Timski rad učitelj – specijalni i rehabilitacijski pedagog

tina_ceh

Tina Čeh

Sažetak

Današnje vrijeme zahtijeva razvijene vještine suradnje, prilagodbe, učenja od drugih na svim područjima rada. Također u školstvu. Integrirano je sve više djece s posebnim potrebama, što diktira uključivanje različitih stručnjaka, formiranje zajedničkih ciljeva u korist sve djece, a ne samo djece s posebnim potrebama. Za program odgojno-obrazovnog procesa djece s posebnim potrebama, ovisno o potrebama svakog djeteta, formiraju se timovi u koje su uključeni specijalni i rehabilitacijski pedagog, učitelj, savjetodavna služba, psiholog i socijalni pedagog.

Ključne riječi: timski rad, tim, specijalni i rehabilitacijski pedagog (SRP), dijete s posebnim potrebama (dijete s PP), učitelj, integracija, planiranje odgojno-obrazovnog rada

Timski rad u školi – zašto?

U školi postoje različite radne skupine koje organiziramo kako bismo ispunili zadatke koji zahtijevaju suradnju s nekoliko stručnjaka na različitim područjima obrazovnog procesa.

Timski rad je oblik aktivnosti koji provodi tim stručnjaka na takav način da je osnova za sudjelovanje izravna podjela poslova među jednakopravnim stručnjacima, a ne položaj pojedinca u formalnoj hijerarhiji. (Pedagoška enciklopedija 1989., str. 446).

Timski rad je uspješan kada se za rješavanje kompleksnih zadataka/problema zahtjeva interdisciplinarni pristup, dakle sudjelovanje više stručnjaka različitih profila. Preduvjet za uspješan timski rad u kojem će se iskoristiti svi potencijali i sposobnosti svakog stručnjaka jest da skupina preraste iz skupine različitih stručnjaka u skupinu ravnopravnih stručnjaka – tim.

Tim je skupina u kojoj pojedinci dijele cilj. Oni ga postižu samo kada se stručna sposobnost, vještine i druge karakteristike svakog člana idealno nadopunjuju sa stručnom sposobnošću, vještinama i drugim karakteristikama sudjelujućih u skupini. (Babington, 1979).

Pojedinci koji ulaze u tim se međusobno razlikuju. Učitelji imaju različita pedagoško – psihološka znanja, razinu stručne kompetencije, iskustva, osobine ličnosti, motivaciju za rad u timu, različite radne navike i želje za osobnim i profesionalnim rastom. Također su uokvireni školskim sustavom, načinom organizacije nastave, materijalnim i radnim uvjetima u školi.

Važno je biti otvoren za promjene unutar kolektiva, poticati školsko vodstvo i osjećati da je takav rad prihvaćen. Psihološki aspekti timskog rada i timskog učenja preklapaju se, a iz didaktičke perspektive timsko učenje otvara još više mogućnosti za zajedničku stručnu rast članova tima. Kroz timski rad razvijamo uvjete suradnje, potičemo svijest da se znanje, odgovornost, briga, vještine i razumijevanje svakog pojedinca tima mogu koristiti za postizanje zajedničkih ciljeva, za savladavanje problema ili prepreka i za razvoj novih metoda rada. Razvijamo nove vještine, stavove, iskustva i ideje koji poboljšavaju radne odnose, daju nam svijest o raznolikosti pojedinaca – članova tima i razini njihovog stručnog i osobnog razvoja, potičemo percepciju dostignuća i uspjeha pojedinca i cijelog tima, potičemo dijeljenje odgovornosti u timu i navodimo na izražavanje podrške. Pojedincima pružamo prilike da upoznaju druge i da se ispitaju pred izazovima, zahtjevima ili sukobima u određenoj situaciji.

Postoji nekoliko podjela timova. Sljedeći Prapera (2001), možemo oblikovati timove u multidisciplinarne, interdisciplinarne i transdisciplinarne timove.

U radu s djecom s posebnim potrebama stvaramo prije svega interdisciplinarne timove u kojima se okupljaju stručnjaci iz različitih područja. Svaki stručnjak obavlja svoj vlastiti posao, komunicirajući i surađujući s ostalim članovima tima. Članovi se međusobno ispomažu, potiču jedni druge, pronalaze zajednička rješenja za probleme.

Osnovna načela timskoga rada su (Polak):

  • veća učinkovitost pedagoškog rada,
  • osobni i stručni razvoj članova tima,
  • osjećaj pripadnosti timu i školi.

Glavne prednosti timske nastave

Osim gore navedenih prednosti timskog rada, timska nastava ima još neke didaktički obojene značajke koje omogućuju učinkovitiju i raznoliku poduku. Didaktička posebnost timske nastave ogleda se u prednostima koje učenici imaju od takve nastave.

  • Članovi tima međusobno se nadopunjuju u znanju, sposobnostima, vještinama i osobinama ličnosti. Učenici tako uživaju u različitim stilovima i pristupima podučavanja, a nastava se može više individualizirati i unutarnje diferencirati.
  • U timu nastaje više ideja i načina za tretiranje gradiva za učenje, što olakšava planiranje nastave, a nastava je također kvalitetnija i zanimljivija. Više učitelja u učionici doprinosi većoj dinamičnosti nastave, omogućavajući fleksibilnu, primjereno metodičku, prostornu i vremensku organizaciju nastave.
  • Moguće je i dijeljenje u skupini: jedna skupina učenika (učenici sa slabijim učenjem) radi sa specijalnim pedagogom, koji dodatno objašnjava, koristi konkretne alate, a tempo je sporiji. Druga skupina učenika usvaja znanje uz dodatne zadatke.
  • Više učitelja može bolje planirati, sistematičnije promatrati i nadgledati rad učenika, nego kada je jedan sam, i učenici brže dobivaju povratne informacije o svom radu.
  • Također lakše se pobrinuti za sigurnost u učionici i izvan nje.
  • Također i u timskoj nastavi (kao i u timskom radu općenito), obavezno je da članovi tima osjećaju međusobnu podršku i pozitivan stav prema timskim ciljevima.
  • Omogućuje da se uspostavi drugačiji oblik ocjenjivanja – opisno ocjenjivanje.
  • Važna je zajednička kritička analiza rada – evaluacija.

Timski rad: učitelj i specijalni ili rehabilitacijski pedagog u osnovnoj školi

Za uspješnu integraciju djece s posebnim potrebama u osnovnu školu odgovorni su svi stručni radnici (učitelj, SRP, uprava škole, savjetodavni radnici) i roditelji djece s PP. U školstvu se susrećemo s kompleksnim i brzim promjenama. Dakle, timski rad je neizbježan. Danas je suradnja između SRP i učitelja vrlo važna i dio je školske prakse.

Učitelji i SRP zajedno traže moguća rješenja, odgovore i strategije kako bi pomogli djetetu s PP. Moraju razviti učinkovitu komunikaciju jedni s drugima, što će biti ključno za uspješnu timsku nastavu. Morali bi razmijeniti sve informacije koje su relevantne i povezane s tretiranjem djeteta s PP. Zadatak učitelja je informirati SRP o ciljevima i sadržaju učenja, a zadatak SRP je da informira učitelja o prilagodbama i nedostacima učenika s PP (Dieker i Murawki, 2004).

Rad specijalnog i rehabilitacijskog pedagog uključuje:

  • izravan rad s djecom s PP,
  • savjetovanje učitelja,
  • savjetovanje za roditelje,
  • savjetovanje vodstvu škole,
  • definiranje posebnih pedagoških postupaka (plan pomoći),
  • praćenje napretka učenika s PP.

M. Kavkler (1996) definira učitelja SRP kao koordinatora koji može u ulozi »učitelja pomoćnika« povremeno pomagati učitelju u razredu.

Uloga učitelja u poučavanju djece s posebnim potrebama

Po Kavkleru (2008) učitelj je osoba koja ima važnu ulogu u obrazovnom procesu svih učenika. Također djece s posebnim potrebama. U poučavanju potonjih, potrebna mu je podrška, pomoć i savjetovanje. Učitelj koji podučava djecu s PP suočen je s mnogim zahtjevima i izazovima. Mora osigurati integraciju djece s PP i osigurati da su sve njihove psihofizičke i socijalne potrebe uzete u obzir, istovremeno osiguravajući sigurnost svih učenika u učionici, poštujući načela odgoja i obrazovanja za sve učenike. Koncept inkluzije pretpostavlja da su učitelji odgovorni za uspješnost i napredovanje svih učenika.

M. Lipec Stopar (1999) navodi da uspješan učitelj mora biti u stanju da se odazove na individualne razlike između učenika, te da pripremi situacije za učenje za najučinkovitiju integraciju i socijalizaciju djece s PP, da razvija samostalnost i da je u samom procesu poučavanja sposoban uključiti specifične elemente kako bi se smanjili i ispravili specifični nedostaci kod djece s PP. Mora biti sposoban za uspješnu suradnju s roditeljima i drugim stručnjacima.

Planiranje odgojno-obrazovnog rada

Već neko vrijeme radimo s učenicima s posebnim potrebama u našoj školi (od Zakona o usmjeravanju iz 2001.). Dijete koje ima bilo koje poteškoće, bilo u učenju, bilo u ponašanju ili emotivne, upućujemo na Komisiju za usmjerenje, koja mu izdaje odluku o usmjeravanju. Tako mu dodjeljuju sate dodatne stručne pomoći za prevladavanje i otklanjanje nedostataka koje ima. Tim stručnjaka, kojeg imenuje ravnatelj, napiše individualizirani plan za svako dijete s posebnim potrebama. Sastavljaju ga savjetnik, učitelja i izvođač dodatne stručne pomoći. U širom sastavu tima su također roditelji i učenik. Stručni sastav tima u širem sastavu potvrđuje individualizirani plan (IP u nastavku).

U IP su zapisani ciljevi učenja, strategije pomoći i raspored za provedbu dodatne stručne pomoći. Učitelj i pedagog specijalne ili rehabilitacijske pedagogike (u daljnjem tekstu: SRP) zajedno planiraju i dogovaraju rješenja, strategije i ciljeve za pomoć učenicima s PP.

Sama podučavam učenike s PP u nekoliko razreda. S učiteljicom u drugom razredu sudjelujem čak više sati u tjednu, jer u ovom razredu su dva učenika s PP. Za sate gdje učenici imaju dodatnu stručnu pomoć planiramo rad zajedno. Raspored je postavljen tako da sam po dva sata u razredu . Ova dva sata pratim učenike s PP i sve ostale učenike u isto vrijeme. To mi daje uvid u napredak učenika, moguće probleme drugih učenika, socijalizaciju i integraciju učenika s PP, rad u skupini učenika s PP.

S učiteljicom podjednako razdijelim zadatke obrazovno-odgojnog procesa. Učiteljica vodi i usmjerava nastavu. Međutim, učitelj SRP postupno dodaje elemente, strategije i konkretna pomagala iz specijalnih pedagoških vještina. Vodi i usmjerava učenike s PP i učenike s teškoćama u učenju tijekom nastavnog procesa u razredu. Nastavni materijal dodatno objašnjava, a po potrebi dodatno potkrijepi s konkretnim materijalom. Istodobno, diferencira im zadatke i domaći zadatak.

U isto vrijeme, učiteljica prati ostale učenike. Tako se može posvetiti nadarenijim učenicima i dati im dodatne zadatke.

Kroz godine podučavanja djece s posebnim potrebama primijetili smo da je timski rad neizbježan, potreban i pozitivan za učitelja, SRP i sve učenike u razredu.

Literatura

  1. Tanacek T. (2017), Prepoznavanje prednosti timskega dela v osnovni šoli pri delu z učenci s posebnimi potrebami, magistarski rad
  2. Kavkler M. (2008), Razvoj inkluzivne vzgoje in izobraževanja
  3. Lipec – Stopar M. (1999), Vloga defektologa pri timskem delu z učenci s posebnimi potrebami v osnovni šoli

Matematička kocka za slijepu i slabovidnu djecu

Martina Sluga, mag. prof. inkluzivne pedagogije

Sažetak

Zakon na području odgoja i obrazovanja djece sa posebnim potrebama u zadnje vrijeme sve više poštuje i uvodi načelo inkluzije, što znači da djeca sa posebnim potrebama bivaju uključena u redovne odjele odgojno-obrazovnih ustanova, pri čemu im je ponuđena dodatna stručna pomoć, prilagodljivost programa i brojna posebna oprema. Broj djece sa posebnim potrebama je u porastu u zadnje vrijeme. U članku je riječ o slijepim i slabovidnim učenicima, koji su u današnjem svijetu prepunom vizualnih predstava, vrlo uskraćeni. Potrebna je posebna oprema i različiti pristupi, koji slijepim i slabovidnim učenicima omogućavaju pridobivanje znanja i iskustava preko drugih osjetila, u prvoj vrsti opipa. U članku je predstavljena vrsta matematičke kocke, koja je namijenjena predškolskoj djeci. Ova kocka olakšava razvoj motoričke spretnosti, usvajanje prostora i matematičkih pojmova. Postupak izrade matematičke kocke je predstavljen riječima i slikama, naveden je i sav potrebni materijal.

Ključne riječi: slijepo dijete, slabovidno dijete, integracija, inkluzija, matematika, osjetilo opipa

1. Uvod

Članak je nastao na osnovi magisterija »Posebni predmeti za učenje matematike u predškolskom razdoblju za slijepe i slabovidne«. Osobe, koje su slijepe ili slabovidne, upoznaju i otkrivaju svoju okolinu uz pomoć drugih razvijenih osjetila. Budući da je vid najvažnije osjetilo otkrivanja, je jako bitno da se već kod malog djeteta razvija želja i unutrašnja motivacija po otkrivanju i istraživanju preko drugih osjetila.

Kod slijepe djece je jako bitno osjetilo opipa. S opipavanjem upoznaju pojedinačne karakteristike, strukture, oblike, težinu, veličinu, površine i snalaženje u prostoru. Kod opipa je jako bitno, da pazimo na nivo osjetljivosti, koji je kod svakog drugačiji. Predmeti moraju biti prave veličine, ne smiju biti preveliki ili premali. Bitne su sistematičke vježbe za razvoj osjetila: osjetljivost prsnih jagodica, otkrivanje s nogama i drugim dijelovima tijela, vježbe sa posrednim opipom, vježbe za otkrivanje oblika, prepoznavanje tijela, vježbe na otvorenom itd. (Brvar,2014, str. 10)

2. Učenje kroz igru za slijepu i slabovidnu djecu

Kad spomenemo učenje se vrlo često mala djeca, ali i veća, negativno odazovu, jer povezuju učenje sa sjedenjem uz knjige, ponavljanjem i učenjem napamet. Jako je bitno da učenje ne jednačimo sa primanjem, gomilanjem, usvajanjem i upoznavanjem nečega, već njegujemo stav o vlastitom razvijanju, mijenjanju i širenju vidika (Marentič Požarnik, 2003, str. 9). Učenje u predškolskoj dobi u velikoj mjeri temelji na igranju, preko kojeg djeca pridobivaju iskustva i znanje podsvjesno. Takav način učenja je djetetu zabava, zato je bitno da dijete potičemo k igri i da se mu omogući sloboda izražavanja kroz igru.

»Igranje je aktivnost, koju pojedinac izvodi iz vlastitog zadovoljstva nebitno na njen konačni rezultat i nije povezana sa neposrednim zadovoljavanjem njegovih potreba ili zahtjeva, koje je pred pojedinca postavila okolina« (Nemec, 2010, str. 177).

Armstrong (Videmšek, Šiler i Fišer, 2001, str. 3) podudara: »Igra je možda najbolji primarni izraz djetetove prirođene genijalnosti.«

»Kad slijepom ili slabovidnom djetetu predstavimo svijet osjetila, se i u njemu razvija potreba o otkrivanju svega što se nalazi na drugoj strani tame. Iskoristimo tu prirodnu želju za ciljanim igranjem i učenjem za razvijanje ručnih spretnosti i za preskakanje osjetilnih prepreka.« (Brvar, 2014, str. 5).

»Slijep odnosno slabovidan učenik može doseći sve postavljene ciljeve iz programa redovne osnovne škole, ali treba posebnu opremu, drugačije metode, prijeme i mogućnosti za dostizanje ciljeva istog obrazovnog standarda« (Brvar, 2010, str. 13). Isto vrijedi i za vrtić, koji mora djeci nuditi optimalne mogućnosti za cjelovit razvoj.

U kurikulumu za vrtiće su zapisane specijalno-didaktične preporuke za rad sa slijepom odnosno slabovidnom djecom, koje nude pomoć učiteljima kod razumijevanja osnovnih potreba takve djece. Za slijepu odnosno slabovidnu djecu je karakteristično da svoja iskustva dobivaju preko drugih osjetila (sluh, opip, miris, ukus). Njegovo osnovno sredstvo za otkrivanje svijeta oko sebe su njegove ruke. Da bi razvijalo sposobnost otkrivanja svijeta oko sebe, mora biti tom djetetu ponuđena pomoć već na samom početku, kod kuće kao i u vrtiću, jer se u protivnom mogu pokazati smetnje i zaostatci u razvoju. Budući da slijepa, odnosno slabovidna djeca ne mogu učiti preko imitacije iz primarne okoline, mora kod njihovog učenja već na početku biti upotrjebljena gruba i fina motorika preko drugih osjetila. Kod slijepog djeteta treba uspostaviti koordinaciju uho – ruka, da riječi upoznaje preko vlastitog iskustva (opip, miris, sluh, okus) i ne imitacijom od drugih. Posebnu pažnju treba posvetiti navikavanju djeteta na samostalnost u brizi do sebe (hranjenje, oblačenje, osobna higijena) (Kurikulum za vrtce v prilagojenem programu za predšolske otroke, str. 28).

Slijepa i slabovidna djeca razumiju igru drugačije od djece koja vide. Slijepa i slabovidna djeca se igraju tako da:

  • rjeđe istražuju svoju okolinu i predmete u njemu,
  • češće se igraju sami, njihova igra je sastavljena iz stereotipnih pokreta koji se ponavljaju,
  • rijetko razvijaju spontanu igru, treba ih naučiti kako se igrati,
  • rijetko imitiraju rutinske aktivnosti svojih skrbnika,
  • rjeđe upotrebljavaju plišane igračke i lutke,
  • rjeđe se igraju s vršnjacima, njihova igra je usmjerena prema odraslim,
  • vidljivi su zaostaci kod simboličke igre i igre uloga,
  • uključuju se u igre s manje agresivnih elementa (Češarek, 2016, str. 2).

Općenita načela (Koprivnikar, 2010, str. 50–67) koja moramo poštovati u radu sa slijepom, odnosno slabovidnom djecom:

  • pokušati osjetiti svijet iz djetetove perspektive,
  • kreiramo mogućnosti, za situacije koje se ne kreiraju same za sebe,
  • djetetu omogućimo dovoljno vremena,
  • djetetu pomažemo smisleno povezati stvari,
  • kod učenja novih spretnosti upotrebljavamo metodu dlan na dlan,
  • za učenje i upoznavanje novih stvari upotrebljavamo što više realnih predmeta i iskustava iz stvarnih situacija,
  • dijete mora shvatiti, da se stvari odnosno pojave ne dese same od sebe, već je potrebno nešto napraviti da se pojave,
  • za vrijeme učenja se djeteta često dotaknemo,
  • kad opisujemo koristimo bogat i slikovit jezik,
  • moramo biti dosljedni kod imena stvari,
  • upotrebljavati moramo ime djeteta,
  • djetetu opisujemo slike (vidne i reljefne) i upozoravamo ga na posebnosti,
  • dijete upozoravamo na upotrebu svih osjetila iz unutrašnje i vanjske okoline,
  • samo pretpostavke nisu dovoljne,
  • potičemo interakciju sa ljudima i okolinom,
  • potičemo razvoj socijalno prihvatljivih oblika,
  • bitan je ton i volumen našega glasa,
  • djetetu moramo dati izazov.

Na osnovi činjenice, da su vid i komunikacija vrlo bitni za igranje s drugom djecom, možemo zaključiti da se slijepa i slabovidna djeca manje uključuju u skupne aktivnosti, odnosno da se manje igraju sa drugom djecom (Rettig v Češarek, 2016, str. 3). Schneekloth (v Češarek, 2016, str. 3) tvrdi da se 56% slijepe i 33% slabovidne djece igraju sami, dok se samo 14% djece koja vidi igra sama. Djeca koja vide se većinu vremena igraju sa drugom djecom/vršnjacima, dok slijepa i slabovidna djeca trećinu vremena provode u igri sa odraslim osobama.

Slijepo, odnosno slabovidno dijete matematiku uči na potpuno isti način kao i njegovi vršnjaci, koji vide, ali mora imati na raspolaganju predmete koji su za njega prilagođeni, tako da što lakše prepozna i usvoji vještine i pojmove, koji se odnose na područje matematike. Iz tog razloga moramo koristiti različite materijale i oblike, koji djetetu omogućavaju da preko drugih osjetila, u ovom slučaju opipa, usvoji matematičke osnove. Predmeti moraju biti prilagođeni slijepom, odnosno slabovidnom djetetu po obliku, veličini, boji, opipu i obavezno moraju biti neškodljivi za dijete.

Postoje tri osnovne metode za podučavanje slijepe, odnosno slabovidne djece u osnovnoškolskom sistemu. Te metode možemo upotrijebiti i u predškolskom sistemu:

  1. metoda podučavanja za slijepe: namijenjena potpuno slijepoj djeci, kod koje moramo paziti na sljedeće činjenice:
  • vrste percepcije: kako ćemo komunicirati sa učenikom, kakve vrste percepcije ćemo koristiti, što će biti sredstvo komunikacije, na čemu će biti zasnovan školski sat;
  • nastavna pomagala: koja nastavna pomagala će učenik, odnosno dijete koristiti;
  • didaktična pomagala: koja didaktična pomagala trebamo za izvođenje školskog sata, da li imamo na raspolaganju primjerno ili namjensko pomagalo, kako ćemo objasniti određeni pojam ili sadržaj;
  • psihofizičke sposobnosti: bitan je odgovarajući pristup slijepom učeniku, što znači da morao poznati i poštivati njegove individualne karakteristike ( da li je učenik samostalan, da li ima poteškoće kod pisanja, čitanja, opipu…);
  • pedagoške metode i oblici rada: adekvatni oblik podučavanja (individualno, grupno ili rad u parovima), upotreba demonstracije, rad sa modelima ili prezentacijama sa opipom;
  • prostor: uvijek moramo biti sigurni, da su osigurani svi uvjeti za izvođenje određenog školskog sata.
  1. metoda podučavanja za slabovidne:. Posebna metoda koja zahtjeva individualni pristup. Paziti moramo na sljedeće činjenice:
  • stupanj slabovidnosti: individualni pristup i uvjeti rada se prilagođavaju s obzirom na stupanj slabovidnosti;
  • prilagođeno nastavno i didaktičko gradivo: gradivo mora biti prilagođeno pojedincu s obzirom na njegove potrebe (npr. povećan tisak, boje označavanje …);
  • nastavna sredstva i pomagala: bitan dodatak za slabovidnu djecu su olovka i papir koji ne odbijaju svjetlost. Učenici moraju imati na raspolaganju prilagođena nastavna sredstva i pomagala;
  1. kombinirana metoda: se upotrebljava za izuzetno slabovidne odnosno slijepe učenike. Upotrebljavamo kombinaciju metoda, koje su namijenjene slabovidnim i slijepim učenicima. (Brvar, 2010, str. 24–26).

Za slijepog odnosno slabovidnog učenika je jako bitno na kakav način je didaktično pomagalo izrađeno. Elementi koji su namijenjeni za dodir moraju biti na opip ugodni, paziti moramo da nemaju oštrih dijelova. Postoji više različitih tehnika za izradu reljefnih slika, Brvar (2009) navodi sljedeće:

  • Termo-vakuumska tehnika: Reljefne slike, zemljopisne karte, nacrti i drugi prikazi, izrađeni ovom tehnikom su kvalitetni, precizni, ali i zahtjevni budući da moramo svaku matricu ili reljefnu sliku ručno izraditi, pazeći na sva pravila za opip.
  • Tehnika mikro-kapsule: tehnika izrade reljefne slike na papiru iz mikro-kapsule. Zagrijavanjem papira, koji u sebi sadrži mikro-kapsule nastaje kemijska reakcija i zato se nacrtano, napisano ili fotokopirano izboči i time postaje taktilno. Termo-kapsule nabubre i otvrdnu na mjestima, gdje je bio stik sa toplinom.
  • Pozitivna folija: metoda kod koje skiciramo na posebnoj foliji, pod koju smo postavili gumenu podlogu. Pritiskom od pisanja se pod određenim kutom stvaraju izbočeni obrisi. Metoda pozitivne folije slijepoj djeci u više primjera može zamijeniti školsku ploču.
  • Tiflograf: Aparat koji omogućava crtanje i izradu točkastih taktilnih slika na papiru za Brajicu.
  • Izrada taktilnih primjera s konturama u boji: Ovom tehnikom možemo izraditi kvalitetne taktilne primjere u boji i s kontrastom. Iako je izrada zahtjevna, se ovi taktilni primjeri često koriste. Njihova opstojnost je izuzetna, zato se mogu koristiti za slijepe učenike, ali i za one sa minimalnim stupnjem vida.
  • Termo olovka: Pomagalo koje koristimo za izradu taktilne skice. Plastificirana stranica papira nabrekne pod utjecajem topline, koja izlazi iz termo olovke. Te brazde možemo opipati odmah nakon nastanka. Slijep učenik može odmah nakon upotrebe osjetiti što je nacrtano. Tehnika je zahtjevna, ali omogućava izradu vrlo točnih skica.
  • Sitotisak: Tehnika koja omogućava kvalitetne i detaljne taktilne prikaze: skica, nacrta, zemljopisnih mapa i slika. Slike napravljene ovom tehnikom se upotrebljavaju vrlo često i u različite potrebe.
  • Kompjuterska izrada točkastih taktilnih slika: Tehnika omogućava izradu jednostavne točkaste taktilne slike, koja se tiska na papiru za Brajicu.
  • Crtanje sa pisaćim strojem za Brajicu: Tehnika kod koje upotrebljavamo pisaću mašinu za Brajicu. Uz malo vježbe moguće je točkasto crtanje. Osnova svega je šest Brajevih točkica.
  • Druge tehnike: Za izradu taktilnih slika možemo koristiti i druge više ili manje provjerene tehnike, kao što su:
  • Negativno crtanje sa šilom: Najstarija tehnika. Najviše se upotrebljava u matematici, ali se može upotrebljavati i u zemljopisu. Postupak crtanja se izvodi u negativu, tako da nacrtana slika postane taktilna u pozitivu.
  • Samoljepljive voštane špagice: Špagice su različitih boja i prevučene su s voskom. S njima brzo i jednostavno možemo napraviti taktilnu sliku, da bi objasnili nekakav pojam.
  • Ljepenke: Izrađuju se iz različitih materijala: špagica, kartona, pluta, gume, brusnog papira…
  • Slijepi tisak: reljefni tisak bez boje, koristi se u knjigovežnicama za tiskanje napisa i ukrasnih naslovnica.
  • Upotreba pješčanika, modeliranje, rad sa plastelinom

2.2 Izrada matematičke kocke

Za usvajanje matematike kroz igru u predškolskom uzrastu smo izradili matematičku, višenamjensku kocku, koja je namijenjena slijepoj i slabovidnoj djeci. Posebnost ove kocke je prije svega u upotrebi različitih boja i mogućnosti taktilnog prepoznavanja brojeva i likova.

Upotrjebljeni materijal: drvene ploče, ploča iz iverice, stiropor, drveni štapići, kist, tempere, škare, skalpel nož, pila, samoljepljivi papir, samoljepljivi brojevi, boje za drvo, brusni papir, ljepilo za drvo.

Cilj i svrha pomagala: Uz pomoć kocke može dijete opipom upoznati različite 3D likove (trokut, krug, pravokutnik), opipati brojeve, se orijentirati na površini i pojedinačnim stranicama, razvrstavati pojedinačne materijale.

Prijedlozi i primjeri djelovanja, upotrebe pomagala:

Dijete može kocku (matematičku kutiju) istraživati samo ili prema uputama od strane učitelja, odnosno odgojiteljice. Nekoliko prijedloga:

  1. Od djeteta zahtijevamo da nabroji koliko stranica ima matematička kocka.
  2. Djetetu omogućimo, da svaku stranicu opipa i sam izabere za njega najzanimljiviju. Pitamo ga da objasni svoj izbor. Razvijamo dijalog. Potičemo razmišljanje i širimo njegov matematički vokabular.
  3. Pred dijete postavimo različite 3D drvene likove, koje najprije treba prepoznati i zatim kroz otvore na kocki ubaciti u nju.
  4. Od djeteta zahtijevamo da prepozna pojedinačne likove, koji su nalijepljeni na stranici kocke. Pitamo koji lik je najlakše prepoznati, koji najteže, zašto…
  5. Na zadnjoj stranici kocke se nalaze likovi iz plastike, koje možemo odlijepiti. Djetetu omogućimo da ih opipa, prilijepi, odlijepi, razvrsta…
  6. Na kocki su i brojevi, koje dijete prepoznaje sa opipom.
  7. Prednji del kocke ima otvor sa kuglicama. Dijete prebroji koliko kuglica je na kocki. Pipanjem prepozna što je na kuglicama nalijepljeno. Razvrsta pojedinačne kuglice.

Postupak izrade:

  1. korak: Izrada nacrta. U prvoj fazi smo napravili nacrt za višenamjensku kocku, čemu slijedi rezanje drvenih ploča i lijepljenje u kocku (slika 1). Drvena ploča za kocku mora biti deblja zbog stabilnosti. Drvene ploče označimo i razdijelimo na 6 velikih kvadrata dimenzije 30×30 cm. Sa električnom pilom izrežemo i dobro izbrusimo sve rubove sa brusnim papirom.

slika 1Slika 1. Rezanje drvene ploče za matematičku kocku

  1. korak: Na jednu od stranica nacrtamo kvadrat, kao okvir, i izrežemo po crtama, da dobijemo otvor (slika 2) u kojeg ćemo kasnije staviti kuglice sa brojevima. Na svakoj strani na rubu izbušimo 3 rupice (slika 3) u koje ćemo kasnije staviti paličice sa kuglicama. Rubove kocke namažemo ljepilom za drvo i sastavimo stranice u kocku, osim one koja će biti na vrhu kao poklopac. U tu stranicu izrežemo otvore u obliku likova, koje ćemo kroz njih ubacivati u kutiju. Na toj stranici nacrtamo trokut, kvadrat, krug i pravokutnik i izrežemo sa pilicom (slika 4). Izreze oblijepimo sa samoljepljivim trakom i ofarbamo bojom za drvo da su istaknuti (slika 4). Kupljenu spojku s kojom ćemo spojiti poklopac sa ostatkom kocke montiramo na poklopac i jednu stranicu (slika 5).

slika 2slika 3
Slika 2. Rezanje otvora na jednoj stranici       Slika 3. Izbušene rupice u stranicama

slika 4Slika 4. Rezanje likova na poklopcu kocke

slika 5
Slika 5: Spojka za pritvrđivanje poklopca

  1. korak: Oblikovanje pomagala i dodataka za kocku (slika 6). Upotrijebiti možemo različite materijale, na primjer glinu, stiropor, pjenu. Za glinu se je iskazalo, da zna popucati, stiropor za vrijeme brušenja raspada, zato sam se odlučila da kupim kuglice iz stiropora. Kugle probodemo palicama i ofarbamo, kad su suhe na njih nalijepimo brojeve iz pluta. Kad završimo potisnemo palice sa kuglama u rupice, koje smo prethodno izbušili.

slika 6

Slika 6. Izrada pomagala za kocku

  1. korak: Da bi bila stranica za kuglice zanimljivija u susjedne stranice kocke zarežemo dva utora u koja ćemo postaviti ploču iz iverice, koju smo prethodno ofarbali (slika 7).

slika 7
Slika 7. Farbanje pomične ploče

  1. korak: Za oblikovanje druge dvije stranice upotrijebimo samoljepljivu pjenu, iz koje izrežemo brojeve i likove (slika 8), koje nalijepimo na stranice kocke. Brojevima obavezno dodamo i brojeve napisane u Brajici.

slika 8
Slika 8. Izrada likova i brojeva

  1. korak: Na zadnju stranicu kocke nalijepimo samoljepljive trakove sa koje dijete može samo odlijepiti likove sa kutije. Likovi su iz plastike (slika 9). Napravljeni su u poduzeću koje se bavi izradom različitih predmeta iz plastike. Omogućili su mi uvid u postupak izrade. Likove možemo izraditi i iz drugih materijala.

slika 9
Slika 9. Izrada likova iz plastike

  1. korak: Ofarbamo 3D–likove (slika 10) trokut, kvadrat, kuglu i pravokutnik, koje će dijete moći ubacivati kroz otvore na poklopcu. Likovi su napravljeni iz drveta. Jako je bitno da su svi rubovi dobro izbrušeni, da ne bi moglo dijete da se povrijedi.

slika 10
Slika 10. Farbanje likova za kocku

slika 11

Slika 11. Konačni proizvod – matematička kocka

3. Zaključak

Inkluzija omogućava da slijepa i slabovidna djeca idu u standardne vrtiće i škole, ali na žalost ti vrtići i škole nemaju potrebnu opremu, koja bi pomagala djeci sa teškoćama lakše usvojiti gradivo. Upravo zato je jako bitno da učitelji samoinicijativno potraže različite materijale i izrade različita pomagala, koja su tim učenicima u pomoć. Materijale s kojima se izrađuju takva pomagala možemo naći u našoj okolini, potrebno je vrijeme za izradu, želja po stvaranju i motivacija. U izradu pomagala možemo uključiti sve učenike, svejedno da li za vrijeme predmetne nastave ili školskih djelatnosti. Prije nego krenemo sa masovnom izradom pojedinačnih pomagala, moramo ocijeniti funkcionalnost i efikasnost pomagala, te izabrati materijal iz kojega će biti pomagalo napravljeno. Jako bitno je da su pomagala sigurna i estetski dovršena. Kao dobar materijal za matematičku kocku se je iskazalo drvo, koje mora biti dobro izbrušeno na rubovima, da se ne bi dijete moglo povrijediti. Drvo je na opip »ugodno« i sa različitim predmetima (pila, brusni papir…) možemo puno stvari iz njega napraviti. Tek nakon što je pomagalo provjereno u praksi, možemo ocijeniti što bi trebalo nadgraditi ili promijeniti, da bi pomagalo bilo još učinkovitije. Jako bitno je da poslušamo komentare učenika, njihove potrebe i želje, budući da djeca drugačije vide i razumiju stvari od odraslih osoba.

4. Literatura

  1. Brvar, R. (2010). Dotik znanja: slepi in slabovidni učenci v inkluzivni šoli. Ljubljana: Modrijan.
  2. Brvar, R. (2014). Z igro do učenja. Ljubljana: MATH.
  3. Češarek, S. (2015). Igra slepih in slabovidnih otrok. Preuzeto 5. 12. 2016.
  4. Koprivnikar, K. (2010). Graditev sodobnega sistema vzgoje in izobraževanja otrok s posebnimi potrebami: Novi izzivi pri učenju in poučevanju slepih in slabovidnih otrok. Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport. Preuzeto 30. 11. 2016.
  5. Kurikulum za vrtce (2015). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport. Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  6. Kurikulum za vrtce v prilagojenem programu za predšolske otroke (2006). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport. Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  7. Marentič Požarnik, B. (2003). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: DZS.
  8. Navodila h kurikulu za vrtce v programih s prilagojenim izvajanjem in dodatno strokovno pomočjo za otroke s posebnimi potrebami (2003). Ljubljana. Preuzeto 20. 11. 2016.
  9. Nemec, B. (2010). Razvoj in učenje predšolskega otroka. Ljubljana: Grafenauer.
  10. Videmšek, M., Šiler, B., Fišer, P. (2001). Slepa miš, ti loviš. Ustvarjalne gibalne igre za otroke. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport

Integracija BookWidgetsa u Microsoft Teams

gordanaL_gordanaS

Gordana Lohajner i Gordana Sokol

Ključni pojmovi: BookWidgets, integracija, Microsoft Teams.

Sve korisnike Book Widgetsa i Teamsa vjerujemo da će razveseliti najavljena integracija BookWidgetsa u Microsoft Teamse. Kako nismo bile spremne čekati odlučile smo testirati Beta verziju aplikacije koja se ugrađuje u Microsoft Teams.

Preduvjet za testiranje Beta verzije BookWidgetsa za Teamse je mogućnost administriranja clip_image002Teamsa unutar Officea365 jer administrator treba odobriti upotrebu aplikacije ovo su nam omogućili Office365 računi naših škola koje ujedno i administriramo. Sam postupak davanja dozvole za upotrebu aplikacije provodi se u nekoliko klikova miša te se nadamo da će nakon što postane BookWidgets za Teamse dostupan svima biti omogućen i na Office365 za škole.

clip_image004Nakon što je aplikacija BookWidgets dodana u Teamse i dozvoljena od strane administratora Officea365 možemo je dodati u tim putem dodavanja kartica.

Klikom na znak + među Microsoft Teams aplikacijama clip_image006pronađemo BookWidgets te je odaberemo klikom miša.

U idućem dijaloškom okviru potrebno je kliknuti na gumb Spremi kako bi se aplikacija BookWidgets dodala na novu karticu unutar vašeg MS Teams tima.

clip_image008Aplikacija BookWidgets biti će dodana kao nova kartica. Kako biste mogli koristiti aplikaciju potrebno je da se prijavite sa svojim korisničkim računom koji mora biti odobren od strane administratora.

Nakon uspješne prijave unutar Microsoft Teamsa biti će vam dostupne mogućnosti za stvaranje digitalnih aktivnosti ili kvizova iz samih Teamsa te njihovo zadavanje u obliku Zadataka članovima jednog ili više željenih timova.

clip_image010

Za stvaranje nove digitalne aktivnosti u BookWidgets aplikaciji kliknite na gumb Create New Widgets. U idućem prozoru odaberite vrstu aktivnosti koju želite izraditi te dodajte sva potrebna pitanja, podesite željene postavke i podijelite aktivnost kako biste je mogli zadati vašim učenicima unutar MS Teams tima.

U okviru Sand to iz padajućeg izbornika Select Course odaberite jedan ili više timova kojima želite zadati pripremljenu BookWidgets aktivnost.

clip_image012

Postavite datum do kojeg se zadatak treba izvršiti, upišite upute za učenike te odaberite želite li stvoriti Zadatak (Assignment) ili predložak Zadatka (draft Assignment) koji ćete koristiti kasnije.

clip_image014

Ako odaberete Create Microsoft Teams Assignment vaša BookWidgets aktivnost biti će u timu zadana kao Zadatak, a učenici će joj moći pristupiti putem objave u kanalu Općenito.

clip_image016

clip_image018

Povežimo se s podružnicami

erika_grosar

Erika Grosar

Uvod

V lanskem šolskem letu smo na šoli izvedli projekt Družimo se s podružnicami na pobudo šolske svetovalne službe, ki je tretješolce matične šole povezal z učenci podružničnih šol in tako pripomogel k medsebojnemu spoznavanju učencev, druženju preko informacijske komunikacijske tehnologije in izmenjevanju gradiv med šolami.

Na podlagi predhodnih izkušenj je svetovalna služba ugotovila, da imajo učenci s podružničnih šol ob vstopu v matično šolo težave. Na podružničnih šolah so oddelki kombinirani in je številčnost učencev zelo majhna. Ko pa vstopijo v matično šolo, doživljajo stresne situacije zaradi novega okoliša in številčnosti nepoznanih vrstnikov.

Z druženjem preko projekta lahko omogočimo učencem podružničnih šol lažji prehod in vključevanje v matično šolo ter manj prilagoditvenih težav pri spoznavanju in navezovanju stikov z vrstniki. Tekom šolskega leta smo izvedli več dejavnosti, s katerimi smo se tretješolci matične šole povezali in družili s kombiniranim oddelkom učencev 3. in 4. razreda dveh podružničnih šol.

Predstavitev projekta

Pri pouku smo spoznavali naš kraj, šolo ter njene značilnosti. Učenci so vedeli, da je naša šola matična in da ima dve podružnični šoli. Sledila je predstavitev projekta Družimo se s podružnicami, nad katerim so bili učenci zelo navdušeni, še posebej učenec, ki je na podružnični šoli v tretjem razredu imel sestrično. Zelo motivirani in pripravljeni na delo so začeli načrtovati, kako bi se s podružnicama povezovali in družili. Predlagali so različne aktivnosti: predstavitev, dopisovanje po navadni in elektronski pošti, preko spletne učilnice in preko videoposnetkov.

Predstavimo se

Učenci so samoiniciativno iskali možnosti, kako bi se vrstnikom s podružnic predstavili. Predlagali so videoposnetek, kjer bi povedali, kdo so in kaj najraje delajo v prostem času. Posneli so kratek video s predstavitvijo naše šole, njenih prostorov, vseh zaposlenih ter naše učilnice in tretješolcev. Vsak se je predstavil ter na kratko povedal nekaj o sebi. Predstavitve učencev so bile zelo ustvarjalne in zanimive. Pri snemanju so učenci uporabljali tablične računalnike in clip_image002fotoaparat. Medsebojno so dobro timsko sodelovali. Vrstnikom so hoteli pokazati vse, kar so se v prvem mesecu pouka že naučili. Bili so inovativni in zelo dobro so rokovali z IKT tehnologijo.

Slika 1. Predstavitev tretješolcev matične šole

Dopisovanje

Učenci so bili nad sodelovanjem s podružnicama tako motivirani, da so pri slovenščini ob učenju pisanja razglednice, predlagali, da izdelajo razglednice in jih po navadni pošti pošljejo vrstnikom na podružnični šoli. Skrbno so pripravili unikatne razglednice. Pri pisanju so upoštevali osnovna pravopisna pravila, pazili so na čitljivost in estetskost ter pravilnost zapisa. Sovrstnikom so opisali najbolj duhovite in nenavadne dogodivščine, ki so se jim pripetile med počitnicami, nekateri so opisali zanimive krožke in dejavnosti, ki jih izvajajo v kraju in na matični šoli.

clip_image004 clip_image006
Slika 2, 3: Izdelava in zapis razglednice za učence podružničnih šol

Voščila

Pri pouku slovenščine smo obravnavali voščilo in čestitko. Naučili smo se zapisati voščilo. V ta namen smo v decembrskem času na podružnični šoli poslali voščilnice po navadni in preko elektronske pošte. Učenci so razvijali pozitivno samopodobo in odnos do vrstnikov s pomočjo povratnih informacij in povezovanja tako preko navadne pošte kot s pomočjo IKT. clip_image008Za podružnične učence so posneli kratek videoposnetek z voščili. Vsak učenec je preko videa sporočil svoje želje, voščila ter lepe misli ob bližajočih se praznikih, ki smo jih spoznavali pri predmetu spoznavanja okolja.

Slika 4. Božično in novoletno voščilo vrstnikom na podružnično šolo

Izmenjava gradiv

clip_image010Učenci so bili zelo navdušeni nad celoletno izmenjavo gradiv med šolami. Najbolj veseli so bili, ko so od vrstnikov s podružničnih šol prejeli razglednice, voščilnice, podružnično glasilo Trčasnik, risbice ali videoposnetke.

Slika 5. Branje podružničnega glasila Trčasnik

Zaključek

Druženje in povezovanje s podružnicama je bila rdeča nit dogajanja med šolskim letom. V spletni učilnici so bila objavljena vsa gradiva in aktivnosti, ki smo jih med šolskim letom skupaj izvajali s podružničnima šolama. Vsa gradiva, ki so učence med seboj povezovala, so si lahko učenci in njihovi starši neomejeno ogledovali v spletni učilnici. Učenci so bili navdušeni nad uspešno komunikacijo med šolami. Spoznali so vrstnike, ki se jim bodo kmalu pridružili na matični šoli. Med seboj so stkali nove vezi in trdna prijateljstva.

Literatura

  1. Učni načrt za spoznavanje okolja. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana, 2011.
  2. Učni načrt za slovenščino. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana, 2011.
  3. Fotografije: osebni arhiv Erika Grosar

Micro:bit u integriranoj nastavi informatike i fizike

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Da se micro:bit može koristiti u integriranoj nastavi micro bitinformatike i fizike pokazali su učenici 2b razreda Jezičnog usmjerenja Gimnazije Vukovar vođeni nastavnicom informatike Sanjom Pavlović Šijanović i nastavnikom fizike Ivanom Menđušićem.

Iako jezična usmjerenja u gimnazijama imaju informatiku samo u drugom razredu i iako je ova školska godina za njih tek početak intenzivnijeg bavljenja područjem programiranja, naši učenici pokazali su da je programiranje uz pomoć Makecode sučelja znatno olakšano te pristupačnije za početnike u svijetu kodova, a samim tim i poticajnije jer su postignuća na zavidnoj razini. Naime web pripreme za mjerenjasučelje za programiranje micro:bita u Makecode editoru s lijeve strane sadrži simulator na kojem se odmah po pisanju programa, sam program i izvršava pa se vizualizacijom istovremeno uočavaju isprogramirane radnje a uz to jednostavno možemo učiti i bez samog uređaja. U sredini se nalazi izbornik sa kategorijama naredbi iz kojeg odabiremo željene naredbe i odvlačimo ih u desni dio sučelja gdje pišemo program. Upoznavanje sa sučeljem i pisanje prvog programa „Smješka“ kojeg smo potom učitali na micro:bit, bile su naše početne aktivnosti, koje su rezultirale 100% uspješnošću i istim postotkom izazvale zadkodiranjeovoljstvo i želju za danjim aktivnostima. Vrlo brzo smo savladali programiranje tipkala, definiranje varijabli, smisao programskih petlji, ispitivanje uvjeta i ugradnju matematičkih operatora, što nam je bilo potrebno za naš glavni zadatak – programiranje micro:bita – senzora i konvertera temperature. Započeli smo jednostavnijim zadatkom u kojem je micro:bit samo očitavao temperaturu, potom ju pretvarao u stupnjeve Celzijuse, preračunavao ih u Kelvine i na kraju u Fahrenheite. U konačnici, pripremili smo micro:bit koji je našim programom postao konverter izmjerene temperature. Time je naš posao vezan za programiranje micro:bita bio završen.

Nakon toga je nastupilo vakumiranje micro:bitova, jer smo željeli da nam micro:bitovi – nastavnicisenzori, mjere temperature zagrijavane vode, leda, otopljenog leda…Sve je to trebalo pripremiti, pa smo se opskrbili i plamenikom, kutijom kuhinjske soli, menzurama, ledom, posudama, vrećicama i uređajem za vakumiranje…prava mala kuhinja i fizika u stvarnim situacijama. Učenici su usvojili pojam termodinamičke ili apsolutne temperature, te rad živina termometra. Prisjetili su se kako pretvarati temperaturu iz Celzijeve u apsolutnu ljestvicu i obrnuto, te kako pretvarati Fahrenheit u Celzijevu ljestvicu i obrnuto.

fizikafizika2

Micro:bit računala su mjerila nasumičene temperature koje su se nalazile u različitim ledposudama. Izmjerene podatke početne (sobne temperature) i konačne (npr. u nekoj od posuda) mjerili su u nasumično odabranim mjernim ljestvicama. Dane su podatke preračunavali u Celzijevu ili Kelvinovu temperaturnu ljestvicu da bi dobili razliku temperature npr. kolika je razlika temperatura prostorije i leda. Na jednostavan i zanimljiv način učenici su razvili sposobnost kontrole varijabli koristeći se proporcionalnom logikom.

A kako kuhinju uvijek treba i pospremiti, tako smo na kraju sve micro:bitove, izvadili iz vakumiranih vrećica, pospremili baterije, oprali posude, ugasili plamenivakumiranje micro bitake, led se rastopio, pa je bilo brisanja i parketa…i u konačnici, odradili smo jako puno posla ali zadovoljstvo sa lica nas nastavnika i naših učenika nije nestalo. Dapače, proveli smo i anonimnu anketu putem edukativne društvene mreže Yammer, u kojoj smo tražili povratnu informaciju učenika, da li im se ovakav način integrirane svidio, i svi učenici su izrazili svoje zadovoljstvo i želju za ovakvim vidom nastave.

Štopripreme1 nam je sve trebalo kako bismo sve ovo proveli? Puno pripreme i osmišljavanja ovakvog načina rada, popis potrebnih sredstava za ostvarenje željenih ishoda iz područja informatike i fizike, entuzijazma i želje za kreativnijom i zanimljivijom nastavom, i četiri školska sata (dva sata za potrebe obrade sadržaja iz informatike i fizike i dva sata za implementaciju obrađenih sadržaja kroz konkretnu primjenu).

Na kraju, slobodno možemo zaključiti da integrirana fizikanastava, iako iziskuje znatno više pripreme i znatno veći angažman učenika i nastavnika, donosi i znatno više dobrobiti. Područja primjene micro:bitova su neiscrpna, mogućnosti su neograničene i ovaj naš primjer dokaz je da implementacija micro:bitova u nastavni proces može pomoći učenicima u stjecanju znanja, vještina i sposobnosti potrebnih da iz pasivne uloge korisnika digitalne tehnologije prerastu u aktivne dizajnere i stvaraoce novih alata s kojima će se moći unaprijediti učenje, rješavati probleme ili jednostavno se zabaviti te u potpunosti iskoristiti prednosti života i gospodarstva 21. stoljeća.

Čvršća integracija Erasmus + KA1 i eTwinning projekata

na primjeru OŠ Ludina

tomislav_pavlovic

Tomislav Pavlović

clip_image001[4]Nakon dobivanja potpore za provođenje KA1 projekta u sklopu Erasmus+ programa u Osnovnoj školi Ludina postavili smo pitanje uključivanja eTwinninga u provođenje KA1 projekta YES – Young Entrepreneurs in Elementary School.

Uključivanje u eTwinning projekte s projektnim partnerima s kojima smo imali Job shadowing je samo jedan način na koji je eTwinning moguće iskoristiti. Tako će škola u Finskoj prenijeti u eTwinning svoja iskustva ugošćivanja učiteljice koja je tijekom trajanja projekta provela dva tjedna na praćenju nastave i sudjelovanju u svim aktivnostima škole domaćina.

clip_image003[4]Drugi način je pokretanje sobe KA1 u kojoj će svi učitelji sudionici projekta pisati svoja iskustva tijekom pripreme, provođenja i diseminacije svojih projektnih aktivnosti.

Nekoliko mjeseci prije završetka projekta, prenijet ćemo svoja iskustva kroz diseminaciju i objavu nekoliko videa s usavršavanja svakog od sudionika. Koristit ćemo i fotografije te uz različite IKT alate omogućiti budućim sudionicima iz Hrvatske i Europe lakše provođenje svojih projekata.

Kako dobiti još više od samog KA1 projekta i kako spojiti ugodno s korisnim? Kako još pojačati suradnju između škola unutar eTwinninga i dogovoriti suradnju škola za rad u budućim eTwinning projektima a da pritom nema dodatnih troškova?

Opisat ćemo način na koji smo to napravili tijekom provođenja projektne aktivnosti KA1 u kojoj je učitelj engleskog jezika poslan na usavršavanje u području Poduzetništva na Maltu.

Sažetak

clip_image005[4]Sudjelovao sam u usavršavanju u okviru projekta KA1 na temu Poduzetništva na Malti. Sadržaj usavršavanja i sve rezultate opisat ću u drugom članku, s obzirom da je ovdje naglasak na uključivanju eTwinninga u Erasmus+. Ideja spajanja posjete školi i usavršavanja KA1 nastala je iz praktičnog razloga dobivanja 2-u-1 ili više za manje. Kako je usavršavanje trajalo tjedan dana, odlučio sam iskoristiti slobodne sate za posjet školi u blizini. Dakle, paralelno s pohađanjem tečaja, posjetio sam školu u Siġġiewi, Saint Ignatius College Primary School.

Koraci koje smo slijedili pri dogovoru suradnje sa školom bili su:

1) Dobiti potvrdu organizatora tečaja KA1 o točnim terminima usavršavanja

Iako je ideja o posjetu nastala relativno kasno, uspjeli smo zahvaljujući vrlo organiziranim domaćinima usavršavanja, kao i škole koju smo posjetili sve urediti na vrijeme. Dobili smo termine usavršavanja od organizatora, kao i točan raspored zbivanja kroz tjedan. Usavršavanje je trajalo u različitim jutarnjim i popodnevnim terminima, tako da je bilo prostora za organizaciju posjeta nekoj školi.

clip_image007[4]

2) Kontaktirati eTwinning ambasadore iz zemlje u koju putujemo (u ovom slučaju Malta)

Dva tjedna prije polaska na Maltu, kontaktirao sam učiteljicu iz navedene osnovne škole, koja je ujedno i eTwinning ambasador Malte. Kontaktirao sam sve eTwinning ambasadore, ali neki su se ispričali obvezama zbog završnih ispita koji su u vrijeme boravka bili u tijeku.

clip_image009[4]

3) Naći adekvatnu školu i kontaktirati je radi dogovora susreta

Škola Saint Ignatius College Primary School pokazala se dobrim odabirom. Ravnateljica škole Ludina poslala je email ravnatelju škole na Malti kako bi pozvala na suradnju i zamolila za primanje učitelja (i učiteljice) OŠ Ludina u posjetu. U samom pismu navedena je imagei namjera daljnje suradnje, ali su napisana i dosadašnja dobra iskustva u projektima. Ovo je prilika za poziv na suradnju u svim projektima, ne samo eTwinning, kao i poziv za domaćinstvo u KA1 projektima, jer znamo koliko je važno imati pouzdanog partnera u eTwinning projektima.

Precizirajte datum i vrijeme boravka u školi, kao i kratak sadržaj posjeta (razgledavanje škole, predstavljanje projekata, intervju, dogovor o novim projektima)

4) Dogovoriti program tijekom boravka u školi

Nakon dobivanja zelenog svjetla od strane ravnatelja škole na Malti, odlučili smo detaljizirati što konkretno želimo napraviti tijekom sastanka. Kako imate svega nekoliko sati, dobro je imati unaprijed pripremljena pitanja, kako ne biste gubili vrijeme na smišljanje. Isto tako, imali smo sreću što nas je na samom sastanku bilo dvoje iz Hrvatske (učiteljica iz iste škole bila je druga članica tima), tako da su fotografije i video uratci mogli biti snimani u isto vrijeme. Ukoliko niste u mogućnosti snimiti dovoljno fotografija, zamolite domaćina da vam pošalje, kao što su ljubazni domaćini to napravili nama. Isto tako, zamolite domaćina za dozvolu fotografiranja kako bi vas uputio na učenike za koje nemate dozvolu fotografiranja.

U nekoliko navrata dogovarali smo što bismo i u kojem vremenskom okviru htjeli napraviti clip_image013[4]tako da je program bio otprilike ovakav:

  • Dolazak za vrijeme okupljanja učenika (Assembly),
  • Razgledavanje prostora škole i učionica, upoznavanje nekoliko učiteljica
  • Dolazak u četvrti razred (Parrots) – prezentacija eTwinning projekata u kojima su sudjelovali, clip_image015[4]upoznavanje obrazovnog sustava Malte
  • Intervju s učenicima i učiteljicom
  • Završni dogovori o budućoj suradnji

Ukupno trajanje susreta bilo je manje od dva sata, u sklopu kojih smo odradili navedeni program i, vjerujemo, našli pouzdanog partnera za buduće projekte. Bitno je naglasiti da nismo ranije poznavali učiteljicu i nismo imali zajedničke eTwinning projekte do sada, čime se potvrđuje pravilo da su učitelji koji sudjeluju u eTwinning projektima otvoreni, uvijek spremni za suradnju i prihvaćanje kolega iz drugih zemalja.

5) Posjet

Kako smo naveli u rasporedu, dolazak za vrijeme okupljanja učenika bio je pun pogodak. Razredi koje smo vidjeli izvrsno su opremljeni, od tehnologije do praktičnog namještaja i sveg pripadajućeg. Učenici i učiteljice su se pohvalile i bazenom za pouku plivanja kojeg škola ima.

Po dolasku u razred, upoznati smo sa nekim od mnogobrojnih kvalitetnih eTwinning projekata u kojima škola sudjeluje. Isto tako valja naglasiti da su projekte predstavili sami clip_image017[4]učenici i upoznali nas i s detaljima aktivnosti u kojima su sudjelovali. Nekoliko učenika sudjelovalo je u intervjuu koji će biti objavljen na stranicama 10 godina eTwinninga. Po završetku intervjua i samog obilaska škole, nemojte zaboraviti da je dobro ponijeti nekoliko sitnica iz svoje zemlje i škole iz koje dolazite, jer ipak ste u tom trenutku predstavnik ne samo svoje škole, već cijele države.

Iznimno smo zahvalni što je škola na Malti pokazala ovakvo gostoprimstvo i bila iznimno ljubazni domaćin. Nadamo se da ćemo u predstojećim mjesecima, radom na zajedničkim projektima, biti u mogućnosti uzvratiti istom mjerom.

Veliko hvala učiteljici Claudine Chircop, koja je sve organizirala, kao i ravnatelju škole na omogućivanju ovog susreta.