Socijalne igre u izvannastavnim aktivnostima

lea_kosak

Lea Košak

Sažetak

U svom radu pod nazivom Socijalne igre u izvannastavnim aktivnostima predstavljam socijalne igre koje sam provela u sklopu izvannastavnih aktivnosti Fit školarac s učenicima 1. i 2. razreda i Zdrava škola s učenicima 4. i 5. razreda osnovne škole Center u Novom mestu. Ideja o njihovoj provedbi potekla je od strane učenika jer su izrazili želju za igranjem. Kako su socijalne igre od velike koristi kako za učenike tako i učitelje, odlučila sam se temeljito usredotočiti na njih tijekom sljedeća tri mjeseca. Korist socijalnih igara za učenike je u tome da se opuštaju, stupaju u međusobni kontakt, povezuju se, usamljena djeca ostvaruju kontakt s drugima, među učenicima se razvija solidarnost, međusobno pomaganje i tolerancija drugosti. Učitelji mogu putem socijalnih igara uspostaviti ravnopravniji, izravan i prijateljski odnos s učenicima, sveobuhvatnije ih upoznati te se s njima zabaviti.

Učenici su bili oduševljeni izvedenim socijalnim igrama, jer su dublje upoznali sebe i svoje vršnjake, a uz to puno naučili i zabavili se.

Ključne riječi: socijalne igre, izvannastavna aktivnost, iskustveno učenje, socijalno učenje, međusobna suradnja.

Uvod

Trajanje provedbe aktivnosti: 24 nastavna sata, povezana tijekom 3 mjeseca.

Socijalne igre jedna su od metoda iskustvenog učenja koje se temelji na vlastitom ljudskom iskustvu stečenom sudjelovanjem, djelovanjem u stvarnim, konkretnim situacijama. Socijalne igre nisu usredotočene na obrazovanje, već se veći naglasak stavlja na osobni rast, stjecanje i usavršavanje određenih socijalnih vještina i grupnu terapiju. Socijalne igre bismo mogli nazvati interakcijskim igrama jer kod njihove provedbe dolazi do interakcije s ostalim članovima skupine, od kojih sudionici najviše nauče. Igre nam omogućuju bolje prihvaćanje drugih, poštovanje i toleriranje mišljenja, osjećaja i ponašanja ostalih članova skupine. Važne su u oblikovanju vlastitog identiteta i u lakšem prihvaćanju sebe jer osoba postaje samopouzdanija, kada se bolje upozna i nauči nešto novo o sebi (Lavrič 1995: 169-176). Socijalne igre su također tehnike koje pomažu kako djeci tako i odraslima da se međusobno bolje upoznaju i nauče slušati jedni druge, razumiju i užive u drugog, prihvaćaju i rješavaju konfliktne situacije i grade odnose suradnje umjesto međusobnog natjecanja. (Virk Rode i suradnici 1998: 20).

Socijalne igre bile su izvedene po pojedinačnim fazama koje su Virk Rode i suradnici (1998: 25-46) preuzeli od Hausa Schwalbacha (1967):

  1. faza predstavljanja i upoznavanja,
  2. faza komunikacije i oblikovanja skupine,
  3. faza promatranja i otkrivanja
  4. faza uživljavanja i identifikacije,
  5. faza napada i samoobrane.

U prvoj fazi socijalnih igara ciljevi su: uspostaviti početni kontakt između sudionika (učitelja, učenika), riješiti se suzdržanosti i straha od javnog govora.

U drugoj su fazi ciljevi socijalnih igara: izraziti i oblikovati emocije, razumjeti važnost govora u oslobađanju potisnutih emocija, upoznati razne oblike komunikacije.

U trećoj fazi cilj promatrača je da što točnije odredi kako se nešto odvija u odnosu na određenu situaciju. Učenje razlikovanja promatranja drugih i samog sebe.

U četvrtoj fazi članovi skupine se užive u osobnost nekoga drugog, pokušavaju ga razumjeti prema njegovoj situaciji, pokušaju biti svjesni njegovih stavova i upoznati njegove potrebe, bolje ga razumjeti i bolje surađivati s njim.

U petoj fazi cilj igara je da članovi skupine budu svjesni sukoba unutar skupine, da uviđaju različita ponašanja i mehanizme za rješavanja sukoba te se susreću s novim oblicima ponašanja koji se mogu prvo testirati u obliku igre.

Opis i provedba socijalnih igara

Predstavit ću samo nekoliko socijalnih igara koje sam izvela u sklopu izvannastavne aktivnosti Fit školarac s 1. i 2. razredom, a zatim i u izvannastavnoj aktivnosti Zdrava škola s učenicima 4. i 5. razreda. Socijalne igre provedene su prema gore opisanim pojedinačnim fazama.

1. faza predstavljanja i upoznavanja

1.1. Zeleni krokodil (Virk Rode i suradnici 1998: 26)

Cilj učenja: Učenici se predstave imenom i pokušaju zapamtiti imena svojih vršnjaka i učitelja u skupini. Pod imenom zamišljaju osobu, pa je samim time riječ o komunikaciji, a ne samo pamćenju imena.

Slika_1_Zeleni_krokodilProvedba i zapažanja: Učenicima sam rekla da sjednu na stolice poredane u krugu. Netko iz skupine rekao je svoje ime, a susjedu je rekao: “Ti si krokodil.” Susjed (krokodil) ponovio je prethodno ime, dodao svoje i rekao sljedećem: “Ti si krokodil.” Igru smo igrali na početku školske godine kada su se učenici počeli međusobno upoznavati. Primijetila sam da su oni učenici koji su tijekom igre bili koncentriraniji bolje zapamtili imena svojih prethodnika.

Slika 1. Zeleni krokodil

2. faza komunikacije i oblikovanja skupine

2.1. Vođenje slijepca (Virk Rode i suradnici 1998: 29)

Slika_2_Vodenje_slepcaCilj učenja: Naglasak je na verbalnoj komunikaciji i povjerenju.

Provedba i zapažanja: Učenike sam podijelila u parove. Prvi u paru si je zavezao oči maramom, a drugi ga je svojim uputama vodio po prostoru. Nakon dvije minute zamijenili su uloge. Primijetila sam da je vođenje bilo uspješnije među članovima koji se međusobno dobro poznaju te su dobri prijatelji.

Slika 2. Vođenje slijepca

2.2. Pantomima (Virk Rode i suradnici 1998: 31)

Ciljevi učenja: Učenici se užive u neko zanimanje ili neki događaj te ga predstavljaju pomoću mimike. Igra pruža mogućnosti velike snalažljivosti na tom području pa potiče i Slika_3_Pantomimakreativnost.

Provedba i zapažanje: Učenike sam podijelila u dvije skupine. Prva skupina je zamislila neko zanimanje ili događanje koje je netko iz druge skupine trebao pokazati pantomimom. Ostali članovi druga skupine pokušali su pogoditi što prikazuje. Članovi prve skupine su ih pri tome ispravljali, odnosno usmjeravali pravom rješenju.

Slika 3. Pantomima

3. faza zapažanja i otkrivanja

3.1. Što se promijenilo (Virk Rode i suradnici 1998: 35)

Cilj učenja: Učenici prepoznaju u čemu se partner promijenio.

Provedba i zapažanje: Učenike sam podijelila u dvije skupine koje su se postavile u dva rSlika_4_Kaj_je_spremenjenoeda, okrenute jedne prema drugoj. Svaki član imao je minutu kako bi brižno promatrao onoga koji mu je stajalo nasuprot. Potom su se svi iz oba reda okrenuli drugom leđima. Svatko je u tom trenutku na sebi promijenio tri stvari. Potom su se ponovno okrenuli drug prema drugom i pokušali otkriti u čemu se je onaj, koji mu stoji nasuprot, promijenio. Primijetila sam da su oni učenici koji su detaljno promatrali protivnika lakše otkrili promijene na njemu.

Slika 4. Što se promijenilo

4. faza uživljavanja i identifikacije

4.1. Pozitivne osobine (Virk Rode i suradnici 1998: 45)

Cilj učenja: Uživjeti se u osobine drugoga i kod njega naći barem jednu dobru osobinu.

Slika_5_Pozitivne_lastnostiProvedba i zapažanje: Svaki učenik je na papir napisao imena svih ostalih učenika u skupini. Potom je uz svako ime napisao barem jednu njegovu dobru osobinu. Na kraju je svatko pročitao što je napisao. Primijetila sam da su kod ove igre učenici više uronili u drugoga i pokušali naći nešto dobro u njemu. Ova igra je pomogla jačanju samopouzdanja posebice manje odlučnih i povučenih članova skupine.

Slika 5. Pozitivne osobine

5. faza napada i samoobrane

5.1.Samoobrana (Virk Rode i suradnici 1998: 46)

Cilj učenja: PoSlika_6_Samoobrambajedinac jasno izražava i štiti svoje interese pred prilično jakom skupinom.

Provedba i zapažanje: Svi učenici osim jednog su stajali te se zagrlili rukama i oblikovali čvrst krug. Jedan učenik je stupio u sredinu kruga te se pokušao probiti van njega. Primijetila sam da su učenici ovu igru shvatili vrlo ozbiljno. Igra je u učenicima probudila osjećaj pobjede, ljutnje, nemoći.

Slika 6. Samoobrana

Zaključak

Moja ocjena provedbe socijalnih igara je vrlo pozitivna jer se pokazalo da su se nakon izvođenja socijalnih igara odnosi među učenicima poboljšali, bilo je manje nasilničkog ponašanja i poboljšao se odnos učenika prema učiteljici. Primijetio se i učinkovitiji način razmišljanja i kreativnosti učenika, bolja komunikacija između učenika i bolja komunikacija između učenika i učiteljice.

Literatura

  • Lavrič, A. (1995). Raziskava o socialnih igrah. Sodobna pedagogika, št. 3 – 4, str. 169 – 176.
  • Maksimovič, Z. (1991). Mladinske delavnice: psihološko primarno preventivni program, namenjen mladostnikom zgodnjega obdobja. Ljubljana: Sekcija za preventivno delo pri Društvu psihologov Slovenije.
  • Virk Rode, J., Belak Ožbolt, J. in sod. (1990). Razred kot socialna skupina in socialne igre. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  • Virk Rode, J., Belak Ožbolt, J., Beltram, J., Bozovičar, V., Lah, S., Lavrič, A., Levstik, M., Mancini, D., Paravan, I., Pučnik – Ozimič, I., Seliškar, S., Slaček, D., Šilc, Z., Tihole, D., Verli, T., Vrečko, M. (1998). Socialne igre v osnovni šoli. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.

Povrtne pustolovine u osnovnoj školi

lea_kosak

Lea Košak

Sažetak

U svom članku pod nazivom Povrtne pustolovine u osnovnoj školi predstavljam projektni nastavni rad iz izvannastavne aktivnosti Zdrava škola. U projekt su bili uključeni učenici četvrtog i petog razreda Osnovne škole Center iz Novog mesta. Utemeljen je na aktivnom sudjelovanju učenika u različitim aktivnostima, a proizišao je iz potreba i interesa učenika. Učenicima je tema o povrću bila vrlo zanimljiva. U radu je prevladavala opuštena atmosfera, otvoren razgovor, uvažavanje i poštovanje jednih prema drugima i međusobna suradnja. Zajedno smo nastojali postići ciljeve koje smo si postavili. Učenici su se upoznavali s različitim vrstama povrća i upoznali se s njegovim ljekovitim učincima, napravili plakat o voću, posjetili povrtnu tržnicu, pripremili povrtne smoothije, likovno stvarali na temu povrća, izradili društvenu igru memory itd. Završna evaluacija pokazala je uspješno postizanje postavljenih ciljeva, a učenici će u budućnosti koristiti nova znanja u rješavanju različitih problemskih situacija.

Ključne riječi: povrće, projektni nastavni rad, izvannastavna aktivnost, aktivno učenje, međusobna suradnja.

Uvod

U nastavi se još uvijek često susrećemo s tradicionalnim načinom poučavanja. Kod izvannastavne aktivnosti moguće je rad postaviti tako da se učenici aktivno uključuju u razne aktivnosti jer je to jedini način preko kojeg dolaze do novih spoznaja, otkrića i interesa. Stoga sam odlučila napraviti mali projektni nastavni rad pod nazivom Povrtne pustolovine u osnovnoj školi.

Trajanje provedbe projekta: 8 nastavnih sati povezanih tijekom dva mjeseca.

Glavni ciljevi projekta su: Učenici:

  • vlastitom aktivnošću nadograđuju znanje o povrću te uče o zdravom načinu prehrane,
  • upoznaju se i oduševe projektnim radom.

Operativni ciljevi: Učenici:

  • upoznaju se s različitim vrstama povrća,
  • upoznaju ljekovite učinke povrća na naše tijelo,
  • upoznaju se s uzgojem povrća na konvencionalan te ekološki način,
  • navikavaju se na traženje informacija o povrću u knjigama i enciklopedijama,
  • razvijaju pozitivan pristup povrću,
  • upoznaju se radom vrtlara,
  • upoznaju se s pripremom jednostavnih povrtnih jela,
  • navikavaju se na samostalan i kreativan rad,
  • razvijaju međusobnu suradnju,
  • jačaju samopouzdanje,
  • razvijaju motoričke sposobnosti,
  • navikavaju se na promatranje i opušteno likovno izražavanje,
  • prezentiraju i izvještavaju o svom radu.

1. Inicijativa

Inicijativa je došla spontano od strane učenika. Na nastavu je jedan učenik došao obučen u majicu na kojoj je bila naslikana velika cvjetača. Istog dana učenici su za ručak imali kuhanu cvjetaču i mrkvu. Odmah je između učenika počela rasprava da je danas sve u stilu povrća. Zamolila sam ih da svatko donese u školu jedan predmet vezan za povrće. Također smo proveli oluju ideja (Slika 1: Slika tablice). Došli smo na ideju da naša tema bude POVRĆE na koje ćemo se fokusirati u sljedećim satima.

2. Skiciranje projekta i planiranje provedbe

S učenicima smo pogledali donesene predmete. Pitala sam ih što već znaju o povrću, zašto ga je korisno jesti, gdje i na koji način se povrće uzgaja, tko ga uzgaja. Usput sam zapisivala odgovore. Dogovorili smo da će se naš projekt zvati POVRTNE PUSTOLOVINE U OSNOVNOJ ŠKOLI. Otkrivali smo gdje se mogu pronaći nove informacije i kojim aktivnostima možemo postići ciljeve. Potom smo zajedno pregledali projektnu skicu i uslijedio je plan. Učenici su opušteno izrazili želju u kojim aktivnostima žele sudjelovati.

Do realizacije ciljeva došli smo sljedećim aktivnostima:

  • pronalaženje informacija u knjigama i enciklopedijama o povrću,
  • posjet školske knjižnice,
  • izrada plakata o povrću,
  • posjet povrtne tržnice,
  • likovno stvaranje na temu povrća,
  • priprema voćno-povrtnih smoothija,
  • igranje didaktičke igre memory,
  • oblikovanje izložbe te njezina prezentacija.

U nastavku predstavljam nekoliko aktivnosti

2.1. Posjet školske knjižnice te traženje informacija o povrću

S učenicima smo otišli u školsku knjižnicu i posudili razne knjige i enciklopedije o našoj temi. Učenici su se spontano podijelili u manje skupine prema njihovim interesima. Jedna skupina učenika pretraživala je literaturu o kuhanju povrtnih jela, druga je skupina pretraživala literaturu o različitim vrstama povrća, a treća je skupina tražila literaturu o vrtlarstvu i uzgajanju povrća. Zatim smo otišli u učionicu gdje su učenici tražili informacije o našoj temi. Uz slike i kratke tekstove izvukli su važne informacije te ih zapisali na komad papira. Učenike je posebno privukla tema o uzgoju povrća na konvencionalan i organski način. Učenicima sam objasnila nove pojmove.

2.2. Izrada plakata o povrću

U sljedećem satu izvannastavne aktivnosti učenici su izradili plakat o povrću (Slika 2: Plakat o povrću). Iz novina i revija izrezali su razne vrste povrća. Učenici su imenovali povrće, gledali ga te ga opisali. Informacije su tražili u literaturi koju su imali kod sebe.

2.3. Posjet povrtne tržnice

S učenicima smo posjetili povrtnu tržnicu u Novom mestu. Pregledali smo različite vrste povrća. Učenici su se divili bojama i oblicima raznog povrća. Ljubazne prodavačice dale su nam nešto povrća, koje smo u školi očistili i pojeli. Tako smo vidjeli, opipali i okusili različite vrste povrća (Slika 3: Posjet tržnici).

2.4. Likovno stvaranje na temu povrća

Učenici su se podijeli u dvije skupine prema tome na koji način vole stvarati. Dala sam im precizne upute za rad. Jedna je skupina učenika oblikovala povrće iz Das mase (Slike 4, 5, 6: Stvaranje povrća iz Das mase), dok je druga skupina crtala i slikala povrće bojicama. Učenici su tijekom svog rada bili entuzijastični i kreativni, pomažući jedni drugima, ohrabrujući se i nadopunjujući jedni druge. Proizvode smo na kraju izložili i u školskom hodniku. Izložbu su vidjeli mnogi učenici i učitelji u školi.

2.5. Priprema voćno-povrtnih smoothija

Učenici su se jako veselili pripremi ukusnih i zdravih voćnih i povrtnih smoothieja. Smoothiji su se pripremali u malim skupinama. Učenici su napisali vlastite recepte za smoothije. Za pripremu smoothija bili su nam potrebni: voće i povrće, blender za izradu smoothija, mjerica, plastični lončići, slamke, noževi, žličice, daske za rezanje. Učenici su također imenovali svoje smoothieje. Slasne i zdrave smoothije polako su popili slamkama i u tome neizmjerno uživali. Učenici su u pripremi smoothija bili vrlo aktivni i entuzijastični. O tome svjedoče i fotografije u nastavku (Slike 7, 8, 9: Priprema voćno-povrtnih smoothija).

2.6. Igranje didaktičke igre memory o povrću

Učenici su sami kreirali didaktičnu igru memory o povrću i također se okušali u igranju iste. Upute su slične uobičajenoj igri memory, samo što su učenici kod svakog otkrivenog para rekli što znaju o određenom povrću. Učenici su kroz igru na opušten način učvrstili svoje znanje o povrću, zabavljajući se u tome te vježbajući komuniciranje i sudjelovanje (Slika 10: Igra memory).

3. Zaključak

Učenici su u provođenju svih aktivnosti bili vrlo motivirani, aktivni i entuzijastični. Ciljevi našeg projektnog rada bili su u potpunosti ostvareni. Sa učenicima smo postavili izložbu svih proizvoda.

Literatura

  1. Program osnovnošolskega izobraževanja. Interesne dejavnosti za devetletno osnovno šolo. (2008). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
  2. Bezjak, J. (2006). Drugačna pot do znanja: projektno učno delo BJ − od ideje do izdelkov. Ljubljana: Somaru.
  3. Novak, H. (1990). Projektno učno delo, drugačna pot do znanja. Ljubljana: DZS.
  4. Ursell, A. (2003). Vitamini in minerali: prehranski dodatki za čim več zdravja in vitalnosti. Tržič: Učila International.
  5. Oberbeil, K. (2004). Z vitamini do zdravja. Ljubljana: Prešernova družba.
  6. Messegue, M. (2005). Narava ima vselej prav. Ljubljana: Cankarjeva založba.
  7. Tommes, S. (2001). Moja prva knjiga o vrtnarjenju. Tržič: Učila.
  8. Forne, C. (1998). Na polju in na vrtu. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije.
  9. Anderson, L. (2000). Majin mali vrt. Ljubljana: Kres.
  10. Schwartz, O. (1997). Bogastvo trajnih okusov. Ljubljana: DZS.
  11. Westman, J. (2008). Kuharica za najmlajše. Radovljica: Didakta.
  12. Wolter, A. (1990). Zelenjavne jedi. Ljubljana: Cankarjeva založba.
  13. Skledar, M. (1998). Splošno poljedelstvo. Ljubljana: DZS.
  14. Laughton, R. (2013). Zeleno kmetovanje: priročnik za uspešno ekološko kmetijo ali vrt. Ljubljana: Ara.
  15. Kreuter, M. L. (1989). Biovrt: naravno gojenje zelenjave, sadja in cvetja. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
  16. Krišković, P. (1993). Biološko pridelovanje hrane. Ljubljana: Kmečki glas.
  17. Tarman, D. (1999). Na vrtu. Ljubljana: DZS.

Zajedno možemo

irena_platise

Irena Platiše, učiteljica razredne nastave

Sažetak

Uloga učitelja u sustavu nastave se mijenja tijekom godina. Ako se nekada smatralo da je učitelj taj koji na više ili manje isti način prenosi nove sadržaje za učenje, a zatim samo procjenjuje postignuto znanje, njegova je uloga sada puno šira: on je motivator, organizator, usmjerivač, inovator, pokretač, promatrač, istraživač, uzor … Osim ovih uloga, on često preuzima ulogu majke, oca, psihologa, socijalnog radnika, liječnika, čistačice … U članku ću pokušati opisati kako sam se suočila s tim ulogama kada sam saznala da ću u razredu dobiti učenicu koja ima dijabetes.

Ključne riječi: dijabetes tipa 1, uključivanje djeteta s dijabetesom u školu i razred, prilagođavanje nastave, međusobna suradnja.

1. Uvod

Prije dvije godine pod svoje okrilje sam dobila učenicu s dijabetesom. Dolaskom takvog učenika u školu i na nastavu polje djelovanja učitelja bitno se mijenja, širi se. Ovaj put, kao strukturni čimbenik, pojavljuje se učenik sa svim svojim posebnostima i nedostacima, te učitelj koji će morati svojim radom, prilagodbom nastave i sadržaja učenja i ciljeva, dovesti ovog učenika i sve ostale do kvalitetnog znanja te maksimalnog razvoja vještina i sposobnosti.

O dijabetesu tipa 1

Dijabetes je stanje bolesti kada tijelo ne može pravilno metabolizirati i koristiti sastojke hrane. Dijabetičarima s dijabetesom tipa 1 u potpunosti nedostaje inzulin, jer ga je njihova bolesna gušterača prestala proizvoditi i izlučivati u krv. Budući da glukoza ne može ući u stanice bez inzulina, njezina se koncentracija u krvi povećava. Cilj liječenja je smanjiti razinu glukoze u krvi na normalne vrijednosti.

To se postiže:

  • DIJETALNOM (ZDRAVOM) PREHRANOM, koja je temelj liječenja. Dijabetički bolesnici ne trebaju posebnu prehranu. Preporučuje se 4-6 malih obroka dnevno, koje treba konzumirati svaki dan otprilike u isto vrijeme, jede se integralni kruh i hrana koja sadrži vlakna, te što je manje moguće manje masti i hrane koja sadrži šećer.
  • FIZIČKIM AKTIVNOSTIMA koje omogućuje bolju uporabu glukoze i smanjuje potrebu za inzulinom, poboljšavaju cirkulaciju krvi, pomažu u postizanju i održavanju željene tjelesne težine, smanjuju stres i mentalnu napetost. (Mravi, 1995, 1-5)

2. Srž

2.1. Koraci na putu uključivanja djevojčice u školu i nastavu

Budući da sam znala da djevojčica neće imati posebnog pratitelja, jer u školi nije bilo praktički takvog slučaja, napravila sam detaljan plan o tome kako započeti svoju edukaciju, pripremu i prihvaćanje dijete s dijabetesom u školu.

1. korak: UPOZNATI DJEVOJČICU I RODITELJE prije početka škole (mjesec ranije). Napraviti iskren i otvoren odnos. Bilo je važno izgraditi most povjerenja, koji je bio neophodan za siguran prijelaz iz vrtića u školu.

U svibnju sam započela redovite posjete dječjem vrtiću u grupi u kojoj je bila djevojčica. Promatrala sam djevojčicu, njezin odnos s vršnjacima, njezino ponašanje … Onda sam joj se približila, započela razgovor s njom, upoznala je da sam njezina buduća učiteljica i da sam došla s namjerom da je dobro upoznam i pomognem joj da se što uspješnije nosi s bolešću. Mnogo me stvari naučila, osobito, kako uzeti krv, mjeriti šećer u krvi, voditi brigu o higijeni … Naučila me o dijabetesu, a ja samo joj obećala da ću je naučiti sva slova. Napravile smo dobar dogovor.

Tijekom posjeta vrtiću, susrela sam se i s njezinim roditeljima. Bilo im je posebno važno da sam pokazala interes i odgovornost prema njihovoj djevojčici. Trebali su pozitivan poticaj da ću učiniti sve što je u mojoj moći da djevojčici osiguram miran i što manje stresan prijelaz u školu.

2. korak: UPOZNAVANJE RUKOVANJA S INZULINSKOM PUMPOM I BROJANJE UGLJIKOHIDRATA

Djevojčicu sam sve češće posjećivala za vrijeme doručka i ručka. Slijedila sam i proučavala brojanje ugljikohidrata, njihovo unošenje u inzulinsku pumpu i upoznavanje rada pumpe. Stekla sam nova znanja iz područja zdrave prehrane i pravilnog sastava dnevnih obroka.

3. korak: ČITANJE STRUČNE LITERATURE

Usporedno s posjetom dječjem vrtiću, počela sam tražiti literaturu o dijabetesu, što nije teško pronaći. Htjela sam što bolje upoznati bolest.

4. korak: SUDJELOVANJE NA SEMINARU PEDIJATRIJSKE KLINIKE

Kada sam stekla neko stručno-teorijsko i praktično znanje, također sam sudjelovala na večernjem seminaru u Pedijatrijskoj klinici u Ljubljani. Moje predznanje se pokazalo kao izvrsna osnova za nadogradnju s novodobivenim informacijama.

5. korak: PREGLED ŠKOLSKIH JELOVNIKA, SURADNJA S KUHINJOM I VODITELJEM PREHRANE

Pregledala sam stare školske jelovnike, ocijenivši ih prema određenom sustavu. Otkrila sam da će se morati prilagoditi djevojčici, te sam razgovarala s voditeljem prehrane i kuharicama. Naša dobra suradnja bila je izuzetno važna za uravnoteženu prehranu koja djevojčici omogućava što normalniji i neometan rad na nastavi.

6. korak: PRAVLJENJE RASPOREDA, ORGANIZACIJA OBROKA I ŠKOLSKOG RADA

Već i prije početka školske godine s roditeljima smo napravili detaljan plan o tome kada i koje obroke će djevojčica imati kako bi što više puta mogla jesti s ostalim učenicima. Uspjeli smo uskladiti da imaju užinu i ručak u isto vrijeme, što je bila velika pobjeda za nas.

Prilikom izrade školskog rasporeda bila sam posebice pažljiva na vrijeme satova sporta. Odlučila sam se da oni budu ubrzo nakon jutarnje užine, jer je u to vrijeme bilo očekivano da razina šećera u krvi ne padne ispod kritične vrijednosti. Slično tome, sve aktivnosti izvan učionice održavat će se tijekom vremena nakon užine.

7. korak: ORGANIZIRANJE POSEBNOG KUTA U UČIONICI

U razredu sam napravila poseban kut namijenjen učenici s dijabetesom i svim stručnim djelatnicima. U njemu je posebna literatura o regulaciji šećerne bolesti, na posebnim letcima napisani su postupci u slučajevima pclip_image002ovišenog/smanjenog šećera u krvi, zabilježeni su važni telefonski brojevi … U posebnoj košari nalaze se predmeti za mjerenje šećera u krvi i svi mogući rezervni dijelovi za inzulinsku pumpu i ubrizgavače te jednostavni šećeri.

Slika 1. Dijabetični kutak

8. korak: SASTANAK S UČITELJIMA KOJI ĆE BITI U KONTAKTU S DJEVOJČICOM

Prije početka nastave sastali su se svi učitelji koji će djevojčicu učiti ili bili u kontaktu s njom svaki dan. Učitelji su dobili potrebne informacije o tome kako poduzeti odgovarajuće mjere u slučaju pogoršanja.

2.2. Prihvaćanje djevojčice u školu

Prvi školski dan prošao je bez poteškoća. Dobro sam pripremila sadržaje i informacije koje sam željela i morala podijeliti s novim učenicima i njihovim roditeljima. Pratila sam svoju viziju kako bih prvi školski dan učinila što je moguće ljepšim i nezaboravnim za svu djecu, ali sam s druge strane imala veliku odgovornost za djevojčicu s dijabetesom. U glavi mi se miješalo uzbuđenje i radost prvog školskog dana, te s druge strane odgovornost, neizvjesnost i strah. U svim mojim uzbuđenjima morala sam pomno pratiti dnevni protokol koji je potreban za vođenje dijabetesa: mjerenje šećera u krvi, vaganje obroka, uzimanje obroka u određeno vrijeme, unošenje ugljikohidrata u inzulinsku pumpu … S druge strane morala sam odgovoriti željama ostalih učenika koji za prvi školski dan trebaju pažnju i osmijeh svoje nove učiteljice. Moram priznati da su to bili vrlo naporni sati, ali mislim da sam sve dobro uradili. Sve je prošlo bez poteškoća i kako je planirano.

2.3. Razgovor s učenicima i svim roditeljima

U prvim danima razgovarala sam s učenicima o djevojčici s dijabetesom. U razgovoru je sudjelovala i ona, te demonstrirala upotrebu injektora, pumpe … Učenici su je prihvatili na odgovarajući način. Nema razlike između njih. Ali svakako smo radosni zbog svih lijepih događaja koji se dešavaju u našoj učionici. Sretni smo i zadovoljni što je s nama bila na svim pješačenjima, kulturnim i prirodoslovnim aktivnostima koje smo provodili izvan škole i našeg mjesta. Drago nam je što joj možemo odspojiti inzulinsku pumpu da se slobodno kreće i obavlja sportske aktivnosti sa svojim drugarima. Zajedno smo se radovali trodnevnom tečaju plivanja i njezinom napretku u plivanju … Svi želimo dati djevojčici što je više moguće pozitivnih poticaja.Također sam napravila sličan razgovor s roditeljima na prvom roditeljskom sastanku. Dobro je da znaju specifičnosti našeg razreda te načine i mogućnost prilagodbe i mijenjanja školskog rada.

2.4. Organizacija školskog dijela-prilagodbe

SPORTSKE aktivnosti (sat sporta, šetnje, igrališta, učenje u prirodi, šetnje s promatranjem, posjeti knjižnici, poštanskim uredima, zdravstvenom centru itd.), što je prije moguće nakon obroka, jer se ne očekuje pad razine šećera u krvi neposredno nakon obroka.

clip_image004ZAHTJEVNE SPORTSKE aktivnosti (trčanje na dulje udaljenosti, gimnastika na preči i paralelnoj prečki, kolut naprijed/natrag …) izvodili smo kada se djevojčica dobro osjećala (pumpa isključena).

Slika 2. Isključivanje pumpe

GOVORNE NASTUPE, OCJENJIVANJE ZNANJA sam pokušala izvest sa što manjim pritiskom te u opuštenoj atmosferi kako bi se izbjegao porast adrenalina.

clip_image006TEČAJ PLIVANJA je proveden na kraju školske godine. Morala sam se dobro upoznati s radom pumpe i odazivom tijela djevojčice.

Slika 3. Na tečaju plivanja. ZAJEDNO SMO KAO RAZRED – CJELINA.

2.5. Problemi

Morala sam cijeli obrazovni put i upoznavanje s dijabetesom organizirati sama. Od velike pomoći mi je bila pratilja djevojčice u vrtiću, ali suštinski čitav posao je bio samo na meni. Nije bilo pravog usmjerenja od strane vodstva, te sam se morala boriti za svaki dodatni sat pratnje, reorganiziranja radnog vremena i nastave. clip_image008Djevojčici službena pratnja nije dodijeljena, ako je potrebna škola je mora osigurati unutar postojećeg osoblja. Međutim, zbog specifičnosti naše profesije to je teško, naravno tu imamo problema i s konstantnim mjerama štednje…

Slika 4. Mjerenje šećera u krvi u učionici

Nedostatak obrazovanja kuharskog osoblja i nepripremljenost obroka. Nažalost, često sam morala reći kuharicama da nisam zadovoljna pripremanjem obroka, da nisu slijedili zahtjeve dijabetičke prehrane … Zato sam morala često sama pripremiti uravnoteženiji i prikladniji obrok.

Nedostatak kvalificiranih suradnika na području poznavanja dijabetesa. Većina kolega ovu bolest ne poznaju dovoljno dobro, pa nisu bili prikladni kandidati da me zamijene u razredu tijekom moje odsutnosti s posla (seminari, bolovanje).

2.6. Prednosti

Obrazovala sam se na nekoliko područja. Saznala sam o bolesti i njezinom utjecaju na funkcioniranje tijela, a dobila sam i korisne informacije o zdravoj prehrani. Napredovala sam u načinu rada s roditeljima, odraslima, školskim vodstvom, učenicima … Tijekom vremena sam odrasla na mnogim područjima, što mi daje novu snagu i samopouzdanje u radu.

Uz učenicu koja ima dijabetes su ostala djeca napredovala i stekla znanja na mnogim područjima. Prije svega, pridobili su više tolerancije i strpljivosti.

Raznolikost nastave. Nikada ne mogu unaprijed potpuno planirati svoj dan nastave. Iz dana u dan stječem više inventivnosti, fleksibilnosti, otvorenosti …

3. Zaključak

Moj rad s učenicom koja ima dijabetes je dao nove dimenzije mojim poslovnim i privatnim aktivnostima. Više nisam samo učiteljica koja učenicima samo predaje nove sadržaje učenja. Postala sam dobar promatrač. Svako jutro kada dođem u razred prvo pogledam u djevojčicu. Zanima me kako se osjeća, kakvo je njezino raspoloženje. Tražim znakove koji ukazuju da li su visoke ili niske razine šećera u krvi. Sa svojim znanjem radim gotovo kao jedna medicinska sestra koja zna tijek dijabetesa, zna pravilno uzeti krv i odgovarajuće reagirati u slučaju pogoršanja bolesti.

Koordinatorica sam i savjetnica za prehranu, pozitivan poticaj djevojčici i njezinim roditeljima, mentor kolegama koji su u kontaktu s djevojčicom, tehnički vođa za ispravljanje pogrešaka u radu injektora, inzulinske pumpe … Područje mojih aktivnosti je produženo sve do granica koje ima sama djevojčica. Zapravo, njezin život postao je moj, odnosno naši životi međusobno se isprepliću i teško mogu reći da je to samo školski, profesionalno. Jer što više djevojčicu upoznajem i obratno, lakšclip_image010e je izgraditi povjerenje i poštovanje između nas i njezinih roditelja. Zajedno stvaramo pozitivnu klimu. Naravno, sve to u želji da djevojčici omogućimo ljepše i mirnije djetinjstvo. Drago mi je što ću djelić njezinog života provesti s njom.

Slika 5. Djevojčica sa svojim vršnjacima također na rolerima

4. Literatura

  1. Blatnik, M. 2005. Vključevanje otrok s posebnimi potrebami v vzgojo in izobraževanje. Ljubljana: diplomsko delo.
  2. Bratina, N. in ostali 2011. Otrok s sladkorno boleznijo v vrtcu, šoli in pri športnih ter druhih aktivnostih. Ljubljana: Društvo za pomoč otrokom s presnovnimi motnjami.
  3. Čampa, Š., A. in Lavrinec, J. 2016. Pomen ogljikovih hidratov pri urejanju sladkorne bolezni. Ljubljana: Zaloker & Zaloker.
  4. Mravlje, F. 1995. Sladkorna bolezen tipa 1. V sožitju s sladkorno boleznijo. Ljubljana: Klinika za endokrilogijo in bolezni presnove.

12. člen Zakona o osnovni šoli (Uradni list RS, št. 81/06 – uradno prečiščeno besedilo, 102/07, 107/10, 87/11, 40/12-ZUJF, 63/13 in 46/16 – ZOFVI-K. http://pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=ZAKO448 (19. 7. 2018)