Raziskovanje ljudskega običaja

magda_humar

Magda Humar

Uvod

Cilj raziskovanja ljudskega običaja pustovanje je bil, kako vrtčevskim otrokom na primeren način približati dediščino domačega kraja ter v raziskovalno nalogo vključiti starše in stare starše z namenom medgeneracijskega povezovanja. Kulturna dediščina, na katero tako radi pozabimo, je prav gotovo zakladnica vrednot in vedenja, ki ga je potrebno prenašati iz roda v rod.

Opredelitev problema

Vprašanja učiteljice:

  • Kako so pustovali dedki in babice?
  • Kakšne obleke in maske so imeli?
  • Kako so se imenovale posamezne pustne šeme?

Zbiranje informacij

tablica

Potek raziskovanja

clip_image002Otrokom sem pokazala staro, narobe obrnjeno moško obleko. Istočasno sem jim pokazala obleko za princeso. Otroke sem vprašala, za katero priložnost nosimo taka oblačila?

Slika 1. Otroci ugibajo

Otroci so takoj ugotovili, da si obleko princese lahko oblečejo za pusta. Domnevali so, da so bile tudi njihove babice princese tako kot oni, zato niso takoj povezali narobe obrnjeno staro obleko s tem ljudskim običajem.

Z vprašanji, na katera so otroci ustno odgovarjali, sem jih spodbujala k razmišljanju o pustovanju nekoč:

Kako so pust praznovali dedki in babice v mladih letih?

  • Hodili so od hiše do hiše.
  • Oblekli so se tako kot mi, le v strgane obleke.

Kako so bili oblečeni?

  • Oblečeni so bili v indijance, kurente in ciganke.
  • Oblečeni so bili v živalske kožuhe.

Kje so dobili obleke?

  • Obleke so dobili doma na podstrešju ali pa jim jih je kdo posodil.
  • Zašila jih je mama.

Kaj so imeli na glavi?

  • Na glavi so imeli klobuke, maske in lasulje.
  • Namesto lasulje so imeli ovčjo volno.

Iz česa so bile izdelane maske?

  • Iz kartona, volne.

Kaj so počeli pri hiši?

  • clip_image004Pobirali so klobase in jajca.

Podatke smo preverili še pri starih starših, v literaturi in prinašanju starih pustnih oblačil in predmetov.

Slika 2. Maske iz papirja

Obisk babice

Babico smo vprašali, če bi nam povedala kaj zanimivega o pustu nekoč. Željno smo pričakovali pripovedi iz njene mladosti.

Otroci so izvedeli:

  • Da so se oblačili v enostavne stare obleke, ki so si jih sposodili od njihovih starih staršev.
  • Obraz so si namazali z ogljem.
  • Enostavne maske so si izdelali iz kartona v velikosti glave.
  • Majhni otroci so dobili po hišah jabolka ali orehe.
  • V sprevodu je bilo vedno veliko ljudi.
  • Najbolj znana maska je bila Drinko, ki je bila zavezana na »ketne«, na glavi je imela kravje roge in oblečena je bila v narobe obrnjen kožuh. Okrog pasu je imela privezan zvonec. Od tod tudi njegovo ime: drin, drin – Drinko.
  • »Na Pladnji« so pustno šemo, ki je bila oblečena v moškega in je imel na glavi klobuk, zažgali tako, da so ga polili z bencinom. Župnik je pripravil govor in vsi prisotni so »jokali«.
  • Čeprav se ne obuja več starega običaja pustovanja, se je do današnjih dni ohranilo zažiganje »pusta« na istem kraju.

Enega dečka je zanimalo, če so jim pri vsaki hiši kaj dali. Babica je odgovorila, da vedno, kajti drugače je bila to sramota za tisto hišo. Če pa kdo vrat ni odprl, so v okna metali jajca. Po babičinem ustnem izročilu smo izdelovali maske iz paketnega papirja.

Obisk potujoče knjižnice

clip_image006Prihod potujoče knjižnice smo v tem času izkoristili za brskanje po knjigah, ki govorijo o tem starem ljudskem običaju.

Slika 3. Brskanje po literaturi

Knjige smo si z zanimanjem ogledali in ob fotografijah spoznali, kakšne so bile nekoč maske clip_image008na Primorskem in tudi v drugih krajih Slovenije. Otroke je najbolj pritegnila maska kurenta. Največ pozornosti so posvetili knjigi, v kateri so bili opisi in fotografije prav posebnih mask v okolici našega domačega kraja. Iskali smo lik Drinka, ki je najbolj značilen za naš kraj, vendar ga žal nismo našli v nobeni knjigi.

Slika 4. Risanje pustnih mask

Po ogledu fotografij so otroci narisali različne pustne like, značilne za takratno obdobje. Njihove slike so bile zelo izvirne.

Zbiranje oblačil, pripomočkov

clip_image011Razna stara pustna oblačila, obutev, stare predmete, ki so jih dobili v ta namen, in stare fotografije smo razstavili v garderobi. Dobili smo tudi eno staro fotografijo, ki predstavlja pustni sprevod pred petdesetimi leti. Na njej se dobro vidi, kako se policist pelje na čelu sprevoda z motorjem.

Slika 5. Stara fotografija pustovanja

clip_image013Otroci so se tudi sami oblekli v stare obleke in ob tem zelo uživali. Zanimive so jim bile stare torbice in rute, ki so jih nekoč nosile ženske na glavi.

Slika 6. Oblačenje v stara oblačila

Zaključek

Otroci so izvedeli, da so nekoč pustovali drugače kot zdaj. Veliko stvari smo izvedeli iz pripovedovanja babice, starih staršev in iz literature. Tudi predmeti na razstavi so nam odgovorili na nekatere dileme in nam omogočili vpogled v preteklost.

Učenci so bili zelo navdušeni nad raziskovanjem. Zanimive so jim bile doma izdelane maske.

Zanimanje kljub končanemu projektu ni pojenjalo, saj so otroci z navdušenjem sprejemali ljudsko izročilo in se s prinesenimi oblekami in pripomočki igrali v prosti igri, brez vodenja.

Fotografije – osebni arhiv

Međugeneracijska suradnja

simona_kocbek

Simona Kocbek

Sažetak

Od pamtivijeka, ljudi razvijaju uzajamne odnose kako bi se snašli i preživjeli u vremenu koje im je namijenjeno. Generacije su uvijek bile različite. Već u davnoj prošlosti bila su postavljena pravila o poštovanju starijih osoba. Ljudi su se pokušali povezati i živjeti u skladu, znajući da je lakše preživjeti s mladenačkom energijom i mudrošću starijih osoba. Danas su međuljudski odnosi nešto manje poštovani, norme poštovanja su različite. Svjesni smo da su ti odnosi važan stup našeg društva, te u školi svjesno gradimo multi-generacijske odnose s različitim oblicima druženja.

Ključne riječi: poštovanje, ljudski odnosi, međugeneracijsko druženje, višegeneracijsko, suživot, starenje

1. Uvod

Suvremeni način života vodi nas do stalnog nedostatka vremena. To sugerira način na koji se danas živi. Je li to doista tako?

Važna vrijednost koju usađujemo u školi je odnos između različitih generacija. U slučaju međugeneracijske suradnje uglavnom se radi o tome da različite generacije povezujemo, potičemo na suradnju i razvijamo svijest o tome kako su svi ljudi važni članovi našeg društva. Kada govorimo o suživotu generacija, imamo u vidu suživot među mladima, srednje starima, starijima i starim osobama. Slovensko Sveučilište za treću dob je izvanredan primjer u praksi, gdje se susreću i educiraju ljudi različitih generacija iz različitih društvenih sredina i profesija. U takvom društvu, međugeneracijska suradnja je ključna i mora biti svjesna odluka. To je međuovisnost, dijeljenje mudrosti, iskustvo, učenje, pomaganje jedne generacije drugoj. Čuvamo kulturno naslijeđe i održavamo materijalnu sigurnost. Važno je kultivirati toleranciju i međusobno razumijevanje, pozitivan pogled na starenje i starije ljude u društvu. Međugeneracijska suradnja donosi novu kvalitetu života za sve uključene, potiče osjećaj prihvaćanja, svrsishodnosti, sigurnosti, smanjuje usamljenost, jača mentalno i tjelesno zdravlje. Takva okupljanja ne bi trebala biti samo na razini obitelji, nego općenito društvena, jer se ljudi najčešće međusobno povezuju kada stvaraju i zauzimaju se za nešto zajedničko.

2. Kada međugeneracijsku suradnju postignemo

Škola kao institucija ima mnogo prilika za međusobno povezivanje generacija i to dobro postižemo. Izvršavamo različite aktivnosti kroz koje se djeca različitih dobnih skupina povezuju sa starijom generacijom. To su obično članovi njihovih obitelji, uglavnom bake i djedovi. Također osiguravamo da se učenici druže sa starijim generacijama s kojima nisu u srodstvu.

3. U našoj školi

Šport špas – dan druženja svih generacija

Moje veće iskustvo povezivanja generacija bilo je 2008 kada sam organizirala naše prvo okupljanje Šport špas – dan druženja svih generacija. Događaj je bio vrlo uspješan, učenici, učitelji i ostali sudionici su bili impresionirani. Od tada organiziramo ovaj dan svake godine u svibnju.

Glavna zajednička aktivnost je svake godine pješačenje svih generacija. Povezujemo se s lokalnim planinskim društvom. Dan započinjemo kratkim kulturnim programom koji pripremaju učenici. Pozivamo i druge lokalne udruge na događaj, kao što su:

  • Udruga seoskih žena: seoske žene pripreme domaće delicije i počaste nas;
  • Udruga pčelara: pripreme med za degustaciju i ostale delicije i proizvode od meda;
  • Udruga travara: skuhaju nam čaj i predstavljaju bilje protiv različitih bolesti;
  • Crveni križ prezentira svoj rad, mjeri krvni tlak i šećer u krvi.

Nakon šetnje, svi se okrijepimo s ponuđenim proizvodima, razgovaramo jedni s drugima, družimo se s djecom, školski zaposlenici, rodbina, poznanici, susjedi…, znači sve dobne skupine. Slijede različite aktivnosti, gdje unuk i djed zajedno sudjeluju u streličarstvu ili nogometu, unuka i baka zaplešu zumbu, tata i sin bacaju loptu u koš, majka i kći jure za loptom između dvije vatre. Obično pozivamo poznatu osobu ili poznatog sportaša, koji porazgovaraju s nama i kažu nam nešto o svom radu. Kako ne bi zaboravili na ekologiju, postavimo kontejner za sakupljanje otpadnog papira i kontejner za otpadne čepove.

slika 1Cilj je povezati se u svim vremenskim uvjetima, a mi to činimo dosljedno. Naša generacija svake godine prisustvuju ovom danu i to u svim vremenskim uvjetima. Dokaz da je volja za druženjem i suradnjom stvarno jaka, pokazuje brojka sudionika, u prvoj godini na dan druženja svih generacija bilo je oko 350 sudionika, a prošle godine smo imali gotovo 1000 sudionika. Sve je to dokumentirano od strane lokalne televizije.

Tjedan cjeloživotnog učenja

Razni događaji pokazuju različite oblike i mogućnosti učenja za sve ljude, predstavljaju ideju cjeloživotnog učenja i stalni tijek učenja, a istodobno se divimo iznimnim učeničkim postignućima i izrazima kreativnosti ljudi svih generacija. Tjedan je prilika za razmjenu stručnih mišljenja i procjenu stanja teorije i prakse o cjeloživotnom obrazovanju i učenju.

Osnovna svrha Tjedna cjeloživotnog učenja je promicanje važnosti, uloge i mogućnosti učenja i obrazovanja u svim životnim razdobljima. Dajemo veći naglasak na aktivnosti lokalnih stručnjaka i s time na samu povezanosti s lokalnom okolinom. Objavljujemo aktivnosti na lokalnoj televiziji, online kalendaru TVU događaja i promotivnim materijalima (plakati, letci …).

Aktivnosti su namijenjene našim učenicima i ostalim posjetiteljima različitih generacija. Sve aktivnosti su besplatne za sudionike. Sudjelovanjem u ovom projektu nudimo mogućnost cjeloživotnog učenja i obrazovanja našim sugrađanima i stoga smo dio razvoja lokalnog okruženja.

Ponuđene aktivnosti se razlikuju svake godine. Npr.:

  • S glavom na zabavu: kriminalistički istražitelj održao je predavanje o zlouporabi i štetnosti droga, alkohola.
  • Sigurna i odgovorno korištenje Interneta i društvenih mreža: školski informatičar pružio je važne informacije i savjete, kako sigurno koristiti Internet i društvene mreže.
  • Predstavljanje yoge lica: zaposlenica škole informirala nas je o yogi lica. Radionica Napravimo prirodni sapun: pozvani gost nas je naučio kako ručno izraditi prirodni sapun.
  • Čitaonica: stariji učenici su s čitanjem omogućili mlađim učenicima i djeci da urone u svijet bajki
  • Dobrotvorna šetnja Koraci za korake

Kreativne radionice

Vrijeme u prosincu posebno je čarobno za Osnovnu školu Miklavž na Dravskem polju. Već početkom mjeseca obilježavamo svetitelja Nikolu, po kojem se i naše mjesto zove. Miklavževanje je naš najveći kulturni događaj, gdje se prikazuju kulturni i generacijski različiti nastupi, a nakon događaja organiziramo bazar novogodišnjih proizvoda. Proizvodimo ih na kreativnim radionicama nekoliko dana prije događaja. Pozivamo roditelje, bake i djedove, tete, stričeve… Učenici ponosni pozivaju svoje goste da im se pridruže u školskim klupama.

Na nastavi

slika 2Barem jednom godišnje pozivamo bake i djedove u sklopu Eko škole na čas sporta ili upoznavanja okoliša. U sportu smo imali čas »Gimnasticiramo s bakama i djedovima« i kraće pješačenje. Atmosfera je uvijek jednako dobra, pozitivna. U učenju o okolišu u tematskom kontekstu »Život nekada« pozovemo, kada god imamo priliku, bake i djedove da nam opišu život nekada, osobito u školi i kako su se oni igrali.

Posjet domu za starije osobe

Svake godine u sklopu Eko dana skupina starijih učenika posjeti Dom Danice Vogrinec, dom za starije osobe u Mariboru. Tu se učenici susreću s različitim generacijama starijih ljudi, koji obično nisu njihovi srodnici. Učenici sa starijim ljudima obavljaju manje aktivnosti, razgovaraju s njima. Stariji rado pripovijedaju o svojim iskustvima i iznose osobne životne priče, što učenici slušaju s poštovanjem. Obično zajedno naprave neke stvarčice, nešto sašiju. Učenici ih posjećuju svake godine, a povremeno i tijekom godine.

4. Zaključak

Svi smo mi ljudi i svi smo važni. Od najmlađeg djeteta do najstarijeg građanina. Živimo u modernom dobu, s novim pogledima na život, ali u nama postoje stare potrebe prema ljubavi, razumijevanju,… Kao razumna bića možemo utjecati na naše postupke i brinuti se jedni o drugima, bez obzira jesmo li mladi, stariji ili negdje između. Neke kulture na svijetu danas poštuju starije ljude svojih zajednica kao primjer veličanstvenosti i poštovanja prema njihovom iskustvu i mudrosti. Neki ih smatraju primitivnim, prostim narodima. Vjerujem da se trebamo zaustaviti u ovom brzom ritmu života i s primjerom poštovanja prema ljudima svih generacija pokazati mladima pravu put. Nije daleko vrijeme kada će nam biti potrebna pozornost, ljubav i prihvaćanje mlađih generacija.

Literatura:

  1. Hlebec, V., Kavčič, M., in Ogulin Počrvina, G. (2013). Staranje, izziv za izobraževanje in medgeneracijsko sodelovanje. Učbenik programa za usposabljanje strokovnih delavcev v izobraževanju odraslih. Ljubljana: Zveza ljudskih univerz Slovenije.
  2. Kralj, A. (2009). Medgeneracijsko povezovanje. Pridobljeno 2. 12. 2017
  3. Berčan, M. (2007). Pomen medgeneracijskega povezovanja za mlajšo in starejšo generacijo (diplomsko delo). Ljubljana: Filozofska fakultet