviru formalnog obrazovanja osposobljavati da rade s novim tehnologijama kako bi stjecali uvjete za uspješnu konkurenciju na tržištu rada. Tako se stvaraju temelji za opće obrazovanje pri čemu je važno poraditi na što većoj samostalnosti učenika u samom procesu obrazovanja. Iz takvog pristupa proizašle bi kod pojedinaca i grupa izrazite analitičke i kritičke sposobnosti. Informacijske i komunikacijske tehnologije svojim posebnostima u pretraživanju i sustavnom istraživanju omogućile bi učenicima i drugim korisnicima tijekom formalnog obrazovanja brzo i učinkovito stjecanje znanja potrebnih za otvaranje novih inovacijskih mogućnosti. Stoga obrazovni sustav mora biti tako oblikovan da potakne interes učenika za samostalno učenje te ih tako osposobi ih za cjeloživotno obrazovanje kao nužan preduvjet uspješnog djelovanja u budućem društvu znanja. Dakle, informacijske i komunikacijske tehnologije trebale bi svim korisnicima, a naročito učenicima, olakšati put do novih informacija i znanja i tako im otvoriti prostor za stvaranje bolje, složenije i kvalitetnije komunikacije. Ako učenici u redovitom formalnom školovanju nauče samostalno učiti, bitno će im se olakšati proces cjeloživotnog učenja koji na kraju očekuje sve članove društva. U Strategiji se izdvajaju aktivnosti koje bi trebale poticati ostvarivanje svih etapa cjeloživotnog učenja, i to bi se trebalo provoditi temeljito i detaljno. U tim procesima, u svim etapama učenja, nužna je razrađena primjena informacijske i komunikacijske tehnologije. Osobito je potrebno prema Strategiji posvetiti pažnju sadržajima obrazovnih programa jer na njima je da razvijaju i stimuliraju inventivnost od najmlađe dobi. Školski programi stoga moraju sadržavati atraktivne promotivne aktivnosti aktualnog informacijskog društva. Zato je opet potrebno angažirati nastavnike, no njih bi prije trebalo sustavno osposobljavati za rad s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom. Taj cjelokupni proces rada na obrazovanju i cjeloživotnom učenju morao bi poprimiti oblik organiziranog cjeloživotnog učenja. Dok informacijska i komunikacijska tehnologija obilježavaju naše razdoblje obrazovni sustav mora učenike pripremati za cjeloživotno učenje koje se prikazuje kao nužni preduvjet uspješnog djelovanja u budućem društvu znanja. Isto tako, školski se sustav mora uključiti punim snagama u ostvarenje preduvjeta za provedbu cjeloživotnog učenja. Za očekivati je da će se cjelokupni obrazovni sustav trebati prilagoditi cjeloživotnom učenju. Dosljedno i potpuno ispunjenje navedenih ciljeva vezanih uz obrazovanje i cjeloživotno učenje jedino može uvesti Republiku Hrvatsku u informacijsko društvo, odnosno u zajednicu ‘društva znanja’. Samo tako će se Hrvatska približiti krugu razvijenih zemalja Europske unije.

Napomena: Tekst preuzet iz Magistarskog rada Društvo znanja: EU i Hrvatska 2013.