Lego kocke u nastavi

neza_zakrajsek

Neža Zakrajšek

Sažetak

Igra je ugodna aktivnost djece, koja jača i nagrađuje samu sebe. Kroz igru djeca upoznaju sebe, svijet i uče. Nije fokusirana samo na igračke, već i na druge žive i neživi predmete u djetetovoj okolini, kao i predmete, koje dijete može samo zamisliti i predmete koje ne može posebno zamisliti. Od početka života dijete samo preuzima aktivnosti, koje postaju sve sustavnije i kreativnije, odnosno sve sličnije poslu.

Ključne riječi: lego kocke, fina motorička sposobnost, matematika, jezik.

Igra utječe na fizički rast djeteta, razvoj njegove inteligencije, stjecanje iskustva i znanja, djetetov emocionalni život i njegov razvoj u društveno biće. Kada se dijete igra, vježba, jača mišiće i živčani sustav, stječe razne vještine, uči o svojim sposobnostima. Kroz igru dijete uči i o fizičkom okruženju i pravilima, koja u njemu vladaju. Na temelju svog iskustva stvara stavove, uči razmišljati i pokušava riješiti probleme s kojima se suočava. Dijete se preko igre poistovjećuje s različitim ulogama, koje uočava kod odraslih. U isto vrijeme, dijete u igri razvija svoje funkcije u najširem smislu riječi, a istovremeno stječe novo iskustvo. Ti su procesi međusobno povezani u djetetovom karakteru i utječu jedni na druge. Naročito ne smijemo zanemariti igru ​​za razvoj djetetove mašte (Merčnik, 2008).

U igri, dijete je uključeno sa cijelom svojom osobnosti. Dječje igre nisu samo mehanička imitacija, već i dječja potraga, u kojoj se utvrđuje njegova osobnost. Budući da igra daje učinkovit utjecaj na mentalni razvoj djeteta, nije preporučljivo nametnuti igre, koje su neadekvatne za takav razvoj ili igre koje čak prenaprežu njegove mentalne mogućnosti. Dijete se u igri mora osjećati opušteno, slobodno, jer samo slobodna aktivnost omogućuje dječju radost i promiče njegov mentalni razvoj. Slobodna igra podiže djetetovo samopouzdanje.

Konstrukcijska igra je igra u kojoj dijete povezuje, sastavlja određene predmete u cjelinu (npr. sastavljanje kocka). Predstavlja veliki udio igre predškolske djece. Temeljna promjena, koja se razvojem pojavljuje u konstrukcijskoj je planiranje. Dijete unaprijed govori što će i kako izvesti (Žnidaršič, 2013.).

Od samog početka, zajednička igra je asocijativna, što znači da se djeca igraju zajedno, ali nemaju zajednički cilj u igri, a onda postaje sve više i više kooperativnija. U suradničkoj igri, djeca teže istom cilju, dok rješavaju svoje razlike. Ova vrsta igre zahtijeva određeni stupanj emocionalne i društvene zrelosti djeteta, budući da dijete mora uskladiti svoje postupke s ponašanjem vršnjaka u igri i napraviti određene kompromise (Žnidaršič, 2013).

Konstrukcijskim materijalom podržavamo izravan razvoj mašte, finu motoriku, domišljatost, prostornu orijentaciju, neizravnu percepciju boja, brojeva…

Lego kockice mogu se koristiti u 1. razredu u slovenskom jeziku, matematici, učenju o okolišu, glazbenoj umjetnosti i drugim područjima učenja. Mogu se koristiti u različitim fazama učenja.

Na slovenskom jeziku, lego kocke se već koriste u fazi razvoja vještina predpismenosti, kada djeca okvirno razvijaju fine motoričke sposobnosti. Također se mogu koristiti u razvoju glasovne svijesti (Slika 1_Razvoj glasovne svijestianaliza riječi na slogove ili glasove), a kasnije i u tvorbi rečenica. Učenik može odabrati određeni broj kockica, a zatim od njih formirati rečenicu ili čak cijelu priču. Lego kocke omogućuju nam puno individualizacije i diferencijacije.

Slika 1. Razvoj glasovne svijesti

U matematici, lego kocke su korisne u sortiranju, razvoju numeričkih prikaza (jedinice, desetke), računanju i dijeljenju cjelina.

Slika 2_VzorcimaSlika 3_ Odnosi veličine
Slika 2. Uzorci                          Slika 3 Odnosi veličine
Slika 4 _RačunanjeSlika 5_Dijeljenju cjelina
Slika 4. Računanje                      Slika 5. Dijeljenju cjelina
Slika 6_Simetrija
Slika 6. Simetrija

Kada učimo o okolišu, lego kocke možemo koristiti u tematskim odjeljcima o orijentaciji, različitim načinima predstavljanja zemljopisnog okoliša, svojstvima materije, kretanju. Mogu se uključiti u procese uređivanja, slaganja, sortiranja, mjerenja standardnim jedinicama i uređivanja podacima.

U stvaranju s lego kockicama ostvaruju se širi ciljevi nastave u prvom odgojno-obrazovnom razdoblju, posebno u komunikaciji i odnosu između učenika i nastavnika, znatiželji, razvoj radnih navika, kreativnost, eksperimentiranje, obzirnost, solidarnost, privrženost, ručne vještine i pozitivna slika o sebi.

Lego kockice su vrlo koristan i poučan didaktički alat s kojim se djeca susreću u predškolskoj dobi i prate ih kasnije u osnovnoj školi. U radu s lego kockicama učenici razvijaju mnoge vještine, a upravo u prvom razdoblju trijade jačaju socijalne kontakte i međusobnu suradnju, što će ih pratiti kroz cijelo razdoblje školovanja, kao i kasnije u životu.

Literatura

  1. Grginič, M. (2009). Kako do pismenosti v razredu osnovne šole? Priročnik za učitelje. Mengeš: Izolit.
  2. Kolar, M. idr. (2011). Učni načrt za spoznavanje okolja. Dostopno 25. 7. 2021 na https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_spoznavanje_okolja_pop.pdf.
  3. Merčnik, T. (2008). Igra. Ljubljana: Vrtec Andersen.
  4. Poznanovič Jezeršek, M. … (2018). Učni načrt za slovenščino. Dostopno 23. 7. 2021 na https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_slovenscina.pdf.
  5. Žnidaršič, S. (2013). Otrokova igra. Dostopno 15. 7. 2021 na http://www.oshjh-staritrg.si/files/2013/03/OTROKOVA_IGRA.pdf.
  6. Žakelj, A. idr. (2011). Učni načrt za matematiko. Dostopno 1. 8. 2021 na https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_matematika.pdf.

Lego čovjek

tomaz_kocman

Tomaž Kocman

Uvod

U predškolskom odgoju koristimo službeno prihvaćeni kurikulum. Zapravo, svaki obrazovni program ima neku vrstu kurikuluma ili programa. Međutim, svakog prati skriveni kurikulum. Potonje se odnosi na prijenos znanja i iskustava koje nismo namjeravali prenijeti, no ipak se to dogodilo. To se prije svega odnosi na prijenos normi, vrijednosti i uvjerenja u nekom okruženju. Svaki prijenos znanja također uključuje i nenamjerne lekcije[1].

Iako često govorimo o procesnom pristupu obrazovanju, o važnosti skrivenog kurikuluma i njegovom iskazivanju od samog djeteta, obično se najčešće držimo službene dužnosti pisanja ciljano opredijeljenih priprema u kojima obično nema mjesta za skriveni kurikulum, a ako za njega i postoji mjesto, potom on dolazi iz jučerašnjeg djeteta, a ne iz njegovih današnjih želja.

U članku želim opisati priču o dječaku koji me je u četiri godine zajedničkog druženja naučio da je itekako važno omogućiti djeci vrijeme za njihove želje i ambicije, kao i igru punu istraživanja i kreativnih eksperimenata.

Lego čovjek

Prvog dana u vrtiću pojavio se na vratima moje sobe. Držao se za oca, koji je rekao: “Dobar dan. Ovo je Jaka[2]. I voli Lego kocke.” Onda se otac okrenuo i otišao. Prema svim pravilima otac bi trebao ostati i dječaka uvoditi još nekoliko sljedećih dana. Dijete bi se trebalo držati za njega, pustiti koju suzicu i moliti ga da nigdje ne ide i ne ostavlja ga u novom okruženju. Ali ne. Jaka je otišao do Lego kocki i počeo se igrati s njima. I igrao se s njima još sljedeće tri godine.

Ako ste vidjeli Jaku da plače to je onda bilo prve godine u vrtiću, kada sam ga molio da nam se pridruži u drugim aktivnostima, na primjer da nacrta ono što svi crtaju.

Drugu godinu je nekako prihvatio da će morati, da bi se mogao igrati s Lego kockama u miru, povremeno činiti nešto što sam ga ja zamolio. Tako je često dolazio samoinicijativno, s licem koje je odavalo pomirenje sa sudbinom, govoreći: “Dobro. Što moram učiniti? ” i s najmanjim otporom, ispunio bi svoju dužnost. “Mogu li se sada igrati Lego kockama?”

Jednog je dana došao je u vrtić vrlo umoran. “Što je?” pitao sam ga. “Oh, tako sam umoran. Morao sam raditi, odgovorio je. “Raditi? Što si morao raditi rano ujutro?” “Zar ne znate? Toga dana mi je pokazao ono što sam teoretski znao cijelo vrijeme: da je igra dječji rad i da je uzimaju izuzetno ozbiljno. A ako ste nekad željeli obaviti svoj posao, ali ste imali brojne telefonske pozive, te vas je stalno neko ometao i davao vam nova zaduženja, onda ćete vjerojatno shvatiti zašto su djeca ponekad razdražena kad prekinemo njihovu igru (posao) i pokušamo ih prisiliti na naše aktivnosti.

Što su roditelji mislili o ovome? Mogao sam očekivati da stalno dolaze na individualne razgovore, mašući rukama i žaleći se: “Zašto se moje dijete igra samo s Lego kockama? Zašto ga ne potičete na druge aktivnosti! Kako će nešto naučiti? Kako će tako ikada postati astronaut?!” Ali ne. Roditelji su došli govoreći: “Hvala vam što ste dopustili Jaki da je to što je. Da može činiti ono što želi.” A onda su još dodali: “Vi ste najbolji odgojitelj.”

Što? Već tri godine gotovo ignoriraš dijete, znaš da sjedi na tepihu, igra se Lego kockama, aktivan je i ne treba tvoju pomoć ili pažnju. I potom ti kažu nešto tako?

Ali Jaka se razvijao na isti način kao i sva djeca, pa ni roditelji ni ja nismo bili zabrinuti. Upravo suprotno. Tijekom svih ovih godina dokazao mi je da Lego kocke nisu samo jeftina plastična igračka, već da one mogu imati snažan pozitivan učinak na razvoj djeteta. Zato sam u četvrtoj godini našeg druženja, pored svih kutaka u sobi (knjiga, likovnog, mekog, za kretanje, prirodoznanstvenog, glumačkog …), također uredio Lego kutak, koji se sastojao od stola i stvarno ogromne kutije kocki, čije dno nikada nismo ugledali.

Jednog jutra pozdravio sam Jaku s “Bok, Lego čovjek!” i on me začuđeno pogledao: “Što? Pa, ja se više ne igram baš puno s Lego kockama”. I potpuno me razoružao. Stajao sam u mjestu i razmišljao kad sam ga posljednji put vidio u Lego kutku. I nisam se mogao sjetiti. Kada se to dogodilo? Dok sam gledao fotografije otkrio sam sljedeće: Jaka se nije igrao u kutu knjiga, ali je knjige nosio u Lego kutak i tamo je sastavljao zgrade i druge stvari koje je vidio u knjigama. Nije bio aktivan u likovnom kutku, ali je često crtao svoje Lego planove. Nije se igrao u kutku za razvoj matematičkih kompetencija, ali za to su se već pobrinule Lego kocke. Nije se igrao u glumačkom, ali je kroz Lego kocke odigrao mnogo uloga. Jaka nije bio aktivan na drugim područjima. Međutim, druga područja je doveo na svoje snažno područje: Lego kocke. I tu je razvijao sve svoje kompetencije, sve dok se jednog dana nije osjećao dovoljno kompetentnim da napusti Lego kutak i postane aktivan na svim ostalim područjima.

Zaključak

Međutim, Jaka nije bio jedino dijete kojem sam dopustio da se igra onako kako želi. Iz godine u godinu imao sam više slobodnih igara i manje vođenih aktivnosti. Ali ako ih je i bilo, uvijek se u njima mogla pronaći djetetova individualnost. Djeca su tako postala aktivnija, znatiželjnija, inovativna i kreativna. U skupini je rasla kultura uzajamne pomoći i suradnje. Sada, kad je svako dijete radilo ono što je željelo, više nije postojala usporedba i natjecanje. Svako je dijete moglo blistati na svom području. A kad bi učinilo nešto fascinantno, drugi su to primijetili i molili da to također njih nauči. Uspostavljena je kultura uzajamnog učenja.

Planinski izleti nikada više nisu bili osvajanje vrha ili nekog drugog cilja. Do njih smo se uvijek namjerno izgubili. Potom bi se negdje usred šume zaustavili i započeli ono što je dječja mašta dopuštala. Jeli smo borovnice, ljuljali se na deblima ili ih koristili za treniranje ravnoteže, mjerili snagu dok smo se kretali ogromnim granama, pretraživali šumsko tlo, raznježili se kod pogleda na dlakavu gusjenicu i plakali tijekom susreta s daždevnjakom.

Ovo smo kolegica i ja nazvali ‘prčkanje’. Na engleskom jeziku imamo lijepe izraze poput ‘tinkering’ i ‘makering’, ali nismo pronašli ispravan izraz u slovenskom jeziku. Sve dok nisam jednog dana u jednoj od knjiga[3] pronašao ovaj pojam: ‘Brikolaž’ i sljedeći opisi:“brkljač, brklarija”, “Rad koji se sastoji od svih materijala koji nam dođu pod ruku.”, “Napravi sam.” Je li postoji uopće nešto savršenije?


[1] Martin, Jane. "What Should We Do with a Hidden Curriculum When We Find One?" The Hidden Curriculum and

Moral Education. Ed. Giroux, Henry and David Purpel. Berkeley, California: McCutchan Publishing Corporation, 1983. 122–139.

[2] Iako su dijete i njegova priča stvarni, ime djeteta je promijenjeno.

[3] Sutherland, J. (2012). Kako djeluje literatura: 50 ključnih pojmova. Ljubljana: Cankarjeva založba.