Island – „zemlja vatre i leda“ iz prve ruke

Djelatnici OŠ Matije Gupca Gornja Stubica na dalekom Islandu

ines_kruseljV

Ines Krušelj-Vidas

Početkom školske godine 2016./17. u OŠ Matije Gupca Gornja Stubica započela je provedba još jednog međunarodnog projekta. Riječ je o Erasmus plus projektu koji je u potpunosti financiran sredstvima Europske unije pod nazivom RECEPTION i gornjostubičku školu spaja u partnerstvu s još 5 različitih europskih institucija: edukacijskim centrom Clare iz grada Ennisa u Irskoj (glavni koordinator), Upravom za primarno obrazovanje u Zapadnom Solunu u Grčkoj, komunom Albertslund u Danskoj, komunom Luster u Norveškoj i osnovnom školom Langholtsskoli u Reykjaviku na Islandu.

Okupili su se u potrazi za zajedničkim odgovorom na pitanje: kako pomoći učiteljima, kako ojačati njihove stručne kompetencije za obavljanje sve zahtjevnijeg posla prijelaza učenika iz predškolskih oblika školovanja u redovni školski sustav. Svakodnevno suočeni s problemom velike diferencijacije i mnoštvom individualnih potreba svakog malog đaka učitelji trebaju kontinuirano usavršavanje na tu temu. Osim literature koja postoji, svakako je još vrjednije uživo vidjeti kako to rade kolege u drugim školskim sustavima, podijeliti vlastita iskustva dobre prakse i prikupiti materijale kojima će se u budućnosti moći služiti i drugi, posebice mlađi kolege.

Jedna od projektnih aktivnosti jest organiziranje petodnevnog stručnog tečaja za učitelje u Cro teamsvakoj od partnerskih zemalja. Tako je prvomajski tjedan za četiri djelatnice gornjostubičke škole bio radni, ali na dalekom Islandu. Učiteljice Bernarda Razum, Marina Mikulec, ravnateljica Sanja Knezić i knjižničarka Ines Krušelj-Vidas (voditeljica projekta za gornjostubičku školu) uživo su se od 30.4. do 6.5.2017. upoznale s islandskim školskim sustavom, ali je bilo i vremena za otkrivanje prirodnih ljepota, kulturnih znamenitosti i gastronomskih posebnosti na dalekom sjeveru Europe.

Iceland_SchoolŠkola domaćin Langholtsskoli je velika gradska škola osnovana 1952. godine za učenike osnovnoškolskog uzrasta što konkretno znači od 1. do 10. razreda. Ove školske godine imaju 645 učenika, a u nastavu su integrirani i učenici s posebnim potrebama. Primjerima svoje dobre prakse islandski su učitelji pokazali kako koriste tablete u nastavi, na koji način prate učenike na prijelazu iz vrtića u osnovnu školu, prikazali su program rada s učenicima koji imaju problema u ponašanju i program pod nazivom „Voditelji igara“ kojeg provode za vrijeme školskih odmora, a stručno oko učiteljica u obilasku škole zamijetilo je brojne razlike koje su vidljive već pri prvom susretu sa školom. Najuočljivija je razlika u opremljenosti didaktičkim materijalima i ostalim pomagalima za rad. Učionice su prepune različitih igara, slagalica i pomagala u nižim razredima te vizualnim didaktičkim materijalima, računalima i tabletima u višim razredima. Posebno su impresivni kabineti za pripremanje hrane (prave kuhinje sa svim potrebnim pomagalima i uređajima), kabinet za na satu tehnicke kultureoblikovanje tekstila u kojem za šivaćim strojevima sjede te se podjednako vješto iglom i glačalom služe djevojčice i dječaci, zatim kabinet za tehničku kulturu koji ima posebne odjele za obradu drva, za obradu metala (djevojčice su ponosno pokazivale noćne ormariće koje su same izradile na satu), a također se u nekoliko prostorija nalazi i kabinet za likovno oblikovanje (slikanje, kiparenje…). Uz već poznatu činjenicu da se na sve planirane aktivnosti u prirodi ide bez obzira kakvo je vrijeme (ovaj putaakrivnosti u dvoristu skole bilo je sunčano), prisustvovali smo planiranom izlasku svih učenika škole na dvosatne aktivnosti na otvorenom u školskom dvorištu i obližnjem parku koje su učitelji posebno planirali. Zaključak: islandski učenici puno više rade rukama i zapravo se pripremaju za konkretne životne zadaće. Osim toga, odrasliji đaci redovito pomažu u školskoj kuhinji i svim ostalim pomoćnim poslovima u školi (tako mogu zaraditi simboličan džeparac ili pak nagradni izlet). U obližnjim vrtićima vlada opuštena atmosfera, djeca se slobodno igraju, vježbaju vožnju biciklima ili istražuju brojne mogućnosti igre u pješčaniku, a od malih nogu ih se uči da za obroke uzimaju onoliko koliko misle pojesti jer se sve što im ostane važe i količinu ostataka hrane roditelji moraju dodatno platiti.

skolaMnogi će reći: drugi svijet, drugačija kultura – ali oni sa više životnog iskustva će primijetiti da je ponešto od navedenog prije postojalo i u našim školama. Zašto se dobra praksa napustila? Tko nam brani da je argumentirano, planirano i dosljedno uvedemo natrag u naše škole? Naravno, nedostatak financija velika je prepreka u opremanju hrvatskih škola i najčešće se sve dobre ideje kao val razbiju na tu tvrdu stijenu.

No, doista se može reći da je priroda na Islandu jedan sasvim drugi svijet. U tjedan dana NP Thingvellirbilo je prilike za upoznavanje hladnih sjevernih vjetrova koji su nosili kišu od koje je nemoguće zakloniti se pod Stokkurkišobranom, ali i pravog islandskog ljeta, sunca koje je izmamilo prve narcise i ostale proljetnice u gradskim parkovima. Posjetivši čuveni Zlatni prsten koji obuhvaća Nacionalni park Thingvellir, slapove Gullfoss i gejzir Strokkul prikupljeno je dovoljno slikovnog materijala za nadasve zanimljiv sat geografije, ali i osebujnom ljepotom surove i zstaklenikastrašujuće snažne prirode učitelji su napunili vlastite „baterije“. Ručak u stakleniku u kojem se pod umjetnim suncem uzgajaju rajčice, samo je dodatno bolno podsjetio na brojne neiskorištene mogućnosti geotermalnom energijom također bogatog zagorskog kraja, ali je utjehu pružila činjenica da vikingvikinška kuća obrasla travom u kojoj je bila poslužena jedna večera može stati uz bok zagorskim hižama preuređenima u restorane.

U čemu smo dobri, u čemu smo bolji, gdje još moramo puno raditi da bismo dostigli Islanđane? Pitanja su stalno bila prisutna, posebice zato što za točno godinu dana Gornjostubičance čeka organizacija isto takvog tjedna u partnere. Bit će zanimljivo čuti kako su oni doživjeli hrvatsku školsku svakodnevicu koja se često puta i te kako razlikuje od službenih izvještaja.

Više o projektu na službenoj stranici projekta i na Facebook stranici.

Iceland is Niceland

ankica_bilandzic

Ankica Bilandžić

Čovječe, zamisli da si ptica! Zamisli da letiš iznad Europe. Vidiš li Dunav? Da, to ti je ta moćna zelenoplava anakonda duga 2880 km. Odleti sad malo na njegovo ušće, njegovu svi zajednodeltu. Vidiš li tu širinu? E, tu se ulijeva u Crno more u lepezi od 300 kilometara! Kreni uzvodno, prati je i zastani na polovini. Eto, baš tu na sredini je tzv. druga delta Dunava ili Kopački rit, park prirode jedinstven u Europi upravo po tome što ima svoju srednju deltu.

Vidiš, tu malo dalje jedan je dvorac, a u parku, odmah do njega jedna je škola. To ti je, čovječe, naša škola-Osnovna škola Bilje.

Vidiš li ti taj naš trokut, tu našu Baranju? Naše granice? Zarobila nas Drava na jugu, Dunav na istoku a granica s Mađarskom na sjeveru i zapadu. Sad si sigurno misliš da smo stvarno zarobljeni, da smo izolirani, da ne mrdamo!

Čovječe, grdno se varaš!

Jesi li ikada čuo za cjeloživotno učenje, jesi li čuo za Comenius? Znaš li ti što je to etwinning? E, vidiš to su ti programi Europske unije koji su nam omogućili da se upoznamo sa stotinama europskih škola, tisućama učenika i učitelja. To su ti programi koji su nam omogućili da pređemo granice ovog našeg magičnog trokuta i odemo daleko, zaista daleko od Dunava.

Zanima te gdje smo sve bili? E, pa vidiš li Atlantik, vidiš li Crno more, vidiš li Baltik, vidiš li Sredozemno more, vidiš li La Manche, vidiš li Tirensko more? Sve smo ti mi to posjetili, na svim tim obalama smo bili. Na jednima šetali, na drugima plivali. U Normandiji smo se iskrcali, pod Eiffelovim tornjem se parkirali, pored Big Bena čavrljali. U Aja Sofiji smo se molili, u Pragu zalutali, Andaluziju biciklom otkrivali. Krakovski geto osjetili, švedski nam sobovi cestu preskakali. Helsinški je aerodrom izgledao kao sasvim novi. U Ankari smo se Ataturku poklonili. Rimskim smo Forumom prošetali, aquadukte od dvije tisuće godina dodirnuli. U Auschwitzu smo bili. Miris krematorija osjetili. Holokaust izučili. Za žrtvama plakali. Ukupno 11 učitelja i 25 učenika na 63 putovanja bili.

Naše zadnje putovanje bilo je do naše najudaljenije partnerske škole. Da dođeš do nje moraš preletjeti Sloveniju, Austriju, Njemačku, Belgiju i Ujedinjeno Kraljevstvo. Čak i Škotsku! E, onda stižeš na Island. Točno 4004 km od nas do njih! U jednom smjeru, naravno!

igralisteNaša se islandska partnerska škola koju domaćini zovu Arskoli smjestila na samom sjeveru Islanda u jednom fjordu udaljenom nekih 150 km od arktičkog kruga. Island je površinom gotovo duplo veći nego Hrvatska. Grad Saudarkrokur jedan je od najvećih islandskih gradova. Broji oko 2500 stanovnika. Cijeli Island ih ima oko 330 tisuća. Kao naša Osječko-baranjska županija. Dvije trećine ili oko 220 tisuća živi u glavnom gradu Reykjaviku koji se smjestio na zapadu otoka. To ti je jedan odličan mali glavni grad koji nosi epitet najsjevernijeg glavnog grada na svijetu. Nema trunke prašine, a njegov te vjetar šiba poput dubrovačke jake bure. Jesi kad stajao na dubrovačkoj jakoj buri? Zapravo, klima im je polarna, ali temperature zimi ne prelaze -26, niti ljeti +26 st. Celzijusa. Problem je samo u tome što zbog vjetra na +4 imaš dojam ako da je -4. Fasade su im tako čiste kao da su baš sada sagrađene. Krovovi crkava iz devetnaestog stoljeća se tako kartasjaje da to ne možeš vjerovati. Čovječe, imaju najstariji parlament na svijetu! Možeš li to zamisliti? A mali je, kao neka kućica. Nemaju vojsku, ne treba im! Doduše, nemaju ni jedan metar željezničke pruge. Imaju jedan autoput broj 1. Ide u krug u dva smjera i dug je oko 4000 km. Da ga kao dobar putnik pređeš autom, potrebno ti je oko 5 dana.

Čovječe, za obrazovanje izdvajaju 8 % proračuna! Mi, njihovi partneri iz Baranje samo 2,5 %!

Učitelji im imaju plaće oko 3000 eura. Na učiteljskom parkingu od ukupno 42 automobila, izbrojali smo čak 28 raznih džipova i SUVova! U školi imaju oko 350 učenika i 40 zaposlenih, što otprilike odgovara našem standardu. Školska je oprema nova, moderna i praktična. Otvorili smo jednu učeničku torbu. Unutra je bio samo laptop. Nijedna knjiga! One se ne nose kući, ostaju u školi. U kuhinji je bilo 4 radnice. Prije i poslije doručka učitelj tjelesne i zdravstvene kulture vodi ples uz glazbu i svi plešu. Imaju ručak i izbor od tri jela. Obroci su uz meso puni voća i povrća. Nastavno sportska dvorana je triput veća od naše. Imaju preko 500 raznih lopti. Pumpaju ih kompresorom. Kompletan školski razglas je ugrađen u zidove. Zaštićen kliznim vratima. Nikuda ga ne moraš prenositi, žice spajati, patiti. U školskoj knjižnici 20-ak laptopa po stolovima. U raznim bojama. Onako, kao kod nas krede. Papiri, toneri, vuna, konci, materijali se mogu dobiti bez ograničenja. Nema brojanja. Sve je stvar povjerenja. U školu je uvedeno plaćanje karticama. Nema tečaja, preračunavanja, mučenja. Imaju i osobe s posebnim potrebama. I asistente za sve njih. Zbornica je velika, svjetla, udobna, namještena trosjedima. Kava je besplatna. Svakodnevna. Tu je učenje i rad uživancija. Partneri iz Welsa, Poljske, Španjolske, Finske, Njemačke, Italije i Mađarske imali su što vidjeti i naučiti. Dobra ćemo iskustva kod kuće primijeniti.

knjiznica-tabletiucionicavuna

Cijena goriva ne prelazi 12 kuna po litri. Nema nezaposlenih. Stopa nezaposlenosti je 0 %! U 2013. godini bili su najsigurnija država na Kugli Zemaljskoj. Drugim riječima, imaju nultu stopu kriminaliteta. Za cijelo vrijeme svog boravka tamo nismo vidjeli da imaju i jednu svinju. Zato imaju nebrojeno puno ovaca. Kažu da su upravo ovcama zahvalni za svoj opstanak, jer ih je povijesno hranila i grijala. Davala im toplinu. Njena je vuna i koža jedan od glavnih izvora prihoda na Islandu. Imaju nacionalno udruženje štrikera ili pletača. Zajednički izraradoviđuju tipične islandske pulovere i veste koje putem nacionalne robne marke Geysir dosižu cijene i do 150 eura po komadu. Pletenje je dodatni izvor prihoda i za neke učiteljice, jer smo svojim očima vidjeli da na raznim sastancima i seminarima slušaju govornike i usput pletu. Dodatno zarađuju. Tamo se i od turizma može lijepo živjeti. Možeš unajmiti helikopter za dvije osobe za dva sata za samo tisuću eura. U staroj luci Raykjavika možeš uplatiti Wallewatching ili promatranje kitova. Ako iznajmiš bicikl, to će te koštati 30 eura na dan.

Njihova nam hrana baš i ne paše-što po okusu, što po iznosu. Jedu sirove morske pse, ptice Paffin, janjeće glave i razne konjske kobasice. Pečena janjeća glava košta 20 eura a janjeći kupanjekotlet 40! Za samo jedan kotlet, ja u hrvatskoj školi moram raditi 2 dana. Osom toga, ni ne volim ga baš nešto. Inače, imaju predivne islandske konje. Na otoku je oko 70 tisuća grla. U dijaspori ih živi oko 100 tisuća. Dok se voziš cestom uz predivne krajolike možeš naletjeti na termalnu kupku. Dok se sve puši, autobus se zaustavi i samo sa +4 lagano uroniš u +40. Usput još dobiješ rakiju od 40 gradi da sve selolakše podneseš. Na Island nikada nemoj ići bez da na sebi imaš kupaću opremu, jer nikad ne znaš iza kojeg ugla te sreća čeka. Island je otok sa vrlo visokom seizmičkom aktivnošću. Prevedeno, to znači da se neprestano trese, što od zemljotresa što od vulkana. Tamo je normalno doći na benzinsku i prvo pogledati televizorske ekrane s upozorenjima (alertima) o vulkanskim erupcijama i smjerovima u santakojima se moraš, odnosno ne smiješ kretati. Islanđani 90 % svojim kućanstava griju energijom iz termalnih izvora. Energetski su najučinkovitija zemlja na svijetu. 10 % površine im pokriva lava i 10 % ledenjaci. Na skamenjenoj lavi grade kuće. Kad izadeš na dvorište, sve je neravno i puno lave. Zamisli ti to, čovječe!

Ovdje možete pogledati album s fotografijama.

Na kraju , samo informativno – uz 14 raznih Comenius kontaknih seminara, pripremnih posjeta i strateških multilaterarnih projekata, naša je OŠ Bilje dobila i dva K2 Erasmus plusa i u svakom partnerstvo s još po šest škola.

Raduj se, čovječe, još ćeš s nama letjeti! Raduj se, do bola!