iz područja informatike i računalstva
Andrej Peklar
Sažetak
U uvodu rada fokusiramo se na definiciju pojma daroviti učenici. Istražujemo veze između naslijeđa, okoline i talenta u različitim izvorima. U središnjem dijelu predstavljamo rad s talentiranim učenicima iz područja informatike u našoj školi. Prikazujemo načine na koje se učitelji dodatno zalažu za darovite učenike, posebice kroz razne pripreme za natjecanja, odgovaranjem na prijedloge istraživanja učenika, kao i višegodišnjim praćenjem nadarenih učenika. Posebno objašnjavamo priču o dvoje talentiranih studenata koji od prve godine pokazuju veliki interes za područje informatike i računarstva. Nakon tri godine osiguravanja dodatnih sati, koordinacije i međusobnog poticanja, u protekloj školskoj godini, na vlastiti zahtjev, prijavili su se na opću maturu iz predmeta koji nisu polagali u redovnom dijelu nastave. Moramo naglasiti da su učenici iznimno motivirani i spremni za samostalan i dodatni rad, jer svaki put suočavanje s novim izazovima potiče njihov napredak. Nije beznačajna i podrška učitelja, koja se kreće od motivacije do poticaja, nadograđena kroz paradigmu učiteljeva primjera i entuzijazma za informatiku.
Ključne riječi: matura, motivacija, talentirani učenici, informatika, učitelj.
Uvod
Talentirani studenti su oni studenti koji imaju veliki potencijal u sebi, dapače odlični su, znatiželjni, spremni raditi u nekoliko područja. Često nije nužno da se sve njihove sposobnosti također najbolje iskoriste. Sve ovisi o otkrivanju, poticanju i radu s talentiranim učenicima. To je bitno jer trebamo stalno pratiti učenike, pratiti njihov razvoj, napredak i postignuća te stalno stajati uz njih s poticajima i dodatnom motivacijom. Na potencijal darovitog učenika često djelomično utječe nasljedstvo, ali i motivacija i okolina. Kako bi unaprijedio svoje sposobnosti, poželjna je njegova samoaktivnost za stjecanje znanja, ogromna motivacija za rad i poticaji iz okoline. Budući da je talent povezan s dispozicijama i vanjskim čimbenicima, ne postoji općeprihvaćena definicija talenta. Udio i uloga i jednog i drugog i njihova uvjetovanost još su nedovoljno proučeni. Razlog je to što talentirani nisu jedinstvena skupina, već se talent manifestira u različitim oblicima i rasponima (Strmčnik, 1998.). „Talent je zbroj zadanih i stečenih čimbenika koji omogućuju natprosječno stvarne ili latentne, osobno ili društveno korisne kreacije u jednom ili više područja djelovanja ljudi, a specifična organizacija živaca, interesa, sklonosti i motiva darovitih daje i pečat njihovoj osobnosti.” 1998.) Novije definicije uključuju činjenicu da su darovita djeca i adolescenti ona koja imaju izrazito visoko razvijene sposobnosti dokazivanja u području kreativnosti i inteligencije. Najčešće se ističu u pojedinim područjima škole ili imaju izrazito dobro razvijene vještine vođenja. Bez obzira iz kojeg ekonomskog razreda dijete potječe, bez obzira na kulturnu skupinu kojoj dijete pripada, natprosječne sposobnosti mogu biti prisutne kod svih. Talentirane osobe mogu se pronaći i među manje uspješnim, socijalno ugroženim, tjelesnim invalidima i studentima s poteškoćama u socijalnoj prilagodbi (Težak, 2006.).
1. Rad s talentiranim studentima iz područja informatike i računalstva
Uzimajući u obzir stručna polazišta ažuriranja Koncepta otkrivanja darovite djece, učenika i studenata i odgojno-obrazovnog rada s njima (ZRSŠ, 2019.), u našoj školi provodimo i sustavni rad s darovitom djecom, nudimo im širi spektar aktivnosti. aktivnosti. Tako su motiviraniji jer su aktivnosti prilagođenije njihovim interesima, a istovremeno su i mentori motiviraniji jer im je omogućen rad uz više planirane diferencijacije i individualizacije u nastavi, više individualnog savjetovanja, bolje rezultate na natjecanjima…
Vodim sat informatike, koji pohađaju uglavnom talentirani učenici koji su više zainteresirani za informatiku. Zajedno planiramo na kojim natjecanjima žele sudjelovati i pripremamo se za njih. Posljednjih godina učenici su sudjelovali na natjecanju Bober i postigli dobre rezultate. Uoči natjecanja prvo smo se dogovorili kada ćemo se i koliko često sastajati. Učenici su predložili da se sastajemo svaka dva tjedna, nakon nastave. Tada smo pregledali proteklo natjecanje te raspravljali, analizirali i ocjenjivali rezultate koje su sami učenici izračunali.
Vodeća metoda rada na ovim sastancima je problemsko učenje. Takva metoda rada pomaže talentiranim učenicima da se aktivno bave problemskim sadržajem, pri čemu obogaćuju svoje iskustvo iskustvenim učenjem, samostalno traže ideje i upoznaju različite metode i postupke (Kolenc Kolnik, 1995.).
Darovitim učenicima pružamo problemsko, aktivno, višeslojno učenje temeljeno na istraživanju, povezivanju različitih procesa i promatranju postupaka rješavanja problema. Problemska nastava produbljuje znanje o sadržaju učenja i demonstraciju korisnog znanja (Nagy, 2001.).
U problemskim situacijama učitelji formuliraju zadatke ili pitanja na višim taksonomskim razinama, jer to potiče produktivnost izvornih ideja i konvergentnih mentalnih operacija (Blažič, 1997.). Projektni nastavni rad koristimo i u radu s talentiranim učenicima. Tako učitelj usmjerava učenike na postizanje ciljeva koje su postavili prije projekta. Učenici samostalno uče kada promatraju, prikupljaju podatke, analiziraju i dovršavaju projekt s učiteljem. Uz natjecanje u boberu pripremali smo se i za natjecanje u programiranju. Kako se radi o zahtjevnijem znanju, uvelike ovisi i o tome koliko su učenici prijemčivi za dodatni rad, čak i kod kuće. Posebno sam ponosan na dvoje talentiranih učenika koji su prošle školske godine pohađali četvrtu godinu. Sva dodatna znanja koja su marljivo sticali tijekom cijelog srednjoškolskog obrazovanja odlučili su nadograditi do te mjere da su predmet informatika odabrali kao izborni stručni predmet opće mature. Već na prvoj godini studenti su pokazali veliki interes za informatiku i informatiku, pa su sudjelovali i u svim dodatnim aktivnostima iz područja informatike koje sam provodio, kao i aktivnostima koje je provodio kolega. U drugoj godini izradili smo plan realizacije sadržaja, u suradnji s ravnateljem, roditeljima, razrednikom, učenicima i mnom, kao nositeljima ovih aktivnosti. Škola im je omogućila da se uključe u nastavu starijih učenika, koji su i dalje redovito slušali predmet, iako se više nije učio u njihovoj generaciji. Marljivo su pohađali dodatnu nastavu, nastojali što redovitije pokazivati svoj napredak i praktički su postali dio nastave. Prethodna školska godina bila je uglavnom posvećena objedinjavanju gradiva i pripremama za opću maturu, za koju su morali pripremiti i seminarski rad. Kao voditeljica tečaja službeno sam im bila mentorica, gdje su svaki birali svoju temu. U procesu izrade seminarskog rada na raspolaganju su imali svu moju pomoć, uz najmanje dvije propisane konzultacije. Obično pregledavaju ciljeve, plan rada i aktivnosti za budućnost. Kompetentno su pripremili i prezentirali seminarski rad te uspješno položili opću maturu.
2. Uloga škole i učitelja
Rad i briga o darovitim učenicima obuhvaća cjelokupni životni prostor kako u obitelji, tako i u školi i izvan škole. Škola ima značajnu ulogu u razvoju darovitih učenika, a ona se još više povećava ako je poticaj i podrška obitelji slabiji (Penca, 2003.).
Učitelj svojim interesom, sposobnošću i sklonošću pomaže u cjelokupnom razvoju učenika. Važan aspekt razvoja darovitih učenika je i učiteljevo samovrednovanje, pod kojim podrazumijevamo vrednovanje procesa učenja i aktivnosti učenika u odnosu na postavljene ciljeve. Nastavnik mora dobro poznavati svoje stručno područje i didaktiku predmeta, mora razumjeti znanja, pojmove i vještine iz područja informatike, temeljene na nastavnom planu i programu. Također je poželjno osigurati dodatno stručno usavršavanje nastavnika u predmetnom području, te pratiti aktualne informacije, čitati stručne članke i aktivno sudjelovati u radionicama. Učitelji bi trebali poticati više misaone procese u radu i aktivnostima s darovitim učenicima, koristeći analitičko i sintetičko mišljenje. Aktivnosti moraju razvijati deklarativno i proceduralno znanje (Peklaj, 2013.).
Pomažemo talentiranim učenicima da razviju logiku, intuiciju i ističu sintezu znanja. Primarni zadatak učitelja je stoga širiti i podržavati učenikovu znatiželju, dopuštamo im da razmišljaju i predviđaju, znajući da nećemo uvijek doći do pravih odgovora. Uloga učitelja se razlikuje od učenika do učenika. Prvo, učitelj s učenikom uspostavlja prihvaćajući, potporni, topli odnos na temelju kojeg učitelji postupno razvijaju visoke zahtjeve, ohrabruju učenika i suočavaju se s izazovnim zadacima (Peklaj, 2013.).
3. Provođenje aktivnosti za darovite učenike
Posebna uloga učitelja u radu s darovitim učenicima je motivacija. Nekompliciran zadatak talentiranom učeniku ne predstavlja izazov, pa mu ne donosi zadovoljstvo. Učitelj ga mora poticati novim znanjima, vještinama i zahtjevnijim učenjem. Za bolju motivaciju važan je i odnos učitelja i učenika jer im pohvale pomažu u stvaranju pozitivne slike o sebi. Učitelji darovitim učenicima nude ne samo potporu u poznavanju predmeta, već i interesu za predmetno područje. Na taj se način može razviti mentorski odnos između darovitog učenika i učitelja. Za stvaranje demokratskih odnosa i poticajne atmosfere vrlo je važna i učiteljeva emocionalna zrelost (npr. sposobnost kontrole u izražavanju, odlučnost, ustrajnost itd.). Posao učitelja je stvoriti okolnosti usmjerene na učinak. Prema Novakovim (2003) preporukama, učitelji mogu koristiti različite pristupe i metode rada s talentiranim učenicima: problemsku nastavu, eksperimentalni rad, projektni rad, rad u paru, grupni rad, društvene igre, kreativno stvaralaštvo itd.
Zaključak
Obrazovanje je jedno od temeljnih ljudskih prava, stoga je zadaća svakog učitelja nastojati svakom pojedincu pružiti što veće mogućnosti za njegov razvoj. Posebnu pozornost moramo posvetiti i talentiranim učenicima za koje možemo osigurati individualiziranu nastavu i tako ih potaknuti na dodatni rad. U našoj školi se već dugi niz godina pripremamo za školska natjecanja, što od učitelja zahtijeva puno profesionalnosti i fleksibilnosti. U prikazanom slučaju dvoje talentiranih učenika uočavamo da je važna komponenta u suradnji učenika i nastavnika i osobnost učitelja, posebice autoritet i primjer. Svakako učitelj radi unutar organizacije, tako da puno ovisi i o organizaciji škole.
Literatura
- Blažič, M. (1997). Didaktični vidik dela z nadarjenimi. Pedagoška obzorja, (1-2), 3–9.
- Ekspertna skupina za vzgojno-izobraževalno delo z nadarjenimi Zavoda RS za šolstvo (2019). Strokovna izhodišča posodobitve Koncepta odkrivanja nadarjenih otrok, učencev in dijakov ter vzgojno-izobraževalnega dela z njimi. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
- Kolenc Kolnik, K. (1995). Raziskovalni dosežki v vzgoji in izobraževanju. V: Pšunder, M. (ur.): Research in the field of education. Maribor: Pedagoška fakulteta, Univerza v Mariboru.
- Nagy, M. (2001). Štipendiranje nadarjenih – Zoisove štipendije. Vzgoja in izobraževanje (4–7), 22–25.
- Novak, M. (2003). Aktivne oblike dela z nadarjenimi učenci. V: Blažič, M. (ur.): Nadarjeni med teorijo in prakso. Novo mesto: Slovensko združenje za nadarjene, 318–329.
- Peklaj, C. (2013). Učitelji nadarjenih učencev in delo z njimi. V: Juruševič, M., Gradišek, P. (ur.): Podpora psihologa učiteljem in vzgojiteljem pri delu z nadarjenimi. Ljubljana: Pedagoška fakulteta Univerze v Ljubljani, 27–37.
- Penca, M. (2003). Spodbujanje nadarjenosti v osnovni šoli. V Blažič, M. (ur.): Nadarjeprezrt ali izkoriščen potencial. Novo mesto: Slovensko združenje za nadarjene.
- Strmčnik, F. (1998). Pedagoški vidiki spodbujanja nadarjenih učencev. V: Bezić, T. (ur.): Nadarjeni, šola, šolsko svetovalno delo. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
- Težak, S. (2006). Kdo so nadarjeni. V: Korez, I. (ur.): Ali je ta otrok nadarjen?. Ljubljana: OŠ Cirkovce, OŠ Borisa Kidriča Kidričevo, 9−17.
Pogled kroz prozor 