Varujmo našo naravno dediščino

ivica_padarsic

Ivica Padaršič

Umeščenost podružnične šole v pristno podeželsko okolje ponuja neštete možnosti povezave z njim. S četrtošolci smo v okviru projekta poglobljeno raziskovali vodo. Zastavljene cilje smo uresničevali z dejavnostmi v naši neposredni šolski okolici, kjer nam gozdovi bližnjih Gorjancev, ki so vir čiste vode, nudijo številne vire za raziskovanje.

Skozi dejavnosti smo skušali pri učencih oblikovati odgovoren odnos do naše naravne dediščine, odgovoren odnos do vode kot naravnega vira, ki ga moramo ohranjati.

V okviru projekta smo zasledovali naslednje cilje:

1. Spoznavanje pomembnejših naravnih vodnih virov in njihovih lastnosti v svoji bližini

Pohod ob vodnem viru Pendirjevka – MINUTNIK

Opravili smo pohod po naši ožji in širši okolici. Spoznavali smo naravni vodni vir potok Pendirjevko in njegove pritoke, pri tem pa smo se posebej posvetili najznamenitejšemu pritoku Minutniku.

Ob potoku Pendirjevka smo si ogledali kamnite pregrade v strugi potoka, ki jih je pred več desetletji zgradil človek, da je preprečil morebitno razdiralno delovanje velike moči potoka ob obilnejšem deževju oz. je za pregradami nastal bazen oz. zaloga vode za sušna obdobja. Pregrade stojijo tam še danes. Ob pregradi smo videli, kje so nekoč napajali živino, prali perilo in kam so hodili po vodo, ko še ni bilo vodovoda.

Prečkali smo Pendirjevko in natančno opazovali delovanje Minutnika. Ker se pretok v izviru ritmično spreminja v določenih časovnih intervalih, ga uvrščamo med zaganjalke. Te so v Sloveniji redke, Minutnik pa je edini tovrstni vodni vir na Dolenjskem. Izvir je bil leta 1992 zavarovan kot naravni spomenik.

Odžejali smo se s čisto gorjansko studenčnico, ki velja za enega najboljših izvirov pitne vode, zato hodijo vanj po vodo prebivalci iz bližnjih vasi in tudi iz širše Dolenjske.

2. Spoznavanje pomena vodnih virov v bližini

Ogled mlina – moč vode

Drugi pomembni vodni vir, ki smo ga raziskovali, je bil potok Kobila.

Obiskali smo mlin, ki že več desetletij deluje na tem potoku. Mlinar nas je popeljal skozi zgodovino mlinarstva. V preteklosti so bile ob potoku številne žage in mlini. Tako je človek izkoriščal moč vode, ki je poganjala mlinska kolesa, ta pa so poganjala mlinske kamne in žage za les. Samo ob potoku Kobila je bilo več kot trideset mlinov še pred nekaj desetletji. Poleg spoznavanja vodnega vira naše ožje in širše okolice smo tako ob predstavitvi mlinarstva spoznali kompleksnost pomena vode in njen vpliv na okolje in človeka.

Ob ogledu danes sodobnega mlina nam je mlinar pokazal tudi veliko mlinsko kolo, ki ga je je tudi zavrtel. Videli smo, kako je moč vode vrtela mlinsko kolo. Ogledali smo si korita oz. rake, po katerih je človek usmeril potok Kobilo. Nad koriti, v katere je speljana voda s potoka Kobile, smo si lahko ogledali tudi ribogojnico. Ponovno smo se zavedli, da je vpliv vodnih virov na okolje velik. Potok Kobila pa se je mimo mlinarstva po precej široki strugi odvil med polji in skozi vasi Dol. Vrhpolje, Dol. Brezovico, Šentjernej, Šmalčjo vas in se izlil v reko Krko. To pot pa smo opazovali na zemljevidih v učilnici. Videli smo, da se reka Krka izliva v Savo, Sava v Donavo, Donava pa v Črno morje. Morda je kak listek z jelš ob potoku, ki smo ga videli z mosta veselo plavati v Kobili končal v daljnem Črnem morju.

3. Izdelava vodnega kolesa in hrama ter vodnjaka in posod za vodo iz gline

Ogled mlinarstva v naravnem okolju je bil hkrati tudi motivacija za izdelovanje vodnega kolesa, ki smo ga izdelovali v okviru tehniškega dne v šoli. Poleg vodnega kolesa smo izdelali tudi vodni hram.

Današnjo oskrbo ljudi z vodo smo primerjali s preteklostjo. Ugotovili smo, da so morali ljudje včasih v to vložiti veliko truda, saj so morali vodo v hišo prinašati iz vodnjaka, ki pa ni bil vedno pri roki. Pri vsaki hiši ga namreč niso imeli. Bilo jih je le nekaj v vasi, eden ponavadi sredi vasi.

Mi pa smo na tehniškem dnevu izdelali vodnjake iz gline. Vsak učenec je moral iz glinenih zidakov, ki si jih je izdelal sam, zgraditi vodnjak.

Pri likovni umetnosti smo iz gline izdelali posode za vodo.

4. Ohranjanje čistih naravnih virov in odgovorno ravnanje s pitno vodo (ekološka ozaveščenost)

Na naravoslovnem dnevu z ekološko vsebino smo si ogledali bližnjo čistilno napravo v Šmalčji vasi. Vodja čistilne naprave nam je izčrpno predstavil delovanje čistilne naprave in nam razkazal prostore. Z vsemi čistilnimi postopki se voda tako prečisti, da bi jo lahko tudi pili, če bi bilo to res potrebno. Za primerjavo smo si ogledali oba vzorca vode, odpadno vodo in prečiščeno vodo, natočeno v kozarec. Tako se vodo iz bazena lahko brez skrbi iztoči v bližnji potok Kobila, saj ni nobene nevarnosti za živa bitja v tem potoku.

5. Kakšno vodo in koliko jo popijemo? – raziskovalna naloga

Izvedli smo tudi dve raziskavi. S prvo raziskavo smo želeli ugotoviti, katero vodo najpogosteje pijemo za žejo. Pripravili smo anketni vprašalnik za učence in starše, v katerem so anketiranci izbirali med tremi ponujenimi odgovori:

  • vodo iz pipe,
  • ustekleničeno vodo brez okusa,
  • ustekleničeno vodo z okusom.

Ugotovili smo, da večina učencev in staršev za žejo pije vodo iz pipe. Voda, ki priteče iz pipe, je sveža in bogata s kisikom in ni razloga, da je ne bi pili. Imamo namreč srečo, da živimo v krajih, kjer je dovolj dobre pitne vode kar iz vodovodne pipe.

Z drugo raziskavo smo ugotavljali, koliko vode popijemo dnevno. Merili in zapisovali smo količino popite vode. Zanimalo nas je, koliko učencev čez dan popije:

  • manj kot 1 liter vode,
  • od 1 do 2 litra vode,
  • več kot 2 litra vode.

Ugotovili smo, da največ učencev spije na dan več kot 1 liter vode. Učenci, ki so spili manj kot en liter vode, so povedali, da so za žejo pili tudi sok.

6. Izdelava kreativnih pisno-slikovnih opozoril za racionalnejšo uporabo pitne vode

Likovno smo ustvarjali pisno-slikovna sporočila o uporabi vode oz. opozorila za racionalnejšo porabo pitne vode. Likovne izdelke z idejami in zamislimi za ozaveščanje vrstnikov smo razstavljali v šoli in pripravili tudi piktograme za učilnice, stranišča, umivalnice in njihove domove.

Z vsemi opisanimi dejavnostmi smo želeli v okviru projekta spodbujati zavedanje učencev o pomenu pitne vode in pomena bogastva čistih naravnih vodnih virov, povečati interes učencev za ekologijo, jih usmerjati v iskanje rešitev za racionalnejšo porabo pitne vode in tako ozavestiti odgovoren odnos do ravnanja z vodo, ter s tem spreminjati njihovo kulturo ravnanja in obnašanja do vode.

Čista in neokrnjena narava s čisto pitno vodo je naša zaveznica, srečo imamo, da bivamo in ustvarjamo prav sredi nje. Voda je naša naravna dediščina, ki smo jo prejeli in truditi se moramo, da bo taka ostala tudi našim zanamcem.

Literatura

  1. OŠ Šentjernej, 2000, Petelinovi zapiski o Šentjerneju in okolici, Tiskarna Novo mesto
  2. Turistično društvo, 2011, Petelinovo dvorišče, Turistični vodnik po občini Šentjernej
  3. Naravna vrednota, 1992, opozorilna tabla ob Minutniku
  4. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport

Teče mi, teče vodica

tatjana_malovrh

Tatjana Malovrh

Narava kot okolje je sredstvo in učilnica, s katerim vplivamo n167a otroka, na njegov razvoj in odnos do narave – okolja.

Veliko veselje naših otrok je potok Lomščica, ob katerem se velikokrat sprehajamo in kjer otroci velikokrat zastavljajo vprašanja, zakaj to, zakaj ono, zato smo se odločili, da bomo prek projekta Teče mi, teče vodica potok Lomščica bolj podrobno raziskali.

Projekt je bil načrtovan v dve smeri: kot igra otrok v vodenem kotičku in kot opazovanje potoka in hkrati kot prepoznavanje urejenega in neurejenega okolja, na katerega naletimo v času naših sprehodov.

Otroci so se z vodo igrali. Raziskovali so, kako lahko gibljejo roke pod vodo, kateri predmeti IMG_6984so plovni in kateri se potopijo, kakšne zvoke lahko ustvarjamo v vodi s pomočjo različnih pripomočkov (steklenice, lij, cedilo, slamice, cevi, ladjice). Otroci so ugotavljali, da z rokami lahko ustvarjajo nežne tone, lahko škropijo vodo, jih lahko potapljajo v vodo in ustvarjajo kapljice.

Spoznali smo, kakšne barve je voda, kakšen je njen vonj in okus, kako voda izhlapeva in zakaj jo uporabljamo, kaj se zgodi, če jo obarvamo in od česa je odvisna intenzivnost barve v vodi.

180Dejavnosti ob potoku so otroke zelo zaposlile. Otroci so bili navdušeni, da so lahko svoje dlani pomočili tudi v potok in občutili vodo, ki je tekla preko njihovih dlani. Ugotavljali smo smer toka vode z ladjicami iz papirja, merili smo gladino vode na dveh mestih z označenima palicama in jih primerjali. V potok smo postavili mlinček in opazovali delovanje le-tega. Poslušali smo zvoke ob potoku, z mrežo in posodo smo zajeli vodo, blato iz struge potoka in kasneje razvrstili zajeto (rastline, živali, kamni, blato) v posodice in vse to opazovali s povečevalnim steklom. 182

Presejali smo kamenje, ugotavljali zgradbo kamenja in na manjše ploščate kamne risali razne umetnije. Ogledali smo si veliko naravoslovnih knjig o potoku in živalih v njem. Spoznali smo nove pravljice, naučili smo se nove pesmice, ki 183jih z veseljem prepevamo ob raznih priložnostih.

Z učenjem moramo začeti zgodaj. Za naravoslovje je najbolje takrat, ko so otroci najbolj radovedni. To so predšolska in zgodnje-šolska leta, pravimo obdobje »zakajčkov«, zato se strokovni delavci v vrtcu še posebno potrudimo, da na »zakajčke« poskušamo poiskati odgovore.

Rezultati istraživanja

o roditeljskom pogledu na sigurnost djece na internetu

alan_belak

Alan Belak

Anketa je ispunjavana od 21.10.2016. do 20.1.2017. Ispunilo ju je sveukupno 1045 roditelja koji su time dali svoj bitan doprinos širenju svijesti o rastućoj važnosti podizanja razine sigurnosti na internetu kako u našim obiteljima tako i u našem cjelokupnom društvu.

Odmah na početku ćemo usporediti podatke iz jedne druge ankete koju su ispunjavali učenici OŠ Goričan prošle godine, kako bismo dobili, uz roditeljsko viđenje, i dječji pogled na istu materiju.

clip_image002

Zanimljivo je da 58 % učenika tvrdi da je na internetu manje od 2 sata dnevno, dok, kad se preračuna, to tvrdi samo 15-ak ili manje posto roditelja.

clip_image004

Uzgred, budi rečeno, dio današnjih opasnosti na internetu obuhvaćaju: virusi, trojanski konji, računalni crvi, krađa identiteta, cyberbulling (obuhvaća npr. prijetnje i vrijeđanja na rasnoj, vjerskoj ili spolnoj osnovi i sl.), špijunske programe koji bez znanja korisnika mogu pratiti online aktivnosti i uzimati osobne podatke, adware može prikazivati korisniku neželjene reklame a također može, bez našeg znanja, prikupljati podatke o našim pretragama te ih slati na posebne web stranice tj. baze podataka. Zatim su tu još pornografski i nasilni sadržaji. Postoje opasnosti koje su, zapravo, kombinacije nekih od već spomenutih. Stalno se javljaju nove ugroze.

clip_image006

Tu je bitno naglasiti da je u onim slučajevima gdje su se djeca požalila puno puta na zlostavljanje putem interneta udio one djece koja su više od 5 sati dnevno prosječno na internetu veći od polovice.

clip_image008

U slučaju zlostavljanja putem interneta moguće je obratiti se: Plavom telefonu, Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba (u okviru njih djeluje Hrabri telefon), u školama su to obično razrednici, pedagozi. Naravno, kontaktiranje policije je, također, opcija.. Na društvenim mrežama, raznim forumima i sl. postoji opcija prijave zlostavljanja moderatoru, odnosno administratoru koji zatim poduzima odgovarajuće mjere. Telekomi imaju tkz. Abuse službe kojima se nemili događaji, također, mogu prijaviti.

clip_image010

Više o zaštitama možete doznati na poveznicama pri kraju ovog teksta, a ovdje ću samo spomenuti:

  • redovno ažuriranje/osvježavanje operativnog sustava
  • imati i redovito osvježavati antivirusni program (ali i anti spyware i anti adware programe –ponekad jedan program obuhvaća više značajki) te njime redovno čistiti računalo
  • uključiti Vatrozid (Firewall)
  • ne skidati sumnjive sadržaje na svoje računalo
  • ne ostavljati olako svoje osobne podatke po internetu
  • ne otvarati sumnjive poruke itd.

clip_image012

Dovoljno vremena za učenje, spavanje, za tjelesne aktivnosti i za druženje sa vršnjacima izvan virtualnog svijeta od velike je važnosti za pravilan razvoj djece t e je važno da svaki roditelj tom obrati posebnu pažnju.

clip_image014

Prekomjerno korištenje interneta za djecu nije dobro iz više razloga i većina roditelja pristupa ovom pitanju na odmjeren način. S druge strane, pretjerano ograničavanje može biti kontraproduktivno. Recimo, ako netko svojoj kćerki ili sinu u npr. 8. r. zabranjuje otvaranje računa na društvenoj mreži dok, istovremeno, svi njihovi prijatelji u razredu taj račun već imaju, pojavljuje se rizik tajnog otvaranja računa pod drugim imenom ili otvaranje računa na nekoj drugi društvenoj mreži. Pri tom se nepovjerenje između roditelja i djece još više povećava i to ne vodi u dobrom smjeru.

clip_image016

Vjerujem da svatko od nas na gornje pitanje ima svoje odgovore i svoje argumente na nešto što nas najviše veseli ili najviše žalosti i zato ostavljam da ovaj grafikon govori sam za sebe.

Klikom na donju sličicu ili ovdje pokrećete edukativnu HTML5 igricu o sigurnijem internetu.

imageIva Naranđa, dipl. inf., učiteljica mentor informatike iz II. OŠ Čakovec i OŠ V. Nazora Pribislavec, Nataša Boj, mag. inf., učiteljica informatike, savjetnica iz III. OŠ Čakovec, Dario Šincek dipl. uč. iz OŠ Domašinec, svi koji su ispunjavali anketu u OŠ Dr. Ivana Novaka Macinec kao i svi, oni najveći i oni malo manji nacionalni portali, koji su prepoznali važnost i aktivno se uključili objavama ankete i objavama rezultata istraživanja podržali ovaj poduhvat, zaslužuju moju iskrenu zahvalu.

U OŠ Goričan smo prošle godine napravili analizu razmišljanja 131 učenika o ovoj temi, uz puno više grafikona i praktičnih odgovora za povećanje sigurnosti na internetu:

Ovdje su prezentacije sa, vjerujem, zanimljivim i, dijelom, šaljivim sadržajima koje smo proizveli u OŠ Goričan:

Letak za podsjetnik:

clip_image020

Istraživanje proveo: Alan Belak, dipl. inf., učitelj mentor informatike, OŠ Goričan, OŠ Dr. Ivana Novaka Macinec

Dostupnost i korištenost suvremenih medija

u osnovnoškolskoj populaciji te njihova uporaba u procesu učenja te slobodnog vremena – prikaz istraživanja

zdenkaB_natasaLJK

Zdenka Brebrić i Nataša Ljubić Klemše

Boje li se Gutenbergovci elektorničke ere?

Svjedoci smo pozornosti u prosvjetnoj, ali i u javnosti uopće, koja se poklanja ulozi suvremenih tehnologija kako u obrazovnoj, ali i u bilo kojoj drugoj osobnoj i društvenoj stvarnosti. Mišljenja se kreću od predimenzioniranja uloge suvremenih medija koja će posve zamijeniti poučavatelja do onih koji ukazuju na nužnost zadržavanja personaliziranog poučavanja u kojem je primarni izvor znanja poučavatelj.

Naravno, zdrav razum se uvijek priklanja sredini jer je proces poučavanja i učenja vrlo složen. Nicholac Carr iznosi zanimljivu tezu da su uvođenjem nekoliko važnih povijesnih medija mijenjala kompletna povijest, struktura mišljenja, ljudski mozak te samim tim i ljudsko ponašanje. Oralnu kulturu je zamijenila pisana nakon izuma tiskarskog stroja, a pisanu je zamijenila elektronička. Te epohe nose ključne promjene i u sferi odgoja i obrazovanja. U oralnoj kulturi bitni čimbenik bilo je zapamćivanje, prenošenje znanja usmenim putem te pisana kultura koja daje temelje demokratizaciji obrazovanja u kojoj ona biva dostupna široj populaciji.

No, prava demokratizacija dostupnosti zbiva se u digitalnoj kulturi. Svjedoci smo koja se eksplozija dostupnosti informacija dogodila pojavom televizijskih mreža pa onda izumom www-a, a poglavito pojavom dvojice mladih genijalaca Sergej Brin-a i Larry Page-a i njihovog svemoćnog Googla-a. S tim u vezi slijede i vrijednosno-etičke promjene koje se, napominjem, u najboljem obliku, mogu izraziti kroz nekoliko aksioma još jednog digitalne ikone, Steve-a Jobs-a:

„Cijeli život slijedi svoj san i radi ono što voliš. Privlači ljude koji slično razmišljaju i dijele vašu viziju, strast je pogonsko gorivo, a vizija je odredište. Nema inovacija bez kreativnosti.“

No, vrijednosno-etičke promjene, nažalost, idu i u „negativnom“ smjeru kroz smanjenje socijalnih interakcija, slabljenje razumijevanja složenosti socijalnog konteksta koji se najbolje može iščitavati u stvarnosti: prostor i vrijeme u tri dimenzije, a ne samo u vremenu i jednodimenzionalnosti digitalnog svijeta.

No, možda je zadnja brana Gutenbergove generacije već porušena i možda je novi čovjek jednostavno rođen i povratka nema i možda je strah neosnovan za nove generacije, a samo se relikti prošlosti gutenbergovskog uma starije generacije jednostavno boje kao što su se predstavnici oralne kulture bojali njih.

Kakva je situacija među učeničkom populacijom što se tiče dostupnosti i korištenju novih medija, imaju li ulogu u obrazovnom procesu i koliku te koja opća mjesta tih sadržaja navode kao generacijski važne mogu se vidjeti u rezultatima istraživanja provedenog u I. osnovnoj školi Bjelovar na uzorku učenika 4. i 7. razreda.

Dinamika korištenja, omiljeni sadržaji, zabava ili učenje?

Cilj je istraživanja bio ispitati dinamiku i svrhu korištenja, dostupnost medija (TV programa i društvenih mreža), frekvenciju omiljenih sadržaja te postojanje razlike u navedenim parametrima s obzirom na uzrast učenika 4. i 7. razreda. Ukupno je ispitano 98 učenika 4. razreda i 80 učenika 7. razreda.

Zabava i društvene mreže zvuče poznato?

Najveći broj učenika, njih gotovo 40% provede jedan do dva sata gledajući TV program. Svaki peti učenik TV program gleda manje od jednog sata dnevno, a svaki treći učenik gledajući TV program provede više od dva sata.

Najgledanije emisije, tijekom provođenja ispitivanja – siječanj i veljača 2015. godine bile su „Tvoje lice zvuči poznato“, „Kud puko da puklo“, „Pet na pet“ i „Lud, zbunjen, normalan“.

Manje od jednog sata računalo dnevno koristi svaki treći učenik, približno toliko učenika koristi računalo između jednog i dva sata, što znači da tri od četiri učenika dnevno provedu za računalom do dva sata. Više od dva sata dnevno provede 23,46% učenika. Svaki deseti učenik nema računalo ili nikada ne provodi vrijeme za računalom. Posljednji podatak navodi na zaključak da prosječno u razredu barem dva učenika nemaju računalo.

Najviše učenika, njih gotovo polovica, računalo koristi za zabavu (igranje igrica, slušanje glazbe…). Nešto manje ih računalo koristi za ispunjavanje školskih obaveza. Samo 6% ispitanika koristi računalo za nešto drugo.

Dvije trećine ispitanih učenika su članovi društvenih mreža: Facebook, Viber, Skype, Google, Twitter i eTwinning. S obzirom da je poznat broj učenika 4. razreda koji su korisnici eTwinninga, odnosno TwinSpace-a, ostaje pitanje sigurnosti upotrebe ostalih društvenih mreža i pitanje edukacije za njihovi upotrebu i pristupa općenito. Naime, pristup i upotreba određenih društvenih mreža nije dozvoljena učenicima koji su mlađi od 13 godina (Facebook). Kako bi postali korisnici Google Play usluge učenici moraju biti stariji od 13 i mlađi od 18 te imati dozvolu roditelja. Naime, svaka društvena mreža, odnosno korisnička aplikacija ima svoja pravila koja je potrebno i nužno pročitati i proučiti te se istih pridržavati.

Pametni telefon koriste gotovo tri od četiri učenika. Ne koristi ih uopće 18,55% (gotovo svaki peti učenik), dok svaki deseti učenik ne koristi pametni telefon ili koristi tablet.

Navedeni podaci ukazuju na veliku prisutnost tehnologije u životima desetogodišnjaka, učenika 4. razreda. Govoriti o pozitivnom utjecaju ili pak negativnom na ličnost, osobnost, učenje ili druženje učenika nemoguće je bez detaljnijih istraživanja i boljeg poznavanja informacijske tehnologije i njezinih implikacija na obrazovanje.

„Smartfon je moja treća ruka“ (učenica, 7. razred)

TV program vrlo je atraktivan i učenicima 7. razreda. Gotovo polovica njih provede od jednog do dva sata gledajući ga. Više od dva sata dnevno TV program gleda skoro četvrtina učenika. Manje od jednog sata dnevno TV program gleda skoro svaki peti učenik, a povremeno ga gleda svaki osmi učenik.

Tijekom provođenja ispitivanja – siječanj i veljača 2015. godine učenici 7. razreda najviše su gledali emisije „Tvoje lice zvuči poznato“ i „Pet na pet“. Gledanošću slijedi serija „Kud puklo da puklo“, „Lud, zbunjen, normalan“ te „2 i pol muškarca“ i „Teorija velikog praska“.

Učenici tijekom dana računalo najviše koriste manje od jednog sata, svaki treći učenik. Nešto manje njih računalo koristi više od jednog sata i manje od dva sata. Više od dva sata dnevno za računalom provede gotovo četvrtina učenika. U prosjeku samo jedan učenik u odjeljenju nema računalo i/ili ga nikada ne koristi.

Pri tome je računalo najviše korišteno za zabavu (igranje igrica, slušanje glazbe…), točnije dva od tri učenika računalo percipiraju kao uređaj za zabavu. Ostalima, u jednakom omjeru, računalo služi za ispunjavanje školskih obaveza, odnosno za nešto drugo.

Društvene mreže vrlo su omiljene kod učenika sedmih razreda. Devet od deset učenika su aktivni korisnici društvenih mreža, najviše Facebook-a. eTwinning kao međunarodna društvena mreža osnovnih škola nije korištena kod učenika 7. razreda. Stoga je za zaključiti kako su sve društvene mreže koje koriste učenici 7. razreda neobrazovne, točnije njihova upotreba nema obrazovnu utemeljenost. Navedeni je podatak vrlo važan iz razloga sigurne upotrebe interneta, ali i edukacije učenika i njihovih roditelja za sigurni Internet. No, ovo pitanje otvara i Pandorinu kutiju. Naime, u Hrvatskoj ne postoji sustavna edukacija učitelja za sigurniji internet. Škole velikom većinom još uvijek nisu donijele smjernice za sigurniji Internet. Sigurnosne politike škola uglavnom ne postoje jer mjerodavni ne znaju kako ih uvesti i/ili neće se prihvatiti velikog i za učenike i mlade naraštaje odgovornog posla utvrđivanja sigurnosnih politika u domeni upotrebe tehnologija, obrazovnih tehnologija i interneta.

Tzv. pametni telefon ima većina ispitanih učenika 7. razreda, njih 87.50%, što znači da svaki osmi učenik nema pametni telefon.

Analiza podataka ukazuje na veliku prisutnost tehnologije i društvenih medija u životima učenika sedmih razreda. Brojčani bi podaci ukazuju na nedostatak sustavne edukacije učenika, time i njihovih roditelja, u upotrebi tehnologija. Podatak da samo svaki šesti učenik računalo koristi za ispunjavanje školskih obaveza može ukazivati na izostanak upotrebe novih obrazovnih tehnologija u podučavanju od strane učitelja, ali i nedovoljnu edukaciju učenika za upotrebu novih tehnologija u obrazovne svrhe.

Društvene mreže su „IN“, čak i one koje se ne bi smjele koristiti

Kako bilo, kod učenika 7. razreda, generacije prvih korisnika društvenih mreža, pametnih tehnologija, širokopojasnog interneta uočava se manjak edukacije za upotrebu istih, nedostatak svijesti i znanja o mogućnostima novih obrazovnih tehnologija te izostanak sustavne edukacije učitelja o dobrobitima i pozitivnim ishodima učenja uz upotrebu novih obrazovnih tehnologija.

Dobra vijest: Facebook ih ne povezuje

Uspoređujući rezultate istraživanja učenika 4. i 7. razreda moguće je pronaći određene sličnosti. Učenici 4. i 7. razreda podjednako tijekom dana provode vrijeme gledajući TV program, ali pri tome i u potpunosti ne favoriziraju iste TV emisije, premda neke od njih podjednako gledaju. Računalo u prosjeku koriste u podjednakim omjerima, premda učenici 7. razreda računalo koriste manje od učenika 4. razreda, što je razumljivo, ako pametne telefone percipiraju kao zasebnu kategoriju. Uočljivo je i za istaknuti podatak o svrsi upotrebe računala. Učenici 7. razreda tri puta manje koriste računalo za ispunjavanje školskih obaveza. Znajući koliki su napori učiteljice mr. Nataše Ljubić Klemše u upotrebi eTwinninga i nastojanju da se računala, tableti, pametni telefoni i cjelokupna obrazovna tehnologija koriste u svrhu učenja i ovo je akcijsko istraživanje velik doprinos uvođenju eTwinninga u nastavu i njegovoj implementaciji u nastavni kurikul.

Moć medija i nepostojanje medijske i informacijske pismenosti

Posljedice ovog sociološkog fenomena više se ne mogu pripisati zemljama koje su u krizi, zemljama koje su prošle teško razdoblje prepoznavanja nacionalnog i kulturnog identiteta, zemljama koje iz BDP-a za obrazovanje izdvajaju minoran dio. Navedeni su podaci posljedica nepostojanja nacionalnih smjernica upotrebe društvenih medija kod učenika mlađih od 18 godina. Isti su posljedica nemara države za budućnost mladih naraštaja koji odrastaju u okruženju sloboda u kojima izostaje odgovornost. Isto je posljedica i sustavnog zatomljavanja znanja i prakse određenog broja obrazovnih stručnjaka koji godinama ukazuju na navedeni problem. Dublja analiza problema ukazuje na činjenicu da za realizaciju navedenih programa i kurikuluma o sigurnom korištenju interneta i obrazovnih tehnologija ne zahtijeva velike materijalne troškove. Istina je porazna, za to su potrebni visoko obrazovani kadrovi u nastavi koji znaju kako ispravno i sigurno koristiti Internet, suvremene obrazovne tehnologije te kako i učenike i njihove roditelje istovremeno obrazovati u ovom području.

Zaključak

Budući da ovo istraživanje ima akcijski karakter iz njega proizlaze nužne pedagoške implikacije za usmjeravanje odgojno-obrazovnih postupaka te prilagođavanje unutarnjeg kurikuluma ovim pokazateljima, ali postoji i niz implikacija za sustavnu prevenciju neprimjerenog korištenja nekih elemenata digitalne kulture.

Prvenstveno se ovo odnosi na edukaciju učitelja u području upotrebe novih obrazovnih tehnologija i njihovu primjenu i upotrebu u nastavi.

Informacijske tehnologije – znanje i zabava

nadohvat prstiju, uz oprez

 bojan_hadzisejdic

Bojan Hadžisejdić

Nove tehnologije i rješenja pomažu mladima, ali i roditeljima, u osiguravanju sigurnosti na internetu, neovisno o tome gdje se nalazili. Nove clip_image002platforme kao što je Windows 8, u računalnoj ili mobilnoj inačici, omogućavaju podešavanje korisničkog računa za svako dijete te podešavanje funkcionalnosti obiteljske sigurnosti uz svega nekoliko klikova mišem.

Izvor: Xkcd.com

„Klinci“ danas rastu s tehnologijama koje od malena prihvaćaju kao dio svakodnevice. Stoga ne čudi što koriste računala i mobilne uređaje kako bi napravili zadaću, bili u kontaktu s prijateljima na društvenim mrežama ili se povezali s njima elektroničkom poštom, igrali igre i uz svega par klikova imali pregršt informacija dostupnih u svakom trenutku. Nove tehnologije djeci i mladima omogućavaju pristup čitavom moru informacija i otvaraju priliku da nauče štošta, postavljajući istovremeno pred roditelje izazov kako imati „budno oko“ nad onim što djeca vide, s kim razgovaraju i koje informacije dijele.

Naš je cilj kao roditelja i kao tvrtke koja razvija softverska rješenja, omogućiti roditeljima stvaranje sigurnog okruženja u kojem djeca i mladi mogu rasti i razvijati se. Prije nego smo razvili Windows 8 funkcionalnost Obiteljske sigurnosti, zatražili smo informacije roditelja iz pet zemalja svijeta – Brazila, Kine, Francuske, Indije i Sjedinjenih Država. Intervjuirali smo više od tisuću roditelja čija su djeca u dobi između 5 i 15 godina te ih pitali što im koristi najviše kako bi osigurali sigurnost djece na internetu. Na vrhu ljestvice našli su se, bez iznenađenja, zaštita od zlonamjernih osoba i štetnih sadržaja s visokih 87 %. Istovremeno, roditelji su bili podijeljeni kada je u pitanju nadzor online aktivnosti djece (43 %) te ograničavanje pristupa u potpunosti (45 %).

clip_image004Pregled rezultata Microsoftovog istraživanja o roditeljskom nadzoru odnosno blokiranju sadržaja

Općenito, istraživanje je pokazalo kako roditelji smatraju da je filtriranje internetskog sadržaja važnije od ostalih ograničenja kada djeca/mladi koriste računalo ili mobilni uređaj. S druge strane, roditelji koji nadziru aktivnosti djece na internetu bez ograničavanja pristupa sadržaju odabiru takav pristup jer im pomaže bolje razumjeti djecu i njihove navike, dok roditelji koji ograničavaju ili onemogućavaju djeci pristup stranicama bez mogućnosti nadzora tvrde kako odabiru taj pristup kako bi imali potpun nadzor nad sadržajem koji je dostupan djeci.

Nove tehnologije i rješenja pomažu mladima, ali i roditeljima, u osiguravanju sigurnosti na internetu, neovisno o tome gdje se nalazili. Nove platforme kao što je Windows 8, u računalnoj ili mobilnoj inačici, omogućavaju podešavanje korisničkog računa za svako dijete te podešavanje funkcionalnosti Obiteljske sigurnosti uz svega nekoliko klikova mišem.

Roditeljima u svakom slučaju preporučamo postavljanje svog korisničkog računa kao administratorskog te stvaranje zasebnih standardnih korisničkih računa za svako dijete. U Windowsima 8, računi koje stvara administrator automatski postaju standardni računi, što donosi nekoliko prednosti. Djeca neće moći pristupiti elektroničkim porukama roditelja, online računima, dokumentima itd. Istovremeno, moći će prilagoditi postavke vlastitih računa (raspored ikona/pločica na zaslonu, čuvar zaslona, pozadina) i moći će koristiti računalo bez bojazni da će preuzeti zlonamjeran sadržaj ili datoteke, budući da ih štiti sustav SmartScreen Application Reputation.

Online sigurnost je važna, neovisno o dobi

Svima preporučamo sigurno korištenje društvenih mreža. Potrebno je podesiti sigurnosne postavke na društvenim mrežama kao što su Facebook i Twitter kako biste odredili tko će vidjeti vaš profil ili fotografije, kako vas drugi mogu potražiti i komentirati vaš sadržaj te kako blokirati neželjene kontakte. Ponavljamo djeci i roditeljima kako ne smiju objavljivati ništa što ne bi željeli vidjeti na oglasnoj ploči te da budu oprezni prilikom prihvaćanja zahtjeva za prijateljstvo, provjeravaju tko ima pristup stranicama te što o njima pišu.

Osjetljive osobne informacije svakako treba zaštititi. Stoga prilikom unosa treba posebno paziti da internetske stranice imaju oznaku https:// u naslovu te zaključanu ikonu lokota. Nikada nemojte otkrivati informacije kao što su brojevi bankovnih računa ili lozinke, pozivati brojeve u odgovoru na email ili instant poruku kao ni na društvenim mrežama. Posebno vodite računa kada odgovarate na zahtjeve „članova obitelji“ za financijskom podrškom, ponude koje zvuče predobro da bi bile istinite te druge potencijalne prevare.

Roditeljima, bakama i djedovima svakako preporučamo da redovito razgovaraju s djecom, iskreno i otvoreno. Potrebno je postaviti jasna pravila korištenja interneta, mobilnih uređaja, igara (na računalima kao i online) u skladu s dobi djeteta i obiteljskim vrijednostima. Imajte budno oko kako biste prepoznali znakove online nasilja, kao što su uznemirenost djece kada su na internetu ili nevoljko odlaženje u školu. I kao što sam već spomenuo – koristite odgovarajuće postavke obiteljske sigurnosti kako biste imali uvid u to što djeca rade kada su na internetu te vodite računa o tome s kime se druže u virtualnom prostoru.

Sigurnost, nadzor bez ograničenja i informiranost

Neprekidno radimo na tome kako bismo omogućili sigurnost na internetu svim obiteljima, uvažavajući pritom različite pristupe. Neki roditelji će računalo jednostavno smjestiti u dnevni boravak i imati djecu „na oku“ tijekom korištenja, a drugi će podesiti postavke privatnosti i softverska ograničenja kako bi nadzirali aktivnosti. Vjerujemo da je pristup u kojem roditelji prvenstveno nadziru djecu, bez da ona to doživljavaju kao svojevrsnu zabranu, ispravan te da Microsoftov servis Obiteljska sigurnost odgovara u oba slučaja. Dapače, potičemo razgovor svih članova obitelji o sigurnosti na internetu, istovremeno osnažujući djecu i osiguravajući bezbrižnost roditelja. Preporučamo stoga svim roditeljima da se redovito informiraju i koriste besplatne alate koji su dostupni i jednostavni za korištenje. Pregršt informacija možete pronaći na stranicama http://www.microsoft.com/security, kao i na Twitteru (www.twitter.com/Safer_Online) i Facebooku (www.facebook.com/SaferOnline). Svakako posjetite i portal „Sigurnost i zaštita na internetu“ Tehničkog veleučilišta u Zagrebu (http://sigurnost.tvz.hr/) i pratite portal http://ucitelji.hr/ s uvijek ažurnim podacima i praktičnim savjetima.

Dodatne informacije

Connecting Generations: Social Media Steps Up
AARP Technology
Family Online Safety Institute
GetNetWise

UNICEF-ovo istraživanje u osnovnim školama

lidija_kralj

Lidija Kralj

clip_image002

UNICEF je tijekom siječnja i travnja 2010. godine u 23 osnovne škole u Hrvatskoj proveo istraživanje „Iskustva i stavovi djece, roditelja i učitelja prema elektroničkim medijima“. Istraživanjem je obuhvaćeno 5 215 učenika viših razreda, 2 484 roditelja i 759 učitelja.
Istraživanje je nastalo u okviru školskog programa „Prekini lanac!“, a predstavljeno je 23. ožujka 2011. godine u sklopu stručne rasprave o prevenciji elektroničkoga nasilja među djecom u Hrvatskoj.

U ovom članku donosimo kraći pregled rezultata istraživanja koji se odnose na učitelje. Preporučamo vam čitanje cjelovitog izvještaja kako biste bolje upoznali problematiku i dobili detaljnije informacije o rezultatima koji govore o učenicima i roditeljima.

Korištenje interneta

Rezultati istraživanja pokazuju da učenici prednjače u svakodnevnom korištenju interneta, slijede ih učitelji dok ga roditelji koriste mnogo rjeđe. Učenici na internetu najviše traže zabavne sadržaje, dopisuju se i druže, a učitelji i roditelji najviše traže dodatnu literaturu vezanu uz školu i posao te surfaju i traže zanimljivosti.

clip_image004Slika 1. Svrhe korištenja interneta – prikaz aritmetičkih sredina samoprocjena po skupinama istraživanja (1 – nikad, 2 – rijetko, 3 – ponekad, 4 – često)

Opasnosti na internetu

Učitelji i roditelji imaju podjednake stavove o dječjem korištenju interneta i oni su izraženiji kad su u pitanju opasnosti. Pri tome učitelji percipiraju opasnosti više nego roditelji, dok roditelji percipiraju korisnosti nešto više od učitelja.
Istraživanje je pokazalo da učitelji, koji češće koriste Internet, uglavnom snažnije percipiraju pozitivne društvene aspekte njegovog korištenja, a slično vrijedi i za učenike i za roditelje.

clip_image006Slika 2. Prosječna izraženost stavova o opasnostima,
odnosno korisnostima interneta za djecu

Razlika u percipiranju opasnosti interneta između učitelja i roditelja moguća je posljedica puno češćeg korištenja interneta učitelja-sudionika istraživanja u odnosu na roditelje jer oni češće postaju svjedoci opasnosti koje internet može imati na djecu. Nadalje, učiteljice su tijekom svoga stručnog usavršavanja vjerojatno imale više prilika upoznati se s ovom problematikom, za razliku od roditelja.

Elektroničko zlostavljanje

Istraživanje pokazuje da je elektroničko zlostavljanje doživjelo 5 % učenika, sporadično iskustvo nasilja 29 % učenika, dok 66 % nikada nije doživjelo e-nasilje. Prema zaključcima istraživanja ti su podaci u visokoj korelaciji s doživljenim neelektroničkim nasiljem pa UNICEF-ov tim ističe da je e-nasilje jedan vid vršnjačkog nasilja te da ga treba prevenirati zajedno sa svim drugim vrstama nasilja.

Najčešći načini na koje se učenici nose sa situacijom nasilja su razgovaranje s nekim (najčešće roditeljem) ili izbjegavanje. Pritom je povjeravanje učiteljima tek na sedmom mjestu mogućih reakcija i to iza prijavljivanja administratoru ili policiji. Kako ističu u UNICEF-u, taj rezultat odskače od rezultata kad je u pitanju neelektroničko nasilje i govori u prilog tome da djeca učitelje ne smatraju zainteresiranima za njihov život na internetu, niti kao učinkovite zaštitnike u tom području svog života. Zato je važno osnažiti učitelje da preuzmu odgojnu funkciju u ovom životnom prostoru djece.

Kako bi učitelji reagirali na e-nasilje?

Upitnik za učitelje sadržavao je primjere četiri moguće situacije elektroničkog nasilja preko bloga, SMS-a, Facebooka i objavom agresivnog sadržaja te nekoliko načina reagiranja u takvim situacijama. Za svaku ponuđenu reakciju učitelji su trebali odabrati jedan od odgovora na skali od 7 stupnjeva (od 1 – nimalo vjerojatno, preko 4 – srednje vjerojatno do 7 – vrlo vjerojatno). Učitelji koji su sudjelovali u istraživanju već neko vrijeme provode osnovni program prevencije vršnjačkog nasilja.

Najčešća reakcija učitelja za sve promatrane primjere bila je Potražiti savjet kolega ili stručnog suradnika, a tek nakon toga slijedile bi neke izravne aktivnosti s učenicima.

clip_image008Tablica 3. Procjene učitelja o vlastitim reakcijama na elektroničko nasilje preko Facebooka (aritmetičke sredine i standardne devijacije prosjeka)

Iako su ukupne prosječne procjene učitelja na odgovor Kako uopće ne bi reagirali u slučajevima elektroničkog nasilja jer to nije njihov posao relativno niske, zabrinjavajući su podaci da 15,5 % učitelja ne bi poduzelo ništa jer to nije njihov posao, a 17,5 % učitelja ne bi reagiralo jer djeca svašta pišu pod nadimcima.

U UNICEF-u smatraju da je taj broj zabrinjavajući jer je riječ o učiteljima koji su se već obrazovali za

osviještenost i djelovanje protiv nasilja u programu namijenjenom izravnom nasilju u školi.

clip_image010Slika 4. Aritmetičke sredine procjena učitelja o vjerojatnosti da u
slučaju pojedinih oblika elektroničkog nasilja ne poduzmu ništa

Tko bi trebao obrazovati djecu o sigurnosti na internetu?

Istraživanje je djelomično dalo odgovor na pitanje o tome tko treba voditi brigu o sigurnosti djece na internetu. Očekivano, većina roditelja smatra da bi se škola trebala baviti tim problemom, iako 2 % roditelja kaže da to ne treba biti dio školske brige – u svakom slučaju, to je manje od broja učitelja (20 %) koji smatraju da to nije njihov posao.

clip_image012Slika 5. Prikaz odgovora roditelja na pitanje Treba li se škola, nakon vršnjačkog nasilja, pozabaviti i problemom elektroničkog nasilja

Na raspravi o e-nasilju među djecom istaknuti su ovi zaključci:

  • Potrebno je razviti državnu strategiju za povećanje sigurnosti djece na internetu.
  • Potrebno je kontinuirano zagovarati kulturu osobne i zajedničke odgovornosti za sigurnost djece u elektroničkim medijima.
  • Temu sigurnosti djece u elektroničkim medijima treba uključiti u redovni školski kurikulum te u obrazovanje učitelja i njihovo permanentno stručno usavršavanje.
  • Razviti obrazovne programe za djecu i roditelje na nacionaloj razini kako bi se uključila cjelokupna populacija djece i roditelja.

Vjerujemo da nas sve zajedno čeka veliki posao oko učenja i poučavanja kako sigurno, odgovorno i primjereno koristiti internet te prevencije svi oblika nasilja.

Cjeloviti izvještaj o istraživanju možete preuzeti na UNICEF-ovim stranicama, a vijest o istraživanju te zaključke stručne rasprave, možete pročitati na ovim stranicama.

Napomena: sve informacije i slike prenesene su iz izvještaja „Iskustva i stavovi djece, roditelja i učitelja prema elektroničkim medijima” koji je objavio Ured UNICEF-a za Hrvatsku u ožujku 2011. godine.