Igrajmo se starih igara

Lea Košak

Sažetak

U svom članku pod naslovom Igrajmo se starih igara predstavljam projektni odgojno-obrazovni rad koji se odvijao u sklopu interesne aktivnosti Zdrava škola. Uključeni su bili drugašići iz Osnovne škole Center iz Novog mesta. Za istraživanje, upoznavanje i igranje starih slovenskih igara odlučila sam se jer iste imaju velik utjecaj na poštivanje i održavanje naše kulturne baštine. Istodobno, igre kod djece potiču komunikaciju, istraživanje, slobodu i kreativnost. Učenike je tema iznimno privukla. Rad se temelji na aktivnom sudjelovanju učenika u raznim aktivnostima te proizlazi iz potreba i interesa učenika. Kod svih aktivnosti prevladavala je pozitivna atmosfera, dobra dvosmjerna komunikacija, međusobno uvažavanje, poštivanje i ohrabrivanje te aktivna međusobna suradnja. Cijelo vrijeme zajedno smo nastojali ostvariti ciljeve koje smo si postavili. Kroz razne aktivnosti učenici su upoznavali stare slovenske igre: slušanje bakinih i djedovih priča o djetinjstvu, igrama i igračkama u njihovo vrijeme, gledanje starih dječjih filmova, skupljanje starih igračaka i igranje s njima, igranje starih igara, slikanje starih igrica i igračaka. Završna evaluacija pokazala je uspješno postizanje postavljenih ciljeva.

Ključne riječi: stare igre, stare igračke, kulturna baština, interesna aktivnost, projektni odgojno-obrazovni rad, međusobna suradnja

Uvod

Za projektni odgojno-obrazovni rad pod nazivom Igrajmo se starih igara odlučila sam se jer sam željela da su svi učenici cijelo vrijeme aktivno uključeni u razne aktivnosti jer na taj način najkvalitetnije dolaze do izravne spoznaje i znanja, a time i realizacije postavljenih ciljeva. Pritom sam neprestano poticala, usmjeravala te pomagala učenicima u provođenju aktivnosti. Projektni odgojno-obrazovni rad izvodila sam u okviru interesne aktivnosti.

Trajanje izvođenja projekta: 8 nastavnih sati, povezanih u dva mjeseca.

Ciljevi projekta su: Učenici:

• razlikuju prošlost i sadašnjost u svom životu te znaju da je životi ljudi u prošlosti bio drugačiji,
• upoznaju aspekte života ljudi u prošlosti i danas (dom, prehrana, odjeća, rad, prijevoz),
• poznaju značenje kulturne baštine,
• navikavaju se na samostalan i kreativan rad,
• razvijaju međusobnu suradnju,
• razvijaju motoričke sposobnosti,
• jačaju samopouzdanje,
• razvijaju odgovornost,
• navikavaju se na promatranje i opušteno likovno izražavanje,
• prezentiraju i izvještavaju o svom radu.

Središnji dio

1. Inicijativa

Inicijativa je spontano došla od učenika. Na sat interesne aktivnosti donijela sam staru praćku koju sam našla na potkrovlju svog pradjeda i prabake. Budući da su učenici bili oduševljeni starom praćkom i jako se zainteresirali za nju, dobili su zadatak da do sljedećeg sata donesu slike i fotografije starih igračaka s kojima su se igrali njihove bake, djedovi, prabake i pradjedovi. Došli smo na ideju da će naša tema biti stare igre na što ćemo se usredotočiti u sljedećih nekoliko sati. Izveli smo oluju ideja. Na moj poticaj, učenici su nabrajali ideje – ključne riječi koje smo vezali uz izraz stare igre. Na ploči je stvorena tablična slika.

2. Skiciranje projekta i planiranje izvedbe

Na sljedećem satu interesne aktivnosti učenici su predstavili slike i fotografije koje su donijeli u školu. Zatim smo pogledali ključne riječi koje su naveli uz izraz stare igre. Uz pomoć ideja učenika, tj. ključnih riječi odredili smo kojim ćemo aktivnostima ostvariti zadane ciljeve. Aktivnosti sam istodobno zapisivala na ploču. Dogovorili smo se da će se naš projekt zvati IGRAJMO SE STARIH IGARA. Zatim smo zajedno pogledali nacrt projekta i uslijedio je plan provedbe. Učenici su opušteno izrazili želje u kojim aktivnostima žele sudjelovati.

Do realizacije ciljeva došli smo sljedećim aktivnostima:

• slušanjem bakinih i djedovih priča o djetinjstvu, igrama i igračkama u njihovo vrijeme
• gledanjem starih dječjih filmova,
• skupljanjem starih igračaka i igranjem s njima,
• igranjem starih igara,
• slikanjem starih igara i igrački,
• izradom plakata,
• oblikovanjem izložbe i njezinom prezentacijom.

U nastavku vam predstavljam nekoliko aktivnosti.

3. Faza izvođenja projekta

3.1. Slušanje bakinih i djedovih priča o djetinjstvu, igrama i igračkama u njihovo vrijeme

Na sat interesne aktivnosti pozvali smo nekoliko baka, djedova, prabaka i pradjedova naših učenika. Pričali su o svom djetinjstvu te o starim igrama i igračkama s kojima su se igrali. Učenici su ih s velikim zanimanjem slušali, zapisivali informacije i puno naučili.

3.2. Skupljanje starih igračaka

Na sljedeći sat interesne aktivnosti učenici su u školu donijeli stare igračke s kojima su se igrale njihove bake, djedovi, prabake i pradjedovi. S njima su se poigrali, zatim ih skupili i napravili izložbu.

3.3. Igranje starih igara

Učenici su se spontano podijelili u skupine prema tome koje igre su željeli igrati. Prva skupina igrala je igru ​​Na stolicama. Za igru ​​su im bile potrebne dvije stolice, marama i zavezana kuhinjska krpa. Igrači su odabranom igraču povezali oči maramom te ga postavili na dvije stolice tako da je stajao u raskoraku – svakom nogom na svojoj stolici. U ruku su mu stavili zavezanu kuhinjsku krpu. Ispod njega su jedan po jedan na sve četiri i što tiše puzali suigrači. Slijepi igrač pokušao je jednog od njih pogoditi krpom. Kada bi nekoga pogodio, zamijenili bi uloge

Slika 1. Na stolicama

Druga skupina igrala je igru Bekselj. Za igru im je bila potrebna metla. Igrači su se podijelili u parove, dok je jedan igrač bio bez para. Parovi su se držali za ruke i plesali uz glazbu. Neupareni igrač je, međutim, plesao s metlom. U jednom trenutku je taj doviknuo “Bekselj” i bacio svoju metlu na pod. Igrači su tada morali pustiti ruke te si pronaći novi par. Budući da je igrač bez para uspio pronaći partnera, netko drugi je ostao bez para te morao plesati s metlom.

Slika 2. Bekselj

Treća skupina igrala je igru ​Frcanje kamenčićima. Za igru su im trebali kamenčići. Igrači su na pod nacrtali crtu i drvenim štapom na odgovarajućoj udaljenosti od nje iskopali plitku rupicu u zemlji. S crte su frcali kamenčiće u rupicu. Tko je uspio pogoditi rupicu, uzeo je svoj kamenčić iz nje i frcnuo svoj sljedeći kamenčić. Ako nije pogodio rupicu, na redu je bio sljedeći igrač. Pobjednik je bio onaj koji je sakupio najviše kamenčića. Četvrta skupina igrala je igru ​​Lov na zečiće. Za igru ​​im je bila potrebna zavezana krpa. Igrači su odabrali lovca. Ostali su bili zečići. Zečići su skakali na sve četiri i bježali od lovca. On je mirno stajao i pokušao krpom pogoditi nekog od zečića. Zečić kojeg bi lovac pogodio postao je novi lovac.

Slika 3. Lov na zečiće

3.4. Slikanje starih igara i igračaka

Učenici su se spontano podijelili u dvije skupine prema svojim željama likovnog stvaranja. Jedna skupina je bojicama i flomasterima slikala stare igračke, dok je druga skupina temperama slikala stare igre koje smo igrali prethodni sat.

Slika 4. Slikanje starih igračaka

Zaključak

Učenici su uložili puno truda u provođenju svih aktivnosti. Tijekom aktivnosti bili su motivirani i entuzijastični jer ih je tema jako privukla. Ciljevi našeg projektnog rada bili su u potpunosti ostvareni. S učenicima smo izradili plakat te postavili izložbu svih proizvoda.

Literatura

1. Program osnovnošolskega izobraževanja. Interesne dejavnosti za devetletno osnovno šolo. (2008). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
2. Bezjak, J. (2006). Drugačna pot do znanja: projektno učno delo BJ − od ideje do izdelkov. Ljubljana: Somaru.
3. Novak, H. (1990). Projektno učno delo, drugačna pot do znanja. Ljubljana: DZS.
4. Cvetko, I. (2017). Otroške igre na Slovenskem od A do Ž. Celje; Ljubljana: Celjska Mohorjeva družba: Društvo Mohorjeva družba.
5. Rice, C. (1996). Otroci skozi čas. Tržič: Učila.
6. Millard, A. (1989). Ljudje nekoč. Ljubljana: Domus: Mladinska knjiga.
7. Antić, M., Bajd, B., Ferbar, J., Grgičević, D., Krnel, D., Pečar, M. (2012). Okolje in jaz: spoznavanje okolja za 2. razred: učbenik. Ljubljana: Modrijan.
8. Hergan, I., Battelli, C., Kolar, M., Kovač, T. (2004). Dotik okolja 2: spoznavanje okolja v prvem razredu 9-letne osnovne šole: učbenik. Ljubljana: Mladinska knjiga.
9. Kolar, M. (2011). Učni načrt: Program osnovna šola: Spoznavanje okolja: Ljubljana. Ministrstvo za šolstvo in šport. Zavod RS za šolstvo.
10. Sokolov, C. (2021). Bilo je nekoč na deželi. Ljubljana: Mladinska knjiga.

Osnovnoškolci brinu o čistom okolišu

Lea Košak

Sažetak

U svom članku pod naslovom Osnovnoškolci brinu o čistom okolišu predstavljam projektni odgojno-obrazovni rad koji se odvijao u sklopi interesne aktivnosti Zdrava škola. Uključeni su bili drugašići iz Osnovne škole Center iz Novog mesta. Rad se temelji na aktivnom sudjelovanju učenika u raznim aktivnostima te proizlazi iz potreba i interesa učenika. Željela sam da učenici razumiju i osjete ekološku problematiku te da znaju sami aktivno doprinijeti zaštiti i održavanju prirodnog okoliša te uređivanju okoliša u kojem žive. Tema o ekologiji jako je zainteresirala učenike. Kod projektnog rada prevladavala je opuštena atmosfera, otvoreni razgovor, međusobno uvažavanje i poštivanje te aktivna međusobna suradnja. Zajedno smo nastojali ostvariti ciljeve koje smo si postavili. Kroz razne aktivnosti učenici su se upoznali s ekologijom: traženje informacija o ekologiji u knjigama i enciklopedijama, čitanje ekoloških bajki, skupljanje otpada u okolici škole, izrada spremnika za odvojeno prikupljanje otpada, izrada ekoloških piktograma, akcija sakupljanja starog papira. Završna evaluacija pokazala je uspješno postizanje postavljenih ciljeva, a u budućnosti će učenici nova znanja koristiti za rješavanje različitih problemskih situacija.

Ključne riječi: ekologija, projektni odgojno-obrazovni rad, interesna aktivnost, aktivno učenje, međusobna suradnja.

Uvod

Za projektni odgojno-obrazovni rad pod nazivom Osnovnoškolci brinemo o čistom okolišu odlučila sam se jer sam željela da su svi učenici cijelo vrijeme aktivno uključeni u razne aktivnosti jer na taj način najkvalitetnije dolaze do izravne spoznaje i znanja, a time i realizacije postavljenih ciljeva. Pritom sam neprestano poticala, usmjeravala te pomagala učenicima u provođenju aktivnosti. Projektni odgojno-obrazovni rad izvodila sam u okviru interesne aktivnosti.

Trajanje izvođenja projekta: 10 nastavnih sati, povezanih u dva mjeseca.

Ciljevi projekta su: Učenici:

• znaju opisati kako oni sami kao i drugi utječu na prirodu,
• znaju utemeljiti kako ljudi utječu na prirodu,
• znaju pojasniti kako sami aktivno doprinose zaštiti i održavanju prirodnog okoliša te uređivanju okoliša u kojem žive,
• znaju da su promjene u okolišu ponekad za životinje i biljke ugodne a ponekad štetne, a mogu biti i ugodne za neke a štetne za druge,
• navikavaju se na samostalan i kreativan rad,
• razvijaju međusobnu suradnju,
• razvijaju motoričke sposobnosti,
• jačaju samopouzdanje,
• razvijaju odgovornost,
• navikavaju se na promatranje i opušteno likovno izražavanje,
• prezentiraju i izvještavaju o svom radu.

1. Inicijativa

Inicijativa je spontano došla od učenika. Na satu interesne aktivnosti s učenicima smo otišli u šetnju u obližnju šumu. Uočili smo puna otpada koji je ležao na stazi. Učenici su predložili da ga pokupimo i bacimo u spremnik za otpad. Učenici su bili jako oduševljeni čišćenjem okoliša. Spontano je krenuo razgovor o tome kada i gdje su s roditeljima već prikupljali otpad te na koje načine još brinemo o okolišu. Budući da su učenici bili oduševljeni razgovorom o ekologiji te bili vrlo zainteresirani za istu, dobili su zadatak da u školu donesu barem po jednu fotografiju koja prikazuje brigu o okolišu. Došli smo na ideju da će naša tema biti ekologija na što ćemo se usredotočiti u sljedećih nekoliko sati. Izveli smo oluju ideja. Na moj poticaj, učenici su nabrajali ideje – ključne riječi koje smo vezali uz riječ ekologija. Na ploči je stvorena tablična slika.

2. Skiciranje projekta i planiranje izvedbe

S učenicima smo pogledali fotografije koje su donijeli u školi. Pitala sam ih znaju li koji su zagađivači voda, zraka i tla te na koje načine ljudi mogu brinuti o okolišu i slično. Istodobno sam zapisivala odgovore. Dogovorili smo se da će se naš projekt zvati OSNOVNOŠKOLCI BRINU O ČISTOM OKOLIŠU. Utvrdili smo gdje možemo naći nove informacije, a pomoću ideja učenika odlučili smo kojim ćemo aktivnostima postići naše postavljene ciljeve. Zatim smo zajedno pogledali nacrt projekta i slijedio je plan provedbe. Učenici su opušteni izrazili želje u kojim aktivnostima bi željeli sudjelovati.

Do realizacije ciljeva došli smo sljedećim aktivnostima:

• traženjem informacija o ekologiji u knjigama i enciklopedijama (otpad i recikliranje, štednja energije, onečišćenje zraka, voda, tla …)
• čitanjem ekološke bajke pod naslovom Naša kuća gori,
• prikupljanjem otpada u okolici škole,
• izradom spremnika za odvojeno prikupljanje otpada,
• izradom ekoloških piktograma,
• akcijom sakupljanja starog papira,
• likovnim stvaranjem na temu ekologije,
• stvaranjem izložbe i njezinom prezentacijom.

U nastavku predstavljamo nekoliko aktivnosti.

3. Faza izvođenja projekta

3.1. Traženje informacija o ekologiji u knjigama i enciklopedijama

Sljedeći sat s učenicima smo otišli u školsku knjižnicu. Učenici su bili podijeljeni u skupine prema svojim interesima. Jedna skupina je tražila literaturu o otpadu i recikliranju, druga skupina je tražila literaturu o štednji energije, treća literaturu o onečišćenju zraka, četvrta o onečišćenju vode, a peta skupina o onečišćenju tla. Zatim smo otišli u učionicu gdje je svaka skupina u literaturi tražila informacije o odabranoj temi. Skupine su izrađivale i plakate te ih prezentirale kolegama iz razreda.

3.2. Prikupljanje otpada u okolici škole

S učenicima smo otišli prikupljati otpad u blizini naše škole. Kao zaštitu koristili smo zaštitne rukavice. Učenici su se potom spontano podijelili u skupine. Jedna skupina prikupljala je ambalažni otpad (boce, limenke, tetrapake, plastične čaše), druga biološki otpad (ostatke hrane, papirnate maramice i ručnike), treća otpadni papir, a četvrta skupina miješani komunalni otpad. Otpad je odložen u odvojene spremnike za prikupljanje otpada ispred škole.

Slika 1. Prikupljanje otpada u blizini škole

3.3. Izrada spremnika za odvojeno prikupljanje otpada

Na sljedećem satu učenici su izrađivali spremnike za odvojeno prikupljanje otpada od otpadnih kartonskih kutija. Bili su podijeljeni u tri skupine prema svojim interesima. Jedna skupina je izradila spremnike za biootpad, a druga skupina spremnike za ambalažu, a treća skupina spremnike za otpadni papir.

Slika 2. Spremnik za biootpad    Slika 3. Spremnik za ambalažu

3.4. Izrada ekoloških piktograma

Učenici su se ponovno spontano podijelili u skupine prema svojim željama. Jedna skupina je izradila piktograme koji prikazuju bacanje otpada u spremnik , druga skupina je izradila piktograme koji prikazuju gašenje svjetla !), a treća skupina piktograme koji prikazuju zatvaranje vode!).

Slika 4. Piktogram – Baci otpad u spremnik!

Slika 5. Piktogram – Ugasi svjetla!     Slika 6: Zatvori vodu!

4. Zaključak

Učenici su bili vrlo motivirani, aktivni i entuzijastični u provođenju svih aktivnosti. Ciljevi našeg projektnog rada bili su u potpunosti ostvareni. S učenicima smo postavili izložbu svih proizvoda.

Literatura

• Program osnovnošolskega izobraževanja. Interesne dejavnosti za devetletno osnovno šolo. (2008). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
• Bezjak, J. (2006). Drugačna pot do znanja: projektno učno delo BJ − od ideje do izdelkov. Ljubljana: Somaru.
• Novak, H. (1990). Projektno učno delo, drugačna pot do znanja. Ljubljana: DZS.
• Antić, M., Bajd, B., Ferbar, J., Grgičević, D., Krnel, D., Pečar, M. (2012). Okolje in jaz: spoznavanje okolja za 2. razred: učbenik. Ljubljana: Modrijan.
• Hergan, I., Battelli, C., Kolar, M., Kovač, T. (2004). Dotik okolja 2: spoznavanje okolja v drugem razredu 9-letne osnovne šole: učbenik.Ljubljana: Mladinska knjiga.
• Kolar, M. (2011). Učni načrt: Program osnovna šola: Spoznavanje okolja: Ljubljana. Ministrstvo za šolstvo in šport. Zavod RS za šolstvo.
• Winter, J. (2020). Naša hiša gori: poziv Grete Thunberg k reševanju našega planeta. Ljubljana: Grafenauer.
• Parker, S. (2004). Odpadki in recikliranje. Murska Sobota: Pomurska založba.
• Inskipp, C. (2006). Odpadki in recikliranje. Ljubljana: Grlica.
• Green, J. (2006). Varčevanje z energijo. Ljubljana: Grlica.
• Green, J. (2006). Onesnaževanje zraka. Ljubljana: Grlica.
• Podgoršek, M. (2017). Eko papirko. Domžale: Epistola.
• Tola, J. (2005). Šolski ekološki vodnik. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije.
• Cash, T. (1992). Elektrika in magnetizem. Murska Sobota: Pomurska založba.
• Walpole, B. (1990). Zrak. Murska Sobota: Pomurska založba.
• Walpole, B. (1990). Svetloba. Murska Sobota: Pomurska založba.
• Ardley, N. (1993). Spoznavajmo znanost. Ljubljana: Slovenska knjiga.
• Eck, J. (2020). 100 stvari, ki jih lahko narediš za Zemljo. Tržič: Učila International.
• Menih, K. (1996). Igrajmo se ekologijo. Ljubljana: Domus.
• Costa-Pau, R. (1995). Šolska enciklopedija. Ekologija. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije.

Osjetimo i kreativno upoznajmo jesen

Lea Košak

Sažetak

U svom članku pod naslovom Osjetimo i kreativno upoznajmo jesen predstavljam projektni odgojno-obrazovni rad koji se odvijao u sklopu interesne aktivnosti Fit školarac. Uključeni su bili prvašići iz Osnovne škole Center iz Novog mesta. Rad se temelji na aktivom sudjelovanju učenika u raznim aktivnostima te proizlazi iz potreba i interesa učenika. Željela sam da učenici jesensko doba osjete svim svojim osjetilima – vidom, dodirom, mirisom, okusom i sluhom te da ga kreativno upoznaju. Brojne aktivnosti provodili smo u prirodi jer ona ima snažan pozitivan učinak na pojedina područja djetetova razvoja. Tema o jeseni jako je zainteresirala učenike. Kod projektnog rada prevladavala je opuštena atmosfera, otvoreni razgovor, međusobno uvažavanje i poštivanje te aktivna međusobna suradnja. Zajedno smo nastojali ostvariti ciljeve koje smo si postavili. Kroz razne aktivnosti učenici su osjetili i upoznali jesen: šetnja šumom, traženje informacija o jeseni, razvrstavanje jesenskog lišća i plodova, čitanje jesenske bajke, likovno stvaranje i izrada društvene igre na temu jeseni. Završna evaluacija pokazala je uspješno postizanje postavljenih ciljeva, a u budućnosti će učenici nova znanja koristiti za rješavanje različitih problemskih situacija.

Ključne riječi: jesen, projektni odgojno-obrazovni rad, interesna aktivnost, aktivno učenje, međusobna suradnja, osjetila.

Uvod

Za projektni odgojno-obrazovni rad pod nazivom Osjetimo i kreativno upoznajmo jesen odlučila sam se jer sam željela da su svi učenici cijelo vrijeme aktivno uključeni u razne aktivnosti jer na taj način najkvalitetnije dolaze do izravne spoznaje i znanja, a time i realizacije postavljenih ciljeva. Pritom sam neprestano poticala, usmjeravala te pomagala učenicima u provođenju aktivnosti. Projektni odgojno-obrazovni rad izvodila sam u okviru interesne aktivnosti.

Trajanje izvođenja projekta: 10 nastavnih sati, povezanih u dva mjeseca.

Operativni ciljevi projekta su:

Učenici:

• vremenski istražuju, definiraju i objašnjavaju događaje i promjene kroz jesensko godišnje doba,
• upoznaju se i oduševljavaju projektnim radom.

Ciljevi: Učenici:

• prepoznaju, nazivaju i uspoređuju različita živa bića i okoliše,
• znaju pronaći razlike i sličnosti između biljaka i životinja,
• razvrstavaju i raspoređuju listove i plodove prema zajedničkim karakteristikama i razlikama (prema jednom kriteriju varijabli),
• znaju pronaći razlike i sličnosti između lišća drveća,
• znaju pronaći razlike i sličnosti između plodova,
• promatraju i upoznavaju živa bića,
• upoznaju da su neke biljke (ili dijelovi biljaka) slične, dok se druge razlikuju,
• navikavaju se na samostalan i kreativan rad
• razvijaju međusobnu suradnju,
• razvijaju motoričke sposobnosti,
• jačaju samopouzdanje,
• razvijaju odgovornost,
• navikavaju se na promatranje i opušteno likovno izražavanje,
• prezentiraju i izvještavaju o svom radu.

1. Inicijativa

Inicijativa je spontano došla od učenika. Na sat interesne aktivnosti učenicima sam donijela punu košaru divljih i pitomih kestena koje sam u šumi skupila dan ranije. Učenici su bili jako oduševljeni sakupljenim plodovima. Spontano je krenuo razgovor o tome kada i gdje su s roditeljima skupljali kestene i druge jesenske delicije te koje su životinje vidjeli u šumi. Budući da su učenici bili oduševljeni razgovorom o jesenskom godišnjem dobu te bili vrlo zainteresirani za isto, dobili su zadatak da u školu donesu barem po jedan list ili plod. Došli smo na ideju da će naša tema biti jesensko godišnje doba na što ćemo se usredotočiti u sljedećih nekoliko sati. Izveli smo oluju ideja. Na moj poticaj, učenici su nabrajali ideje – ključne riječi koje su vezali uz riječ jesen. Na ploči je stvorena tablična slika.

2. Skiciranje projekta i planiranje izvedbe

S učenicima smo pogledali dijelove biljaka koje su donijeli u školu. Pitala sam ih znaju li kako se nazivaju listovi i plodovi, što već znaju o biljkama, životinjama, podneblju u jesen, itd. Istodobno sam zapisivala odgovore. Dogovorili smo se da će se naš projekt zvati OSJETIMO I KREATIVNO UPOZNAJMO JESEN. Utvrdili smo gdje možemo naći nove informacije, a pomoću ideja učenika odlučili smo kojim ćemo aktivnostima postići naše postavljene ciljeve. Zatim smo zajedno pogledali nacrt projekta i slijedio je plan provedbe. Učenici su opušteno izrazili želje u kojim aktivnostima bi željeli sudjelovati.

Do realizacije ciljeva došli smo sljedećim aktivnostima:

• šetnjom šumom,
• traženjem informacija u knjigama i enciklopedijama o jeseni (biljke, životinje, podneblje, voće, povrće, rad u polju),
• čitanjem jesenske bajke Zahvalni medvjed,
• traženjem razlika i sličnosti između listova drveća,
• razvrstavanjem i raspoređivanjem jesenskih listova i plodova prema zajedničkim karakteristikama i razlikama (prema jednom kriteriju varijabli),
• likovnim stvaranjem na temu jeseni,
• izradom i igranjem društvene igre Memory na temu jeseni,
• stvaranjem izložbe i njezinom prezentacijom.

U nastavku predstavljamo nekoliko aktivnosti.

3. Faza izvođenja projekta

3.1. Šetnja šumom

Sljedeći sat s učenicima smo otišli u obližnju šumu. U šumi smo svim osjetilima promatrali jesensku prirodu. Opažali smo, mirisali, dodirivali drveće, lišće, plodove, životinje i druge biljke. Slušali smo zvuk životinja i šum lišća. Kušali smo šumske maline i kupine. Učenici su se potom spontano podijelili u dvije skupine prema svojim interesima. Jedna skupina je u šumi tražila i skupljala jesensko lišće, a druga jesenske plodove. Učenici su sve što su skupili posložili u pletenu košaru i s njom krenuli u školu (Slika 1: Branje i skupljanje jesenskih plodova i lišća u šumi).

3.2. Razvrstavanje jesenskog lišća i plodova

Učenici su se podijeli u dvije skupine. Jedna je skupina razvrstavala jesensko lišće prema vrsti drveća (Slika 2: Razvrstavanje jesenskog lišća), dok je druga skupina razvrstavala jesenske plodove prema vrsti drveća (Slika 3: Razvrstavanje jesenskih plodova). Na kraju smo napravili izložbu.

3.3. Izrada društvene igre Memory na temu jeseni

Na sljedećem satu učenici su izradili društvenu igru ​​Memory. Ponovno su se podijelili u dvije skupine prema svojim interesima. Jedna je skupina s bojicama na kartončiće crtala jesensko lišće, dok je druga skupina na kartončiće crtala jesenske plodove. Učenicima sam dala upute za igru. Tražili su parove plod – list (Slika 4: Društvena igra Memory).

3.4. Likovno stvaranje na temu jeseni

Učenici su se ponovno spontano podijelili u skupine prema interesima likovnog stvaranja. Jedna skupina je izrađivala proizvode od jesenskih plodova (Slika 5: Izrada proizvoda od jesenskih plodova), druga je na papir lijepila natrgani ili narezani kolaž (Slika 6: Kruška od kolaž papira), dok je treća skupina temperama radila otisak jesenskog lišća (Slika 7: Otisak jesenskog lišća).

4. Zaključak

Učenici su bili vrlo motivirani, aktivni i entuzijastični u provođenju svih aktivnosti. Ciljevi našeg projektnog rada bili su u potpunosti ostvareni. S učenicima smo postavili izložbu svih proizvoda.

Literatura

1. Program osnovnošolskega izobraževanja. Interesne dejavnosti za devetletno osnovno šolo. (2008). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
2. Bezjak, J. (2006). Drugačna pot do znanja: projektno učno delo BJ − od ideje do izdelkov. Ljubljana: Somaru.
3. Novak, H. (1990). Projektno učno delo, drugačna pot do znanja. Ljubljana: DZS.
4. Antić, M., Bajd, B., Ferbar, J., Grgičević, D., Krnel, D., Pečar, M. (2012).
5. Okolje in jaz: spoznavanje okolja za 1. razred: učbenik. Ljubljana: Modrijan.
6. Hergan, I., Battelli, C., Kolar, M., Kovač, T. (2004). Dotik okolja 1: spoznavanje okolja v prvem razredu 9-letne osnovne šole: učbenik. Ljubljana: Mladinska knjiga.
7. Kolar, M. (2011). Učni načrt: Program osnovna šola: Spoznavanje okolja: Ljubljana. Ministrstvo za šolstvo in šport. Zavod RS za šolstvo.
8. Messegue, M. (2005). Narava ima vselej prav. Ljubljana: Cankarjeva založba.
9. Fitzsimons, C. (1997). 50 zamisli za otroke v naravi. Radovljica: Didakta.
10. Harlow, R. (1992). Letni časi. Murska Sobota: Pomurska založba.
11. Riha, S. (2000). Moja prva knjiga o celem letu. Artiče: Abrakadabra.
12. Wilkes, A. (1996). Imenitna knjiga za deževne dni. Ljubljana: Mladinska knjiga.
13. Johnson, O. (2010).Drevesa: najpopolnejši vodnik za prepoznavanje naravnih in gojenih dreves v Evropi. Olševek: Narava.
14. Williams, J. (1996). Jesen: poizkusi iz naravoslovja. Radovljica: Didakta.
15. Tarman, D. (1999). Na vrtu. Ljubljana: DZS.
16. Pregl, T. (1980). Letni časi. Ljubljana: Mladinska knjiga.
17. Weimar, M. (1994). Otroci izdelujejo predmete iz rastlin: izdelki iz listov, vejic in plodov. Ljubljana: Kmečki glas.

Putevima naših predaka

Lea Košak

Sažetak

U svom članku pod naslovom Putevima naših predaka predstavljam projektni odgojno-obrazovni rad koji se odvijao u sklopu interesne aktivnosti Fit školarac. Uključeni su bili učenici drugih razreda Osnovne škole Center iz Novog mesta. Ovu temu sam odabrala jer pridonosi poštovanju i očuvanju naše kulturne baštine te jača svijest o njenoj važnosti još u djetinjstvu. Učenike je ova tema izuzetno privukla. Projektni rad se temeljio na aktivnom sudjelovanju učenika u raznim aktivnostima te proizlazio iz potreba i interesa učenika. U svim aktivnostima prevladavala je pozitivna atmosfera, dobra dvosmjerna komunikacija, uvažavanje, poštivanje te međusobno poticanje i suradnja. Cijelo vrijeme zajedno smo težili postizanju ciljeva koje smo si postavili. Kroz razne aktivnosti učenici su upoznavali živote naših predaka: tražili informacije o životu u prošlosti, prikupljali stare predmete, crtali i slikali stare predmete ugljenom, prikupljali stare igre i stare igračke te se njima igrali, razgledavali najstarije kuće u gradu i uspoređivali život u prošlosti sa životom danas. Konačna evaluacija pokazala je da smo uspješno postigli sve postavljene ciljeve.

Ključne riječi: kulturna baština, interesna aktivnost, projektni odgojno-obrazovni rad, međusobna suradnja, aktivno učenje.

Uvod

Za projektni odgojno-obrazovni rad pod nazivom Putevima naših predaka odlučila sam se jer sam željela da su svi učenici cijelo vrijeme aktivno uključeni u razne aktivnosti jer na taj način najkvalitetnije dolaze do izravne spoznaje i znanja, a time i realizacije postavljenih ciljeva. Pritom sam neprestano poticala, usmjeravala te pomagala učenicima u provođenju aktivnosti. Projektni odgojno-obrazovni rad izvodila sam u okviru interesne aktivnosti.

Trajanje izvođenja projekta: 8 nastavnih sati, povezanih u dva mjeseca.

Operativni ciljevi: Učenici:

• znaju razlikovati prošlost i sadašnjost u svom životu i znaju da je život ljudi u prošlosti bio drugačiji,
• upoznaju segmente života ljudi u prošlosti i danas (prebivalište, prehrana, odjeća, rad, prijevoz),
• razumiju značenje kulturne baštine,
• navikavaju se na samostalan i kreativan rad,
• razvijaju međusobnu suradnju,
• razvijaju motoričke sposobnosti,
• jačaju samopouzdanje,
• razvijaju odgovornost,
• navikavaju se na promatranje i opušteno likovno izražavanje,
• prezentiraju i izvještavaju o svom radu

Središnji dio

1. Inicijativa

Inicijativa je spontano potekla od učenika. Na nastavni sat interesne aktivnosti donijela sam vrlo staru krpenu lutku koju sam pronašla kod svoje prabake. Budući da su učenici bili oduševljeni starom lutkom i jako zainteresirani za nju, došli smo na ideju da će naša tema biti život u prošlosti, kojoj smo se posvetili sljedećih osam sati. Izveli smo Oluju ideja. Na moj poticaj, učenici su nabrajali ideje – ključne riječi koje su vezali uz riječ prošlost. Na ploči je stvorena tablična slika.

2. Skiciranje projekta i planiranje izvedbe

S učenicima smo pogledali ključne riječi koje su naveli uz riječ prošlost. Uz pomoć učeničkih ideja – ključnih riječi, odredili smo kojim ćemo aktivnostima postići postavljene ciljeve. Aktivnosti sam istodobno zapisivala na ploču. Dogovorili smo se da će se naš projekt zvati PUTEVIMA NAŠIH PREDAKA. Zatim smo zajedno pregledali nacrt projekta i slijedio je plan provedbe. Učenici su opušteno izrazili želje u kojim aktivnostima bi htjeli sudjelovati.

Do realizacije ciljeva došli smo sljedećim aktivnostima:

• traženje informacija u knjigama i enciklopedijama o životu u prošlosti,
• prikupljanje starih predmeta,
• crtanje i slikanje starih predmeta ugljenom,
• prikupljanje starih igara i igračaka,
• igranje starim igračkama i igranje starih igara,
• razgledavanje najstarijih kuća u gradu,
• uspoređivanje života u prošlosti sa životom danas,
• izrada plakata,
• oblikovanje izložbe te prezentacija.

U nastavku predstavljam nekoliko aktivnosti.

3. Faza izvođenja projekta

3.1. Traženje informacija u knjigama i enciklopedijama o životu u prošlosti

Sljedeći sat s učenicima sam otišla u školsku knjižnicu, gdje smo posudili knjige i enciklopedije o životu u prošlosti. Učenici su se u razredu spontano podijelili u manje skupine prema svojim interesima. Jedna skupina je u literaturi istraživala stare kuće, druga skupina istraživala je stare predmete, treća skupina stare igre i igračke, četvrta skupina je istraživala školu u prošlosti, peta skupina sredstva prijevoza u prošlosti, šesta skupina rad ljudi u prošlosti, a sedma je skupina istraživala slobodno vrijeme ljudi u prošlosti. Skupine su pronašle važne informacije i zapisale ih na šeleshamer. Učenicima sam objasnila nove pojmove.

3.2. Prikupljanje starih predmeta

Tijekom sljedećeg sata interesne aktivnosti dogovorili smo da učenici u školu donesu stare predmete koje su koristile njihove bake, djedovi, prabake i pradjedovi. Učenici su se spontano podijelili u skupine prema tome koje predmete su htjeli ponijeti u školu. Jedna je skupina donijela stari pribor za kuhanje, druga skupina je donijela pribor za šivanje, pletenje, glačanje, pranje…, a treća skupina pribor za slobodno vrijeme i vjerske obrede. Prikupili smo sve stare predmete i napravili izložbu

Slika 1. Izložba starih predmeta

3.3. Crtanje i slikanje starih predmeta ugljenom

Učenici su se spontano podijelili u tri skupine, prema interesima likovnog stvaranja. Nakon promatranja starih predmeta, sve tri skupine učenika iste su crtali i slikali ugljenom. Jedna skupina crtala je stari mlinac, druga skupina staru vagu, a treća skupina staro glačalo.

Slika 2. Izložba likovnih radova

3.4. Prikupljanje starih igara i igračaka

Učenici su se spontano podijelili u dvije skupine. Jedna skupina učenika je u školu donijela stare igre svojih baka, djedova, prabaka i pradjedova, dok je druga skupina donijela njihove stare igračke. Napravili smo izložbu. Učenici su se starim igračkama i igrali.

Slika 3. Izložba starih igračaka        Slika 4. Igranje praćkom

3.5. Razgledavanje najstarijih kuća u gradu

Tijekom sljedećeg sata interesne aktivnosti s učenicima smo krenuli u razgledavanje najstarijeg djela Novog mesta, zvanog Breg. Razgledavali smo najstarije kuće u gradu.

3.6. Uspoređivanje života u prošlosti sa životom danas

Učenici su se ponovno spontano podijelili u dvije skupine. Jedna skupina je tražila i izrezala slike života u prošlosti, dok je druga skupina tražila i izrezala slike života danas. Skupine su uspoređivale život u prošlosti sa životom danas i zajedno izradile plakat

Slika 5. Plakat – Život u prošlosti – Život danas

Zaključak

Učenici su se u provođenju svih aktivnosti veoma potrudili, a tijekom aktivnosti bili su vrlo motivirani i entuzijastični jer ih je tema zaista privukla. Ciljevi našeg projektnog rada bili su u potpunosti ostvareni. S učenicima smo izradili plakat te postavili izložbu svih proizvoda.

Literatura

1. Program osnovnošolskega izobraževanja. Interesne dejavnosti za devetletno osnovno šolo. (2008). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
2. Bezjak, J. (2006). Drugačna pot do znanja: projektno učno delo BJ − od ideje do izdelkov. Ljubljana: Somaru.
3. Novak, H. (1990). Projektno učno delo, drugačna pot do znanja. Ljubljana: DZS.
4. Cvetko, I. (2017). Otroške igre na Slovenskem od A do Ž. Celje; Ljubljana: Celjska Mohorjeva družba: Društvo Mohorjeva družba.
5. Rice, C. (1996). Otroci skozi čas. Tržič: Učila.
6. Millard, A. (1989). Ljudje nekoč. Ljubljana: Domus: Mladinska knjiga.
7. Caselli, G. (1988). Življenje skozi stoletja. Ljubljana: Domus: Mladinska knjiga.
8. Antić, M., Bajd, B., Ferbar, J., Grgičević, D., Krnel, D., Pečar, M. (2012).
9. Okolje in jaz: spoznavanje okolja za 2. razred: učbenik. Ljubljana: Modrijan.
10. Hergan, I., Battelli, C., Kolar, M., Kovač, T. (2004). Dotik okolja 2: spoznavanje okolja v prvem razredu 9-letne osnovne šole: učbenik. Ljubljana: Mladinska knjiga.
11. Kolar, M. (2011). Učni načrt: Program osnovna šola: Spoznavanje okolja: Ljubljana. Ministrstvo za šolstvo in šport. Zavod RS za šolstvo.
12. Košak Blumer, S. (2009). Sto narodnih noš na Slovenskem. Ljubljana: Prešernova družba.
13. Macdonald, B. (2008). Zapisano s krvjo: kratka zgodovina civilizacije. Dob pri Domžalah: Miš.
14. Sokolov, C. (2021). Bilo je nekoč na deželi. Ljubljana: Mladinska knjiga.
15. Gray, L. (2010). 120 zgodovinskih projektov. Radovljica: Didakta.

Socijalne igre u razredu

Tea Zagorc

Sažetak

U ovom članku predstavljam razne socijalne igre provedene s učenicima četvrtog razreda Osnovne škole Center iz Novog mesta. Socijalne igre nisu obične društvene igre, već tehnike pomoću kojih utječemo na višu razinu psihosocijalne kompetencije, razvoj socijalnih vještina, djetetova samopoimanja, samopoštovanja i samopouzdanja. Cilj je postignut ako sudionici na kraju razgovaraju o tome kako su doživjeli igru, kako su prihvatili ostale članove grupe, kako su se osjećali. Ako ljudi jedni druge shvaćaju ozbiljno, ako uzmu u obzir potrebe svih te se uz ove zahtjeve dalje razvijaju, među njima se stvara socijalna energija. Mogućnosti za izražavanje takvih osjećaja pružaju socijalne igre koje su tijekom provedbe podijeljene u nekoliko faza.

Učenici su bili zadovoljni provedenim igrama. U tome se odražava odnos između pojedinca kao osobe i skupine. Učitelji bi trebali težiti pozitivnoj socijalnoj atmosferi u učionicama, jer to učenike čini uspješnijima.

Ključne riječi: socijalne igre, pozitivna socijalna atmosfera, međusobna suradnja, uspješnost učenika.

1. Uvod

Suvremena škola mora prenijeti nova znanja, transformirati postojeće znanje i omogućiti da nastavnici i učenici stječu vlastite ideje, znanja i iskustva.

Suvremena škola temelji se na timskom radu koji mora obuhvatiti sve segmente života i rada škole. Prema Brajši (1995) uspješna je škola ona timskog rada, timske kreativnosti, timskog vođenja i timske atmosfere. U njoj se učenici i učitelji uče surađivati, zajedno stvarati, zajedno voditi i odlučivati. Temelj takve škole je suradnja i povezivanje.

Socijalne igre imaju komunikacijski i interaktivni značaj. Kako interakcije, tako i socijalni odnosi nastaju tijekom provedbe socijalnih igara. Stoga su to tehnike koje pomažu djeci i odraslima da se međusobno upoznavaju i nauče slušati jedni druge, razumijevati te se uživjeti u drugoga, prihvatiti i rješavati konfliktne situacije i izgraditi odnose suradnje, a ne natjecanja.

Ispravno je da vođe uzimaju u obzir da se skupina kao i atmosfera u njoj formiraju postupno. J. Gillette i M. Mc Collom u knjizi Group in the Primary classroom (1990) govore o procesu formiranja skupine. Ta ima dvije faze:

• očekivanja
• interakcije.

Postupno se počinju razvijati norme i svi dobivaju svoj status u skupini. Stvara se kultura skupine. Skupina oblikuje bihevioralne karakteristike, navike i odnose te pomaže u izgradnji socijalnog identiteta, što je jedan od elemenata samopoimanja i samopoštovanja (Virk Rode i suradnici, 1998).

Socijalne igre podijeljene su u pojedinačne faze oblikovanja skupine, koje su sažete prema gradivu Hausa Schwalbacha (1967). Te su faze:

• faza predstavljanja i upoznavanja,
• faza komunikacije i oblikovanja skupine,
• faza promatranja,
• faza uživljavanja i identifikacije,
• faza napada i samoobrane.

2. Opis socijalnih igara

Predstavit ću vam nekoliko igara koje spadaju u različite faze događaja u skupini.

2. 1. Faza predstavljanja i upoznavanja

• Kako su me nazivali u ranom djetinjstvu, mladosti…

Cilj: Učenici izgovaraju imena koja su za njih koristili njihovi roditelji, školski kolege, prijatelji i učitelji. Time se predstavljaju u različitim ulogama koje su do sada imali. Osobni kontakt uspostavlja se u igri, stoga mora biti svrha predstavljena članovima već na samom početku.

• Što volim raditi

Cilj igre je da se članovi skupine međusobno upoznaju prema svojim interesima. Učenici sjede u krugu i svaki kaže što radi. Tada to ide ovako: primjerice, netko u skupini kaže Zovem se Mate i volim voziti bicikl. A što ti voliš raditi? Okreće se svom desnom susjedu. Desni susjed ponavlja ime i interes svog lijevog susjeda, dodaje svoje ime, svoj interes i okreće se svom desnom susjedu i pita ga što on voli raditi. Igra traje toliko dugo da svi dođu na red. Igra nije natjecateljske prirode, pa je jako zabavna.

2. 2. Faza komunikacije i oblikovanja skupine

• Vođenje slijepca

Cilj ove igre je usredotočiti se na verbalnu komunikaciju. Sudionici su podijeljeni u parove. Prvi u paru ima zatvorene oči, drugi ga uhvati za ramena i sigurno ga vodi po prostoru. Nakon dvije minute mijenjaju uloge. Nakon završetka igre sjede u krugu i razgovaraju o tome kako su se osjećali kao slijepci i kao vođe. Šutnja je bitna za dobro izvođenje igre.

Slika 1. Vođenje slijepca

• Sastavljanje brodice

Skupina je podijeljena u nekoliko manjih skupina do 5 članova. Svaka skupina odabere vođu i promatrača. Sve skupine dobivaju isti materijal – papir, škare, ljepilo, bojice itd. za izradu brodice. Zadatak vođe i članova skupine je napraviti bilo kakvu brodicu koja će plutati na površini vode najmanje dvije minute. Vođe skupina organiziraju rad, a promatrači promatraju. Iskustvo pokazuje da učenici dobro prihvaćaju ovaj oblik rada, osjećaju se dobro jer se u malim skupinama uvažavaju njihove ideje, mogu sami organizirati posao i voditi ga. Ovo im je korisno iskustvo za život.

Slika 2. Sastavljanje brodice

2. 3. Faza promatranja

• Što se je promijenilo

Skupina je podijeljena u dvije podskupine, koje su postavljene u redu, jedna prema drugoj. Svaki član ima minutu da bi pažljivo promotrio onoga koji mu stoji nasuprot. Onda se svi u oba reda okreću leđima i ne mogu se vidjeti. Svatko u svakom redu za to vrijeme na sebi promijeni tri stvari. Zatim se ponovno okreću jedni drugima i pokušavaju uočiti u čemu je promjena.

2. 4. Faza uživljavanja i identifikacije

• Drvo

Svaki sudionik ispred sebe ima svoj papir. Svi imaju na raspolaganju iste boje. Svatko se upušta u svoje trenutno raspoloženje i prema tome slika drvo. Svaki sudionik daruje svoje drvo nekome u skupini. Svi se pokušavaju uživjeti u raspoloženje koje pokazuje primljena slika. Umjesto drveta, učitelj može odabrati bilo što drugo, što zbog svoje raznolikosti može dobro ilustrirati raspoloženje (npr. nebo).

Slika 3. Drvo

• Želje

Svi sudionici presaviju list papira u oblik harmonike. Na njega moraju velikim tiskanim slovima napisati svoje ime. Nakon toga uruče harmoniku s dobrim željama i lijepim mislima susjedu s lijeve strane. Na ono što dobiju od susjeda lijevo, napišu želje ili neku misao upućenu onome čije je ime na njemu. Igra je gotova kad svatko dobije u ruke harmoniku sa svojim imenom. (Slika 4 – Želje)

3. Zaključak

Učenici su tijekom i nakon provedenih igara bili oduševljeni, opušteni, veseli i pozitivni. Sigurna sam da su socijalne igre učenike još više povezale.

Socijalne igre pozitivno utječu na opuštenost učenika, što je temelj za učinkovito školsko učenje.

Literatura

1. Lavrič, A. (1995). O družabni igri se razmnoževa. Sodobni pedagog, sht. 3-4, p. 169 – 176.
2. Maximovich, Z. (1991). Mladina delavnice: psihološko primarno preventivni program, namenjen mladini lepšega občega varstva. Ljubljana: Sekcija za preventivno delo pri Društvu psihologov Slovenije.
3. Virk Rode, J., Belak Ožbolt, J. v sodu. (1990). Razred kot socialna skupina v družabnih igrah. Ljubljana: Zavod Rs za šolstvo.
4. Virk Rode, J., Belak Ozbolt, J., Beltram, J., Bozovičar, V., Lah, S., Lavrič, A., et. al. (1998). Družabne igre v osnovne skodelice. Ljubljana: Zavod Rs za šolstvo.
5. Virk Rode, J., Belak Ozbolt, J., Beltram, J., Bozovičar, V., Lah, S., Lavrič, A., et. al. (1998). Socialne igre v osnovni šoli. Ljubljana: Zavod Rs za šolstvo.

Jačajmo zdravlje u osnovnoj školi

Lea Košak

Sažetak

U svom članku pod nazivom Jačajmo zdravlje u osnovnoj školi predstavljam projektni odgojno-obrazovni rad, koji se odvijao kod interesne aktivnosti Fit školarac. Uključeni su bili učenici drugog razreda jednog odjela iz Osnovne škole Center iz Novog mesta. Rad se temelji na aktivnom sudjelovanju učenika u raznim aktivnostima te proizlazi iz potreba i interesa učenika. Temu o zdravlju odabrala sam uglavnom zbog proživljavanja teških vremena u posljednjoj godini dana zbog epidemije COVID-a 19. Tema zdravlja veoma je zanimala učenike. Kod projektnog rada prevladavala je opuštena atmosfera, otvoreni razgovor, međusobno uvažavanje i poštivanje te međusobna suradnja. Zajedno smo nastojali ostvariti ciljeve koje smo si postavili. Kroz razne aktivnosti učenici su se upoznali s raznim čimbenicima koji utječu na naše zdravlje: tražili su informacije o zdravlju, čitali kuharice, pisali zdrave recepte, izradili prehrambenu piramidu, na zabavan način pripremali zdrave obroke, likovno stvarali na temu zdravlja, napravili društvenu igru i izvodili sportske aktivnosti. Završna evaluacija pokazala je uspješno postizanje postavljenih ciljeva, a u budućnosti će učenici nova znanja koristiti za rješavanje različitih problemskih situacija.

Ključne riječi: zdrav način života, projektni odgojno-obrazovni rad, interesna aktivnost, aktivno učenje, međusobna suradnja.

Uvod

Za mali projektni odgojno-obrazovni rad pod nazivom Jačajmo zdravlje u osnovnoj školi odlučila sam se jer sam željela da svi učenici cijelo vrijeme budu aktivno uključeni u razne aktivnosti jer na taj način najkvalitetnije dolaze do izravne spoznaje i znanja, a time i realizacije postavljenih ciljeva. Pritom sam neprestano poticala, usmjeravala te pomagala učenicima u provođenju aktivnosti. Projektni odgojno-obrazovni rad izvodila sam u okviru interesne aktivnosti.

Trajanje izvođenja projekta: 10 nastavnih sati, povezanih u dva mjeseca.

Glavni ciljevi projekta su: Učenici:

• vlastitom aktivnošću upoznaju čimbenike koji utječu na zdravlje te usvajaju zdrav način života,
• upoznaju se i oduševljavaju projektnim radom.

Operativni ciljevi: Učenici:

• znaju da im zdrava prehrana, vježbanje i odmor omogućuju rast i razvoj i pomažu im da ostanu zdravi,
• znaju važnost redovite njege tijela i razumiju uzroke blagodati redovitog vježbanja,
• saznaju da određene tvari koje uđu u tijelo iz okoline mogu biti štetne,
• znaju važnost raznolike prehrane i razvijaju društvenost povezanu s prehranom,
• upoznaju se s pripremom jednostavnih zdravih obroka,
• navikavaju se na samostalan i kreativan rad,
• razvijaju međusobnu suradnju,
• razvijaju motoričke sposobnosti,
• jačaju samopouzdanje,
• razvijaju odgovornost,
• navikavaju se na promatranje i opušteno likovno izražavanje,
• prezentiraju i izvještavaju o svom radu.

1. Inicijativa

Inicijativa je spontano došla od učenika. Zbog epidemije COVID 19 u školi smo detaljno razgovarali o preventivnim mjerama za suzbijanje širenja virusa te ih i marljivo provodili. Budući da su učenici bili oduševljeni provedbom mjera te bili vrlo zainteresirani za njih, naložila sam im da u školu ponesu po jedan predmet koji je povezan sa zdravljem. Došli smo na ideju da će naša tema biti zdravlje, na što ćemo se usredotočiti u sljedećih nekoliko sati. Izveli smo Oluju ideja. Na moj poticaj, učenici su nabrajali ideje – ključne riječi koje su vezali uz riječ zdravlje. Na ploči je stvorena tablična slika.

2. Skiciranje projekta i planiranje izvedbe

S učenicima smo pogledali predmete vezane za zdravlje. Pitala sam ih što već znaju o zdravlju, kako se brinu o vlastitom zdravlju, što utječe na naše zdravlje itd. Istodobno sam zapisivala odgovore. Dogovorili smo se da će se naš projekt zvati JAČAJMO ZDRAVLJE U OSNOVNOJ ŠKOLI. Utvrdili smo gdje možemo pronaći nove informacije, a pomoću ideja učenika odlučili smo kojim ćemo aktivnostima postići naše postavljene ciljeve. Zatim smo zajedno pregledali nacrt projekta i slijedio je plan provedbe. Učenici su opušteno izrazili želje u kojim aktivnostima bi željeli sudjelovati.

Do realizacije ciljeva došli smo sljedećim aktivnostima:

• traženje informacija u knjigama i enciklopedijama o zdravlju (zdrava prehrana, kretanje, odmor, opuštanje, njega tijela, dobri međusobni odnosi),
• čitanje kuharica o zdravoj prehrani,
• pisanje zdravih recepata,
• izrada prehrambene piramide,
• priprema zdravih obroka na zabavan način,
• likovno stvaranje na temu zdravlja,
• izrada i igranje didaktične igre Memory na temu zdravlja,
• provođenje sportskih aktivnosti,
• stvaranje izložbe i njezina prezentacija.

U nastavku predstavljam nekoliko aktivnosti.

3. Faza izvođenja projekta

3.1. Traženje informacija u knjigama i enciklopedijama o zdravlju

Sljedeći sat učenicima sam u razred donijela razne knjige i enciklopedije o zdravlju. Učenici su se spontano podijelili u šest manjih skupina prema svojim interesima. Jedna skupina učenika u literaturi je tražila informacije o zdravoj prehrani, druga je skupina tražila informacije o vježbanju, treća skupina o odmoru, četvrta skupina o opuštanju, peta skupina o njezi tijela, a šesta skupina o dobrim međuljudskim odnosima. Skupine su pronašle važne informacije i zapisale ih na šeleshamer. Učenicima sam objasnila nove pojmove.

3.2. Pisanje zdravih recepata

Tijekom sljedećeg sata interesne aktivnosti učenici su pisali zdrave recepte. Svojim receptima su dali i nazive. Skupili smo sve zdrave recepte i izradili kuharicu pod naslovom Jedemo zdravo, živimo zdravo.

3.3. Izrada prehrambene piramide

Učenici su bili podijeljeni u dvije skupine. Jedna je skupina učenika od doma donijela izrezane slike iz novina, dok je druga skupina donijela hranu i predmete koji su povezani sa zdravljem. Obje skupine izradile su svoju prehrambenu piramidu od donesenog materijala (slika 1: Prehrambena piramida iz slika; Slika 2: Prehrambena piramida od hrane i predmeta).

3.4. Priprema zdravih obroka na zabavan način

Na sljedećem su satu učenici na zabavan način pripremali zdrave obroke. Učenici su se ponovno podijelili u dvije skupine prema svojim interesima. Jedna skupina učenika pripremala je voćne salate na zabavan način (Slika 3: Voćna salata), a druga skupina pripremala je ukusne voćne napitke (Slika 4: Priprema voćnog napitka). Učenici su također imenovali svoja jela te ih slasno pojeli. U pripremi zdravih obroka neizmjerno su uživali.

3.5. Izvođenje sportske aktivnosti

Učenici su se ponovno spontano podijelili u skupine, ovisno o tome koju su sportsku aktivnost željeli izvoditi. Jedna je skupina biciklirala, druga skupina vozila se na romobilima i rolama, treća skupina vježbala je jogu, četvrta skupina trčala, a peta skupina vježbala aerobik. (Slika 5: Vožnja biciklima).

4. Zaključak

Učenici su bili vrlo motivirani, aktivni i entuzijastični u provođenju svih aktivnosti. Ciljevi našeg projektnog rada bili su u potpunosti ostvareni. S učenicima smo postavili izložbu svih proizvoda.

Literatura

1. Program osnovnošolskega izobraževanja. Interesne dejavnosti za devetletno osnovno šolo. (2008). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
2. Millard, A. (1989). Vitamini in minerali: prehranski dodatki za čim več zdravja in vitalnosti. Tržič: Učila International.
3. Bezjak, J. (2006). Drugačna pot do znanja: projektno učno delo BJ − od ideje do izdelkov. Ljubljana: Somaru.
4. Novak, H. (1990). Projektno učno delo, drugačna pot do znanja. Ljubljana: DZS.
5. Ursell, A. (2003). Vitamini in minerali: prehranski dodatki za čim več zdravja in vitalnosti. Tržič: Učila International.
6. Jeong, S. (2001). Naše čisto telo: čiste roke in čisti zobje. Maribor: Skrivnost.
7. Vukmir, A. (2018). Diham. Domžale: Družinski in terapevtski center Pogled.
8. Baptiste, B. (2007). Moj očka je presta: joga za starše in otroke. Kranj: Damodar.
9. Oberbeil, K. (2004). Z vitamini do zdravja. Ljubljana: Prešernova družba.
10. Messegue, M. (2005). Narava ima vselej prav. Ljubljana: Cankarjeva založba.
11. Tommes, S. (2001). Moja prva knjiga o vrtnarjenju. Tržič: Učila.
12. Schwartz, O. (1997). Bogastvo trajnih okusov. Ljubljana: DZS.
13. Westman, J. (2008). Kuharica za najmlajše. Radovljica: Didakta.
14. Wolter, A. (1990). Zelenjavne jedi. Ljubljana: Cankarjeva založba.
15. Kreuter, M. L. (1989). Biovrt: naravno gojenje zelenjave, sadja in cvetja. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
16. Krišković, P. (1993). Biološko pridelovanje hrane. Ljubljana: Kmečki glas.
17. Tarman, D. (1999). Na vrtu. Ljubljana: DZS.

Socijalne igre u izvannastavnim aktivnostima

Lea Košak

Sažetak

U svom radu pod nazivom Socijalne igre u izvannastavnim aktivnostima predstavljam socijalne igre koje sam provela u sklopu izvannastavnih aktivnosti Fit školarac s učenicima 1. i 2. razreda i Zdrava škola s učenicima 4. i 5. razreda osnovne škole Center u Novom mestu. Ideja o njihovoj provedbi potekla je od strane učenika jer su izrazili želju za igranjem. Kako su socijalne igre od velike koristi kako za učenike tako i učitelje, odlučila sam se temeljito usredotočiti na njih tijekom sljedeća tri mjeseca. Korist socijalnih igara za učenike je u tome da se opuštaju, stupaju u međusobni kontakt, povezuju se, usamljena djeca ostvaruju kontakt s drugima, među učenicima se razvija solidarnost, međusobno pomaganje i tolerancija drugosti. Učitelji mogu putem socijalnih igara uspostaviti ravnopravniji, izravan i prijateljski odnos s učenicima, sveobuhvatnije ih upoznati te se s njima zabaviti.

Učenici su bili oduševljeni izvedenim socijalnim igrama, jer su dublje upoznali sebe i svoje vršnjake, a uz to puno naučili i zabavili se.

Ključne riječi: socijalne igre, izvannastavna aktivnost, iskustveno učenje, socijalno učenje, međusobna suradnja.

Uvod

Trajanje provedbe aktivnosti: 24 nastavna sata, povezana tijekom 3 mjeseca.

Socijalne igre jedna su od metoda iskustvenog učenja koje se temelji na vlastitom ljudskom iskustvu stečenom sudjelovanjem, djelovanjem u stvarnim, konkretnim situacijama. Socijalne igre nisu usredotočene na obrazovanje, već se veći naglasak stavlja na osobni rast, stjecanje i usavršavanje određenih socijalnih vještina i grupnu terapiju. Socijalne igre bismo mogli nazvati interakcijskim igrama jer kod njihove provedbe dolazi do interakcije s ostalim članovima skupine, od kojih sudionici najviše nauče. Igre nam omogućuju bolje prihvaćanje drugih, poštovanje i toleriranje mišljenja, osjećaja i ponašanja ostalih članova skupine. Važne su u oblikovanju vlastitog identiteta i u lakšem prihvaćanju sebe jer osoba postaje samopouzdanija, kada se bolje upozna i nauči nešto novo o sebi (Lavrič 1995: 169-176). Socijalne igre su također tehnike koje pomažu kako djeci tako i odraslima da se međusobno bolje upoznaju i nauče slušati jedni druge, razumiju i užive u drugog, prihvaćaju i rješavaju konfliktne situacije i grade odnose suradnje umjesto međusobnog natjecanja. (Virk Rode i suradnici 1998: 20).

Socijalne igre bile su izvedene po pojedinačnim fazama koje su Virk Rode i suradnici (1998: 25-46) preuzeli od Hausa Schwalbacha (1967):

1. faza predstavljanja i upoznavanja,
2. faza komunikacije i oblikovanja skupine,
3. faza promatranja i otkrivanja
4. faza uživljavanja i identifikacije,
5. faza napada i samoobrane.

U prvoj fazi socijalnih igara ciljevi su: uspostaviti početni kontakt između sudionika (učitelja, učenika), riješiti se suzdržanosti i straha od javnog govora.

U drugoj su fazi ciljevi socijalnih igara: izraziti i oblikovati emocije, razumjeti važnost govora u oslobađanju potisnutih emocija, upoznati razne oblike komunikacije.

U trećoj fazi cilj promatrača je da što točnije odredi kako se nešto odvija u odnosu na određenu situaciju. Učenje razlikovanja promatranja drugih i samog sebe.

U četvrtoj fazi članovi skupine se užive u osobnost nekoga drugog, pokušavaju ga razumjeti prema njegovoj situaciji, pokušaju biti svjesni njegovih stavova i upoznati njegove potrebe, bolje ga razumjeti i bolje surađivati s njim.

U petoj fazi cilj igara je da članovi skupine budu svjesni sukoba unutar skupine, da uviđaju različita ponašanja i mehanizme za rješavanja sukoba te se susreću s novim oblicima ponašanja koji se mogu prvo testirati u obliku igre.

Opis i provedba socijalnih igara

Predstavit ću samo nekoliko socijalnih igara koje sam izvela u sklopu izvannastavne aktivnosti Fit školarac s 1. i 2. razredom, a zatim i u izvannastavnoj aktivnosti Zdrava škola s učenicima 4. i 5. razreda. Socijalne igre provedene su prema gore opisanim pojedinačnim fazama.

1. faza predstavljanja i upoznavanja

1.1. Zeleni krokodil (Virk Rode i suradnici 1998: 26)

Cilj učenja: Učenici se predstave imenom i pokušaju zapamtiti imena svojih vršnjaka i učitelja u skupini. Pod imenom zamišljaju osobu, pa je samim time riječ o komunikaciji, a ne samo pamćenju imena.

Provedba i zapažanja: Učenicima sam rekla da sjednu na stolice poredane u krugu. Netko iz skupine rekao je svoje ime, a susjedu je rekao: “Ti si krokodil.” Susjed (krokodil) ponovio je prethodno ime, dodao svoje i rekao sljedećem: “Ti si krokodil.” Igru smo igrali na početku školske godine kada su se učenici počeli međusobno upoznavati. Primijetila sam da su oni učenici koji su tijekom igre bili koncentriraniji bolje zapamtili imena svojih prethodnika.

Slika 1. Zeleni krokodil

2. faza komunikacije i oblikovanja skupine

2.1. Vođenje slijepca (Virk Rode i suradnici 1998: 29)

Cilj učenja: Naglasak je na verbalnoj komunikaciji i povjerenju.

Provedba i zapažanja: Učenike sam podijelila u parove. Prvi u paru si je zavezao oči maramom, a drugi ga je svojim uputama vodio po prostoru. Nakon dvije minute zamijenili su uloge. Primijetila sam da je vođenje bilo uspješnije među članovima koji se međusobno dobro poznaju te su dobri prijatelji.

Slika 2. Vođenje slijepca

2.2. Pantomima (Virk Rode i suradnici 1998: 31)

Ciljevi učenja: Učenici se užive u neko zanimanje ili neki događaj te ga predstavljaju pomoću mimike. Igra pruža mogućnosti velike snalažljivosti na tom području pa potiče i kreativnost.

Provedba i zapažanje: Učenike sam podijelila u dvije skupine. Prva skupina je zamislila neko zanimanje ili događanje koje je netko iz druge skupine trebao pokazati pantomimom. Ostali članovi druga skupine pokušali su pogoditi što prikazuje. Članovi prve skupine su ih pri tome ispravljali, odnosno usmjeravali pravom rješenju.

Slika 3. Pantomima

3. faza zapažanja i otkrivanja

3.1. Što se promijenilo (Virk Rode i suradnici 1998: 35)

Cilj učenja: Učenici prepoznaju u čemu se partner promijenio.

Provedba i zapažanje: Učenike sam podijelila u dvije skupine koje su se postavile u dva reda, okrenute jedne prema drugoj. Svaki član imao je minutu kako bi brižno promatrao onoga koji mu je stajalo nasuprot. Potom su se svi iz oba reda okrenuli drugom leđima. Svatko je u tom trenutku na sebi promijenio tri stvari. Potom su se ponovno okrenuli drug prema drugom i pokušali otkriti u čemu se je onaj, koji mu stoji nasuprot, promijenio. Primijetila sam da su oni učenici koji su detaljno promatrali protivnika lakše otkrili promijene na njemu.

Slika 4. Što se promijenilo

4. faza uživljavanja i identifikacije

4.1. Pozitivne osobine (Virk Rode i suradnici 1998: 45)

Cilj učenja: Uživjeti se u osobine drugoga i kod njega naći barem jednu dobru osobinu.

Provedba i zapažanje: Svaki učenik je na papir napisao imena svih ostalih učenika u skupini. Potom je uz svako ime napisao barem jednu njegovu dobru osobinu. Na kraju je svatko pročitao što je napisao. Primijetila sam da su kod ove igre učenici više uronili u drugoga i pokušali naći nešto dobro u njemu. Ova igra je pomogla jačanju samopouzdanja posebice manje odlučnih i povučenih članova skupine.

Slika 5. Pozitivne osobine

5. faza napada i samoobrane

5.1.Samoobrana (Virk Rode i suradnici 1998: 46)

Cilj učenja: Pojedinac jasno izražava i štiti svoje interese pred prilično jakom skupinom.

Provedba i zapažanje: Svi učenici osim jednog su stajali te se zagrlili rukama i oblikovali čvrst krug. Jedan učenik je stupio u sredinu kruga te se pokušao probiti van njega. Primijetila sam da su učenici ovu igru shvatili vrlo ozbiljno. Igra je u učenicima probudila osjećaj pobjede, ljutnje, nemoći.

Slika 6. Samoobrana

Zaključak

Moja ocjena provedbe socijalnih igara je vrlo pozitivna jer se pokazalo da su se nakon izvođenja socijalnih igara odnosi među učenicima poboljšali, bilo je manje nasilničkog ponašanja i poboljšao se odnos učenika prema učiteljici. Primijetio se i učinkovitiji način razmišljanja i kreativnosti učenika, bolja komunikacija između učenika i bolja komunikacija između učenika i učiteljice.

Literatura

• Lavrič, A. (1995). Raziskava o socialnih igrah. Sodobna pedagogika, št. 3 – 4, str. 169 – 176.
• Maksimovič, Z. (1991). Mladinske delavnice: psihološko primarno preventivni program, namenjen mladostnikom zgodnjega obdobja. Ljubljana: Sekcija za preventivno delo pri Društvu psihologov Slovenije.
• Virk Rode, J., Belak Ožbolt, J. in sod. (1990). Razred kot socialna skupina in socialne igre. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
• Virk Rode, J., Belak Ožbolt, J., Beltram, J., Bozovičar, V., Lah, S., Lavrič, A., Levstik, M., Mancini, D., Paravan, I., Pučnik – Ozimič, I., Seliškar, S., Slaček, D., Šilc, Z., Tihole, D., Verli, T., Vrečko, M. (1998). Socialne igre v osnovni šoli. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.

Povrtne pustolovine u osnovnoj školi

Lea Košak

Sažetak

U svom članku pod nazivom Povrtne pustolovine u osnovnoj školi predstavljam projektni nastavni rad iz izvannastavne aktivnosti Zdrava škola. U projekt su bili uključeni učenici četvrtog i petog razreda Osnovne škole Center iz Novog mesta. Utemeljen je na aktivnom sudjelovanju učenika u različitim aktivnostima, a proizišao je iz potreba i interesa učenika. Učenicima je tema o povrću bila vrlo zanimljiva. U radu je prevladavala opuštena atmosfera, otvoren razgovor, uvažavanje i poštovanje jednih prema drugima i međusobna suradnja. Zajedno smo nastojali postići ciljeve koje smo si postavili. Učenici su se upoznavali s različitim vrstama povrća i upoznali se s njegovim ljekovitim učincima, napravili plakat o voću, posjetili povrtnu tržnicu, pripremili povrtne smoothije, likovno stvarali na temu povrća, izradili društvenu igru memory itd. Završna evaluacija pokazala je uspješno postizanje postavljenih ciljeva, a učenici će u budućnosti koristiti nova znanja u rješavanju različitih problemskih situacija.

Ključne riječi: povrće, projektni nastavni rad, izvannastavna aktivnost, aktivno učenje, međusobna suradnja.

Uvod

U nastavi se još uvijek često susrećemo s tradicionalnim načinom poučavanja. Kod izvannastavne aktivnosti moguće je rad postaviti tako da se učenici aktivno uključuju u razne aktivnosti jer je to jedini način preko kojeg dolaze do novih spoznaja, otkrića i interesa. Stoga sam odlučila napraviti mali projektni nastavni rad pod nazivom Povrtne pustolovine u osnovnoj školi.

Trajanje provedbe projekta: 8 nastavnih sati povezanih tijekom dva mjeseca.

Glavni ciljevi projekta su: Učenici:

• vlastitom aktivnošću nadograđuju znanje o povrću te uče o zdravom načinu prehrane,
• upoznaju se i oduševe projektnim radom.

Operativni ciljevi: Učenici:

• upoznaju se s različitim vrstama povrća,
• upoznaju ljekovite učinke povrća na naše tijelo,
• upoznaju se s uzgojem povrća na konvencionalan te ekološki način,
• navikavaju se na traženje informacija o povrću u knjigama i enciklopedijama,
• razvijaju pozitivan pristup povrću,
• upoznaju se radom vrtlara,
• upoznaju se s pripremom jednostavnih povrtnih jela,
• navikavaju se na samostalan i kreativan rad,
• razvijaju međusobnu suradnju,
• jačaju samopouzdanje,
• razvijaju motoričke sposobnosti,
• navikavaju se na promatranje i opušteno likovno izražavanje,
• prezentiraju i izvještavaju o svom radu.

1. Inicijativa

Inicijativa je došla spontano od strane učenika. Na nastavu je jedan učenik došao obučen u majicu na kojoj je bila naslikana velika cvjetača. Istog dana učenici su za ručak imali kuhanu cvjetaču i mrkvu. Odmah je između učenika počela rasprava da je danas sve u stilu povrća. Zamolila sam ih da svatko donese u školu jedan predmet vezan za povrće. Također smo proveli oluju ideja (Slika 1: Slika tablice). Došli smo na ideju da naša tema bude POVRĆE na koje ćemo se fokusirati u sljedećim satima.

2. Skiciranje projekta i planiranje provedbe

S učenicima smo pogledali donesene predmete. Pitala sam ih što već znaju o povrću, zašto ga je korisno jesti, gdje i na koji način se povrće uzgaja, tko ga uzgaja. Usput sam zapisivala odgovore. Dogovorili smo da će se naš projekt zvati POVRTNE PUSTOLOVINE U OSNOVNOJ ŠKOLI. Otkrivali smo gdje se mogu pronaći nove informacije i kojim aktivnostima možemo postići ciljeve. Potom smo zajedno pregledali projektnu skicu i uslijedio je plan. Učenici su opušteno izrazili želju u kojim aktivnostima žele sudjelovati.

Do realizacije ciljeva došli smo sljedećim aktivnostima:

• pronalaženje informacija u knjigama i enciklopedijama o povrću,
• posjet školske knjižnice,
• izrada plakata o povrću,
• posjet povrtne tržnice,
• likovno stvaranje na temu povrća,
• priprema voćno-povrtnih smoothija,
• igranje didaktičke igre memory,
• oblikovanje izložbe te njezina prezentacija.

U nastavku predstavljam nekoliko aktivnosti

2.1. Posjet školske knjižnice te traženje informacija o povrću

S učenicima smo otišli u školsku knjižnicu i posudili razne knjige i enciklopedije o našoj temi. Učenici su se spontano podijelili u manje skupine prema njihovim interesima. Jedna skupina učenika pretraživala je literaturu o kuhanju povrtnih jela, druga je skupina pretraživala literaturu o različitim vrstama povrća, a treća je skupina tražila literaturu o vrtlarstvu i uzgajanju povrća. Zatim smo otišli u učionicu gdje su učenici tražili informacije o našoj temi. Uz slike i kratke tekstove izvukli su važne informacije te ih zapisali na komad papira. Učenike je posebno privukla tema o uzgoju povrća na konvencionalan i organski način. Učenicima sam objasnila nove pojmove.

2.2. Izrada plakata o povrću

U sljedećem satu izvannastavne aktivnosti učenici su izradili plakat o povrću (Slika 2: Plakat o povrću). Iz novina i revija izrezali su razne vrste povrća. Učenici su imenovali povrće, gledali ga te ga opisali. Informacije su tražili u literaturi koju su imali kod sebe.

2.3. Posjet povrtne tržnice

S učenicima smo posjetili povrtnu tržnicu u Novom mestu. Pregledali smo različite vrste povrća. Učenici su se divili bojama i oblicima raznog povrća. Ljubazne prodavačice dale su nam nešto povrća, koje smo u školi očistili i pojeli. Tako smo vidjeli, opipali i okusili različite vrste povrća (Slika 3: Posjet tržnici).

2.4. Likovno stvaranje na temu povrća

Učenici su se podijeli u dvije skupine prema tome na koji način vole stvarati. Dala sam im precizne upute za rad. Jedna je skupina učenika oblikovala povrće iz Das mase (Slike 4, 5, 6: Stvaranje povrća iz Das mase), dok je druga skupina crtala i slikala povrće bojicama. Učenici su tijekom svog rada bili entuzijastični i kreativni, pomažući jedni drugima, ohrabrujući se i nadopunjujući jedni druge. Proizvode smo na kraju izložili i u školskom hodniku. Izložbu su vidjeli mnogi učenici i učitelji u školi.

2.5. Priprema voćno-povrtnih smoothija

Učenici su se jako veselili pripremi ukusnih i zdravih voćnih i povrtnih smoothieja. Smoothiji su se pripremali u malim skupinama. Učenici su napisali vlastite recepte za smoothije. Za pripremu smoothija bili su nam potrebni: voće i povrće, blender za izradu smoothija, mjerica, plastični lončići, slamke, noževi, žličice, daske za rezanje. Učenici su također imenovali svoje smoothieje. Slasne i zdrave smoothije polako su popili slamkama i u tome neizmjerno uživali. Učenici su u pripremi smoothija bili vrlo aktivni i entuzijastični. O tome svjedoče i fotografije u nastavku (Slike 7, 8, 9: Priprema voćno-povrtnih smoothija).

2.6. Igranje didaktičke igre memory o povrću

Učenici su sami kreirali didaktičnu igru memory o povrću i također se okušali u igranju iste. Upute su slične uobičajenoj igri memory, samo što su učenici kod svakog otkrivenog para rekli što znaju o određenom povrću. Učenici su kroz igru na opušten način učvrstili svoje znanje o povrću, zabavljajući se u tome te vježbajući komuniciranje i sudjelovanje (Slika 10: Igra memory).

3. Zaključak

Učenici su u provođenju svih aktivnosti bili vrlo motivirani, aktivni i entuzijastični. Ciljevi našeg projektnog rada bili su u potpunosti ostvareni. Sa učenicima smo postavili izložbu svih proizvoda.

Literatura

1. Program osnovnošolskega izobraževanja. Interesne dejavnosti za devetletno osnovno šolo. (2008). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
2. Bezjak, J. (2006). Drugačna pot do znanja: projektno učno delo BJ − od ideje do izdelkov. Ljubljana: Somaru.
3. Novak, H. (1990). Projektno učno delo, drugačna pot do znanja. Ljubljana: DZS.
4. Ursell, A. (2003). Vitamini in minerali: prehranski dodatki za čim več zdravja in vitalnosti. Tržič: Učila International.
5. Oberbeil, K. (2004). Z vitamini do zdravja. Ljubljana: Prešernova družba.
6. Messegue, M. (2005). Narava ima vselej prav. Ljubljana: Cankarjeva založba.
7. Tommes, S. (2001). Moja prva knjiga o vrtnarjenju. Tržič: Učila.
8. Forne, C. (1998). Na polju in na vrtu. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije.
9. Anderson, L. (2000). Majin mali vrt. Ljubljana: Kres.
10. Schwartz, O. (1997). Bogastvo trajnih okusov. Ljubljana: DZS.
11. Westman, J. (2008). Kuharica za najmlajše. Radovljica: Didakta.
12. Wolter, A. (1990). Zelenjavne jedi. Ljubljana: Cankarjeva založba.
13. Skledar, M. (1998). Splošno poljedelstvo. Ljubljana: DZS.
14. Laughton, R. (2013). Zeleno kmetovanje: priročnik za uspešno ekološko kmetijo ali vrt. Ljubljana: Ara.
15. Kreuter, M. L. (1989). Biovrt: naravno gojenje zelenjave, sadja in cvetja. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
16. Krišković, P. (1993). Biološko pridelovanje hrane. Ljubljana: Kmečki glas.
17. Tarman, D. (1999). Na vrtu. Ljubljana: DZS.

Zajedno možemo

Irena Platiše, učiteljica razredne nastave

Sažetak

Uloga učitelja u sustavu nastave se mijenja tijekom godina. Ako se nekada smatralo da je učitelj taj koji na više ili manje isti način prenosi nove sadržaje za učenje, a zatim samo procjenjuje postignuto znanje, njegova je uloga sada puno šira: on je motivator, organizator, usmjerivač, inovator, pokretač, promatrač, istraživač, uzor … Osim ovih uloga, on često preuzima ulogu majke, oca, psihologa, socijalnog radnika, liječnika, čistačice … U članku ću pokušati opisati kako sam se suočila s tim ulogama kada sam saznala da ću u razredu dobiti učenicu koja ima dijabetes.

Ključne riječi: dijabetes tipa 1, uključivanje djeteta s dijabetesom u školu i razred, prilagođavanje nastave, međusobna suradnja.

1. Uvod

Prije dvije godine pod svoje okrilje sam dobila učenicu s dijabetesom. Dolaskom takvog učenika u školu i na nastavu polje djelovanja učitelja bitno se mijenja, širi se. Ovaj put, kao strukturni čimbenik, pojavljuje se učenik sa svim svojim posebnostima i nedostacima, te učitelj koji će morati svojim radom, prilagodbom nastave i sadržaja učenja i ciljeva, dovesti ovog učenika i sve ostale do kvalitetnog znanja te maksimalnog razvoja vještina i sposobnosti.

O dijabetesu tipa 1

Dijabetes je stanje bolesti kada tijelo ne može pravilno metabolizirati i koristiti sastojke hrane. Dijabetičarima s dijabetesom tipa 1 u potpunosti nedostaje inzulin, jer ga je njihova bolesna gušterača prestala proizvoditi i izlučivati u krv. Budući da glukoza ne može ući u stanice bez inzulina, njezina se koncentracija u krvi povećava. Cilj liječenja je smanjiti razinu glukoze u krvi na normalne vrijednosti.

To se postiže:

• DIJETALNOM (ZDRAVOM) PREHRANOM, koja je temelj liječenja. Dijabetički bolesnici ne trebaju posebnu prehranu. Preporučuje se 4-6 malih obroka dnevno, koje treba konzumirati svaki dan otprilike u isto vrijeme, jede se integralni kruh i hrana koja sadrži vlakna, te što je manje moguće manje masti i hrane koja sadrži šećer.
• FIZIČKIM AKTIVNOSTIMA koje omogućuje bolju uporabu glukoze i smanjuje potrebu za inzulinom, poboljšavaju cirkulaciju krvi, pomažu u postizanju i održavanju željene tjelesne težine, smanjuju stres i mentalnu napetost. (Mravi, 1995, 1-5)

2. Srž

2.1. Koraci na putu uključivanja djevojčice u školu i nastavu

Budući da sam znala da djevojčica neće imati posebnog pratitelja, jer u školi nije bilo praktički takvog slučaja, napravila sam detaljan plan o tome kako započeti svoju edukaciju, pripremu i prihvaćanje dijete s dijabetesom u školu.

1. korak: UPOZNATI DJEVOJČICU I RODITELJE prije početka škole (mjesec ranije). Napraviti iskren i otvoren odnos. Bilo je važno izgraditi most povjerenja, koji je bio neophodan za siguran prijelaz iz vrtića u školu.

U svibnju sam započela redovite posjete dječjem vrtiću u grupi u kojoj je bila djevojčica. Promatrala sam djevojčicu, njezin odnos s vršnjacima, njezino ponašanje … Onda sam joj se približila, započela razgovor s njom, upoznala je da sam njezina buduća učiteljica i da sam došla s namjerom da je dobro upoznam i pomognem joj da se što uspješnije nosi s bolešću. Mnogo me stvari naučila, osobito, kako uzeti krv, mjeriti šećer u krvi, voditi brigu o higijeni … Naučila me o dijabetesu, a ja samo joj obećala da ću je naučiti sva slova. Napravile smo dobar dogovor.

Tijekom posjeta vrtiću, susrela sam se i s njezinim roditeljima. Bilo im je posebno važno da sam pokazala interes i odgovornost prema njihovoj djevojčici. Trebali su pozitivan poticaj da ću učiniti sve što je u mojoj moći da djevojčici osiguram miran i što manje stresan prijelaz u školu.

2. korak: UPOZNAVANJE RUKOVANJA S INZULINSKOM PUMPOM I BROJANJE UGLJIKOHIDRATA

Djevojčicu sam sve češće posjećivala za vrijeme doručka i ručka. Slijedila sam i proučavala brojanje ugljikohidrata, njihovo unošenje u inzulinsku pumpu i upoznavanje rada pumpe. Stekla sam nova znanja iz područja zdrave prehrane i pravilnog sastava dnevnih obroka.

3. korak: ČITANJE STRUČNE LITERATURE

Usporedno s posjetom dječjem vrtiću, počela sam tražiti literaturu o dijabetesu, što nije teško pronaći. Htjela sam što bolje upoznati bolest.

4. korak: SUDJELOVANJE NA SEMINARU PEDIJATRIJSKE KLINIKE

Kada sam stekla neko stručno-teorijsko i praktično znanje, također sam sudjelovala na večernjem seminaru u Pedijatrijskoj klinici u Ljubljani. Moje predznanje se pokazalo kao izvrsna osnova za nadogradnju s novodobivenim informacijama.

5. korak: PREGLED ŠKOLSKIH JELOVNIKA, SURADNJA S KUHINJOM I VODITELJEM PREHRANE

Pregledala sam stare školske jelovnike, ocijenivši ih prema određenom sustavu. Otkrila sam da će se morati prilagoditi djevojčici, te sam razgovarala s voditeljem prehrane i kuharicama. Naša dobra suradnja bila je izuzetno važna za uravnoteženu prehranu koja djevojčici omogućava što normalniji i neometan rad na nastavi.

6. korak: PRAVLJENJE RASPOREDA, ORGANIZACIJA OBROKA I ŠKOLSKOG RADA

Već i prije početka školske godine s roditeljima smo napravili detaljan plan o tome kada i koje obroke će djevojčica imati kako bi što više puta mogla jesti s ostalim učenicima. Uspjeli smo uskladiti da imaju užinu i ručak u isto vrijeme, što je bila velika pobjeda za nas.

Prilikom izrade školskog rasporeda bila sam posebice pažljiva na vrijeme satova sporta. Odlučila sam se da oni budu ubrzo nakon jutarnje užine, jer je u to vrijeme bilo očekivano da razina šećera u krvi ne padne ispod kritične vrijednosti. Slično tome, sve aktivnosti izvan učionice održavat će se tijekom vremena nakon užine.

7. korak: ORGANIZIRANJE POSEBNOG KUTA U UČIONICI

U razredu sam napravila poseban kut namijenjen učenici s dijabetesom i svim stručnim djelatnicima. U njemu je posebna literatura o regulaciji šećerne bolesti, na posebnim letcima napisani su postupci u slučajevima povišenog/smanjenog šećera u krvi, zabilježeni su važni telefonski brojevi … U posebnoj košari nalaze se predmeti za mjerenje šećera u krvi i svi mogući rezervni dijelovi za inzulinsku pumpu i ubrizgavače te jednostavni šećeri.

Slika 1. Dijabetični kutak

8. korak: SASTANAK S UČITELJIMA KOJI ĆE BITI U KONTAKTU S DJEVOJČICOM

Prije početka nastave sastali su se svi učitelji koji će djevojčicu učiti ili bili u kontaktu s njom svaki dan. Učitelji su dobili potrebne informacije o tome kako poduzeti odgovarajuće mjere u slučaju pogoršanja.

2.2. Prihvaćanje djevojčice u školu

Prvi školski dan prošao je bez poteškoća. Dobro sam pripremila sadržaje i informacije koje sam željela i morala podijeliti s novim učenicima i njihovim roditeljima. Pratila sam svoju viziju kako bih prvi školski dan učinila što je moguće ljepšim i nezaboravnim za svu djecu, ali sam s druge strane imala veliku odgovornost za djevojčicu s dijabetesom. U glavi mi se miješalo uzbuđenje i radost prvog školskog dana, te s druge strane odgovornost, neizvjesnost i strah. U svim mojim uzbuđenjima morala sam pomno pratiti dnevni protokol koji je potreban za vođenje dijabetesa: mjerenje šećera u krvi, vaganje obroka, uzimanje obroka u određeno vrijeme, unošenje ugljikohidrata u inzulinsku pumpu … S druge strane morala sam odgovoriti željama ostalih učenika koji za prvi školski dan trebaju pažnju i osmijeh svoje nove učiteljice. Moram priznati da su to bili vrlo naporni sati, ali mislim da sam sve dobro uradili. Sve je prošlo bez poteškoća i kako je planirano.

2.3. Razgovor s učenicima i svim roditeljima

U prvim danima razgovarala sam s učenicima o djevojčici s dijabetesom. U razgovoru je sudjelovala i ona, te demonstrirala upotrebu injektora, pumpe … Učenici su je prihvatili na odgovarajući način. Nema razlike između njih. Ali svakako smo radosni zbog svih lijepih događaja koji se dešavaju u našoj učionici. Sretni smo i zadovoljni što je s nama bila na svim pješačenjima, kulturnim i prirodoslovnim aktivnostima koje smo provodili izvan škole i našeg mjesta. Drago nam je što joj možemo odspojiti inzulinsku pumpu da se slobodno kreće i obavlja sportske aktivnosti sa svojim drugarima. Zajedno smo se radovali trodnevnom tečaju plivanja i njezinom napretku u plivanju … Svi želimo dati djevojčici što je više moguće pozitivnih poticaja.Također sam napravila sličan razgovor s roditeljima na prvom roditeljskom sastanku. Dobro je da znaju specifičnosti našeg razreda te načine i mogućnost prilagodbe i mijenjanja školskog rada.

2.4. Organizacija školskog dijela-prilagodbe

SPORTSKE aktivnosti (sat sporta, šetnje, igrališta, učenje u prirodi, šetnje s promatranjem, posjeti knjižnici, poštanskim uredima, zdravstvenom centru itd.), što je prije moguće nakon obroka, jer se ne očekuje pad razine šećera u krvi neposredno nakon obroka.

ZAHTJEVNE SPORTSKE aktivnosti (trčanje na dulje udaljenosti, gimnastika na preči i paralelnoj prečki, kolut naprijed/natrag …) izvodili smo kada se djevojčica dobro osjećala (pumpa isključena).

Slika 2. Isključivanje pumpe

GOVORNE NASTUPE, OCJENJIVANJE ZNANJA sam pokušala izvest sa što manjim pritiskom te u opuštenoj atmosferi kako bi se izbjegao porast adrenalina.

TEČAJ PLIVANJA je proveden na kraju školske godine. Morala sam se dobro upoznati s radom pumpe i odazivom tijela djevojčice.

Slika 3. Na tečaju plivanja. ZAJEDNO SMO KAO RAZRED – CJELINA.

2.5. Problemi

Morala sam cijeli obrazovni put i upoznavanje s dijabetesom organizirati sama. Od velike pomoći mi je bila pratilja djevojčice u vrtiću, ali suštinski čitav posao je bio samo na meni. Nije bilo pravog usmjerenja od strane vodstva, te sam se morala boriti za svaki dodatni sat pratnje, reorganiziranja radnog vremena i nastave. Djevojčici službena pratnja nije dodijeljena, ako je potrebna škola je mora osigurati unutar postojećeg osoblja. Međutim, zbog specifičnosti naše profesije to je teško, naravno tu imamo problema i s konstantnim mjerama štednje…

Slika 4. Mjerenje šećera u krvi u učionici

Nedostatak obrazovanja kuharskog osoblja i nepripremljenost obroka. Nažalost, često sam morala reći kuharicama da nisam zadovoljna pripremanjem obroka, da nisu slijedili zahtjeve dijabetičke prehrane … Zato sam morala često sama pripremiti uravnoteženiji i prikladniji obrok.

Nedostatak kvalificiranih suradnika na području poznavanja dijabetesa. Većina kolega ovu bolest ne poznaju dovoljno dobro, pa nisu bili prikladni kandidati da me zamijene u razredu tijekom moje odsutnosti s posla (seminari, bolovanje).

2.6. Prednosti

Obrazovala sam se na nekoliko područja. Saznala sam o bolesti i njezinom utjecaju na funkcioniranje tijela, a dobila sam i korisne informacije o zdravoj prehrani. Napredovala sam u načinu rada s roditeljima, odraslima, školskim vodstvom, učenicima … Tijekom vremena sam odrasla na mnogim područjima, što mi daje novu snagu i samopouzdanje u radu.

Uz učenicu koja ima dijabetes su ostala djeca napredovala i stekla znanja na mnogim područjima. Prije svega, pridobili su više tolerancije i strpljivosti.

Raznolikost nastave. Nikada ne mogu unaprijed potpuno planirati svoj dan nastave. Iz dana u dan stječem više inventivnosti, fleksibilnosti, otvorenosti …

3. Zaključak

Moj rad s učenicom koja ima dijabetes je dao nove dimenzije mojim poslovnim i privatnim aktivnostima. Više nisam samo učiteljica koja učenicima samo predaje nove sadržaje učenja. Postala sam dobar promatrač. Svako jutro kada dođem u razred prvo pogledam u djevojčicu. Zanima me kako se osjeća, kakvo je njezino raspoloženje. Tražim znakove koji ukazuju da li su visoke ili niske razine šećera u krvi. Sa svojim znanjem radim gotovo kao jedna medicinska sestra koja zna tijek dijabetesa, zna pravilno uzeti krv i odgovarajuće reagirati u slučaju pogoršanja bolesti.

Koordinatorica sam i savjetnica za prehranu, pozitivan poticaj djevojčici i njezinim roditeljima, mentor kolegama koji su u kontaktu s djevojčicom, tehnički vođa za ispravljanje pogrešaka u radu injektora, inzulinske pumpe … Područje mojih aktivnosti je produženo sve do granica koje ima sama djevojčica. Zapravo, njezin život postao je moj, odnosno naši životi međusobno se isprepliću i teško mogu reći da je to samo školski, profesionalno. Jer što više djevojčicu upoznajem i obratno, lakše je izgraditi povjerenje i poštovanje između nas i njezinih roditelja. Zajedno stvaramo pozitivnu klimu. Naravno, sve to u želji da djevojčici omogućimo ljepše i mirnije djetinjstvo. Drago mi je što ću djelić njezinog života provesti s njom.

Slika 5. Djevojčica sa svojim vršnjacima također na rolerima

4. Literatura

1. Blatnik, M. 2005. Vključevanje otrok s posebnimi potrebami v vzgojo in izobraževanje. Ljubljana: diplomsko delo.
2. Bratina, N. in ostali 2011. Otrok s sladkorno boleznijo v vrtcu, šoli in pri športnih ter druhih aktivnostih. Ljubljana: Društvo za pomoč otrokom s presnovnimi motnjami.
3. Čampa, Š., A. in Lavrinec, J. 2016. Pomen ogljikovih hidratov pri urejanju sladkorne bolezni. Ljubljana: Zaloker & Zaloker.
4. Mravlje, F. 1995. Sladkorna bolezen tipa 1. V sožitju s sladkorno boleznijo. Ljubljana: Klinika za endokrilogijo in bolezni presnove.

12. člen Zakona o osnovni šoli (Uradni list RS, št. 81/06 – uradno prečiščeno besedilo, 102/07, 107/10, 87/11, 40/12-ZUJF, 63/13 in 46/16 – ZOFVI-K. http://pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=ZAKO448 (19. 7. 2018)