Lutka ima čudesnu snagu

lidija_zmavc

Lidija Žmavc

Uvod

Na nastavi su vrlo dobrodošli opušteni i kreativni sadržaji koji obogaćuju učenika i ispunjavaju mu vrijeme provedeno u školi. Ciljevi produženog boravka se isprepliću i svakom učeniku nude raznolik izbor aktivnosti kojima učenici razvijaju područja u kojima su dobri. Pritom se učenici navikavaju na samostalnost, razvijaju maštu, govor i organiziraju aktivnosti usmjerene na svoje interese. Učenici su kreativni na različite načine i razvijaju svoju osobnost i jaka područja.

Djeca su po prirodi znatiželjna i razigrana, neka vole improvizirati, druga imitirati i uživljavati se u određene uloge. Mi im nudimo aktivnosti kojima mogu razvijati svoj potencijal. Na izvannastavnoj aktivnosti „Igram se lutkom” razvijali su govor i maštu te se predstavom predstavili drugima. Lutka ima čarobnu snagu koja rasterećuje učenikovu psihu i ispunjava njegovu nutrinu. Utječe na bolje pamćenje i razumijevanje, učenik s njom razvija svoju kreativnost, otkriva nove svjetove, obnavlja bajku i upušta se u svijet mašte. U osjetljivim situacijama dijete može uz pomoć lutke progovoriti o stvarima koje bi inače ostale skrivene. Lutka doprinosi i ugodnim osjećajima na kojima učenici grade sliku o samom sebi.

Ključne riječi: lutka, nastavno i odgojno sredstvo, jaka područja.

Sredstvo za poticanje

Lutka ima važno mjesto u odgoju. Ona može biti sredstvo za izražavanje i poticanje mašte te utječe na kreativnost učenika i iskazivanje osobnog mišljenja.

Lutka je važno pomagalo pomoću kojeg učenici ostvaruju kontakte s drugim vršnjacima te s njima lakše stupaju u kontakt. Za učitelja su takve spoznaje vrlo dragocjene i puno toga otkrivaju. Svako je dijete individua za sebe, a učitelj ga pritom podupire i traži njegova jaka područja. Učenici lutku u trenu prigrle i povjere joj se, lakše joj se predstave i svaki dan joj ispričaju što im se zabavno dogodilo na putu u školu ili kod kuće. Ako su tužni, lutka ih tješi, s njom se učenik može skloniti u kut i tako se umiriti, povjeriti joj se i osloboditi se svoje napetosti. Na taj način možemo lakše prepoznati problem i zaštititi dijete te mu lakše pomoći.

Lutka u rukama djeteta oživi

Lutke imaju posebnu moć i energiju i djeci su vrlo privlačne. One u rukama učenika s lakoćom ožive, osobito lutke koje su učenici izradili sami. Od posebnog je značenja njihova međusobna komunikacija, socijalizacija i rješavanje konfliktnih situacija koje nastaju tijekom igre. Nije im važno da je lutka estetski dorađena, budući da može biti plod njihove mašte, izrađena je njihovim rukama i u velikoj mjeri motivira na učenje i komunikaciju s drugima. Vrlo joj se lako povjeravaju i s njom se igraju u različitim prilikama i raspoloženjima.

Učenik vjeruje da je s njim prava osoba i može joj se povjeriti. Lutka je igračka kojoj dijete udahne život. Također se pri radu i suradnji razvija i solidarnost i međusobno pomaganje. Dijete se s njom identificira i progovara u osjetljivim situacijama. Lutka je vrlo korisno sredstvo kojim pomažemo djetetu prevladati i ublažiti različite probleme, odnosno manjkavosti.

Lutkarska bajka

Na izvannastavnoj aktivnosti „Igram se lutkom” smo pripremili lutkarsku predstavu, korušku bajku o Mojci Pokrajculji. S bajkom su djeca već bila upoznata, budući da je o njoj bilo govora u prvom razredu. Započeli smo s izradom lutki i podijelili uloge. Priču smo obnovili i više je puta ispripovijedali. Bajka govori o djevojčici koja je iznimno omiljena radi lako razumljive i živopisne priče. U njoj će učenici sudjelovati kao životinje koje u ledeno hladnoj noći dolaze kod Mojce Pokrajculje moliti da ih primi u svoj lončić, jer u suprotnom im se loše piše. Vježbali smo sve dok nismo bili zadovoljni predstavom i samom glumom. Učenici su izradili lutke na štapu. Koristili smo karton, izrezali glavu životinje, nacrtali oči, nos, njušku i lutka je već oživjela. S lutkom su učenici razvili blizak odnos i s lakoćom su se uživjeli u ulogu koju su glumili.

Lutkarska predstava Mojca Pokrajculja

SLIKA 1 VLASTIT IZBORLutke od kartona su oživjele i predstava je započela. Naša publika su bili budući učenici prvog razreda koje smo pozvali na predstavu. Sa sobom su donijeli ulaznice u boji. Mojca Pokrajculja ih je ljubazno primila, kao i životinje koje su dolazile u hladnoj noći i molile da ih primi. Učenici su se prilikom izvođenja predstave također dobro zabavljali, što je pridonijelo opuštenoj atmosferi. Imali su dosta ideja što bi još mogli dodati i promijeniti, bili su jako originalni i znatiželjni. Svoju lakoću glume pokazali su na predstavi. Puni uzbuđenja i radosti predstavu su odigrali ispred budućih prvašića i učiteljica. Našim najmlađima predstava je bila zanimljiva i nagradili su je velikim pljeskom.

Zaključak

Lutka je izvanredno zahvalno nastavno i odgojno sredstvo koje ima stvaralačku i estetsku snagu te se uz nju učenici mogu opustiti i razveseliti. Lutkarsku djelatnost možemo uspješno uključiti u sva područja djelovanja za postizanje odgojno-obrazovnih ciljeva. Uz stjecanje znanja, želimo i kreativnu, opuštenu djecu, djecu punu dosjetki, koja imaju želju i sposobnost kreiranja sadržaja na drugačiji način.

Često samo lutka uspije prodrijeti u osjetljivu djetetovu pažnju. Ona obogaćuje rad i nepogrešiv je pomoćnik kod pojašnjavanja pravila ili novog nastavnog gradiva u razredu. Od velike je pomoći i djeci, koje motivira pri govoru kako bi lakše savladali različite prepreke. Pritom je dijete zadovoljno, budući da je uspjelo izraditi lutku u skladu s svojim sposobnostima. Kod samog stvaranja predstave učenik je kreativan i stvaralački nastrojen, što se očituje stvaranjem pozitivne slike o samom sebi i povećanim samopouzdanjem. Lutke su omiljena aktivnost za vrijeme produženog boravka, one učenicima pružaju mogućnost suradnje, potiču njihov kreativni razvoj, maštu i izražajnost, a učenici svojim predstavama obogaćuju različite priredbe i usrećuju sebe i druge.

Literatura

  1. Borota, B., Geršak, V., Korošec, H. in Majaron, E. (2006). Otrok v svetu glasbe, plesa, in lutk. Koper: Pedagoška fakulteta.
  2. Korošec, H. (2005). Lutka – otrokov vsakdan v šoli. Razredni pouk – revija Zavoda RS za šolstvo, 7(2), str. 35-41.
  3. Mikuš, A. (2002). Lutka – moj nepogrešljiv pomočnik v razredu. V: H. Korošec in E. Majaron (ur.). Lutka iz vrtca v šolo (str. 95-102). Ljubljana: Pedagoška fakulteta.

Jačanje jakih područja

lucija_novsak

Lucija Novšak

Sažetak

Kao provoditeljica dodatne stručne pomoći u redovnim školama, pri svojem se radu susrećem s različitom djecom s posebnim potrebama. Pritom moram dobro poznavati karakteristike posebnih potreba, funkcioniranje djeteta, okruženje iz kojeg potječe, interese, nedostatke i najvažnije, JAKA PODRUČJA. U većini se slučajeva jaka područja brzo pokazuju, djeca ih sama izražavaju. Ali kod nekih su ona posebno skrivena. I kao specijalna pedagoginja mislim da je moj najvažniji posao upravo traženje jakih područja i njihovo jačanje. Kod djece s posebnim potrebama slika o sebi je često negativno razvijeno tj. na nižoj je razini. Zato je jačanje jakih područja i posljedično doživljavanje uspjeha ključno za razvoj pozitivne slike o sebi. Svrha članka je predstaviti značaj jakih područja i odrediti ih na primjeru.

Ključne riječi: jaka područja, slika o sebi, smetnje pri kretanju, priča, računalno opismenjavanje.

Uvod

Glavni cilj uzgojno-obrazovnog rada u školi je optimalan razvoj djeteta, bez obzira na njegovu starost, spol, rasu, vjeroispovijed, narodnu i socijalnu pripadnost. Kao specijalna pedagoginja u školi, moje poslanstvo je pomagati djetetu, roditeljima i učiteljima da zajedno budemo što uspješniji pri ostvarivanju postavljenih ciljeva. Pritom je ključna suradnja svih strana, kako domaćeg okruženja, učitelja, tako i drugih stručnjaka koji rade s djetetom. Važno je poznavati i poštovati razvojne značajke djeteta, nedostatke i, prvenstveno, jaka područja. To su područja kod kojih je dijete uspješno ili ga zanimaju i kod kojih doživljava osjećaj zadovoljstva, pripadnosti i uspjeha.

Pozitivna slika o sebi

Slika o sebi je odnos koji imamo prema sebi, to je vrednovanje samog sebe. Svaki čovjek mora osjećati sebe kao cijenjenog i važnog. To je delikatno u razdoblju djetinjstva i mladosti, zato mi, pedagoški radnici, moramo toga biti svjesni. Razdoblje djetinjstva ključno je za oblikovanje pojedinčeve slike o sebi, budući da u ovom razdoblju dijete postavlja temelje vlastite slike o sebi, a istodobno je vrlo prijemčivo za ocjenu drugih o njemu. Svi mi koji radimo s djecom moramo biti svjesni da svojim riječima i činjenjima utječemo na razvoj samopouzdanja učenika, na kojima će kasnije graditi svoj život. Da bi djeca bila zdrava, sretna i uspješna, moramo razviti takvo okruženje u kojem će moći razvijati pozitivnu sliku o sebi.

Na razvoj samopouzdanja odnosno slike o sebi utječu različiti čimbenici. Najvažniji su kognitivni i socijalni čimbenici koji neposredno utječu na pojedinčevo doživljavanje samog sebe i svijeta koji ga okružuje. Iako se slika o sebi razvija unutra, izražava se i spolja činjenjima pojedinca, budući da utječe na sve što kažemo i učinimo. Utječe na popularnost, prihvaćenost, preuzimanje odgovornosti za sebe i za svoje akcije i na dostignuća pojedinca. Zato pozitivna slika o sebi utječe na odgovarajuće ponašanje, dok negativna slika o sebi onemogućuje primjereno ponašanje. Djeca s pozitivnom slikom o sebi slijede načelu MOGU:

  • spremni su surađivati,
  • spremni su dijeliti s drugima,
  • primaju savjete bez osjećaja krivice,
  • zadovoljni su samim sobom,
  • imaju snažnu želju za dosezanjem uspjeha.

Specijalno-pedagoški rad u školi

Rad specijalnog pedagoga u školi uključuje provedbu dodatne stručne pomoći djetetu s posebnim potrebama. To se najčešće odvija individualno, a može i u manjoj skupini. Pri svojem radu sudjeluje s roditeljima, učiteljima i drugim stručnim suradnicima. Često savjetuje učiteljima u vezi s provedbom adaptacija u procesu poučavanja, daje i prima dodatne informacije o djetetu. Savjetuje roditeljima pri radu s djecom kod kuće.

Kada specijalni pedagog primi dijete u tretman, najprije ga mora dobro upoznati. Pri tom je od izuzetne važnosti osjećaj sigurnosti i pripadanja koji specijalni pedagog daje djetetu. Pritom se može razviti i dublji odnos koji je od izuzetne važnosti za daljnji rad. Izvođači dodatne stručne pomoći djetetu često postajemo osobe od povjerenja, njegovi slušatelji i prijatelji. Kada se između djeteta i specijalnog pedagoga uspostavi veza, izvođač može otkriti kako se odvijaju mentalni procesi i procesi učenja učenika. Pri tom mora utvrditi njegove nedostatke, te u kojoj mjeri ti nedostaci utječu na usvajanje znanja. A poglavito mora prepoznati jaka područja djeteta i o njima voditi računa u planiranju rada s djetetom.To znači da se mora jasno odrediti kako će se ta jaka područja razvijati, kako će se krijepiti i uključivati u proces poučavanja.

Praktični primjer

Opisat ću primjer rada s djevojčicom koja pohađa redovnu školu. Djevojčica ima dijagnosticiranu progresivnu bolest koja utječe na ravnotežu i hodanje. Zajedno surađujemo već više godina pa se je između nas uspostavio dublji odnos. Djevojčicu sam tijekom godina vrlo dobro upoznala. Poznajem njezine razvojne osobine, poteškoće, njezino obiteljsko okruženje, ali, što je najvažnije, i njezina jaka područja koja su tijekom naših sati od vrlo velike važnosti. Djevojčica sporije usvaja školsko znanja, ali u tome se trudi pa je i uspješna. Poteškoće ima na području grube i fine motorike, pisanje je sporije. Puno vježbi provodimo na području motorike i kretanja, propriocepcije i vidno-motoričke koordinacije. Na području čitanja nešto je sporija, ali je njezino razumijevanje čitanja primjereno razvijeno.

Već u samom početku utvrdila sam kako djevojčica ima vrlo bogatu riznicu riječi. Često na zanimljiv način odgovara na svakodnevna pitanja, a kod rekapitulacije priče koju je slušala koristi bogat izbor riječi. Jako područje djevojčice je i crtanje. Pokazuje veliki interes za crtanje pomoću različitih pomagala, i u tome je samostalna i uspješna.

Radi poteškoća na području fine i grafomotorike, članovi strukovne grupe smo se s roditeljima dogovorili da djevojčica u satima dodatne stručne pomoći upozna računalo i da se postupno izvježba u računalnom opismenjavanju. Naime, predviđa se da će u višim razredima računalo češće koristiti za zapisivanje nastavnog gradiva i domaćih uradaka. Učenica je za to izuzetno motivirana.

U izradi ciljeva za provođenje dodatne stručne pomoći polazila sam od razvojnih osobna djevojčice, njezinih nedostataka i njezinih jakih područja. Svake sam godine, u početku školske godine, obavila specijalno-pedagoški pregled, i to kako bih utvrdila da li su se tijekom ljetnog školskog odmora pojavile nekakve promjene i eventualni napredak ili smanjenje već usvojenih vještina. Na temelju utvrđenja i jakih područja odredila sam ciljeve za različita područja funkcioniranja. U ovoj školskoj godini zajedno smo si zadale cilj OBLIKOVANJE PRIČE.

Od ideje do objavljivanja priče

Prije početka oblikovanja priče, ja i učenica zajedno smo odredile aktivnosti koje su potrebne za uspješan rad. Ciljeve smo odredile u sljedećem vrsnom redu:

1. Računalno opismenjavanje: prije no što smo se prihvatile izrade priče, učenica se je najprije morala upoznati s računalom. Tijekom sati dodatne stručne pomoći učenica je izvodila različite igre za rukovanje mišem. Nakon što je učenica to usvojila, koncentrirale smo se na tipkovnicu. Vježbama je pokušala razviti orijentaciju na tipkovnici. A nakon toga učile smo djelovanje računalnog programa Word. Učenica je na početku pisala nasumične riječi i rečenice, a nakon toga je često radila prijepis.

2. Priprema ideje i nacrta priče: djevojčica je temeljem vlastitih interesa i želja odredila temu priče. Nakon toga smo popričale o toj temi i napravile nacrt priče. Učenica je pripovijedala priču, a ja sam je zapisivala na list papira. Kada je priča bila završena, više smo je puta pročitale i dopunile.

3. Zapisivanje priče na računalo: učenica je na našim satima postupno prepisivala priču na računalo. Pri tom je samostalno tipkala i vodila računa o računalnom programu Word. Kada je završila zapisivanje priče na računalu, sve je još jednom pročitala i oblikovno uredila. Nakon toga smo zapisani tekst natiskale.

4. Ilustriranje priče: učenica je više sati ilustrirala priču. Priču je pročitala po dijelovima i za svaki dio odredila bitne podatke koje je iskoristila za ilustracije. Crtala je flomasterima i bojicama.

5. Objavljivanje priče u školskom časopisu: na moju želju i želju djevojčice priču su objavili u školskom glasilu.

SLIKA 1aSLIKA 3aSLIKA 2a
Slika 1, 2 i 3: Objavljivanje priče u školskom glasilu

Zaključak

Na praktično sam primjeru željela pokazati da je u radu s djecom od bitne važnosti traženje i razvijanje jakih područja. Unatoč svojoj dijagnozi, nedostacima i osobitostima u razvoju, djevojčica ima jako dobro izražena jaka područja koje u nastavnom procesu i procesu učenja često ne može koristiti odnosno isti ne dolaze do izražaja. Objavljivanjem priče u školskom glasilu djevojčica je doživjela veliki uspjeh, osjećaj sreće i pripadanja, jer su joj prigodom tog uspjeha čestitali i ostali učenici iz njenog razreda i učitelji. Za razvoj pozitivne slike o samom sebe i samopouzdanja vrlo je važno da djeca što češće dožive takve osjećaje. U svojem radu ću i ubuduće pomoć usmjeravati na jačanje jakih područja, čime ću učenicima omogućiti razvoj pozitivne slike o samom sebi i njihovog samopouzdanja.

Literatura

1. Žibert, S. (2011): Vpliv samopodobe na osebnost in učno uspešnost učenca. Ljubljana: EDUCA.

2. http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-ZYMJMZ7U/fabb172e-012d-486a-8f6a-2b138fed9c6a/PDF, 9.7.2019.