S trudom i dobrom voljom do izleta

u Minicyiti Ljubljana

tamara_krulec

Tamara Krulec

Sažetak

Važan dio odgoja je između ostalog to, da djeci približimo činjenicu, da nam nije uvijek sve dano na pladnju i da se za sve treba potruditi. Djeci možemo uštediti za neku igračku koju zaista žele, za izlet u tematski park, ili nešto drugo što je u današnje vrijeme atraktivno. Na taj upoznaju se da je za neko da je za ostvarivanje želje potreban trud, s čim će dobiti jasan pogled na značaj novca.

Ključne riječi: štednja, izlet, trud, dijete, Minicity, upoznavanje zanimanja.

Uvod

Djeca i odgajateljice vrtića Živžav smo se odlučili da u ožujku odvedemo djecu u posjetu Minicitya Ljubljana. Na tu ideju je došao jedan dječak koji je zajedno sa roditeljima posjetio ovaj zabavni park, te nam je sa veseljem pričao o svemu što je tamo doživio. Imaju zaista dobru igraonicu u kojoj upoznaješ zanimanja i to je bio prvi korak da si napravimo projekat. Napravili smo plan. Prvo smo u poseban notes zapisali koliko nam je novca potrebno. Odredili smo konačni cilj i postavili satnicu; koliko nam je vremenski potrebno da ostvarimo operativni cilj. Sve aktivnosti smo, naravno prilagodili starosnoj dobi djece.

S trudom do cilja

U studenom smo izradili didaktičke igračke koje smo u zamjenu za dobrovoljne priloge ponudili djeci i roditeljima. Izradile smo slagalice, memory kartice i različite instrumente. Za svaku igračku smo koristili prirodne materijale. U februaru smo organizirali Kino – dan. Djeca su izradila ulaznice, a odgajateljice su se potrudile da jedna od igraonica postane prava kino dvorana. Ispekli smo kokice, napravili ledeni čaj, a prikazali smo tada aktualni crtani film Minionsi. Pripremili smo plakate, prostirke u zamjenu za dobrovoljne priloge. Mart je bio rezerviran za priredbu, na kojoj su se djeca predstavila bakama, djedovima i roditeljima. Djeca su tom prilikom pokazala sve što rade i uče prilikom slobodnih aktivnosti.U pomoć su na priskočili donatori i sponzori, taman toliko da smo mogli ovu zanimljivu aktivnost realizirati.

Minicity

imageDošao je i taj dan, kada smo svoje želje i ostvarili. Autobusom smo se odvezli u Ljubljanu u kreativni dječji park Minicity. To je igraonica napravljena iz ulica, ceste, kuća i zelenog parka.

Timageu su male pekarne, banka, policijska i vatrogasna postaja te više od 40 tematskih prostora, u kojima djeca uz pomoć didaktičnih igara upoznaju različita zanimanja, a samim tim dobiju znanje o svakodnevnom životu. Sve ove navedene imageaktivnosti i još mnogo toga što smo vidjeli u ovom zabavnom oblikovali su stručnjaci iz oblasti pedagogije i psihologije u saradnji sa slovenskim gospodarskim i javnim institucijama koje se brinu imageza opremu u parku.

Tako su naša djeca uživala u upoznavanju zanimanja ( stomatolog, soboslikar, trgovac, pilot, graditelj….)

Iscrpljeni od sreće, oduševljeimagenja, uživanja i učestvovanja u različitim aktivnostima djeca su na putu prema kući zaspala..

Još nekoliko dana kasnije bili smo pod utiskom, prepričavajući sve što smo vidjeli. Ovaj izlet bio je ujedno i lijep uvod za zajedničku mjesečnu aktivnost – ZANIMANJA.

Zaključak

Ovim projektom naša djeca su se naučila sudjelovati, a prije svega kako je lako dostići cilj ako se potrude i ulože dosta vremena, ideja i ljubavi. Svako jednostavno sa svojim malim doprinosom napravi veliku stvar za zajednički cilj.

Zadovoljno dijete se osjeća poštovano, prihvaćeno i voljeno, a pored toga je stabilno dijete. Ako zaista želimo da postane takvo, dijete se mora osjećati sigurno.Takav odnos se ostvari između djeteta i odgajatelja, samo onda ako se odgajatelj usredotoči na djetetove potrebe. To znači da, odgajatelji mogu iz dječjih verbalnih i neverbalnih poruka prepoznati šta on zaista može i šta mu je potrebno. Isto tako, treba znati da odgajatelji mogu podupirati dijete i kod njegovih interesa i ciljeva , a koji su drugačiji od njihovih očekivanja, te da zaista moraju podupirati dječju različitost i individualnost.

Odgajatelji imaju veoma važnu ulogu u oblikovanju dječjeg pozitivnog samopouzdanja. Naime, dijete će voljeti i poštovati samo sebe, onda kada ljubav i poštovanje bude dobio od odraslih. Takvo dijete se neće bojati boriti za sebe,sudjelovati, povezati , cijeniti druge i voljeti sve oko sebe , a sa druge strane neće se bojati napraviti greške i isto tako popravljati ih.

Takvo dijete će biti sretno. Odrast će u sretnog čovjeka. Sa ovim projektom smo definitivno doprinijeli da se djeca osjećaju veoma važno i odgovorno. Osvojili su zacrtani cilj, a pri tome smo im ponudili potporu, usmjerili ih i pomogli im onoliko koliko su trebali.

Literatura

  1. Kurikulum za vrtiće. (1999). Ljubljana: Ministrstvo za školstvo i Zavod RS za školstvo.
  2. Kroflič, R., Marjanovič Umek, L., Videmšek, M., idr. (2001). Dijete u vrtiću: Priručnik i kurikulum za vrtiće. Maribor: Založba Obzorja.
  3. Minicity: Stečeno 27. 3. 2020 iz https://www.minicity.si/

Razvijanje svijesti o pješačenju u školi

andreja_masten

Andreja Masten

Sažetak

Moderna tehnologija sve više istiskuje aktivno slobodno vrijeme u smislu fizičke aktivnosti. To posebno vrijedi za mlade ljude koji svoje slobodno vrijeme provode pred računalnim zaslonom i pametnim telefonom u sve većem broju. Doista je prva »škola« za aktivno provođenje slobodnog vremena u obitelji, ali ne smijemo zaboraviti školu kao obrazovnu ustanovu. U školi se provede sportski sati i sportski dani, ali oni svakako ne mogu zamijeniti redovitu tjelovježbu kao životnu naviku. Jedna od mogućnosti koja može odgovoriti na ovo pitanje svakako je interesna aktivnost naše škole »planinarenje«.

Ključne riječi: razvoj psihofizičkih sposobnosti, pješačenje, izlet, slobodno vrijeme

1. Uvod

Pametno odabran sport: ne šteti nam, traje cijeli život, daje nam radost napretka, nova znanja, nove prijatelje i dovoljno zadovoljstva da nas vodi naprijed (Cokan, 2008).

Živimo u okruženju i društvu okruženi modernom tehnologijom, koja u mnogim područjima čovjeku olakšava život, a istodobno smanjuje njegove fizičke sposobnosti potrebne za obavljanje svakodnevnih zadataka, a sve manje kretanja utječe i na naše zdravlje. Ako želimo da kretanje postane i ostane važna kvaliteta u životu, čak i kad djeca odrastu, moramo kod njih izgraditi pozitivan stav prema samom kretanju, što možemo započeti već u predškolskom razdoblju. Roditelji koji znaju iskoristiti različite oblike tjelesne aktivnosti kao aktivno provođenje slobodnog vremena igraju glavnu ulogu u tome. Čak i u širem smislu riječi društvo je svjesno te činjenice i nudi različite oblike aktivnosti usmjerene na tjelesnu aktivnost, kako za djecu tako i za odrasle.U sekundarnom okruženju, to jest u školskom okruženju, utjecaj učitelja je velik i važan za pojedinca. Učitelji trebaju ponuditi što je moguće više pokretnih aktivnosti za učenike, u području nastave sporta i drugih aktivnosti.

2. Usmjeravanje na kvalitetan način provođenja slobodnog vremena

Pješačenje može biti jedan od načina za kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Pješačenje nije točno aktivnost koja bi privukla djecu u velikom broju i često je zanemarena u mnogim školama, ali uz odgovarajuću motivaciju, prilagodbu sadržaja, atraktivnost i igru možemo je učiniti atraktivnom za djecu koja su navikla da provode popodne uz televiziju, računalo, telefon. To nam također uspijeva u našoj školi.

3. Interesna aktivnost planinari na našoj školi

Više od 10 godina provodim zanimljivu aktivnost »planinari« u našoj školi. Primjećujem da se sve više učenika odlučuje na planinarenje, unatoč mišljenju većine da je zabavnije provesti slobodno vrijeme s računalnim igrama na telefonu ili računalu.

U ovoj školskoj godini među planinare su upisana 62 učenika od 1. do 6. razreda, što nije malo za školu s 350 učenika. Četiri učitelja su odgovorna za ovu interesnu aktivnost. Prilikom odabira izleta obratimo pozornost na želje i sposobnosti naših učenika. Na početku školske godine učenike – planinare upoznajemo s programom izleta, u planu ih je šest. Pješačenje organiziramo subotom. Tri šetnje po obližnjim brdima provode same mentorice planinarskog društva i dva izleta uz pomoć Planinskog društva Ptuj, a jedan izlet pripremamo u suradnji sa susjednom školom, jer je to tradicionalni marš koji smo nazvali Pješačenje prijateljstva. Pješačenje nema uvijek unaprijed određen raspored, jer planinski izleti također ovise o vremenu.

Planinarstvo ni izdaleka nije samo hodanje ili tjelesna aktivnost, s kojom upoznajemo dalju i bližnju okolicu, nego i aktivnost u kojoj se mladi navikavaju i obrazuju u skromnosti, samostalnosti, prijateljstvu, disciplini, hrabrosti, kulturi srčanosti i poštovanju za rad. Ukratko, utječemo i promoviramo značaj planinarstva u smislu pozitivnih vrijednosti prema ljudima i brizi za prirodu. Naravno, s tim jačamo navike učenika za zdrav život i aktivno provođenje slobodnog vremena.

4. Priprema na izlete

4.1. Osnovna znanja i vještine pješačenja

Svaki učenik, prije odlaska na izlet, upoznaje se s osnovnim vještinama koje se moraju savladati na putu, o ponašanju u grupi, o važnosti zaštite prirode, učimo ih kako odabrati i koristiti ispravnu opremu za sigurne izlete, učimo ih pravilima hodanja, te poučavamo o odgovarajućoj hrani tijekom ovih izleta …

Učenike također upozorimo da na izlet mogu ići samo ako su stvarno zdravi.

4.2. Plan pješačenja

Prije izleta upoznajemo učenike o planinskoj stazi, odakle počinjemo, gdje završavamo i koliko dugo ćemo planinariti.

5. Motivacija i obogaćenje planinskih izleta

Planinske izlete namijenjene djeci treba osmisliti tako da hodanje ne postane dosadno i monotono. Dijete ima tri područja percepcije: srce, ruke i glavu. Najvažnije za njega je srce koje daje emocije i doživljaj prirode, dok su kod odrasle dobi u prvom planu glava i ruke. Glava percipira objašnjenje, zašto i kako stvari funkcioniraju, a ruke uče praktične vještine. Kod djece je stoga bolje stvoriti prijateljsku, poticajnu atmosferu koja potiče samopouzdanje, spremnost na istraživanje i osjećaj sigurnosti (Neuman i Turčová, 2004). Svaki izlet ili pješačenje stoga moraju sadržavati elemente igre, moraju biti prilagođeni djetetovoj prirodi, pripremljeni kao istraživački izlet i moraju sadržavati »dodatke« koji su zanimljivi djeci.

5.1. Sakupljanje i pečenje kestena

Jesenji izlet uvijek je obogatimo skupljanjem kestena, a zatim biramo odnosno odaberemo prikladno mjesto gdje na kraju pješačenja kesten također ispečemo.

5.2 . Različite pokretne aktivnosti

Svaki planinski izlet mentorice obogate različitim pokretnim aktivnostima. Put koristimo za razne vrste kretanja: preskakanje prepreka tijekom pješačenja (npr. manjih potoka, jama), penjanje na lovačke promatračnice, kotrljanje po padinama travnjaka, igranje nogometa na igralištima ili travnjacima, uz razne štafetne igre …

5.3. Užina i odmor

imageNa pješačenju se nekoliko puta zaustavljamo na pogodnom mjestu kako bi se učenici mogli odmoriti i pojesti užinu koji su ponijeli od kuće i koju rado podijele sa svojim vršnjacima. Ovo je vrlo važan dio izleta, kojem se učenici posebno raduju.

Slika 1. Užina i odmor

5.4. Igre opažanja

Opažanje je dobra vještina koja se može steći samo vježbom. Učiteljice stalno motiviraju učenike da opažaju. Pitamo ih koliko smo znakova već vidjeli na putu, što nas očekuje i čuju li koju životinju. Učenici stječu iskustvo opažanja i istraživanja, a na zanimljivosti na putu također nas kasnije sami upozoravaju.

5.5. Noćni izlet s bakljama

imageU prosincu izvodimo noćni izlet na koji pozivamo članove obitelji učenika i obogatimo ga bakljama.

5.6. Zimski izlet sa sanjkanjem

Za zimski izlet odabiremo teren pogodan za sanjkanje. Naravno, učenici moraju biti upozoreni da se pravilno odjenu i obuju. Ovu vrstu izleta učenici posebno vole.

Slika 2. Sanjkanje na izletu

6. Evaluacija izleta

Nakon svakog putovanja, susrećemo se s učenicima kako bismo analizirali samu izvedbu izleta, evaluacijski list koristimo kao pomoč. Na evaluacijskom listu odgovore što je bilo u redu, kako su se osjećali, što im se svidjelo, što im se nije svidjelo i žele li to promijeniti…

7. Zaključak

Osnovni ciljevi sporta u osnovnoj školi su: očuvanje zdravlja djece, utjecanje na optimalni razvoj psihofizičkih sposobnosti i pružanje mladoj osobi niz aktivnosti kako bi odabrala adekvatnu rekreativnu aktivnost za život. Stoga je važno da je u nastavnom planu i programu škole također program pješačenja, budući da je hodanje u svim njegovim oblicima jedna od najprikladnijih pokretnih aktivnosti. Važno je posvetiti više pozornosti uključivanju pješačenja u redovite aktivnosti. Nažalost, događa se da se u nekim školama ukida i zamjenjuje sportskim danima s atraktivnijim sadržajima.

Fizički napor, u našem primjeru hodanje na pješačenjima, daje osjećaj zadovoljstva i samopoštovanja. Nažalost, svaki napor danas je element od kojeg bi mnogi roditelji željeli zaštititi svoju djecu, ne shvaćajući da im zapravo nanose štetu. Za odgoj djeteta je hodanje sjajan način, jer zahtijeva odricanje i ustrajnost, te tako pridonosi razvoju osobnosti.

Pješačenje može biti i zabava, opuštanje, tkanje novih prijateljstava, a pomaže učenicima da održe svoje fizičke i psihofizičke sposobnosti. Otvara zdrave i korisne oblike odnosno navike iskorištavanja slobodnog vremena.

8. Literatura

  1. Burnik, S., Petrovič, D., Gratej, L., Zubin, A. in Jereb, B. (2012). ABC dejavnosti v naravi. Ljubljana: Fakulteta za šport, Inštitut za šport.
  2. Cokan, F. (2008). Eno življenje je premalo. Ljubljana, Debora.
  3. fotografije vlastite arhive
  4. Glavnik A., Rotovnik, B., Kadiš F., Peršolja B.,… Zorn Matija. (2011). Planinska šola. Ljubljana: Planinska zveza Slovenije.
  5. Neuman, J. in Turčová. (november 2004). Hiking and Moutaineering with Kids. Referat predstavljen 2004 na simpoziju Outdoor Sport Education, 93–96. Sažetak dobiven na http://www.academia.edu/442471/SelfDevelopment

9. Prilog