Digitalna osposobljenost učitelja

u epidemiji

mateja_RL

Mateja Repovž Lisec

Sažetak

Obrazovanje na daljinu se vrlo usklađeno odvijalo u Osnovnoj školi Tržišče. Rezultati su pokazali da su učitelji i učenici bili svakodnevno u kontaktu ili barem dva ili više puta na tjedan putem videokonferencija ili uputa za usmjeravanje preko mrežne nastave. Pri korištenju digitalnom tehnologijom, učitelji su ponajviše napredovali na svim područjima digitalnih kompetencija te imaju vještine potrebne za upotrebu različitih internetskih alata. Učitelji smatraju da će i u poučavanju u školi zadržati neke od pristupa poučavanja.

Ključne riječi: poučavanja, informacijsko-komunikacijska tehnologija, profesionalni razvoj, nastava na daljinu

1. Uvod

Raširenost virusa COVID-19 i proglašenje epidemije je po cijelom svijetu prouzročilo masivno zatvaranje škola, kako u prvom tako i u drugom valu epidemije. S obzirom na trenutno stanje digitalne osposobljenosti učitelja i opremljenost škola digitalnom tehnologijom, škole su se morale snaći preko noći, a sve to utjecalo je na učinkovitu domišljatost učitelja i prilagodbu stanju u kojem smo se našli.

U zadatku sam proučila digitalnu osposobljenost učitelja Osnovne škole Tržišče u obrazovanju na daljinu te na koji način i koliko često su učitelji uspostavljali kontakt s učenicima. Rezultati istraživanja pružili su uvid u upotrebu internetskog alata od strane učitelja, a posebno osposobljenost za rukovanje različitim internetskim alatima u Osnovnoj školi Tržišče.

2. Prezentacija prikupljenih podataka o primjeru iz prakse

Osnovna škola Tržišče manja je škola u Općini Sevnica. Škola ima 122 učenika i 17 učitelja. Svi učitelji u školi imaju računala u učionicama te interaktivne ploče koje se upotrebljavaju u nastavi u razredu. Na taj način svakodnevno i u nastavi u razredu privikavamo učenike na upotrebu različitih internetskih okruženja, kao i na upotrebu različitih aplikacija u računalnoj učionici koja ima 25 računala.

Svi učitelji i učenici Osnovne škole Tržišče dobili su odgovarajuća računala i kamere, a isto tako, svima smo također osigurali modeme za nesmetano obrazovanje na daljinu. Vodstvo je također osiguralo odgovarajuću tehničku podršku učiteljima i učenicima.

Na razini škole dogovorili smo jedinstveni komunikacijski kanal podučavanja na daljinu od 1. do 5. razreda te od 6. do 9. razreda. Od 1. do 5. razreda u obrazovanju na daljinu upotrebljavali smo internetsko okruženje Google Classroom, a videokonferencije smo obavljali preko sustava za videokonferencije Zoom. Od 6. do 9. razreda sve aktivnosti obavljali smo preko internetskog okruženja za učenje MS Teams.

Pored jedinstvenog sustava obrazovanja, uskladili smo i raspored sati te ga prilagodili tako da smo uveli blok-satove. Time smo htjeli izbjeći situaciju u kojoj bi učenici u rasporedu sati imali previše različitih predmeta u jednom danu. Vodstvo škole je učitelje koji provode nastavu u odjelima produženog boravka preraspodijelilo tako da su podučavali učenike s poteškoćama u učenju.

3. Rezultati i rasprava

Podaci su prikupljeni putem upitnika. U tu svrhu pripremila sam već postojeći upitnik kojeg su autori Rupnik Vec i drugi (2020) upotrijebili u istraživanju naziva Analiza obrazovanja na daljinu za vrijeme prvog vala epidemije COVID-19 u Sloveniji 2020. godine (Analiza izobraževanja na daljavo v času prvega vala epidemije covida-19 v Sloveniji v letu 2020).

3.1. Uspostavljanje kontakata s učenicima

Većina učitelja razredne nastave (71 %) je u radu na daljinu kombinirao izvođenje nastave putem videokonferencije i usmjeravanje učenja preko pisanih uputa i aktivnosti u Google Classroomu, dok je većina predmetnih učitelja (70 %) nastavu izvodila tako da su s učenicima uspostavili kontakt putem videokonferencija (MS Teams). Nijedan od učitelja nije samo prosljeđivao pisane upute učenicima za samostalan rad putem elektroničke pošte. Tako su učitelji razredne nastave (57 %), kao i predmetni učitelji (90 %) na tjednoj razini najčešće upotrebljavali videokonferencije preko Zooma ili MS Teamsa za uspostavljanje kontakta s učenicima, dok je otprilike jedna trećina učitelja razredne nastave najčešće pružala upute i aktivnosti pomoću internetskog okruženja za učenje Google Classroom.

Čak 86 % učitelja razredne nastave bilo je u svakodnevnom kontaktu s većinom učenika, a većina predmetnih učitelja (70 %) je s većinom učenika bila u kontaktu dva ili tri puta na tjedan. Smatram da je to posljedica činjenice da predmetni učitelji prema rasporedu sati imaju manje sati s učenicima za pojedinačne predmete. Kao primjer mogu navesti prirodne znanosti koje su prema rasporedu sati samo dva ili tri puta na tjedan te je stoga učiteljica prirodnih znanosti bila u kontaktu s učenicima samo dva ili tri puta na tjedan, budući da tako zahtijeva priroda posla. Na razini razreda, učitelji iz odjela produženog boravka koji su za vrijeme epidemije preuzeli rad s učenicima koji imaju poteškoće u učenju susretali su se s pojedinim učenicima dva ili tri puta na tjedan. Razumljivo je da su predmetni učitelji, kao učitelji predmetne nastave, bili manje u kontaktu sa svim učenicima, budući da je svaki učitelj podučavao samo nekoliko sati na tjedan po predmetu, a istovremeno je do toga došlo također zbog reorganizacije rasporeda sati.

3.2. Osposobljenost učitelja

Sljedeći odjeljak odnosio se na osposobljenost učitelja na području digitalne tehnologije u nastavi na daljinu. Pitanja su bila usmjerena na traženje odgovora na kojim područjima digitalnih kompetencija su učitelji napredovali za vrijeme obrazovanja na daljinu te koliko su digitalno pismeni.

41 % učitelja izjavilo je da su znatno napredovali u upotrebi digitalne tehnologije pri aktivnom uključivanju učenika, 41 % učitelja da su jako napredovali u odabiru različitih digitalnih izvora za podučavanje i učenje, a 41 % učitelja je umjereno napredovalo u upotrebi digitalne tehnologije za povratne informacije učenicima. Učitelji su manje napredovali u upotrebi digitalne tehnologije za poboljšanje komuniciranja s učenicima, suradnicima i roditeljima, u upotrebi tehnologije za diferencijaciju i individualizaciju, u izradi i reprodukciji digitalnih izvora u svrhe podučavanja te u upotrebi digitalne tehnologije za poboljšanje sudjelovanja učenika. Najmanje su napredovali u upotrebi digitalne tehnologije za formativno i sumativno vrednovanje te u poštivanju sigurnosti i zaštite na internetu.

Smatram da su učitelji bili primorani usavršiti znanje na području upotrebe digitalne tehnologije i uspostavljanja komunikacije s učenicima te su na tim područjima također najviše napredovali. S obzirom na to da su učitelji očekivali da će se škole ubrzo otvoriti, potrebne ocjene dobili su tijekom nastave u razredu, stoga se učitelji nisu osposobili na tom području. U skladu s preporukama za ocjenjivanje znanja u osnovnim školama, iz ZRSŠ-a su naglasili da učitelji ocjenjuju znanje koje je na odgovarajući način obrađeno, utvrđeno te također provjereno pomoću različitih načina i metoda. Neki učitelji su također svu utvrđenu materiju ocjenjivali usmeno putem videokonferencija, uzimajući u obzir da je znanje prethodno ponovljeno, utvrđeno i provjereno. Jesu li učitelji ocjenjivali stečeno znanje ili ne ovisilo je o odluci pojedinog učitelja i razreda.

4. Zaključci

U današnje vrijeme, učitelji moraju sva stečena znanja smisleno uključiti u nastavu i poticati učenike na aktivno sudjelovanje i na daljinu. Podučavanje ne smije biti monotono, stoga učitelji moraju objašnjavanje preko videokonferencija ili u internetskim okruženjima obogatiti interaktivnim elementima koji će učenike dodatno motivirati u njihovom radu.

Snažno se preporučuje imati ujednačenu upotrebu okruženja za učenje i videokonferencija u školi, a što se ustanovilo kroz epidemiju. Učitelji trebaju isprobati različite načine metode rada s učenicima. Kao što svaki učitelj, tako i svaka grupa, razred različito funkcionira u razredu i u nastavi na daljinu. Učitelji trebaju izabrati one internetske alate koji odgovaraju njihovim vještinama te si trebaju omogućiti vlastiti tempo praćenja promjena, u skladu sa svojim mogućnostima i interesom. Mogu isprobati koristiti različite internetske alate i tako oduševiti svoje učenike, a isto tako mogu dijeliti svoja znanja sa suradnicima u timu i u školi.

5. Literatura

  1. Rupnik Vec, T. i drugi (2020). Analiza izobraževanja na daljavo v času prvega vala epidemije covida-19 v Sloveniji. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za školstvo. Dostupno na adresi
    https://www.zrss.si/digitalnaknjiznica/IzobrazevanjeNaDaljavo_Dec2020/, 24. 4. 2021.

Matematika kod najmlađe djece

marjetka_novak

Marjetka Novak

Sažetak

Učenici se na satima matematike susreću sa sadržajima koji su im bliski i potječu iz njihova svakodnevnog života. Matematički sadržaji djeca se susreću na svakom koraku: u školi, kada rješavaju probleme, kada idu u trgovinu, kada nailaze na probleme, kako podijeliti čokoladu na jednake dijelove, kada se orijentiraju na putovanju, pa čak i kad se igraju. Važnu ulogu u djetetovom učenju matematike igra njegovo prvo matematičko iskustvo u školi, jer ima velik utjecaj na njegov daljnji stav prema “pravoj” matematici. Preporuča se da učitelji, kada se bave matematičkim sadržajima, polaze od djetetove svakodnevice i uzimaju u obzir djetetovo iskustvo, njegovo predznanje i njegove želje. Na satima matematike dizajniramo osnovne matematičke pojmove i strukture učenika, razne oblike mišljenja i misaone procese, sposobnosti za kreativne aktivnosti, formalna znanja i vještine te im omogućujemo da nauče o praktičnoj primjenjivosti matematike. U nastavi matematike ne bavimo se samo kognitivnim područjem učenikove osobnosti, već i afektivnim i psihomotornim, jer je osnovni razlog poučavanja i učenja matematike njezin značaj u razvoju cjelokupne osobnosti učenika.

Ključne riječi: matematika, razmišljanje, nastava, razvoj.

Uvod

Mlađi učenici matematike kroz igru ​​uče puno matematičkih sadržaja. Moramo im stvoriti prikladne situacije na razigran i ugodan način i pobuditi njihovu znatiželju, kreativnost, vještine i druge vrline koje će im pomoći u izračunavanju i učvršćivanju matematičkih pojmova. Kroz razne aktivnosti koje se odvijaju “izvan” školskih klupa, pomažemo povećati zanimanje i predanost učenju. Učeći kroz matematičke igre, učenici će biti više uključeni, postići će bolje rezultate i neće imati osjećaj da uče.

Središnji dio

Dječji svijet na početku škole uglavnom predstavljaju konkretne stvari, konkretne operacije. Iz tog razloga, lekcija se mora odvijati na konkretnoj, a ne apstraktnoj razini i biti jasna i razumljiva. U tom se razdoblju djeca prelaze iz predoperativne faze u konkretno, tako da moraju imati na raspolaganju puno didaktičkog materijala, igara i igračaka prilikom formuliranja matematičkih pojmova. Preporuča se imati matematički krug u svakom razredu sa svim potrebnim didaktičkim alatima (Cotič, 2001). U prvom školskom razdoblju dijete je vrlo prijemčivo za sve što se događa oko njega. Suvremeni teoretičari ističu da dijete u to vrijeme najbolje uči u prirodnom okruženju i o svemu što je povezano s prirodnim okolišem. U svakodnevnom konkretnom životu učitelj može dobiti mnogo ideja za poticanje razvoja mišljenja, govora, osjećaja i motoričkog, moralnog i socijalnog razvoja. Razdoblje između 6. i 11. godine života (ovo je rano školsko razdoblje) najuspješnije je za učenje novih obrazaca, uključujući i motoričke. Dijete to uči samo brzo i bez puno napora. Suvremena nastava matematike promiče holističko učenje lekcija, veću povezanost kognitivnog razvoja djeteta i nastave matematike, veću aktivnost učenika. Matematički sadržaj pružamo na način koji je učenicima razumljiv, jasan, zanimljiv i dolazi iz konkretnih iskustava.

Na razini osnovne škole svaki se novi matematički koncept raspravlja na sljedećim razinama (Cotič, Zurc, 2004):

1. POSEBNA RAZINA:

  • postavljanje početne problematične situacije,
  • analiza početne problematične situacije,
  • provedba aktivnosti.

2. GRAFIČKA RAZINA:

  • shematizacija aktivnosti (crtanje, skica),
  • provođenje aktivnosti u raznim drugim situacijama,
  • shematizacija aktivnosti sa sustavnim prikazima.

3. RAZINA SIMBOLA:

  • prezentacija aktivnosti u još općenitijem obliku,
  • generalizacija problema,
  • upotreba razvijenog koncepta u novoj situaciji.

Žagar (2006) piše da se razine uvijek slijede sljedećim redoslijedom: konkretnim, grafičkim i simboličkim. Matematički sadržaji s kojima se dijete susreće u prve tri godine su: geometrija i mjerenje, aritmetika i algebra i ostali sadržaji koji uključuju logiku i jezik te obradu podataka. Svaki je sadržaj specifičan sam po sebi i zahtijeva od učitelja veliku kreativnost i profesionalnost da svaki sadržaj predstavi učeniku na način koji je razumljiv, jasan, ujedno i kreativan, da privuče učenika da sudjeluje i postane aktivan član u matematici. Pritom učitelj ne smije zaboraviti da kada se bavi matematičkim sadržajima prvenstveno izlazi iz konkretnog stvarnog svijeta i iz iskustava koja su bliska učeniku. Matematički se sadržaj nadograđuje iz razreda u razred, pa je osnova od koje polazimo vrlo važna. Jer ako učenik dobro ne savlada osnovne pojmove i ne razjasni svoje ideje, to mu može stvoriti brojne poteškoće u napredovanju u matematičkom sadržaju. Svrha novog kurikuluma iz matematike nije da učenici samo uče matematiku, već da otkrivaju matematiku, razmišljaju o njoj i nadograđuju svoje znanje. Dakle, učenik više ne bi bio samo pasivni slušatelj, već aktivni sukreator vlastitog učenja (Cotič, 2001). Prema rezultatima studija, učenje pokretom uspješnije je od učenja u klasičnoj situaciji – učenju u igraonici. Postizanje učenja kroz pokret može se pripisati većoj motivaciji djece. “Teoretski koncepti i znanje koje su dodirnute osjećajima lakše je i bolje pamtiti. Mnoge kinestetske senzacije koje prate aktivnu igru ​​mogu pridonijeti uspješnijem učenju. Djeca su pažljivija i više su uključena u učenje kroz pokret. Možemo zaključiti da aktivna igra igra važnu ulogu u učenju o teorijskim pojmovima i znanju, jer omogućuje aktiviranje nekoliko osjetilnih područja i ima visoku motivacijsku vrijednost “(Andrejka Kavčič, 2005). Učenje pokretom – kreativno kretanje – u najširem smislu riječi može se definirati kao učenje pokretom. Kreativni pokret jedan je od nešto modernijih procesa učenja. Kad učenje povežemo s pokretom, osoba uči brže i učinkovitije. Pokret je izvor zadovoljstva i opuštanja, neizravno utječući na cjelokupnu sposobnost učenja jer utječe na tjelesna osjetila i osnovne sposobnosti kao što su pamćenje, percepcija, pažnja, orijentacija u prostoru i vremenu, asocijativno razmišljanje i sposobnost rješavanja problema. Matematika je stoga područje koje je izravno povezano s drugim područjima djelovanja.

Zaključak

Mlađi učenici moraju osjećati da je učenje matematike korisno, zabavno i ugodno. Kroz matematičku igru ​​razvijaju logično razmišljanje i prihvaćaju matematiku na drugačiji, kreativniji način. S pozitivnim iskustvima koje stječu postat će samopouzdaniji i uspješniji. Učenici slabiji od učenika također će napredovati i postizati bolje rezultate. Živahna nastava u kojoj učenici uče kreativne ciljeve kreativnim i aktivnim načinom rada, koji prebrzo prolazi.

Literatura

  1. Andrejka Kavčič, R. (2005). Učenje z gibanjem pri matematiki. Priročnik gibalnih aktivnosti za učenje in poučevanje matematike v 2. razredu devetletke. Ljubljana: Društvo Bravo.
  2. Cotič, M., Felda, D., Hodnik, T. (2001). Svet matematičnih čudes 3, Kako poučevati matematiko v 3.. razredu devetletne osnovne šole. DZS, Ljubljana.
  3. Cotič, M., Zurc, J., Kozlovič Smotlak, D. (2004). Celosten pristop pri zgodnjem poučevanju –vloga gibalnih aktivnosti pri pouku matematike. Pedagoška obzorja, let. 19.
  4. Merhar, Umek, Jemec, Repnik, 2013, Didaktične igre in druge dinamične metode, Salve.
  5. Žagar, S., Geršak, V., Cotič, M. (2006). Ustvarjalni gib kot metoda poučevanja matematike. V: Zbornik izvlečkov in prispevkov / 4.mednarodni simpozij Otrok v gibanju, Portorož, Slovenija. Koper: Univerza na Primorskem, Znanstveno-raziskovalno središče.