Mateja Cizerle
Sažetak
Članak govori o tome kako je u Sloveniji započelo obrazovanje na daljinu te jesu li učitelji bili spremni na ovakav način podučavanja. U početku sam mislila da takav način rada neće biti toliko zahtjevan koliko se to u sljedećih nekoliko tjedana pokazalo. Nailazila sam na različite prepreke, primjerice nepoznavanje informatičkih alata, gubitak motivacije kod učenika, negodovanje roditelja. U članku se opisuje i kako sam uspjela uspješno isplanirati školsko gradivo, na koji sam ga način prenijela učenicima te kako sam pratila njihov napredak.
Ključne riječi: obrazovanje na daljinu, informatički alati, komunikacijski kanali, roditelji, učenici, usvajanje gradiva,
Uvod
Sloveniju je bolest COVID-19 prvi put zahvatila u ožujku 2020. godine pojavom prvog slučaja zaraze, nakon čega se sve brže i brže širila. Vlada Republike Slovenije odlučila se za potpuni lockdown. To je značilo da su se 9. ožujka 2020. zatvorili svi dječji vrtići, osnovne i srednje škole te svi fakulteti, i započelo obrazovanje od kuće, odnosno obrazovanje na daljinu. Bili smo potpuno nepripremljeni na nastalu situaciju, nisu postojali protokoli komuniciranja, a poznavanje rada korištenjem računalnih alata bilo je daleko od dostatnoga. Nismo mogli ni zamisliti kako će se obrazovanje na daljinu razvijati. Učitelji i nastavnici u školi primili su dopis Ministarstva obrazovanja u kojem je pisalo da se škole zatvaraju na razdoblje od 14 dana. Međutim, obrazovanje na daljinu nije trajalo samo 14 dana, već čitavih 10 tjedana.
Načini prenošenja gradiva
Za gradivo koje su učenici morali svladati trebalo je pronaći način na koji im se ono može prenijeti tako da ga razumiju. Mnogo sam vremena trošila na sastavljanje uputa koje će učenicima biti dovoljno jasne i razumljive. U tih 10 tjedana roditelji su kod kuće kombinirali ulogu učitelja i roditelja. Često bi izražavali svoje negodovanje, jer uloga roditelja nešto je sasvim drugo od uloge učitelja. Bilo im je teško gradivo objašnjavati djeci, jer ne posjeduju pedagoško znanje. Upravo sam zbog toga počela tražiti načine kojima bi se roditeljima taj posao olakšao i gradivo učenicima prenijelo na dovoljno kvalitetan način. Tako sam s pomoću različnih komunikacijskih kanala počela snimati predavanja. Učenici su ih mogli pogledati bilo kad i onoliko puta koliko su željeli kako bi gradivo i usvojili. Snimila sam predavanja, važne pojmove, izvođenje postupaka, postupke rješavanja matematičkih zadataka… Osim toga, snimke su bile važne i zato što su me učenici mogli vidjeti, čuti. Koristila sam različite alate, aplikacije: Zoom, Padlet, Thatquiz, Kahoot.
Zatim su učitelji preko Zoom-a počeli održavati video sjednice. Virtualna okupljanja postala su vrlo važna, jer ste se s učenicima mogli vidjeti, zajedno s njima ponoviti i utvrditi gradivo, a ako neki dio gradiva nije bio dovoljno jasan, mogli ste ga dodatno objasniti. Tijekom video susreta dobila bih i povratnu informaciju o njihovu radu. Ubrzo sam kod učenika primijetila gubitak motivacije za rad, koji je bio izraženiji kod učenika s teškoćama i učenika imigranata. Kako je vrijeme odmicalo rad učenika bio je manje kontinuiran, uz mnogo isprika zašto nešto nisu napravili, prepisali, izračunali. Trebalo je razmisliti kako dalje.
Srećom, broj oboljelih počeo je padati i 18. svibnja 2020. vrata škole ponovno su se otvorila za učenike od 1. do 3. razreda, a zatim nakon 1. srpnja i za sve ostale. Po povratku u školu ubrzo smo uočili ogromne praznine u znanju učenika. U planiranju nastave u novoj školskoj godini 2020./2021. u obzir smo uzeli i ono što učenici moraju usvojiti, a nisu to uspjeli u školskoj godini 2019./2020.
Način podučavanja
Pokazalo se da ni u školskoj godini 2020./2021. nije moguće izbjeći obrazovanje na daljinu i 9. studenoga 2020. vrata svih škola i dječjih vrtića ponovno su se zatvorila. Učitelji su se odmah organizirali, a usvajanje gradiva odvijalo se neometano dalje. Kako bi učenici imigranti bili jače motivirani pružena im je individualna pomoć u učenju. Kontinuirano provjeravanje znanja bilo je vrlo važno. Ako bih primijetila da s nekim gradivom postoje poteškoće, gradivo bih odmah dodatno pojasnila i ponovila, kako bismo mogli nastaviti dalje. Fleksibilnost i prilagodljivost vrlo su važne. Prilagoditi je trebalo oblike i metode podučavanja, ali i učenja. Gradivo je trebalo diferencirati i na neki način slijediti načelo „manje je više”. Učitelji i nastavnici, ali i uprava škole, bili su mnogo bolje pripremljeni na obrazovanje na daljinu nego je to bio slučaj tijekom proljetnoga zatvaranja. Zabilježen je protokol koji definira odvijanje obrazovanja na daljinu, obveze učenika i učitelja. Prihvaćene su i „Arnes Učilnice“ (učionice Arnes), jedinstven komunikacijski kanal kojim se učenicima prenosi gradivo. Na taj su način učitelji postali jedinstveni, dosljedniji, jer su svi poštovali zabilježeni protokol. Razlika između proljetnog i jesenskog zatvaranja škole je u tome što sam ja sad veći naglasak stavljala na prikupljanje dokaza učenika o njihovu učenju. Svaki dan slali su mi fotografije domaćih zadaća i na taj sam način jednostavno provjerila jesu li gradivo razumjeli i usvojili. Mislim da su tijekom ovog razdoblja učenici napravili veliki korak ka samostalnosti.
Zaključak
Nastava na daljinu nikako ne može zamijeniti odgojno-obrazovni rad koji učitelji i nastavnici obavljaju u školi neposredno s učenicima. Svi mi, učitelji, ali i učenici i njihovi roditelji, trudili smo se najviše što smo mogli. Satove preko video susreta pokušali smo održavati kvalitetno i svi u školi vodili su brigu o motivaciji i fizičkoj aktivnosti učenika. Dokazali smo da je obrazovanje na daljinu moguće. Možda se ovakvim načinom rada kod učenika postiglo bolje čitanje s razumijevanjem, veća sposobnost pismenog izražavanja, djeca su postala samostalnija … No, točno je i da obrazovanje od kuće ima i nekih negativnih strana, a one će se na žalost ispoljiti tek nakon nekog vremena.
Pogled kroz prozor 