Aromaterapija kao mogućnost oslobađanja od stresa učitelja

marina_kortnik

Sažetak

U posljednje godine sve više pažnje polažemo svakodnevnomu stresu i njegovim štetnim posljedicama. Svakodnevne emocije imaju važnu ulogu u našem životu. Aromaterapija je važno još razvijajuće područje koje ni približno nije iskoristilo sve mogućnosti primjene.

Ključne riječi: aromaterapija, stres, eterična ulja, emocije.

Uvod

Prisutnost stresa sasvim je prirodna za svakoga pojedinca i razlozi za stres ili stresori pojavljuju se svugdje u našem životu.

U ovomu članku svu pažnju polažemo emocijama, stresu i aromaterapiji kao mogućnosti poboljšanja osjećaja.

Naše osjetila, a naročito miris, jako su vezana za naše emocije, memorije, ponašanje i zdravlje. Kada mirišemo i osjećamo, posljedično je i miris jako povezan s emocijama. Tu se nađe veza između emocija, stresa i aromaterapije. Ova vrsta terapije dobar je način za relaksiranje ako smo pod utjecajem stresa odnosno za očuvanje osjećaja.

Stres i emocije

Stres kao pojam koristi se za opis mnogih neugodnosti koje su posljedica brzoga načina radnoga i privatnoga života. Riječ se često koristi i zbog stalnih promjena, prilagođavanja i životnoga tempa. Svaki put uz ovu riječ pomislimo na nešto neugodno iako je stres ljudima pomogao preživjeti tisuće godina, a danas je glavni krivac za mnogobrojne bolesti.

Razni autori (Ihan, 2004..; Middleton, 2014.; Selič, 1999.; Starc, 2008.a; Starc, 2008.b) smatraju da stresna reakcija u tijelu prouzrokuje mnoge bolesti i druge smetnje. Među njima su depresija, anksioznost, alkoholizam, neurološke bolesti, nesanica, metaboličke bolesti, bolesti respiratornoga sustava i gastrointestinalnoga trakta, kožne promjene, bolesti bubrega, rak, izgaranje…

Mateja Cvetek (2014.) navodi da je istraživanje emocija i obrada emocija dugo godina bilo na rubu znanstvenoga istraživanja. Pojavi činili su se previše subjektivni da bi mogli postati predmetom ozbiljne i objektivne znanstvene prosidbe. U zadnjih četrdeset godina na tom području mnogo toga se promijenilo. Utjecaj emocija na život pojedinca i zajednice može biti pozitivan ili negativan, a to zavisi prije svega o sposobnosti pojedinca kontrolirati emocije.

Hoenen, Wolf i Pause (2017.) utvrdili su da je povećanje kortizola vezano za bolju identifikaciju mirisa, ali da je veća ljutnja vezana na lošiju prepoznatljivost mirisa.

Kate Middleton (2014.) je utvrdila da su emocije ključne za djelovanje našega mozga. Proučavanje emocija poveže psihologiju, neurološku nauku, sociologiju i brojne druge nauke.

Razni drugi autori utvrđuju da svaki događaj koji bi mogao prouzrokovati žalost, ljutnju ili strah označimo kao stresor. Stres i emocije, naime, prouzrokuju isti mehanizmi. Sposobnost razumijevanja emocija i suočiti se njima osnova je za suočenje stresom.

Aromaterapija

Čula nas povezuju sa svijetom jer bez njih ne bih mogli održavati kontakte s drugim ljudima, a isto tako čula u nas mogu probuditi i jake emocije. Izvještajem Tajna čula iz 2002. godine Charles Spence s odjela za eksperimentalnu psihologiju Univerziteta u Oxfordu upozorio je da se sve više oslanjamo na vid na štetu drugih čula. U vizualno dominantnomu društvu i brzom životu naše oči previše su opterećene informacijama, a miris i dodir zanemareni su. Kod mirisa jedan od najstarijih dijelova mozga prima stimulanse od receptora za miris. Taj dio mozga brine se i emocijama i emotivnim odazivom na memorije. Tek onda se informacije prenesu do novijih dijelova mozga koji su se razvili mišljenjem gdje se miris savjesno prihvati i prepoznaje. Jak miris obično izazove jak odaziv – da li nam se sviđa ili ne. Karakterističan miris ostavi trajne osjećaje koji su vezani na memoriju i na ono što nam se dogodilo kada smo ga prvi put namirisali. Limbički sustav kontrolira i raspoloženje, motivaciju, zadovoljstvo i lučenje nekih hormona, pa zbog toga miris tako jako utječe na naše emocije (Izostrite čute, 2010).

Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu u 2014. godini primili su Richard Axel i Linda B. Buck jer su u seriji pionirskih istraživanja objasnili kako djeluje naš mirisni sustav. (The Nobel prize, 2014).

Moderna aromaterapija razvila se prije svega zbog zanimanja za prirodno liječenje biljkama. Utemeljiteljem moderne aroma-terapije smatra se René Gattefossé koji je 1928. godine u svom članku koristio termin aroma-terapija. Francuski kemičar je među prvima eksperimentirao eteričnim uljima i utvrdio njihova svojstva za liječenje (Farrer-Halls, 2007).

Jana Buckle (2015) navodi da miris djeluje odmah. Time smo ljudi sposobni razlikovati između više od 10.000 raznih mirisa, a imamo samo oko 1.000 receptora. Impulz mirisa iz nosne šupljine prenese se u limbički sustav u mozgu koji je vrlo važan za naše djelovanje i najstariji je dio ljudskoga mozga. Amigdala i hipokampus imajo poseban značaj u osjećanju mirisa. Amigdala je važna za emocionalnu reakciju i djeluje kao spremište emocionalne memorije i strasti, a hipokampus sprema informacije i amigdala odredi da li imaju emocionalnu vrijednost.

Isto tako potvrđuje i vezu između mirisa, emocija i emocionalnih reakcija Kadohisa (2013) temeljem amigdale i hipokampusa koji su uključeni u emocije i miris te emocionalnu memoriju. Amigdala je važna u nekim emocionalnim reakcijama na stimulanse. Opisuje vezu mirisa na oblikovanje emocija i njihov utjecaj na smanjenje posljedica stresa.

Aromaterapija i stres

Na svijetu trenutno ima više od 400 raznih eteričnih ulja koje možemo koristiti u terapeutske svrhe. Obavljeno je mnogo istraživanja na području aromaterapije i samoga osjećaja.

Battaglia (2007) smatra da je stres višedimenzionalni sindrom koji obuhvaća duh, tijelo i emocije. Razlog za uspjeh aromaterapije kod uklanjanja stresa je u višedimenzionalnim holističkim pristupima. U aromaterapiji senzori čula su od velikog značaja kod uklanjanja stresa. Činjenica je da je aromaterapija neodvojivo povezana s djelovanjem protiv stresa. Tisserand (v Battaglia, 2007) primjenu aromaterapije preporučuje na dva načina: u obliku inhalacije i kao dermalnu apsorpciju putem kože. Eterična ulja djeluju na nas i putem limbičkoga endokrinog sustava. Kod stresa preporučljiva su različita eterična ulja. U prvu grupu eteričnih ulja za relaksaciju, smanjenje napetosti, pomoć kod glavobolje i nesanice, preporočljivo je ulje bergamot (Citrus bergamia), rimska kamilica (Chamaemelum nobile), petitgrain (Citrus aurantium), slatka naranča (Citrus x sinensis), sandal (Santalum album) i ylang ylang (Cananga odorata var. genuina). U drugoj skupini eteričnih ulja koja pomažu kod umora, nelagodnosti, bolova, preporučljivo je ulje bosiljak (Ocimum basilicum ct. linalool), crni poprovac (Piper nigrum), djumbir (Zingiber officinale), limun (Citrus limon), geranij (Pelargonium x asperum), paprena metvica (Mentha x piperita), bor (Pinus sylvestris) i timijan kemotip linalol (Thymus vulgaris ct. linalol).

U skupinu ulja za lakšanje depresije, melanholije i osjećaj nemoći spadaju ulja bergamot (Citrus bergamia), mandarina (Citrus reticulata), matičnjak (Melissa officinalis), neroli  (Citrus aurantium var. amara), ruže (Rosa x damascena) i jasmina (Jasminum officinale).

Inhalacija eteričnih ulja kao mogući način za učinkovito vladanje stresom potvrdili su i Komiya i Takeuchi (2006.). U svom istraživanju usporedili su eterična ulja s lavenderom (Lavandula angustofolija), ruže (Rosa x damascena) i limun (Citrus limon) u tri različite situacije. Eterično ulje limuna (Citrus limon) je svim situacijama imalo najbolji antistresni učinak.

Lv, Liu, Zhang in Tzeng (2013) potvrđuju da eterična ulja lavande (Lavandula angustofolija), limun (Citrus limon) i bergamot (Citrus bergamia) pomaži kod ublaživanja stresa, anksioznosti i drugih poremećajima raspoloženja. Prije svega, inhalacija eteričnih ulja putem mirisnoga sustava stimulira mozak da uravnoteži raspoloženje.

Kuster Kortnik (2016) je istraživanjem potvrdila da se primjenom mješavine eteričnih ulja grejpa  (Citrus paradisi), geranije (Pelargonium x asperum) i  vetivera (Vetiveria zizanioides), gdje se komponente eteričnih ulja apsorbiraju posrednom inhalacijom parom putem difuzora, poboljša opće osjećanje učitelja u školi. Još uspješnija se pokazala individualna primjena eteričnih ulja učitelja u obliku aromatičnih ulja i džepnih inhalatora koje su korisnici izradili sami prema savjetu aromaterapeuta. Pri tomu se uzelo u obzir djelovanje pojedinih eteričnih ulja, okolnosti rada i želje pojedinaca.

Zaključak

Pojedinac ne može bitno utjecati na cijelo društvo i događaje oko sebe, a svojim znanjem i aktivnostima može poboljšati svoje osjećaje i smanjiti stres.

Svoj doprinos boljem osjećaju daju kako eterična ulja tako i aromaterapija. Aromaterapija ni izdaleka nije postigla sve mogućnosti primjene jer se ovo područje još uvijek uspostavlja. Međutim, za neke ljude aromaterapija može biti rješenje da se bolje osjećaju.

Literatura

  1. Battaglia, S. (2007). The Complete Guide to Aromatherapy. Brisbone: The International Centre of Holistic Aromatherapy.
  2. Buckle, J. (2015). Clinical aromatherapy. London: Elsevier.
  3. Cvetek, M. (2014). Živeti s čustvi : čustva, čustveno procesiranje in vseživljenski čustveni razvoj. Ljubljana: Teološka fakulteta.
  4. Farrer-Halls, G. (2007). Aromaterapija. Ljubljana: Prešernova družba.
  5. Hoenen, M., Wolf, O. T., & Pause, B. M. (2017). The Impact of Stress on Odor Perception. Perception, 46(3–4), 366–376. https://doi.org/10.1177/0301006616688707
  6. Ihan, A. (2004). Do odpornosti z glavo. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  7. Izostrite čute: izboljšajte vid, sluh, voh in okus (Reader’s Digest izd.). (2010). Ljubljana: Mladinska knjiga.
  8. Kadohisa, M. (2013). Effects of odor on emotion, with implications. Front Syst Neurosci. 2013; 7: 66. Pridobljeno iz http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3794443/
  9. Kuster Kortnik, M. (2016). Aromaterapija kot možnost lajšanja poklicnega stresa učiteljev. https://dk.um.si/IzpisGradiva.php?id=59907. Kranj, Slovenija: Univerza v Mariboru.
  10. Lv, X., Liu, Z., Zhang, H., & Tzeng, C. (2013). Aromatherapy and the central nerve system (CNS): therapeutic mechanism and its associated genes. Current Drug Targets, 14(8), str. 872-879.
  11. Middleton, K. (2014). Stres : kako se ga znebimo. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  12. Selič, P. (1999). Psihologija bolezni našega časa. Ljubljana: Znanstveno in publicistično središče.
  13. Starc, R. (2008a). Bolezni zaradi stresa. I, Od utrujenosti, pešanja spomina, razpoloženjskih motenj, glavobola, nespečnosti, razjede dvanajsternika in astme do rakavih obolenj. Ljubljana: Sirius AP.
  14. Starc, R. (2008b). Bolezni zaradi stresa. 2, Od bolečin v križu, ledvičnih kamnov, neplodnosti in impotence do človeškega dejavnika, prezgodnjega staranja in obvladovanje stresa. Ljubljana: Sirius AP.
  15. The Nobel prize. (4. oktober 2014). Press release. Pridobljeno 27. februar 2019 iz http://www.nobelprize.org/prizes/medicine/2004/press-release

Primjena emocionalnih simbola kod mladeži

marina_kortnik

Marina Kortnik

Sažetak

Emocije imaju jak utjecaj na kakvoću ljudskoga života. U prošlosti se nije puno gledalo na emocije, ali danas se to mijenja. Kod emocija je važno da ih pojedinac  prepozna i osvijesti. Kako bi se lakše prepoznali i izražavali pojedine emocije, mogu se koristiti i razni emocionalni simboli koji su dio suvremene tehnologije. Mladež često koristi emocionalne simbole, najčešće kada pišu poruke telefonom. U školi oni mogu izražavati svoje emocije ili osjećaje pomoći emocionalnih kartica.

Ključne riječi: emocije, đak, emocionalni simbol.

Uvod

Danas puno ljudi u svojim telefonskim i računarskim porukama povremeno ili često koriste  emocionalne simbole kojima izražavaju svoje emocije, osjećaje i raspoloženje. Na slovenskomu jeziku za ove grafičke slike koristimo riječi „emo, čustvenčki“ ili „emotikoni“. „Emotikoni“ su niz znakova obične tastature  kojima izražavamo emocije, kao što su ;-), ili :-). Iz njih su se razvili „emoi“ koji su grafička slika za emocije. Neki primjenu emocionalnih simbola ne odobravaju, ali ih ljudi ipak koriste diljem svijeta. Primjena emocionalnih izražavanja je đacima najbliža s emocionalnim ikonama. U nastavi ima malo sadržaja o učenju emocija  i njihovim osobinama  u srednjoškolskim programima. Predmet Komunikacija i poslovanje, koji podučavam u školi, između ostalog, sadrži i upoznavanje emocija. Tijekom godina primijetila sam da je taj sadržaj za njih od velike važnosti i đaci upoznaju korisne informacije za život.

Emocije

Istraživanje emocija i emocionalnog procesiranja bilo je dugo godina zapostavljena tema naučnog istraživanja. Emocionalne pojave činile su se previše subjektivne za ozbiljno i objektivno naučno istraživanje. U zadnjih četrdeset godina na tom području mnogo toga se preokrenulo. Utjecaj emocija na život pojedinca i zajednice može biti pozitivan i negativan. To zavisi o mogućnostima pojedinca da nadzire emocije. Loše i neodgovarajuće ravnanje emocijama mogao bi biti jedan od najvećih faktora nezadovoljstva i razvoja odnosa (Cvetek, 2014.).

Važan je podatak da su emocije ključni faktor da bi jedna biološka vrsta opstala. Emocije su i osnovni mehanizam koji stvara prioritete u našim potrebama. One sadrže ogromno energije, ali ne mogu planirati, a i ne razume životna i društvena pravila. Percepcija i osjećanje emocionalnih stanja razlikuje se od čovjeka do čovjeka, međutim, emocionalna ravnoteža sigurno je najsloženija aktivnost našeg mozga i cijelog organizma. Čovjek koji ne prepoznaje emocije nije se sposoban pravovremeno i odgovarajuće odazvati (Ihan, 2004.).

Pojedinac svojim emocionalnim izrazom poručuje svoju upletenost u određenu situaciju. Emocionalni izrazi su stimulans za osobu koja ih gleda, ocjenjuje i objašnjava značenje, i odaziva se temeljem pripisanog mu značenja. Obim stimulansa koji surađuju u neverbalnoj emocionalnoj komunikaciji dosta je velik, pa smo zbog toga fokusirani na izraz obraza, kretanje očiju i smjer gledanja, geste, držanje tijela, nejezični zvuk, dodir i miris (Smrtnik Vitulić, 2007.).

Ljudi nikada nisu voljni izraziti svoje emocije. Naprotiv, žele ih prikriti. Motivi za prikrivanje emocija mogu biti različiti: kulturna pravila za izražavanje emocija, osobno razlozi kao i namjerno varanje. Razvoj razumijevanja vlastitih emocija kod mladeži razvija se paralelno s razumijevanjem emocija drugih ljudi (Lamovec, 1994.).

Prepoznavanje emocija pretežno je proces učenja koji obuhvaća tri vidike: opis situacije, određeno ponašanje i specifično doživljavanje. Ljudi mogu svjesno ili nesvjesno svoje emocije i nadzirati. U razvoju prepoznavanja emocija zanimljivo je baš to da djeca mogu prepoznati emocije drugih ljudi kada još sami ne mogu govoriti. Mladež poznaje razloge za emocije, njihovo doživljavanje i zašto se ljudi emocionalno pretvaraju (Smrtnik Vitulić, 2007.).

Emocionalni simboli

Emocionalni simbol (emoticon na engleskomu jeziku) je slika ili ikona koja predstavlja emocije i osjećaje. Čovjek je kroz povijest koristio razne simbole za emocije. U moderna vremena informatičar Scott Elliton Fahlman 1982. godine upotrijebio je simbole za neozbiljne izjave. U osnovi je upotrijebio veseli 🙂 i žalosni 😦 emotikon. Izražavanju raspoloženja i emocija pridružile su se i sličice za drugo – predmete, pojmove, djela, glagole … To su emoi i digitalni piktogrami. Riječ emo je japanski je neologizam iz „e“ što znači slika i „moi“ što znači simbol. Emoi su nastali na japanskim mobilnim telefonima krajem devedesetih godina prošlog vijeka (Bibliotekarska terminologija, 2016.).

Danas mladež međusobno komunicira primjenom suvremene tehnologije koja omogućuje korištenje emotikona.

Istraživanje

Anketa koju smo izveli među đacima različitih programa srednjoškolskog obrazovanja dala je zanimljive rezultate.

Za ocjenu primjene emotikona napravili smo online anketu na koju su đaci različitih programa i starosti odgovorili.  Anketu je ispunilo 98 anketiranih, a za analizu bilo je Slika 1prikladno 45 anketa. Starost anketiranih bila je između 15 i 18 godina ili više. U starosti od 15 godina anketiranih je bilo 9% đaka, od 16 godina 18%, od 17 godina 13% i od 18 godina ili više 60% anketiranih (slika 1).

Slika 1. Starost anketiranih đaka

Anketirani bili su iz različitih programa. Niži stupanj strukovne škole (dvogodišnji program) posjećuje 24% anketiranih đaka, strukovnu školu (trogodišnji program) 29%, strukovno-tehnički program (program 3 + 2) 36% đaka i opće tehničke programe (četverogodišnji program) 11% anketiranih.

Anketa je potvrdila da đaci poznaju emocije. Ako su morali nabrojiti pet emocija, to su napravili svi anketirani.

Više od polovine đaka upotrebljava emocionalne ikone često ili uvijek kada piše poruke na Instagramu ili Messengeru. Polovina anketiranih kod SMS poruka često upotrebi ikone i 37% njih uvijek. Manje od desetine svih anketiranih nikada ne koristi emocionalne ikone u pisanju SMS poruka na Messengeru i Instagramu. Malo drukčija je primjena emocionalnih ikona u pisanju elektronskih poruka gdje više od polovine njih koristi emocionalne ikone rijetko ili nikada.

U odgovorima između muškog i ženskog pola nije bilo bitnih razlika. Za emocije i raspoloženje kada pomisle na školu, većina njih je primijenila negativne emocionalne ikone kada su s ikonom morali prikazati osjećaje uz ocjenu.

Najčešće u svim vrstama komunikacije koristili su ikonu plač od smijeh koje najčešće koristi 38,8% anketiranih đaka. Druga najčešće primijenjena je ikona srce iz očiju. Naime, nju je Slika 2izabralo 18% anketiranih (slika 2).

Slika 2. Najčešće primijenjena ikona (izvor: emojipedia.org)

Primjena emocionalnih kartica u školi

Bez obzira na to kako često i kakve ikone đaci koriste u pisanju poruka i izražavanju emocija, te znakove možemo primijeniti i u školi.

Znakove smo natisnuli prije raznih aktivnosti ili u vrijeme aktivnosti, kao što je početak nastave, ocjenjivanje, govorni nastup i slično.  Đaci izaberu svoj simbol  za osjećaj i emocionalnom karticom nam pokažu kako se trenutno osjećaju. Isto tako mogu izabrati simbole poslije aktivnosti, kao kraj nastave ili poslije ocjenjivanja. Tim karticama mogu izraziti svoje osjećaje u vrijeme raspusta, za vikend …

Broj emocionalnih kartica prilagodimo broju šaka ili mogućnostima pojedinih đaka.

Ovom vježbom šaci ili učenici okrijepe prepoznavanje emocija i dođu do saznanja da se poslije negativnih emocija brzo pojave i pozitivne emocije. Pored slika emocije dopunimo i riječju ili prijevodom na pojedine strane jezike. Ako je više đaka koji govore strane jezike, pripremimo i emocionalne kartice i u njihovom jeziku.

Zaključak

Kakogod već đaci koriste emocionalne ikone, najvažnije je da većinu vremena osjećaju dobre i pozitivne emocije.  Igrom emocionalne kartice možemo ima samo približiti paletu emocija u nama.

Za razvoj karaktera đaka je važno da se đaci dobro osjećaju, da su sretni i nasmijani te da s veseljem gledamo njihove suze smijeha, a ponekad i nasmijemo se do suza.

Literatura

  1. Bibliotekarska terminologija, (8. maj 2016). Smeško, čustvenček, emoji. Ljubljana. Pridobljeno iz https://terminologija.blogspot.com/2016/05/smesko-custvencek-emoji.html
  2. Cvetek, M. (2014.). Živeti s čustvi : čustva, čustveno procesiranje in vseživljenski čustveni razvoj. Ljubljana: Teološka fakulteta.
  3. Ihan, A. (2004.). Do odpornosti z glavo. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  4. Lamovec, T. (ur). (1994.). Psihodiagnostika osebnosti I. Ljubljana: Filozofska fakulteta, Oddelek za psihologijo: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
  5. Smrtnik Vitulć, H. (2007.). Čustva in razvoj čustev. Ljubljana: Pedagoška fakulteta