Multikulturalizam

marina_garic

Marina Garić

Sažetak

Slovenci smo se na svojoj zemlji, na kojoj smo već generacijama, uvijek susretali sa doseljenicima i stranim zajednicama iz raznih grupacija iz drugih kulturnih okoliša. Nove su se kulture integrirale u novi okoliš ali su istovremeno i utjecale na našu kulturu.

Odgoj i obrazovanje glavni su čimbenici uspješne integracije djece doseljenika u slovensko društvo. Navedena dva čimbenika najučinkovitije doprinose stvaranju jednakih mogućnosti za uspješan osobni razvoj, uključivanju u radni i društveni život svih ljudi, bez obzira na njihovo porijeklo, spol, uvjerenja ili druge karakteristike.

Slovensko zakonodavstvo poduzelo je određene mjere na području integracije učenika imigranta u školski sustav, ali dosadašnja praksa u našoj školi, I. osnovnoj školi Celje, pokazuje da mjere nisu polučile zadovoljavajuće rezultate. Naime, poduzete mjere nisu u potpunosti provedene u praksi, kako je prethodno bilo i predviđeno. Upravo zbog tog razloga smatram da uspješnu integraciju učenika doseljenika i nesmetano praćenje pedagoškog procesa treba predvidjeti u obliku početnog jezičnog tečaja slovenskog jezika.

Svrha ovog članka je prezentirati i istražiti kako se u I. osnovnoj školi Celje provodi program integracije učenika doseljenika, s kakvim poteškoćama i preprekama se susreći te kako se odvija njihova integracija u odgojno-obrazovni sustav.

Ključne riječi: multikulturalizam, integracija, učenik doseljenik, odgojno-obrazovni sustav

Uvod

Multikulturalizam je pojam kojega možemo razumjeti na više načina. Znači li to možda očuvanje kulture koju doseljenici donose u novu državu? Ili možda znači osiguravanje ravnopravnog položaja doseljenika iz različitih kultura? Ili je to možda pojam koji nas upozorava na heterogenost društva, odnosno o suživotu različitih etničkih skupina (Shiffman, 2005).

U odgojno-obrazovni sustav svake godine uključuje se veliki broj djece doseljenika kojima je slovenski drugi jezik. Posljedica njihovog slabog znanja, odnosno neznanja slovenskog jezika razlog je brojnih poteškoća koje se manifestiraju u težem praćenju nastave, slabijem školskom uspjehu i težem uključivanju u širi socijalni okoliš.

Sama integracija učenika doseljenika u našoj školi predviđena je prvenstveno u obliku pružanja dodatne stručne pomoći učenicima doseljenicima, koja se odvija kao nastava osnova slovenskog jezika, a izvodi je više učitelja. Učenici doseljenici mogu postići uspjeh u odgojno-obrazovnom području pomoću niza različitih čimbenika. Osim učitelja, važnu ulogu u uspješnoj integraciji imaju i vršnjaci, a još važniju i roditelji doseljenika.

Veliki broj doseljenika dolazi iz država bivše Jugoslavije i Kosova, a postupno se oblikuju i druga i treća generacija doseljenika. Glavni zadatak doseljenika je da se što brže prilagode životu u Sloveniji, nauče slovenski jezik i da ga aktivno koriste. Uz sve navedeno, susreću se s brojnim problemima, a mogli bismo istaknuti negativan stav Slovenaca prema imigracijama radnika iz drugih republika, što se nažalost često pokazuje i u školi, kada dolazi do čestih sukoba između pojedinih učenika (Komac, 2007).

Jedno od najvažnijih sredstava socijalizacije djece i rada u školi svakako je usvajanje jezika. Dijete koje ne govori jezik okoline i škole, slabije će komunicirati i teže će se integrirati u okoliš, vjerojatnije će doživjeti nesporazume s vršnjacima, neće se osjećati jednakim, gubit će motivaciju i interes za učenje (Resman, 2003).

Klasifikacija učenika doseljenika

U ovoj godini u našoj školi imamo 504 učenika od kojih 28 učenika u prvom razredu ima status doseljenika. Svakako, potrebno je spomenuti i starije učenike doseljenike koji u manjem opsegu još uvijek pohađaju dodatnu nastavu slovenskog jezika i kojima je omogućen smanjeni broj ocjena i prilagodbi opsegu gradiva. Većina doseljenika dolazi iz bivših republika Jugoslavije, Kine i Kosova. Broj se povećava iz godine u godinu, a prvenstveno se povećao trend doseljavanja djece tijekom školske godine, što im u procesu integracije stvara dodatne probleme.

Naš školski okoliš odnosi se i na ulice i na područja u kojima je velika koncentracija doseljenika – stranaca, koja je neusporedivo veća od koncentracija ostalih okoliša u kojima se nalaze osnovne škole. Baš na tim mjestima tražimo uzorke za godišnji porast broja upisanih učenika doseljenika.

Većina tih učenika dolazi iz različitih kulturnih sredina u kojima su određeni uzorci ponašanja drugačiji i neprihvatljivi u našem okolišu. Zbog toga učenik treba vremena za upoznavanje s karakteristikama klime i kulture u novom okolišu, što postiže aktivnim učenjem slovenskog jezika u školi i izvan nje. Ovi se učenici nalaze u težem položaju jer su poteškoće s prilagodbom još veće i vrlo je teško pratiti nastavu pogotovo usred školske godine.

Integracija u I. OŠ Celje

U svemu tome na prvim linijama su učitelji koji takve učenike moraju uključiti u nastavu, što im opet predstavlja veliki problem jer većina takvih učenika ne poznaje čak ni osnove slovenskog jezika. Temeljem saznanja iz dosadašnje školske prakse, smatram da bi učenici doseljenici, koji se upisuju sredinom školske godine, najprije trebali pohađati tečaj slovenskog jezika kako bi se što prije naučili osnove jezika i jezične komunikacije, a tek nakon tečaja bi trebali pristupili normalnoj školskoj nastavi. Na taj način integracija ili uključivanje u naš školski sustav bilo bi lakše i ugodnije, kako za njih, tako i za pedagoške djelatnike. Dakle, zbog stalnih imigracija i integracije učenika doseljenika, pedagoški se djelatnici svakodnevno suočavaju s brojnim izazovima i hvataju u koštac s različitim kulturnim obrascima. Ipak, moramo naglasiti da njihov angažman uvelike ovisi o pedagoškim djelatnicima ali i o učenicima i roditeljima. Činjenica je da im učitelj ne može pomoći u nastavi i u potpunosti im se posvetiti jer u razredu postoje i drugi učenici kojima je pomoć prijeko potrebna. Nakon dolaska učenika doseljenika, razrednici će za njih kreirati prilagođene individualne programe (IP), koji se u samom procesu edukacije moraju uzimati u obzir. Razrednik učenika i roditelje upoznaje s IP-om koji izvod potpisuju, što znači da su upoznati s njim i da se slažu s napisanim. U pisanje teksta uključeni su i izvođači osnova slovenskog jezika. Na kraju školske godine razrednik i izvođači pišu evaluaciju i IP u papirnom obliku, i zajedno s ostalom dokumentacijom dokumentaciju šalju rukovodstvu škole. Na početku sljedeće školske godine IP se obnavlja za istog učenika; po isteku razdoblja od dvije godine od upisa učenika, nakon prekida izvođenja IP programa slijedi ponovna evaluacija. Praksa u školi pokazuje da neki učenici doseljenici dobro koriste status i prilagodbe koje im se nude u razdoblju od dvije godine, što im bitno olakšava učenje slovenskog jezika jer više ne postoje velike poteškoće s uspješnim razumijevanjem jezika.

Zaključak

Višejezičnost i interkulturalnost trebaju potaknuti sve učenike na upoznavanje i istraživanje vlastite kulture i jezika, kao i na upoznavanje i bolje razumijevanje drugih kultura i jezika. Kao što smo već spomenuli, u svakom razredu postoji učenik doseljenik za kojega je potrebno imati drugačiji pristup i način rada. S vidika savjetodavne službe svakako moram istaknuti da se savjetodavni djelatnici kao i učitelji zalažemo za što veću integraciju doseljenika u novu školu i za brže usvajanje slovenskog jezika. Na žalost nije dovoljan samo interes od strane učitelja i školske savjetodavne službe jer ključnu ulogu u bržoj integraciji i učenju jezika igraju i roditelji. Svakako mislim da bi prije uključivanja doseljenika u redoviti osnovnoškolski obrazovni program, najprije morali biti uključeni u kakav program odn. tečaj učenja slovenskog jezika. U većini slučajeva, nakon preseljenja u Sloveniju, djeca odmah započinju pohađati osnovnu školu bez potrebnih znanja o osnovama slovenskog jezika. Nažalost, učiteljima se zbog toga teško fokusirati na usvajanja onih osnovnih znanja, a još gore, većina ih dolazi u školu s neznanjem i nepoznavanjem osnovnih računskih operacija, što ukazuje na slabost i neorganiziranost školskog sustava njihove matične države te na nezainteresiranost roditelja. Obzirom na to da ih sve više dolazi u našu školu, a ista je situacija i u ostalim osnovnim školama, smatram da treba hitno uvesti mjere za organiziranje tečajeva za doseljenike koje bi trebali pohađati sve dok ne usvoje osnovne pojmove i jezične vještine potrebne za uspostavu komunikacije s nastavnicima i drugim učenicima.

Literatura:

  1. Komac, M. (ur.) (2007). Priseljenci: študije o priseljevanju in vključevanju v slovensko družbo. Ljubljana: Inštitut za narodnostna vprašanja.
  2. Resman, M. (2003). Interkulturna vzgoja in svetovanje. Sodobna pedagogika, 54(1), 60–79.
  3. Shiffman, D. (2005). Korenine multikulturalizma. Delo Louisa Adamiča. Založba ZRC. Inštitut za slovensko izseljenstvo in migracije, Ljubljana.

Društvene igre na početku školovanja

mojca_kravcar

Mojca Kravcar

Sažetak

Društvene igre vrlo su važne na početku školovanja za razvoj intelektualne, socijalne i emocionalne strane učenikove osobnosti. Pomoću njih učenici razvijaju suradnju i solidarnost prema drugima. Pomažu im u međusobnom upoznavanju, razvijanju pozitivnih međuljudskih odnosa, a time i znatno doprinose povoljnijoj društvenoj klimi u razredu. Suzdržaniji, introvertirani učenici, koji se inače teško uključuju u grupu, kroz igru se opuštaju i lakše razvijaju kontakte sa ostalima. Društvene igre mogu se upotrijebiti u svim fazama procesa učenja: za motivaciju, stjecanje znanja, učvršćivanje gradiva i za opuštanje.

Ključne riječi: društvene igre, međusobni odnosi, sudjelovanje, integracija, učenje.

Uvod

Kroz igru učenici uče, upoznaju svijet i prijatelje, opuštaju se, jačaju socijalne vještine. Na ovaj način izgrađuju pozitivnu sliku o sebi na zabavan, povezujući i koristan način. Korištenje društvenih igara u školi također utječe na bolje međusobne odnose, čime se učenici osjećaju bolje u razredu. Također ima utjecaj na život u odrasloj dobi, jer će im olakšati integraciju u društvo i bolje funkcioniranje u njemu. Na početku igre neka ne traju predugo. Mlađi učenici imaju kratkotrajnu koncentraciju i manje strpljenja, a kasnije neka se produžuje trajanje igara. Svaka igra ima upute i pravila kojih se učenici moraju pridržavati. Kroz igru učitelj upoznaje učenike na različite načine i vidi kako reagiraju u grupi. Ako primijeti da je netko odgurnut, pokušava ga, uz pomoć ovih igrica, bolje uključiti u društvo. Društvene igre se najčešće izvode u krugu. Tako su svi učenici u izravnom kontaktu, imaju osjećaj pripadnosti grupi i jednakosti.

Glavni dio

Društvene igre od iznimne su važnosti za razvoj intelektualne, društvene i emocionalne strane osobnosti učenika, pogotovu na početku njihovog školskog obrazovanja. Naime, učenici su se prisiljeni suočiti s novom, nepoznatom okolinom, nepoznatim učiteljima i učiteljicama te školskim sustavom, što je poprilično drugačiji od vrtića.

Cilj predstojećeg članka je da vas upoznam sa nekima od društvenih igara koje često koristim u svom radu s učenicima. Biram ih prema trenutačnim ciljevima koje želim postići i krajnjem cilju što je uvijek nepromjenljiv, a to je pomoći učenicima u savladavanju spomenutih izazova.

Igre na početku školske godine

Cilj igara je da olakšaju međusobno upoznavanje učenika i njihovo pamćenje imena drugih učenika u razredu. Kako bi to postigla, biram igre u kojima se pojedinci predstavljaju imenom. Učenici kroz igru gube suzdržanost i strah od javnog nastupa.

Primjeri igara:

Zeleni krokodil
Učenici sjede ili stoje u krugu. Igru počinjem s riječima: „Moje ime je_____, s moje lijeve strane sjedi_____, a s moje desne sjedi zeleni krokodil.“ Učenik s desne strane odgovara: »Ja nisam zeleni krokodil. Moje ime je ______, s moje lijeve strane sjedi____(ponovi ime učenika s lijeve strane), a s moje je desne strane zeleni krokodil.“

NAPOMENA: Igra završava kada svi učenici kažu svoje ime.

Stolica s moje desne strane prazna je
Svaki od učenika sjedi na svojoj stolici u krugu. Jedna je stolica prazna. Učenik koji sa svoje desne strane ima praznu stolicu kaže: »Stolica na mojoj desnoj je prazna, želim da tu sjedne…« (prozove ime nekoga iz razreda).

NAPOMENA: Igra traje toliko dugo, dok god se učenicima čini zabavna. Učenici moraju uvijek koristiti riječ »želim«.

Igre za komunikaciju i oblikovanje skupine

Učenici kretanjem na zabavan način uče primjerenu verbalnu i neverbalnu komunikaciju.

Primjeri igara:

Molekule
Učenici se uz glazbu slobodno kreću po prostoru. Kada viknem neki broj, primjerice četiri, učenici se moraju udružiti u grupe (molekule) po četiri. Onaj koji ostane sam mora napraviti neku zabavnu vježbu te nakon toga viknuti sljedeći broj.

NAPOMENA: Druge moguće izvedbe: učenici mogu skakati ili puzati po prostoru. Igra traje od 3 do 5 minuta.

Košara voća
Učenici stavljaju stolice u krug te nakon toga na njih sjedaju. Podijelim ih u grupe: grupa jabuka, kruška, banana … Stojim u sredini kruga. Kada kažem, primjerice: »Banane-jabuka«, učenici tih grupa moraju zamijeniti mjesta. Ako viknem: »Košara je pala!«, tada svi učenici moraju zamijeniti stolice. Učenik koji ostane bez stolice, nastavlja s prozivanjem.

NAPOMENA: Grupe se mogu nazivati po povrću, stvarima…

Igre za pažljivo slušanje i brzo reagiranje

Učenici razvijaju pažljivo slušanje, slušanje uputa i brzo reagiranje.

Primjeri igara:

Pismo imam za one….
U krugu je jedna stolicu manje od ukupnog broja učenika u razredu. Učenici moraju, kada čuju dogovorenu riječ, pokušati sjesti na jednu od stolica. Onaj koji ostane bez stolice onda kaže, primjerice: „Pismo imam za sve one koji imaju crvenu majicu!“ Svi s crvenom majicom moraju zamijeniti stolice, a osoba u sredini mora iskoristiti priliku te sjesti na jednu od oslobođenih stolicu. Onaj koji ostane bez stolice, opet »donosi novu poštu« s nekom drugom porukom.

NAPOMENA: Na kraju igre možemo obaviti razgovor o tome koje su nam stvari zajedničke, a u kojima se razlikujemo.

Štap koji govori
Onaj koji ima u rukama štap koji govori, ima posebnu moć govora. Međutim, posebna moć sviju ostalih je da ga slušaju. Učenici si u krug međusobno dodaju štap. Tko ne želi govoriti, daje štap sljedećem. Svatko treba ispričati što mu se dogodilo prethodni dan, nešto zanimljivo što su radili kod kuće ili nešto zabavno.

NAPOMENA: Umjesto štapa mogu se koristiti i lutka, lopta ili neki drugi predmet.

A ja jesam…
Učenici sjede u krugu. Odabrani učenik započinje igru izjavom u kojoj koristi negaciju te baca zavezani rupčić odabranom učeniku. Drugi učenik mora uhvatiti rupčić i odgovoriti: „A ja jesam!“ I nastaviti igru ​​na isti način.

Primjer: „Danas nisam dobrog raspoloženja.“ „A ja jesam!“

NAPOMENE: Početna izjava može biti i obrnuta tako da drugi učenik mora koristiti negaciju, primjerice: „Danas sam loše spavao“, a drugi odgovora: „A ja nisam“.

Igre za razvijanje prijateljstva i dobrih odnosa

Pomažu u rješavanju sukoba i neugodnih situacija, jačaju prijateljstva i osjećaj odgovornosti te sigurnosti, poboljšavaju spremnost za pomoć drugima.

Primjeri igara:

Ljudske prepreke
Učenici su u početku podijeljeni u dvije veće grupe. Jedna grupa dijeli se u parove ili trojke te formira žive prepreke. Druga polovica učenika dijeli se u parove. Jedan od učenika u paru ima zavezane oči trakom ili maramicom, a drugi ga pomoću glasa mora voditi preko prepreka. Onda mijenjaju uloge.

NAPOMENA: Razgovaramo o tome koliko je važno pomagati jedni drugima i osjećati se sigurnima u tome, a uz to razvijamo osjećaj odgovornosti prema sebi i drugima.

Nevidljivi prijatelji
Učenici najprije naprave krug. Zatim zatamnimo sobu i puštamo tihu glazbu. Svatko bira nekoga koga će „nevidljivo“ pratiti. Svi se polako kreću po prostoru. Kada glazba prestane, svatko skače prema onome koga je odabrao i hvata ga za ramena. Ovom vježbom učenici spontano pronalaze nove prijatelje.

NAPOMENA: Kada priđu prijatelju, mogu mu poželjeti ugodan dan, potapšati ga po glavi …

Igre za opuštanje

Učenici se opuštaju, jedni prema drugima se ponašaju brižno i umiljato.
Primjeri igara:

Metenje
Učenici su podijeljeni u parove. Jedan iz para leži na trbuhu, a drugi kleči pored njega. Učenik koji kleči rubom dlanova klizi po tijelu onoga koji leži kao da skuplja mrvice na stolu. Kada presudi da je već pomeo sve mrvice, podiže ih objeručke te ustaje i odnosi ih u kantu za smeće gdje ih istrese. Zatim mijenjaju uloge.

NAPOMENA: Na ovaj način mogu “počistiti” loše raspoloženje, ljutnju, glasnoću …

Ogledalo
Učenici se podijele u parove nakon čega se moraju okrenuti jedan prema drugome. Jedan pokazuje različite pokrete i mijenja izraze lica (mogu biti i smiješni), a drugi ga pokušava imitirati što je točnije moguće. Nakon određenog vremena, mijenjaju uloge. Pri tom je važno da to naprave u potpunoj tišini.

NAPOMENA: Pokreti mogu biti i ritmički uzorci.

Igre promatranja

Svrha ovih igara je u tome da učenici pažljivo promatraju zbivanje i uočavaju promjene koje se dešavaju. Učenici promatraju i sebe i druge.

Primjeri igara:

Što se promijenilo
Učenici su podijeljeni u dvije grupe koje su poredane na način da su okrenute jedna prema drugoj. Svaki učenik ima samo jednu minutu za pažljivo promatranje onoga koji stoji nasuprot njega. Nakon toga, oba se reda moraju okrenuti tako da se ne vide i da si pokazuju leđa. Za vrijeme dok su okrenuti jedan od drugoga, moraju promijeniti nešto na sebi. Zatim se ponovno okreću jedni prema drugima i pokušavaju ustanoviti u čemu se promijenio onaj koji im stoji nasuprot.

NAPOMENA: Kasnije im možemo dati uputa neka promijene dvije ili tri stvari.

Detektiv
Učenici naprave krug. Učenik volonter je detektiv koji mora na početku igre izići iz učionice. Za vrijeme njegove odsutnosti zajedno biramo učenika koji će voditi igru. Vođa igre mora nakon povratka detektiva izvoditi nasumične pokrete, a druga ga djeca moraju tajno promatrati i imitirati. Cilj igre je da detektiv pokuša ustanoviti tko u stvari vodi igru. Kada detektiv otkrije vođu igre, onda bira svog nasljednika.

NAPOMENA: Igra traje najviše pet minuta.

Zaključak

Učenici vole sudjelovati u društvenim igrama. Preporučeno je svakodnevno uključivanje društvenih igara u nastavu u različitim fazama učenja. Društvene igre doprinose boljem usvajanju znanja, većoj motivaciji i boljoj socijalizaciji. Odlično su rješenje za učenje i rješavanje sukoba u učionici. Izvrstan su dodatak nastavi i to osobito na početku školske godine jer je koncentracija učenika u tom razvojnom razdoblju još relativno kratka.

Literatura

  1. Lamovec, T. (1993). Spretnosti v medosebnih odnosih. Ljubljana: Center za psihodiagnostična sredstva.
  2. McGrath, H. in Francey, S. (1996). Prijazni učenci, prijazni razredi. Učenje socialnih veščin in samozaupanja v razredu. Ljubljana: DZS.
  3. Virk Rode, J. in Belak Ožbolt, J. (1990). Razred kot socialna skupina in socialne igre. Ljubljana. Zavod republike Slovenija za šolstvo.
  4. https://igramose.blogspot.com/p/socialne-igre.html (2020).

Integrirani tjedan posvećen Vukovaru

– 2. dio

ivaG_kresimirS

Iva Grubišić i Krešimir Škuljević

Sažetak

Članak opisuje aktivnosti učenika razredne i predmetne nastave Osnovne škole Vladimir Nazor u Slavonskom Brodu u provođenju integriranog tjedna na temu Vukovara. Aktivnosti se odnose na tehnološki dio, tj. četvrti i peti dan aktivnosti gdje dominira umjetna inteligencija u obliku AutoDraw programa.

Ključne riječi: integracija, međupredmetne teme, Škola za život, umjetna inteligencija, Vukovar.

Uvod

Svrha integriranog tjedna je primijeniti postojeće metodičke osnove s novim postavkama Škole za život. Ideja je bila da se sjećamo na pozitivan način uz korištenje, prvenstveno, međupredmetnih tema Održivog razvoja, Osobnog i socijalnog razvoja i Učiti kako učiti. Središnji dio ovog dijela aktivnosti obilježavanja Vukovara kod učenika predstavljao je program AutoDraw. On služi za pretvaranje skica i jednostavnih crteža u prava mala umjetnička djela (Humphires, 2017). Njegovi tvorci govore da radi na svakom sučelju prilikom online aktivnosti. Tehnološki lider Google je izradio ovaj program kako bi aktivnosti digitalnog crtanja pretvorio u rad vrijedan pozornosti. Jednostavno govoreći, ukoliko naslikamo jednostavnu životinju, primjerice, kravu, ponude nam se pri vrhu zaslona predlošci sličnih životinja (od medvjeda do mačaka). Na kraju aktivnost sadržaj se može trajno spremiti u obliku slike (Burgess, 2017). Program je u uporabi od 2016. godine. Razlog njegove brze svjetske popularnosti je u besplatnoj verziji, jednostavnosti uporabe i višestrukom načinu izražavanja u predmetnoj nastavi poput hrvatskog jezika, povijesti, likovne kulture, glazbene kulture, geografije, tehničke kulture i naravno informatike (Schoenbart, 2017).

4. dan, 12. studenoga 2020.

AKTIVNOST: dizajniranje patika Startasica i vojničkih čizama Zengi, program umjetne inteligencije AutoDraw.

SUDINICI: učenik Branimir (7. razred) i učenici razredne nastave (produženi boravak)

Ova je aktivnost započela jednostavnom uporabom programa Paint, a neposredno nakon toga nastavnik je zamolio učenika da istu aktivnost napravi u programu AutoDraw. Učenik je bio iznenađen s razlikom jer se za njegov predložak crteža popularnih Startasice i Zengi pri vrhu programa AutoDraw pojavio niz prijedloga. Učeničkim odabirom izabran je jedan koji je iskorišten za idSlika 14. Rad učenika Branimira u programu AutoDraw i učenički radovI (produženi boravak)uću aktivnost izvedenu s učenicima produženoga boravka. Učenici produženoga boravka dobili su gotov predložak Startasica odnosno Zengi nastalih na temelju predhodne aktivnosti. Flomasterima i drvenim bojicama učenici su oslikali vlastite primjerke popularnih cipela vukovarske tvornice Borovo. Na temelju dvadeset i jednoga para primjerka napravljena je mala modna izložba.Slika 15. Dizajniranje Startasica i Zengi (produženi boravak)

Slika 14. Rad učenika Branimira u programu AutoDraw i učenički radovi (produženi boravak)

Slika 15. Dizajniranje Startasica i Zengi (produženi boravak)

5. dan, 13. studenoga 2020.

AKTIVNOST: WordArt Creator

SUDIONICI: predmetna nastava i učenik Samuel (razredna nastava)

Zadnji dan našega integriranoga tjedna proveden je u prikupljanju dojmova kroz uporabu jednostavnoga programa WordArt Creator. Učenici su izabrali izraze koji su im bili upečatljivi za pojedine aktivnosti i sadržaje učenja koje su usvajali tijekom tih aktivnosti. Učenici su birali font, boju i konačan izgled sažetih izraza. Radom u paru učenici su prilikom rada u navedenom programu primjenjivali međupredmetnu temu Slika 16. Učenik Samuel radi u programu WordArt CreatorOsobni i socijalni razvoj preko upravljanja svojim emocijama. S druge strane učili su se strpljivošću preko empatije i prihvaćanja različitosti. Nastavnik ih je vremenski ograničavao zbog čega su pokazivali sposobnost za timski rad, ali i želju za profesionalnim razvojem jer su brzo usvajali nova programska sučelja. Motivacija rada u novom programu uspješno ih je suočavala sa stresoSlika 17. Primjer rada učenika Samuela u programu WordArt Creatorm.

Slika 16. Učenik Samuel radi u programu WordArt Creator 

     Slika 17. Primjer rada učenika Samuela u programu WordArt Creator

AKTIVNOST: postavljanje izložbe i dodjela diploma

SUDIONICI: učenici razredne nastave (produženi boravak) i učenici predmetne nastave, učiteljica Iva i nastavnik Krešimir

Glavnu temu izložbenog paviljona predstavlja zbir učeničkih radova vodotornja upotpunjen stihovima Siniše Glavaševića, Priča o gradu. Iz podnožja vodotornja kreću se golubice mira koje obuhvaćaju naslov naše izložbe – VUKOVAR.

Uslijedili su rezultati rada krenuvši od kratke povijesti ratovanja Vukovara, pano s činkvinama, logotipima i WordArt kreacijama. Izložba popularnih Startasica i Zengi uokvirila je izložbu s druge strane paviljona.

Učenicima su nakon postavljanja izložbe dodijeljene diplome za uspješno sudjelovanje u provedbi integriranoga tjedna na temu Vukovara.

Na sljedećoj poveznici nalazi se videozapis koji je pratio rad naših učenika.

Škuljević, Grubišić (2020). Integrirani tjedan VUKOVAR 2020 https://youtu.be/9F8xj5Rurfg

Slika 18. Izložba radovaSlika 19. Izložba radova
Slika 18. Izložba radova           Slika 19. Izložba radova

Slika 20. Sudionici integriranoga tjedna posvećenoga VukovaruSlika 21. Primjer diplome za uspješno sudjelovanje i učenica Tea
Slika 20. Sudionici integriranoga tjedna   Slika 21. Primjer diplome za uspješno sudjelovanje i učenica Tea

Samovrednovanje

Tijekom 16. i 17. studenoga s učenicima smo proveli anonimnu anketu kojom su ocijenili rad tijekom provedbe integriranoga tjedna. Učenicima razredne nastave posebno su objašnjenja pitanja s obzirom na to da je dio njih tek prvi razred i nisu usvojili čitalačke sposobnosti. S rezultatima samovrednovanja ostali smo ugodno iznenađeni. Većina se učenika izjasnila kako je za rad imala dovoljno vremena, kako je uz pomoć drugog učenika lakše došla do odgovora/rješenja te kako je ovim načinom lakše usvojila znanja vezana uz temu integriranoga tjedna. Također, iz rezultata je vidljivo i to kako učenici podjednako vole raditi rukama (kreativno stvaralaštvo) i intelektualno (IKT strategije učenja) dajući ipak manju prednost radu rukama, odnosno kreativnom stvaralaštvu. Većina se složila kako su uvjeti rada bili izvrsni te da bi voljeli više ovakvih aktivnosti tijekom školske godine. Na nama nastavnicima je, dakle, da im to s radošću i omogućimo.

Slika 22. Rezultati samovrednovanja 1Slika 22. Rezultati samovrednovanja

Zaključak

Navedene aktivnosti potvrđuju tehnološki napredak koji se na jednostavan način može ugraditi u više predmeta i uzrasta osnovne škole. Tema Vukovara povezuje dvije suprotnosti, a to su povijest i tehnologija, ali u obliku samoodrživog razvoja. Vukovar je u tom vremenu povezao stanovnike više od ostalih događaja, što potvrđuje danas dostupna ostavština. Tehnološki predznak i sinergija djelovanja u svim predmetima obilježava Školu za život. Njegovanjem tih tema i svjetonazora stvaraju se preduvjeti za ravnomjeran razvoj zajednice u kojoj djelujemo kao i društva u kojem sudjelujemo.

Iskustvo nam govori da je bogatstvo sadržaja omogućilo demonstraciju inteligencije i otvorenosti učenika koji su sami stvorili sadržaj, a nastavnici, uz dopuštenje i potporu ravnateljice Nataše Stanković ga prilagodili na prethodno definiram postavkama stručne literature.

Literatura

  1. Humphries, M. (2017, April 12) Google AutoDraw Turns Doodles into Art, connected 16.1.2021. https://www.pcmag.com/news/google-autodraw-turns-doodles-into-art
  2. Burgess, M. (2017, April 12) Draw like a pro! Google¨s AI transforms your awful line drawings into works of art, connected , 16. 1. 2012. https://www.wired.co.uk/article/google-autodraw-machine-learning
  3. Schoenbart, A, (2017, April 21) Google¨s AutoDraw: Creation Made Easier, connected 16. 1.2021. https://www.techlearning.com/tl-advisor-blog/11907
  4. Krešimir Škuljević, Iva Grubišić (2020, studeni 13). Integrirani tjedan VUKOVAR 2020 [Video]. YouTube. https://youtu.be/9F8xj5Rurfg

Integrirani tjedan posvećen Vukovaru

– 1. dio

ivaG_kresimirS

Iva Grubišić i Krešimir Škuljević

Sažetak

U članku ćemo opisati kako smo s učenicima razredne i predmetne nastave Osnovne škole Vladimir Nazor u Slavonskome Brodu proveli integrirani tjedan na temu Vukovara. U aktivnostima je opisan sadržaj, način i metode rada te ostvareni ishodi međupredmetnih tema. Ovim je integriranim tjednom sjećanje na žrtvu grada Vukovara zadržano, ali na suvremen i moderan način uz aktivno sudjelovanje svih učenika.

Ključne riječi: integracija, međupredmetne teme, Škola za život, umjetna inteligencija, Vukovar.

Uvod

Integracijom u nastavi povezujemo i ostvarujemo zajedničko u različitim odgojno-obrazovnim područjima. Povezivanjem tih zasebnih dijelova u skladnu cjelinu daje se učenicima mogućnost da jednu temu obrade kroz više različitih predmeta te se istodobno izraze u više područja: usmenome, pismenome, glazbenome i likovnome. Na taj se način, prema Salopek, pridonosi cjelovitome i prirodnome načinu rada, a svrha je integracije stjecanje, širenje i produbljivanje cjelovitog pogleda na znanost, umjetnost ili uopće na svijet (Salopek, 2012.). Svrha je ovoga integriranoga tjedna bila upotreba suvremenoga pristupa u radu temeljenoga na Školi za život. Korištene su sve međupredmetne teme: Učiti kako učiti, Održivi razvoj, Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije, Poduzetništvo te Zdravlje. Integrirani tjedan posvećen Vukovaru provodio se u Osnovnoj školi Vladimir Nazor u Slavonskome Brodu u razdoblju od 9. do 13. studenoga 2020. Nakon toga je uslijedilo razdoblje vrednovanja aktivnosti (16. i 17. studenoga). Ukupno je sudjelovalo trideset troje učenika pod vodstvom Ive Grubišić, učiteljice razredne nastave i Krešimira Škuljevića, nastavnika povijesti. U rad su bili uključeni učenici produženoga boravka (prvi, dva druga i treći razred – dvadeset jedan učenik) i predmetne nastave (dva peta, dva šesta i dva sedma razreda – dvanaest učenika). Sve su aktivnosti predviđene ovim integriranim tjednom učenici odradili usporedno s obvezama redovne nastave. Nastavni predmeti koji su se integrirali bili su Likovna kultura, Hrvatski jezik, Informatika te Povijest. Tijekom tjedna izmjenjivali su se različiti socijalni oblici rada (frontalni, individualni, rad u paru te rad u skupini) kao i različite metode rada (metoda usmenog izlaganja, razgovora, čitanja, pisanja, demonstracije, crtanja i praktičnoga rada). U nastavku rada pobliže ćemo opisati svaku od provedenih aktivnosti koje su okvirno trajale osamdeset minuta, odnosno dva školska sata.

Tijek aktivnosti integriranoga tjedna

1. dan, 9. studenoga 2020.

AKTIVNOST: izrada vodotornja salvetnom tehnikom

SUDIONICI: učenici razredne nastave (produženi boravak) i učenici predmetne nastave

U uvodnome dijelu provedbe ove aktivnosti učenicima su prikazane fotografije vukovarskoga vodotornja. Učenici su komentirali njegov izgled, simboliku i značaj za tijek same bitke te moralnu snagu branitelja grada Vukovara. Ponovno otvorenje vukovarskoga vodotornja u listopadu ove godine potaknula je ideju da učenici sudjeluju u obnovi, odnosno dizajniranju vlastitoga vodotornja pomoću salveta u boji. Naglasak je bio stavljen na novi pogled na vodotoranj, odnosno na dječji pogled na taj važni simbol Vukovara. Individualno je ostvareno dvadeset pet radova čime su stvoreni preduvjeti za zajedničko postavljanje izložbe. Radovi su složeni u obliku jednog velikog vodotornja.

Slika 1. Izrada vodotornja (produženi boravak)Slika 2. Izrada vodotornja (predmetna nastava)
Slika 1. Izrada vodotornja (PB)     Slika 2. Izrada vodotornja (PN)

2. dan, 10. studenoga 2020.

AKTIVNOST: pisanje činkvine
SUDIONICI: učenici razredne nastave (produženi boravak) i učenici predmetne nastave

Ova se aktivnost provela u obliku rada u paru (predmetna nastava) te grupnoga rada (razredna nastava). Učenici su dobili upute što je to činkvina te kako ju napisati. Također, na uputama se nalazio i primjer ranije napisane činkvine kako bi učenici lakše shvatili što se od njih traži. Tom prigodom učenici su pokazali znanje gramatike hrvatskoga jezika (odabir odgovarajuće vrste riječi u pojedinome stihu) te ostvarili višestruke ishode kurikuluma za nastavni predmet Hrvatski jezik (OŠ HJ A.2.4., A.3.4., B.5.4, B.6.4, B.7.4.)

Slika 3. Pisanje činkvine (predmetna nastava)Slika 4. Pisanje činkvine (produženi boravak)
Slika 3. Pisanje činkvine (PN)           Slika 4. Pisanje činkvine (PB)
Slika 5. Pisanje činkvine (predmetna nastava)Slika 6. Primjeri učeničkih činkvina
Slika 5. Pisanje činkvine (PN)   Slika 6. Primjeri učeničkih činkvina

AKTIVNOST: istraživački rad – mali novinari
SUDIONICI: učenici predmetne nastave

Druga se aktivnost drugoga dana integriranoga tjedna odnosila na istraživački rad učenika predmetne nastave. Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije bila je primjenjivana na svim razinama: istraživanje i kritičko vrednovanje, komunikacija i suradnja s ostalima u digitalnom okružju, inovativnost u digitalnom okružju te odgovorna uporaba IKT-a. Održivi razvoj bio je primjenjiv na temelju posljedica ljudskih aktivnosti. Tako se kod učenika razvijala solidarnost čime je skrenuta pozornost na dobrobit, djelovanje i povezanost. To su bila tri najvažnija odgojno-obrazovna očekivanja. Poduzetnički način promišljanja bio je u matematičkom pristupanju problemu. Postavljeni su ciljevi, vrijeme i jedinstveni obrazac rješavanja. Svi su radovi bili potpisani i proslijeđeni nastavniku na uređivanje. Korištena je ista prezentacijska komunikacijska podloga (Office 365; PowerPoint). Radom u paru učenici su istražili teme vezane uz povijest ratovanja u Vukovaru između kolovoza i studenSlika 7. Mali novinari (predmetna nastava)oga 1991. godine. Istražene teme bile su: Trpinjska cesta, vodotoranj, kukuruzni put, vukovarska bolnica, Siniša Glavašević, vukovarsko groblje, Blago Zadro te pokolj na Ovčari. Svaki od istraženih područja izražen je prilikom izložbe u odjeljak koji se zove Kratka povijest ratovanja u Vukovaru 1991.

Slika 7. Mali novinari (predmetna nastava)

Slika 8. Mali novinari (predmetna nastava)Slika 8. Mali novinari (predmetna nastava)

3. dan, 11. studenoga 2020.

AKTIVNOST: izrada golubica mira salvetnom tehnikom
SUDIONICI: učenici razredne nastave (produženi boravak) i učenici predmetne nastave

Obilježavanje dvadeset devete godišnjice stradanja Vukovara, koji se prvi put 18. studenoga 2020. obilježava kao državni praznik Dan sjećanja na žrtve domovinskoga Slika 9. Izrada golubica mira (produženi boravak)rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje nametnulo je golubicu mira kao naš sljedeći likovni motiv. Dvadeset devet učenika, u spomen na proteklih dvadeset devet godina, izradilo je dvadeset devet golubica mira salvetnom tehnikom. Učenicima su bili dani predlošci golubice koju su zatim ispunili komadićima salvete bijele boje. Također, s učenicima smo pričali o simbolici bijele golubice kroz povijest.

Slika 9. Izrada golubica mira (produženi boravak)

Slika 10. Izrada golubica mira (predmetna nastava)Slika 11. Izrada golubica mira (produženi boravak)
Slika 10. Izrada golubica mira (PN)     Slika 11. Izrada golubica mira (PB)

AKTIVNOST: jednostavni programi umjetne inteligencije: TURBOLOGO
SUDIONICI: učenici razredne nastave (produženi boravak) i učenici predmetne nastave

Učenici su uporabom TURBOLOGA sudjelovali u kreiranju nastavnoga sadržaja izradom logotipa. U izradi logotipa bile su im ponuđene tri opcije: slogan, simbol i boja. Mogli su postaviti pet simbola te odabrati tri boje, a zanimljivost je u tome što su samostalno trebali osmisliti slogan koji odgovara temi integriranoga tjedna. Rezultati rada spremljeni su u digitalnom obliku te autorizirani. Vrednovanje ove aktivnosti kroz učenje napravljeno je kroz izradu QR barkoda. Na QR barkodu nalazila se poveznica (Forms) koja je omogućila glasanje i odabir najzanimljivijeg logotipa. Aktivnost je bila vremenski ograničena te su u njoj sudjelovali samo učenici OŠ Vladimir Nazor. Međupredmetna tema Učiti kako učiti ovim je putem ostvarena tako što su učenici koristili različite strategije učenja i upravljanja informacijama. Na individualnoj razini pokazali su vlastito kritičko razmišljanje i kreativno pristupili rješavanju problema. Drugi su postavili ciljeve preko definiranja simbola (ikona) čime se mogao pratiti proces samovrednovanja. Neki učenici više su vremena potrošili na odabir boja, a neki na odabir simbola što nam je definiralo njihov motiv za učenje.

Slika 12. TURBOLOGO - predmetna nastavaSlika 13. TURBOLOGO - produženi boravak
Slika 12. TURBOLOGO (PB)                Slika 13. TURBOLOGO (PN)

Zaključak

Sadržaj i opis aktivnosti potvrđuju da je prvi put u Osnovnoj školi Vladimir Nazor provedena aktivnost Škole za život u obliku integriranoga tjedna. Po svome je opsegu i sadržaju bila najsveobuhvatnija i najcjelovitija do sada. Uključivala je nastavne predmete Hrvatski jezik, Likovnu kulturu, Informatiku te Povijest. U radu su bile vidljive sve međupredmetne teme te su bili ostvareni višestruki ishodi kurikuluma za navedene nastavne predmete. Na neke od njih smo posebno upozorili. Ono što ovu aktivnost, odnosno provedbu integriranoga tjedna, čini posebno zanimljivom i na što smo kao nastavnici posebno ponosni, činjenica je kako su u njoj sudjelovali učenici različitih uzrasta – učenici razredne nastave (produženi boravak) te učenici predmetne nastave. Ipak, ono na što smo najponosniji jest činjenica da smo uspjeli zadržati sjećanje na žrtvu grada heroja, grada Vukovara, u očima novih generacija uključivši ih u proces učenja.

Literatura

  1. Balaž, Z., Meštrović, K. (2014). Učenje i poučavanje iz umjetne inteligencije. Polytehnic and design, 2/1, 9-14.
  2. Putica. M., (2018). Umjetna inteligencija: dvojbe suvremenoga razvoja. Hum, Vol. 13, No. 20., 198-214.
  3. Salopek. A., (2012). Korelacija i integracija u razrednoj nastavi. Školska knjiga. Zagreb.
  4. Ministarstvo znanosti i obrazovanja, (2019). Kurikulum međupredmetne teme Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_150.html
  5. Ministarstvo znanosti i obrazovanja, (2019). Kurikulum međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_153.html
  6. Ministarstvo znanosti i obrazovanja, (2019). Kurikulum međupredmetne teme Učiti kako učiti https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_154.html
  7. Ministarstvo znanosti i obrazovanja, (2019). Kurikulum međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_10_217.html
  8. Ministarstvo znanosti i obrazovanja, (2019). Kurikulum međupredmetne teme Zdravlje https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_10_212.html
  9. Ministarstvo znanosti i obrazovanja, (2019). Kurikulum međupredmetne teme Poduzetništvo https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_157.html
  10. Ministarstvo znanosti i obrazovanja, (2019). Kurikulum međupredmetne teme Održivi razvoj https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_152.html

Timski rad učitelj – specijalni i rehabilitacijski pedagog

tina_ceh

Tina Čeh

Sažetak

Današnje vrijeme zahtijeva razvijene vještine suradnje, prilagodbe, učenja od drugih na svim područjima rada. Također u školstvu. Integrirano je sve više djece s posebnim potrebama, što diktira uključivanje različitih stručnjaka, formiranje zajedničkih ciljeva u korist sve djece, a ne samo djece s posebnim potrebama. Za program odgojno-obrazovnog procesa djece s posebnim potrebama, ovisno o potrebama svakog djeteta, formiraju se timovi u koje su uključeni specijalni i rehabilitacijski pedagog, učitelj, savjetodavna služba, psiholog i socijalni pedagog.

Ključne riječi: timski rad, tim, specijalni i rehabilitacijski pedagog (SRP), dijete s posebnim potrebama (dijete s PP), učitelj, integracija, planiranje odgojno-obrazovnog rada

Timski rad u školi – zašto?

U školi postoje različite radne skupine koje organiziramo kako bismo ispunili zadatke koji zahtijevaju suradnju s nekoliko stručnjaka na različitim područjima obrazovnog procesa.

Timski rad je oblik aktivnosti koji provodi tim stručnjaka na takav način da je osnova za sudjelovanje izravna podjela poslova među jednakopravnim stručnjacima, a ne položaj pojedinca u formalnoj hijerarhiji. (Pedagoška enciklopedija 1989., str. 446).

Timski rad je uspješan kada se za rješavanje kompleksnih zadataka/problema zahtjeva interdisciplinarni pristup, dakle sudjelovanje više stručnjaka različitih profila. Preduvjet za uspješan timski rad u kojem će se iskoristiti svi potencijali i sposobnosti svakog stručnjaka jest da skupina preraste iz skupine različitih stručnjaka u skupinu ravnopravnih stručnjaka – tim.

Tim je skupina u kojoj pojedinci dijele cilj. Oni ga postižu samo kada se stručna sposobnost, vještine i druge karakteristike svakog člana idealno nadopunjuju sa stručnom sposobnošću, vještinama i drugim karakteristikama sudjelujućih u skupini. (Babington, 1979).

Pojedinci koji ulaze u tim se međusobno razlikuju. Učitelji imaju različita pedagoško – psihološka znanja, razinu stručne kompetencije, iskustva, osobine ličnosti, motivaciju za rad u timu, različite radne navike i želje za osobnim i profesionalnim rastom. Također su uokvireni školskim sustavom, načinom organizacije nastave, materijalnim i radnim uvjetima u školi.

Važno je biti otvoren za promjene unutar kolektiva, poticati školsko vodstvo i osjećati da je takav rad prihvaćen. Psihološki aspekti timskog rada i timskog učenja preklapaju se, a iz didaktičke perspektive timsko učenje otvara još više mogućnosti za zajedničku stručnu rast članova tima. Kroz timski rad razvijamo uvjete suradnje, potičemo svijest da se znanje, odgovornost, briga, vještine i razumijevanje svakog pojedinca tima mogu koristiti za postizanje zajedničkih ciljeva, za savladavanje problema ili prepreka i za razvoj novih metoda rada. Razvijamo nove vještine, stavove, iskustva i ideje koji poboljšavaju radne odnose, daju nam svijest o raznolikosti pojedinaca – članova tima i razini njihovog stručnog i osobnog razvoja, potičemo percepciju dostignuća i uspjeha pojedinca i cijelog tima, potičemo dijeljenje odgovornosti u timu i navodimo na izražavanje podrške. Pojedincima pružamo prilike da upoznaju druge i da se ispitaju pred izazovima, zahtjevima ili sukobima u određenoj situaciji.

Postoji nekoliko podjela timova. Sljedeći Prapera (2001), možemo oblikovati timove u multidisciplinarne, interdisciplinarne i transdisciplinarne timove.

U radu s djecom s posebnim potrebama stvaramo prije svega interdisciplinarne timove u kojima se okupljaju stručnjaci iz različitih područja. Svaki stručnjak obavlja svoj vlastiti posao, komunicirajući i surađujući s ostalim članovima tima. Članovi se međusobno ispomažu, potiču jedni druge, pronalaze zajednička rješenja za probleme.

Osnovna načela timskoga rada su (Polak):

  • veća učinkovitost pedagoškog rada,
  • osobni i stručni razvoj članova tima,
  • osjećaj pripadnosti timu i školi.

Glavne prednosti timske nastave

Osim gore navedenih prednosti timskog rada, timska nastava ima još neke didaktički obojene značajke koje omogućuju učinkovitiju i raznoliku poduku. Didaktička posebnost timske nastave ogleda se u prednostima koje učenici imaju od takve nastave.

  • Članovi tima međusobno se nadopunjuju u znanju, sposobnostima, vještinama i osobinama ličnosti. Učenici tako uživaju u različitim stilovima i pristupima podučavanja, a nastava se može više individualizirati i unutarnje diferencirati.
  • U timu nastaje više ideja i načina za tretiranje gradiva za učenje, što olakšava planiranje nastave, a nastava je također kvalitetnija i zanimljivija. Više učitelja u učionici doprinosi većoj dinamičnosti nastave, omogućavajući fleksibilnu, primjereno metodičku, prostornu i vremensku organizaciju nastave.
  • Moguće je i dijeljenje u skupini: jedna skupina učenika (učenici sa slabijim učenjem) radi sa specijalnim pedagogom, koji dodatno objašnjava, koristi konkretne alate, a tempo je sporiji. Druga skupina učenika usvaja znanje uz dodatne zadatke.
  • Više učitelja može bolje planirati, sistematičnije promatrati i nadgledati rad učenika, nego kada je jedan sam, i učenici brže dobivaju povratne informacije o svom radu.
  • Također lakše se pobrinuti za sigurnost u učionici i izvan nje.
  • Također i u timskoj nastavi (kao i u timskom radu općenito), obavezno je da članovi tima osjećaju međusobnu podršku i pozitivan stav prema timskim ciljevima.
  • Omogućuje da se uspostavi drugačiji oblik ocjenjivanja – opisno ocjenjivanje.
  • Važna je zajednička kritička analiza rada – evaluacija.

Timski rad: učitelj i specijalni ili rehabilitacijski pedagog u osnovnoj školi

Za uspješnu integraciju djece s posebnim potrebama u osnovnu školu odgovorni su svi stručni radnici (učitelj, SRP, uprava škole, savjetodavni radnici) i roditelji djece s PP. U školstvu se susrećemo s kompleksnim i brzim promjenama. Dakle, timski rad je neizbježan. Danas je suradnja između SRP i učitelja vrlo važna i dio je školske prakse.

Učitelji i SRP zajedno traže moguća rješenja, odgovore i strategije kako bi pomogli djetetu s PP. Moraju razviti učinkovitu komunikaciju jedni s drugima, što će biti ključno za uspješnu timsku nastavu. Morali bi razmijeniti sve informacije koje su relevantne i povezane s tretiranjem djeteta s PP. Zadatak učitelja je informirati SRP o ciljevima i sadržaju učenja, a zadatak SRP je da informira učitelja o prilagodbama i nedostacima učenika s PP (Dieker i Murawki, 2004).

Rad specijalnog i rehabilitacijskog pedagog uključuje:

  • izravan rad s djecom s PP,
  • savjetovanje učitelja,
  • savjetovanje za roditelje,
  • savjetovanje vodstvu škole,
  • definiranje posebnih pedagoških postupaka (plan pomoći),
  • praćenje napretka učenika s PP.

M. Kavkler (1996) definira učitelja SRP kao koordinatora koji može u ulozi »učitelja pomoćnika« povremeno pomagati učitelju u razredu.

Uloga učitelja u poučavanju djece s posebnim potrebama

Po Kavkleru (2008) učitelj je osoba koja ima važnu ulogu u obrazovnom procesu svih učenika. Također djece s posebnim potrebama. U poučavanju potonjih, potrebna mu je podrška, pomoć i savjetovanje. Učitelj koji podučava djecu s PP suočen je s mnogim zahtjevima i izazovima. Mora osigurati integraciju djece s PP i osigurati da su sve njihove psihofizičke i socijalne potrebe uzete u obzir, istovremeno osiguravajući sigurnost svih učenika u učionici, poštujući načela odgoja i obrazovanja za sve učenike. Koncept inkluzije pretpostavlja da su učitelji odgovorni za uspješnost i napredovanje svih učenika.

M. Lipec Stopar (1999) navodi da uspješan učitelj mora biti u stanju da se odazove na individualne razlike između učenika, te da pripremi situacije za učenje za najučinkovitiju integraciju i socijalizaciju djece s PP, da razvija samostalnost i da je u samom procesu poučavanja sposoban uključiti specifične elemente kako bi se smanjili i ispravili specifični nedostaci kod djece s PP. Mora biti sposoban za uspješnu suradnju s roditeljima i drugim stručnjacima.

Planiranje odgojno-obrazovnog rada

Već neko vrijeme radimo s učenicima s posebnim potrebama u našoj školi (od Zakona o usmjeravanju iz 2001.). Dijete koje ima bilo koje poteškoće, bilo u učenju, bilo u ponašanju ili emotivne, upućujemo na Komisiju za usmjerenje, koja mu izdaje odluku o usmjeravanju. Tako mu dodjeljuju sate dodatne stručne pomoći za prevladavanje i otklanjanje nedostataka koje ima. Tim stručnjaka, kojeg imenuje ravnatelj, napiše individualizirani plan za svako dijete s posebnim potrebama. Sastavljaju ga savjetnik, učitelja i izvođač dodatne stručne pomoći. U širom sastavu tima su također roditelji i učenik. Stručni sastav tima u širem sastavu potvrđuje individualizirani plan (IP u nastavku).

U IP su zapisani ciljevi učenja, strategije pomoći i raspored za provedbu dodatne stručne pomoći. Učitelj i pedagog specijalne ili rehabilitacijske pedagogike (u daljnjem tekstu: SRP) zajedno planiraju i dogovaraju rješenja, strategije i ciljeve za pomoć učenicima s PP.

Sama podučavam učenike s PP u nekoliko razreda. S učiteljicom u drugom razredu sudjelujem čak više sati u tjednu, jer u ovom razredu su dva učenika s PP. Za sate gdje učenici imaju dodatnu stručnu pomoć planiramo rad zajedno. Raspored je postavljen tako da sam po dva sata u razredu . Ova dva sata pratim učenike s PP i sve ostale učenike u isto vrijeme. To mi daje uvid u napredak učenika, moguće probleme drugih učenika, socijalizaciju i integraciju učenika s PP, rad u skupini učenika s PP.

S učiteljicom podjednako razdijelim zadatke obrazovno-odgojnog procesa. Učiteljica vodi i usmjerava nastavu. Međutim, učitelj SRP postupno dodaje elemente, strategije i konkretna pomagala iz specijalnih pedagoških vještina. Vodi i usmjerava učenike s PP i učenike s teškoćama u učenju tijekom nastavnog procesa u razredu. Nastavni materijal dodatno objašnjava, a po potrebi dodatno potkrijepi s konkretnim materijalom. Istodobno, diferencira im zadatke i domaći zadatak.

U isto vrijeme, učiteljica prati ostale učenike. Tako se može posvetiti nadarenijim učenicima i dati im dodatne zadatke.

Kroz godine podučavanja djece s posebnim potrebama primijetili smo da je timski rad neizbježan, potreban i pozitivan za učitelja, SRP i sve učenike u razredu.

Literatura

  1. Tanacek T. (2017), Prepoznavanje prednosti timskega dela v osnovni šoli pri delu z učenci s posebnimi potrebami, magistarski rad
  2. Kavkler M. (2008), Razvoj inkluzivne vzgoje in izobraževanja
  3. Lipec – Stopar M. (1999), Vloga defektologa pri timskem delu z učenci s posebnimi potrebami v osnovni šoli

Matematička kocka za slijepu i slabovidnu djecu

Martina Sluga, mag. prof. inkluzivne pedagogije

Sažetak

Zakon na području odgoja i obrazovanja djece sa posebnim potrebama u zadnje vrijeme sve više poštuje i uvodi načelo inkluzije, što znači da djeca sa posebnim potrebama bivaju uključena u redovne odjele odgojno-obrazovnih ustanova, pri čemu im je ponuđena dodatna stručna pomoć, prilagodljivost programa i brojna posebna oprema. Broj djece sa posebnim potrebama je u porastu u zadnje vrijeme. U članku je riječ o slijepim i slabovidnim učenicima, koji su u današnjem svijetu prepunom vizualnih predstava, vrlo uskraćeni. Potrebna je posebna oprema i različiti pristupi, koji slijepim i slabovidnim učenicima omogućavaju pridobivanje znanja i iskustava preko drugih osjetila, u prvoj vrsti opipa. U članku je predstavljena vrsta matematičke kocke, koja je namijenjena predškolskoj djeci. Ova kocka olakšava razvoj motoričke spretnosti, usvajanje prostora i matematičkih pojmova. Postupak izrade matematičke kocke je predstavljen riječima i slikama, naveden je i sav potrebni materijal.

Ključne riječi: slijepo dijete, slabovidno dijete, integracija, inkluzija, matematika, osjetilo opipa

1. Uvod

Članak je nastao na osnovi magisterija »Posebni predmeti za učenje matematike u predškolskom razdoblju za slijepe i slabovidne«. Osobe, koje su slijepe ili slabovidne, upoznaju i otkrivaju svoju okolinu uz pomoć drugih razvijenih osjetila. Budući da je vid najvažnije osjetilo otkrivanja, je jako bitno da se već kod malog djeteta razvija želja i unutrašnja motivacija po otkrivanju i istraživanju preko drugih osjetila.

Kod slijepe djece je jako bitno osjetilo opipa. S opipavanjem upoznaju pojedinačne karakteristike, strukture, oblike, težinu, veličinu, površine i snalaženje u prostoru. Kod opipa je jako bitno, da pazimo na nivo osjetljivosti, koji je kod svakog drugačiji. Predmeti moraju biti prave veličine, ne smiju biti preveliki ili premali. Bitne su sistematičke vježbe za razvoj osjetila: osjetljivost prsnih jagodica, otkrivanje s nogama i drugim dijelovima tijela, vježbe sa posrednim opipom, vježbe za otkrivanje oblika, prepoznavanje tijela, vježbe na otvorenom itd. (Brvar,2014, str. 10)

2. Učenje kroz igru za slijepu i slabovidnu djecu

Kad spomenemo učenje se vrlo često mala djeca, ali i veća, negativno odazovu, jer povezuju učenje sa sjedenjem uz knjige, ponavljanjem i učenjem napamet. Jako je bitno da učenje ne jednačimo sa primanjem, gomilanjem, usvajanjem i upoznavanjem nečega, već njegujemo stav o vlastitom razvijanju, mijenjanju i širenju vidika (Marentič Požarnik, 2003, str. 9). Učenje u predškolskoj dobi u velikoj mjeri temelji na igranju, preko kojeg djeca pridobivaju iskustva i znanje podsvjesno. Takav način učenja je djetetu zabava, zato je bitno da dijete potičemo k igri i da se mu omogući sloboda izražavanja kroz igru.

»Igranje je aktivnost, koju pojedinac izvodi iz vlastitog zadovoljstva nebitno na njen konačni rezultat i nije povezana sa neposrednim zadovoljavanjem njegovih potreba ili zahtjeva, koje je pred pojedinca postavila okolina« (Nemec, 2010, str. 177).

Armstrong (Videmšek, Šiler i Fišer, 2001, str. 3) podudara: »Igra je možda najbolji primarni izraz djetetove prirođene genijalnosti.«

»Kad slijepom ili slabovidnom djetetu predstavimo svijet osjetila, se i u njemu razvija potreba o otkrivanju svega što se nalazi na drugoj strani tame. Iskoristimo tu prirodnu želju za ciljanim igranjem i učenjem za razvijanje ručnih spretnosti i za preskakanje osjetilnih prepreka.« (Brvar, 2014, str. 5).

»Slijep odnosno slabovidan učenik može doseći sve postavljene ciljeve iz programa redovne osnovne škole, ali treba posebnu opremu, drugačije metode, prijeme i mogućnosti za dostizanje ciljeva istog obrazovnog standarda« (Brvar, 2010, str. 13). Isto vrijedi i za vrtić, koji mora djeci nuditi optimalne mogućnosti za cjelovit razvoj.

U kurikulumu za vrtiće su zapisane specijalno-didaktične preporuke za rad sa slijepom odnosno slabovidnom djecom, koje nude pomoć učiteljima kod razumijevanja osnovnih potreba takve djece. Za slijepu odnosno slabovidnu djecu je karakteristično da svoja iskustva dobivaju preko drugih osjetila (sluh, opip, miris, ukus). Njegovo osnovno sredstvo za otkrivanje svijeta oko sebe su njegove ruke. Da bi razvijalo sposobnost otkrivanja svijeta oko sebe, mora biti tom djetetu ponuđena pomoć već na samom početku, kod kuće kao i u vrtiću, jer se u protivnom mogu pokazati smetnje i zaostatci u razvoju. Budući da slijepa, odnosno slabovidna djeca ne mogu učiti preko imitacije iz primarne okoline, mora kod njihovog učenja već na početku biti upotrjebljena gruba i fina motorika preko drugih osjetila. Kod slijepog djeteta treba uspostaviti koordinaciju uho – ruka, da riječi upoznaje preko vlastitog iskustva (opip, miris, sluh, okus) i ne imitacijom od drugih. Posebnu pažnju treba posvetiti navikavanju djeteta na samostalnost u brizi do sebe (hranjenje, oblačenje, osobna higijena) (Kurikulum za vrtce v prilagojenem programu za predšolske otroke, str. 28).

Slijepa i slabovidna djeca razumiju igru drugačije od djece koja vide. Slijepa i slabovidna djeca se igraju tako da:

  • rjeđe istražuju svoju okolinu i predmete u njemu,
  • češće se igraju sami, njihova igra je sastavljena iz stereotipnih pokreta koji se ponavljaju,
  • rijetko razvijaju spontanu igru, treba ih naučiti kako se igrati,
  • rijetko imitiraju rutinske aktivnosti svojih skrbnika,
  • rjeđe upotrebljavaju plišane igračke i lutke,
  • rjeđe se igraju s vršnjacima, njihova igra je usmjerena prema odraslim,
  • vidljivi su zaostaci kod simboličke igre i igre uloga,
  • uključuju se u igre s manje agresivnih elementa (Češarek, 2016, str. 2).

Općenita načela (Koprivnikar, 2010, str. 50–67) koja moramo poštovati u radu sa slijepom, odnosno slabovidnom djecom:

  • pokušati osjetiti svijet iz djetetove perspektive,
  • kreiramo mogućnosti, za situacije koje se ne kreiraju same za sebe,
  • djetetu omogućimo dovoljno vremena,
  • djetetu pomažemo smisleno povezati stvari,
  • kod učenja novih spretnosti upotrebljavamo metodu dlan na dlan,
  • za učenje i upoznavanje novih stvari upotrebljavamo što više realnih predmeta i iskustava iz stvarnih situacija,
  • dijete mora shvatiti, da se stvari odnosno pojave ne dese same od sebe, već je potrebno nešto napraviti da se pojave,
  • za vrijeme učenja se djeteta često dotaknemo,
  • kad opisujemo koristimo bogat i slikovit jezik,
  • moramo biti dosljedni kod imena stvari,
  • upotrebljavati moramo ime djeteta,
  • djetetu opisujemo slike (vidne i reljefne) i upozoravamo ga na posebnosti,
  • dijete upozoravamo na upotrebu svih osjetila iz unutrašnje i vanjske okoline,
  • samo pretpostavke nisu dovoljne,
  • potičemo interakciju sa ljudima i okolinom,
  • potičemo razvoj socijalno prihvatljivih oblika,
  • bitan je ton i volumen našega glasa,
  • djetetu moramo dati izazov.

Na osnovi činjenice, da su vid i komunikacija vrlo bitni za igranje s drugom djecom, možemo zaključiti da se slijepa i slabovidna djeca manje uključuju u skupne aktivnosti, odnosno da se manje igraju sa drugom djecom (Rettig v Češarek, 2016, str. 3). Schneekloth (v Češarek, 2016, str. 3) tvrdi da se 56% slijepe i 33% slabovidne djece igraju sami, dok se samo 14% djece koja vidi igra sama. Djeca koja vide se većinu vremena igraju sa drugom djecom/vršnjacima, dok slijepa i slabovidna djeca trećinu vremena provode u igri sa odraslim osobama.

Slijepo, odnosno slabovidno dijete matematiku uči na potpuno isti način kao i njegovi vršnjaci, koji vide, ali mora imati na raspolaganju predmete koji su za njega prilagođeni, tako da što lakše prepozna i usvoji vještine i pojmove, koji se odnose na područje matematike. Iz tog razloga moramo koristiti različite materijale i oblike, koji djetetu omogućavaju da preko drugih osjetila, u ovom slučaju opipa, usvoji matematičke osnove. Predmeti moraju biti prilagođeni slijepom, odnosno slabovidnom djetetu po obliku, veličini, boji, opipu i obavezno moraju biti neškodljivi za dijete.

Postoje tri osnovne metode za podučavanje slijepe, odnosno slabovidne djece u osnovnoškolskom sistemu. Te metode možemo upotrijebiti i u predškolskom sistemu:

  1. metoda podučavanja za slijepe: namijenjena potpuno slijepoj djeci, kod koje moramo paziti na sljedeće činjenice:
  • vrste percepcije: kako ćemo komunicirati sa učenikom, kakve vrste percepcije ćemo koristiti, što će biti sredstvo komunikacije, na čemu će biti zasnovan školski sat;
  • nastavna pomagala: koja nastavna pomagala će učenik, odnosno dijete koristiti;
  • didaktična pomagala: koja didaktična pomagala trebamo za izvođenje školskog sata, da li imamo na raspolaganju primjerno ili namjensko pomagalo, kako ćemo objasniti određeni pojam ili sadržaj;
  • psihofizičke sposobnosti: bitan je odgovarajući pristup slijepom učeniku, što znači da morao poznati i poštivati njegove individualne karakteristike ( da li je učenik samostalan, da li ima poteškoće kod pisanja, čitanja, opipu…);
  • pedagoške metode i oblici rada: adekvatni oblik podučavanja (individualno, grupno ili rad u parovima), upotreba demonstracije, rad sa modelima ili prezentacijama sa opipom;
  • prostor: uvijek moramo biti sigurni, da su osigurani svi uvjeti za izvođenje određenog školskog sata.
  1. metoda podučavanja za slabovidne:. Posebna metoda koja zahtjeva individualni pristup. Paziti moramo na sljedeće činjenice:
  • stupanj slabovidnosti: individualni pristup i uvjeti rada se prilagođavaju s obzirom na stupanj slabovidnosti;
  • prilagođeno nastavno i didaktičko gradivo: gradivo mora biti prilagođeno pojedincu s obzirom na njegove potrebe (npr. povećan tisak, boje označavanje …);
  • nastavna sredstva i pomagala: bitan dodatak za slabovidnu djecu su olovka i papir koji ne odbijaju svjetlost. Učenici moraju imati na raspolaganju prilagođena nastavna sredstva i pomagala;
  1. kombinirana metoda: se upotrebljava za izuzetno slabovidne odnosno slijepe učenike. Upotrebljavamo kombinaciju metoda, koje su namijenjene slabovidnim i slijepim učenicima. (Brvar, 2010, str. 24–26).

Za slijepog odnosno slabovidnog učenika je jako bitno na kakav način je didaktično pomagalo izrađeno. Elementi koji su namijenjeni za dodir moraju biti na opip ugodni, paziti moramo da nemaju oštrih dijelova. Postoji više različitih tehnika za izradu reljefnih slika, Brvar (2009) navodi sljedeće:

  • Termo-vakuumska tehnika: Reljefne slike, zemljopisne karte, nacrti i drugi prikazi, izrađeni ovom tehnikom su kvalitetni, precizni, ali i zahtjevni budući da moramo svaku matricu ili reljefnu sliku ručno izraditi, pazeći na sva pravila za opip.
  • Tehnika mikro-kapsule: tehnika izrade reljefne slike na papiru iz mikro-kapsule. Zagrijavanjem papira, koji u sebi sadrži mikro-kapsule nastaje kemijska reakcija i zato se nacrtano, napisano ili fotokopirano izboči i time postaje taktilno. Termo-kapsule nabubre i otvrdnu na mjestima, gdje je bio stik sa toplinom.
  • Pozitivna folija: metoda kod koje skiciramo na posebnoj foliji, pod koju smo postavili gumenu podlogu. Pritiskom od pisanja se pod određenim kutom stvaraju izbočeni obrisi. Metoda pozitivne folije slijepoj djeci u više primjera može zamijeniti školsku ploču.
  • Tiflograf: Aparat koji omogućava crtanje i izradu točkastih taktilnih slika na papiru za Brajicu.
  • Izrada taktilnih primjera s konturama u boji: Ovom tehnikom možemo izraditi kvalitetne taktilne primjere u boji i s kontrastom. Iako je izrada zahtjevna, se ovi taktilni primjeri često koriste. Njihova opstojnost je izuzetna, zato se mogu koristiti za slijepe učenike, ali i za one sa minimalnim stupnjem vida.
  • Termo olovka: Pomagalo koje koristimo za izradu taktilne skice. Plastificirana stranica papira nabrekne pod utjecajem topline, koja izlazi iz termo olovke. Te brazde možemo opipati odmah nakon nastanka. Slijep učenik može odmah nakon upotrebe osjetiti što je nacrtano. Tehnika je zahtjevna, ali omogućava izradu vrlo točnih skica.
  • Sitotisak: Tehnika koja omogućava kvalitetne i detaljne taktilne prikaze: skica, nacrta, zemljopisnih mapa i slika. Slike napravljene ovom tehnikom se upotrebljavaju vrlo često i u različite potrebe.
  • Kompjuterska izrada točkastih taktilnih slika: Tehnika omogućava izradu jednostavne točkaste taktilne slike, koja se tiska na papiru za Brajicu.
  • Crtanje sa pisaćim strojem za Brajicu: Tehnika kod koje upotrebljavamo pisaću mašinu za Brajicu. Uz malo vježbe moguće je točkasto crtanje. Osnova svega je šest Brajevih točkica.
  • Druge tehnike: Za izradu taktilnih slika možemo koristiti i druge više ili manje provjerene tehnike, kao što su:
  • Negativno crtanje sa šilom: Najstarija tehnika. Najviše se upotrebljava u matematici, ali se može upotrebljavati i u zemljopisu. Postupak crtanja se izvodi u negativu, tako da nacrtana slika postane taktilna u pozitivu.
  • Samoljepljive voštane špagice: Špagice su različitih boja i prevučene su s voskom. S njima brzo i jednostavno možemo napraviti taktilnu sliku, da bi objasnili nekakav pojam.
  • Ljepenke: Izrađuju se iz različitih materijala: špagica, kartona, pluta, gume, brusnog papira…
  • Slijepi tisak: reljefni tisak bez boje, koristi se u knjigovežnicama za tiskanje napisa i ukrasnih naslovnica.
  • Upotreba pješčanika, modeliranje, rad sa plastelinom

2.2 Izrada matematičke kocke

Za usvajanje matematike kroz igru u predškolskom uzrastu smo izradili matematičku, višenamjensku kocku, koja je namijenjena slijepoj i slabovidnoj djeci. Posebnost ove kocke je prije svega u upotrebi različitih boja i mogućnosti taktilnog prepoznavanja brojeva i likova.

Upotrjebljeni materijal: drvene ploče, ploča iz iverice, stiropor, drveni štapići, kist, tempere, škare, skalpel nož, pila, samoljepljivi papir, samoljepljivi brojevi, boje za drvo, brusni papir, ljepilo za drvo.

Cilj i svrha pomagala: Uz pomoć kocke može dijete opipom upoznati različite 3D likove (trokut, krug, pravokutnik), opipati brojeve, se orijentirati na površini i pojedinačnim stranicama, razvrstavati pojedinačne materijale.

Prijedlozi i primjeri djelovanja, upotrebe pomagala:

Dijete može kocku (matematičku kutiju) istraživati samo ili prema uputama od strane učitelja, odnosno odgojiteljice. Nekoliko prijedloga:

  1. Od djeteta zahtijevamo da nabroji koliko stranica ima matematička kocka.
  2. Djetetu omogućimo, da svaku stranicu opipa i sam izabere za njega najzanimljiviju. Pitamo ga da objasni svoj izbor. Razvijamo dijalog. Potičemo razmišljanje i širimo njegov matematički vokabular.
  3. Pred dijete postavimo različite 3D drvene likove, koje najprije treba prepoznati i zatim kroz otvore na kocki ubaciti u nju.
  4. Od djeteta zahtijevamo da prepozna pojedinačne likove, koji su nalijepljeni na stranici kocke. Pitamo koji lik je najlakše prepoznati, koji najteže, zašto…
  5. Na zadnjoj stranici kocke se nalaze likovi iz plastike, koje možemo odlijepiti. Djetetu omogućimo da ih opipa, prilijepi, odlijepi, razvrsta…
  6. Na kocki su i brojevi, koje dijete prepoznaje sa opipom.
  7. Prednji del kocke ima otvor sa kuglicama. Dijete prebroji koliko kuglica je na kocki. Pipanjem prepozna što je na kuglicama nalijepljeno. Razvrsta pojedinačne kuglice.

Postupak izrade:

  1. korak: Izrada nacrta. U prvoj fazi smo napravili nacrt za višenamjensku kocku, čemu slijedi rezanje drvenih ploča i lijepljenje u kocku (slika 1). Drvena ploča za kocku mora biti deblja zbog stabilnosti. Drvene ploče označimo i razdijelimo na 6 velikih kvadrata dimenzije 30×30 cm. Sa električnom pilom izrežemo i dobro izbrusimo sve rubove sa brusnim papirom.

slika 1Slika 1. Rezanje drvene ploče za matematičku kocku

  1. korak: Na jednu od stranica nacrtamo kvadrat, kao okvir, i izrežemo po crtama, da dobijemo otvor (slika 2) u kojeg ćemo kasnije staviti kuglice sa brojevima. Na svakoj strani na rubu izbušimo 3 rupice (slika 3) u koje ćemo kasnije staviti paličice sa kuglicama. Rubove kocke namažemo ljepilom za drvo i sastavimo stranice u kocku, osim one koja će biti na vrhu kao poklopac. U tu stranicu izrežemo otvore u obliku likova, koje ćemo kroz njih ubacivati u kutiju. Na toj stranici nacrtamo trokut, kvadrat, krug i pravokutnik i izrežemo sa pilicom (slika 4). Izreze oblijepimo sa samoljepljivim trakom i ofarbamo bojom za drvo da su istaknuti (slika 4). Kupljenu spojku s kojom ćemo spojiti poklopac sa ostatkom kocke montiramo na poklopac i jednu stranicu (slika 5).

slika 2slika 3
Slika 2. Rezanje otvora na jednoj stranici       Slika 3. Izbušene rupice u stranicama

slika 4Slika 4. Rezanje likova na poklopcu kocke

slika 5
Slika 5: Spojka za pritvrđivanje poklopca

  1. korak: Oblikovanje pomagala i dodataka za kocku (slika 6). Upotrijebiti možemo različite materijale, na primjer glinu, stiropor, pjenu. Za glinu se je iskazalo, da zna popucati, stiropor za vrijeme brušenja raspada, zato sam se odlučila da kupim kuglice iz stiropora. Kugle probodemo palicama i ofarbamo, kad su suhe na njih nalijepimo brojeve iz pluta. Kad završimo potisnemo palice sa kuglama u rupice, koje smo prethodno izbušili.

slika 6

Slika 6. Izrada pomagala za kocku

  1. korak: Da bi bila stranica za kuglice zanimljivija u susjedne stranice kocke zarežemo dva utora u koja ćemo postaviti ploču iz iverice, koju smo prethodno ofarbali (slika 7).

slika 7
Slika 7. Farbanje pomične ploče

  1. korak: Za oblikovanje druge dvije stranice upotrijebimo samoljepljivu pjenu, iz koje izrežemo brojeve i likove (slika 8), koje nalijepimo na stranice kocke. Brojevima obavezno dodamo i brojeve napisane u Brajici.

slika 8
Slika 8. Izrada likova i brojeva

  1. korak: Na zadnju stranicu kocke nalijepimo samoljepljive trakove sa koje dijete može samo odlijepiti likove sa kutije. Likovi su iz plastike (slika 9). Napravljeni su u poduzeću koje se bavi izradom različitih predmeta iz plastike. Omogućili su mi uvid u postupak izrade. Likove možemo izraditi i iz drugih materijala.

slika 9
Slika 9. Izrada likova iz plastike

  1. korak: Ofarbamo 3D–likove (slika 10) trokut, kvadrat, kuglu i pravokutnik, koje će dijete moći ubacivati kroz otvore na poklopcu. Likovi su napravljeni iz drveta. Jako je bitno da su svi rubovi dobro izbrušeni, da ne bi moglo dijete da se povrijedi.

slika 10
Slika 10. Farbanje likova za kocku

slika 11

Slika 11. Konačni proizvod – matematička kocka

3. Zaključak

Inkluzija omogućava da slijepa i slabovidna djeca idu u standardne vrtiće i škole, ali na žalost ti vrtići i škole nemaju potrebnu opremu, koja bi pomagala djeci sa teškoćama lakše usvojiti gradivo. Upravo zato je jako bitno da učitelji samoinicijativno potraže različite materijale i izrade različita pomagala, koja su tim učenicima u pomoć. Materijale s kojima se izrađuju takva pomagala možemo naći u našoj okolini, potrebno je vrijeme za izradu, želja po stvaranju i motivacija. U izradu pomagala možemo uključiti sve učenike, svejedno da li za vrijeme predmetne nastave ili školskih djelatnosti. Prije nego krenemo sa masovnom izradom pojedinačnih pomagala, moramo ocijeniti funkcionalnost i efikasnost pomagala, te izabrati materijal iz kojega će biti pomagalo napravljeno. Jako bitno je da su pomagala sigurna i estetski dovršena. Kao dobar materijal za matematičku kocku se je iskazalo drvo, koje mora biti dobro izbrušeno na rubovima, da se ne bi dijete moglo povrijediti. Drvo je na opip »ugodno« i sa različitim predmetima (pila, brusni papir…) možemo puno stvari iz njega napraviti. Tek nakon što je pomagalo provjereno u praksi, možemo ocijeniti što bi trebalo nadgraditi ili promijeniti, da bi pomagalo bilo još učinkovitije. Jako bitno je da poslušamo komentare učenika, njihove potrebe i želje, budući da djeca drugačije vide i razumiju stvari od odraslih osoba.

4. Literatura

  1. Brvar, R. (2010). Dotik znanja: slepi in slabovidni učenci v inkluzivni šoli. Ljubljana: Modrijan.
  2. Brvar, R. (2014). Z igro do učenja. Ljubljana: MATH.
  3. Češarek, S. (2015). Igra slepih in slabovidnih otrok. Preuzeto 5. 12. 2016.
  4. Koprivnikar, K. (2010). Graditev sodobnega sistema vzgoje in izobraževanja otrok s posebnimi potrebami: Novi izzivi pri učenju in poučevanju slepih in slabovidnih otrok. Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport. Preuzeto 30. 11. 2016.
  5. Kurikulum za vrtce (2015). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport. Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  6. Kurikulum za vrtce v prilagojenem programu za predšolske otroke (2006). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport. Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  7. Marentič Požarnik, B. (2003). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: DZS.
  8. Navodila h kurikulu za vrtce v programih s prilagojenim izvajanjem in dodatno strokovno pomočjo za otroke s posebnimi potrebami (2003). Ljubljana. Preuzeto 20. 11. 2016.
  9. Nemec, B. (2010). Razvoj in učenje predšolskega otroka. Ljubljana: Grafenauer.
  10. Videmšek, M., Šiler, B., Fišer, P. (2001). Slepa miš, ti loviš. Ustvarjalne gibalne igre za otroke. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport

Integracija BookWidgetsa u Microsoft Teams

gordanaL_gordanaS

Gordana Lohajner i Gordana Sokol

Ključni pojmovi: BookWidgets, integracija, Microsoft Teams.

Sve korisnike Book Widgetsa i Teamsa vjerujemo da će razveseliti najavljena integracija BookWidgetsa u Microsoft Teamse. Kako nismo bile spremne čekati odlučile smo testirati Beta verziju aplikacije koja se ugrađuje u Microsoft Teams.

Preduvjet za testiranje Beta verzije BookWidgetsa za Teamse je mogućnost administriranja clip_image002Teamsa unutar Officea365 jer administrator treba odobriti upotrebu aplikacije ovo su nam omogućili Office365 računi naših škola koje ujedno i administriramo. Sam postupak davanja dozvole za upotrebu aplikacije provodi se u nekoliko klikova miša te se nadamo da će nakon što postane BookWidgets za Teamse dostupan svima biti omogućen i na Office365 za škole.

clip_image004Nakon što je aplikacija BookWidgets dodana u Teamse i dozvoljena od strane administratora Officea365 možemo je dodati u tim putem dodavanja kartica.

Klikom na znak + među Microsoft Teams aplikacijama clip_image006pronađemo BookWidgets te je odaberemo klikom miša.

U idućem dijaloškom okviru potrebno je kliknuti na gumb Spremi kako bi se aplikacija BookWidgets dodala na novu karticu unutar vašeg MS Teams tima.

clip_image008Aplikacija BookWidgets biti će dodana kao nova kartica. Kako biste mogli koristiti aplikaciju potrebno je da se prijavite sa svojim korisničkim računom koji mora biti odobren od strane administratora.

Nakon uspješne prijave unutar Microsoft Teamsa biti će vam dostupne mogućnosti za stvaranje digitalnih aktivnosti ili kvizova iz samih Teamsa te njihovo zadavanje u obliku Zadataka članovima jednog ili više željenih timova.

clip_image010

Za stvaranje nove digitalne aktivnosti u BookWidgets aplikaciji kliknite na gumb Create New Widgets. U idućem prozoru odaberite vrstu aktivnosti koju želite izraditi te dodajte sva potrebna pitanja, podesite željene postavke i podijelite aktivnost kako biste je mogli zadati vašim učenicima unutar MS Teams tima.

U okviru Sand to iz padajućeg izbornika Select Course odaberite jedan ili više timova kojima želite zadati pripremljenu BookWidgets aktivnost.

clip_image012

Postavite datum do kojeg se zadatak treba izvršiti, upišite upute za učenike te odaberite želite li stvoriti Zadatak (Assignment) ili predložak Zadatka (draft Assignment) koji ćete koristiti kasnije.

clip_image014

Ako odaberete Create Microsoft Teams Assignment vaša BookWidgets aktivnost biti će u timu zadana kao Zadatak, a učenici će joj moći pristupiti putem objave u kanalu Općenito.

clip_image016

clip_image018

Povežimo se s podružnicami

erika_grosar

Erika Grosar

Uvod

V lanskem šolskem letu smo na šoli izvedli projekt Družimo se s podružnicami na pobudo šolske svetovalne službe, ki je tretješolce matične šole povezal z učenci podružničnih šol in tako pripomogel k medsebojnemu spoznavanju učencev, druženju preko informacijske komunikacijske tehnologije in izmenjevanju gradiv med šolami.

Na podlagi predhodnih izkušenj je svetovalna služba ugotovila, da imajo učenci s podružničnih šol ob vstopu v matično šolo težave. Na podružničnih šolah so oddelki kombinirani in je številčnost učencev zelo majhna. Ko pa vstopijo v matično šolo, doživljajo stresne situacije zaradi novega okoliša in številčnosti nepoznanih vrstnikov.

Z druženjem preko projekta lahko omogočimo učencem podružničnih šol lažji prehod in vključevanje v matično šolo ter manj prilagoditvenih težav pri spoznavanju in navezovanju stikov z vrstniki. Tekom šolskega leta smo izvedli več dejavnosti, s katerimi smo se tretješolci matične šole povezali in družili s kombiniranim oddelkom učencev 3. in 4. razreda dveh podružničnih šol.

Predstavitev projekta

Pri pouku smo spoznavali naš kraj, šolo ter njene značilnosti. Učenci so vedeli, da je naša šola matična in da ima dve podružnični šoli. Sledila je predstavitev projekta Družimo se s podružnicami, nad katerim so bili učenci zelo navdušeni, še posebej učenec, ki je na podružnični šoli v tretjem razredu imel sestrično. Zelo motivirani in pripravljeni na delo so začeli načrtovati, kako bi se s podružnicama povezovali in družili. Predlagali so različne aktivnosti: predstavitev, dopisovanje po navadni in elektronski pošti, preko spletne učilnice in preko videoposnetkov.

Predstavimo se

Učenci so samoiniciativno iskali možnosti, kako bi se vrstnikom s podružnic predstavili. Predlagali so videoposnetek, kjer bi povedali, kdo so in kaj najraje delajo v prostem času. Posneli so kratek video s predstavitvijo naše šole, njenih prostorov, vseh zaposlenih ter naše učilnice in tretješolcev. Vsak se je predstavil ter na kratko povedal nekaj o sebi. Predstavitve učencev so bile zelo ustvarjalne in zanimive. Pri snemanju so učenci uporabljali tablične računalnike in clip_image002fotoaparat. Medsebojno so dobro timsko sodelovali. Vrstnikom so hoteli pokazati vse, kar so se v prvem mesecu pouka že naučili. Bili so inovativni in zelo dobro so rokovali z IKT tehnologijo.

Slika 1. Predstavitev tretješolcev matične šole

Dopisovanje

Učenci so bili nad sodelovanjem s podružnicama tako motivirani, da so pri slovenščini ob učenju pisanja razglednice, predlagali, da izdelajo razglednice in jih po navadni pošti pošljejo vrstnikom na podružnični šoli. Skrbno so pripravili unikatne razglednice. Pri pisanju so upoštevali osnovna pravopisna pravila, pazili so na čitljivost in estetskost ter pravilnost zapisa. Sovrstnikom so opisali najbolj duhovite in nenavadne dogodivščine, ki so se jim pripetile med počitnicami, nekateri so opisali zanimive krožke in dejavnosti, ki jih izvajajo v kraju in na matični šoli.

clip_image004 clip_image006
Slika 2, 3: Izdelava in zapis razglednice za učence podružničnih šol

Voščila

Pri pouku slovenščine smo obravnavali voščilo in čestitko. Naučili smo se zapisati voščilo. V ta namen smo v decembrskem času na podružnični šoli poslali voščilnice po navadni in preko elektronske pošte. Učenci so razvijali pozitivno samopodobo in odnos do vrstnikov s pomočjo povratnih informacij in povezovanja tako preko navadne pošte kot s pomočjo IKT. clip_image008Za podružnične učence so posneli kratek videoposnetek z voščili. Vsak učenec je preko videa sporočil svoje želje, voščila ter lepe misli ob bližajočih se praznikih, ki smo jih spoznavali pri predmetu spoznavanja okolja.

Slika 4. Božično in novoletno voščilo vrstnikom na podružnično šolo

Izmenjava gradiv

clip_image010Učenci so bili zelo navdušeni nad celoletno izmenjavo gradiv med šolami. Najbolj veseli so bili, ko so od vrstnikov s podružničnih šol prejeli razglednice, voščilnice, podružnično glasilo Trčasnik, risbice ali videoposnetke.

Slika 5. Branje podružničnega glasila Trčasnik

Zaključek

Druženje in povezovanje s podružnicama je bila rdeča nit dogajanja med šolskim letom. V spletni učilnici so bila objavljena vsa gradiva in aktivnosti, ki smo jih med šolskim letom skupaj izvajali s podružničnima šolama. Vsa gradiva, ki so učence med seboj povezovala, so si lahko učenci in njihovi starši neomejeno ogledovali v spletni učilnici. Učenci so bili navdušeni nad uspešno komunikacijo med šolami. Spoznali so vrstnike, ki se jim bodo kmalu pridružili na matični šoli. Med seboj so stkali nove vezi in trdna prijateljstva.

Literatura

  1. Učni načrt za spoznavanje okolja. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana, 2011.
  2. Učni načrt za slovenščino. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana, 2011.
  3. Fotografije: osebni arhiv Erika Grosar

Micro:bit u integriranoj nastavi informatike i fizike

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Da se micro:bit može koristiti u integriranoj nastavi micro bitinformatike i fizike pokazali su učenici 2b razreda Jezičnog usmjerenja Gimnazije Vukovar vođeni nastavnicom informatike Sanjom Pavlović Šijanović i nastavnikom fizike Ivanom Menđušićem.

Iako jezična usmjerenja u gimnazijama imaju informatiku samo u drugom razredu i iako je ova školska godina za njih tek početak intenzivnijeg bavljenja područjem programiranja, naši učenici pokazali su da je programiranje uz pomoć Makecode sučelja znatno olakšano te pristupačnije za početnike u svijetu kodova, a samim tim i poticajnije jer su postignuća na zavidnoj razini. Naime web pripreme za mjerenjasučelje za programiranje micro:bita u Makecode editoru s lijeve strane sadrži simulator na kojem se odmah po pisanju programa, sam program i izvršava pa se vizualizacijom istovremeno uočavaju isprogramirane radnje a uz to jednostavno možemo učiti i bez samog uređaja. U sredini se nalazi izbornik sa kategorijama naredbi iz kojeg odabiremo željene naredbe i odvlačimo ih u desni dio sučelja gdje pišemo program. Upoznavanje sa sučeljem i pisanje prvog programa „Smješka“ kojeg smo potom učitali na micro:bit, bile su naše početne aktivnosti, koje su rezultirale 100% uspješnošću i istim postotkom izazvale zadkodiranjeovoljstvo i želju za danjim aktivnostima. Vrlo brzo smo savladali programiranje tipkala, definiranje varijabli, smisao programskih petlji, ispitivanje uvjeta i ugradnju matematičkih operatora, što nam je bilo potrebno za naš glavni zadatak – programiranje micro:bita – senzora i konvertera temperature. Započeli smo jednostavnijim zadatkom u kojem je micro:bit samo očitavao temperaturu, potom ju pretvarao u stupnjeve Celzijuse, preračunavao ih u Kelvine i na kraju u Fahrenheite. U konačnici, pripremili smo micro:bit koji je našim programom postao konverter izmjerene temperature. Time je naš posao vezan za programiranje micro:bita bio završen.

Nakon toga je nastupilo vakumiranje micro:bitova, jer smo željeli da nam micro:bitovi – nastavnicisenzori, mjere temperature zagrijavane vode, leda, otopljenog leda…Sve je to trebalo pripremiti, pa smo se opskrbili i plamenikom, kutijom kuhinjske soli, menzurama, ledom, posudama, vrećicama i uređajem za vakumiranje…prava mala kuhinja i fizika u stvarnim situacijama. Učenici su usvojili pojam termodinamičke ili apsolutne temperature, te rad živina termometra. Prisjetili su se kako pretvarati temperaturu iz Celzijeve u apsolutnu ljestvicu i obrnuto, te kako pretvarati Fahrenheit u Celzijevu ljestvicu i obrnuto.

fizikafizika2

Micro:bit računala su mjerila nasumičene temperature koje su se nalazile u različitim ledposudama. Izmjerene podatke početne (sobne temperature) i konačne (npr. u nekoj od posuda) mjerili su u nasumično odabranim mjernim ljestvicama. Dane su podatke preračunavali u Celzijevu ili Kelvinovu temperaturnu ljestvicu da bi dobili razliku temperature npr. kolika je razlika temperatura prostorije i leda. Na jednostavan i zanimljiv način učenici su razvili sposobnost kontrole varijabli koristeći se proporcionalnom logikom.

A kako kuhinju uvijek treba i pospremiti, tako smo na kraju sve micro:bitove, izvadili iz vakumiranih vrećica, pospremili baterije, oprali posude, ugasili plamenivakumiranje micro bitake, led se rastopio, pa je bilo brisanja i parketa…i u konačnici, odradili smo jako puno posla ali zadovoljstvo sa lica nas nastavnika i naših učenika nije nestalo. Dapače, proveli smo i anonimnu anketu putem edukativne društvene mreže Yammer, u kojoj smo tražili povratnu informaciju učenika, da li im se ovakav način integrirane svidio, i svi učenici su izrazili svoje zadovoljstvo i želju za ovakvim vidom nastave.

Štopripreme1 nam je sve trebalo kako bismo sve ovo proveli? Puno pripreme i osmišljavanja ovakvog načina rada, popis potrebnih sredstava za ostvarenje željenih ishoda iz područja informatike i fizike, entuzijazma i želje za kreativnijom i zanimljivijom nastavom, i četiri školska sata (dva sata za potrebe obrade sadržaja iz informatike i fizike i dva sata za implementaciju obrađenih sadržaja kroz konkretnu primjenu).

Na kraju, slobodno možemo zaključiti da integrirana fizikanastava, iako iziskuje znatno više pripreme i znatno veći angažman učenika i nastavnika, donosi i znatno više dobrobiti. Područja primjene micro:bitova su neiscrpna, mogućnosti su neograničene i ovaj naš primjer dokaz je da implementacija micro:bitova u nastavni proces može pomoći učenicima u stjecanju znanja, vještina i sposobnosti potrebnih da iz pasivne uloge korisnika digitalne tehnologije prerastu u aktivne dizajnere i stvaraoce novih alata s kojima će se moći unaprijediti učenje, rješavati probleme ili jednostavno se zabaviti te u potpunosti iskoristiti prednosti života i gospodarstva 21. stoljeća.

Čvršća integracija Erasmus + KA1 i eTwinning projekata

na primjeru OŠ Ludina

tomislav_pavlovic

Tomislav Pavlović

clip_image001[4]Nakon dobivanja potpore za provođenje KA1 projekta u sklopu Erasmus+ programa u Osnovnoj školi Ludina postavili smo pitanje uključivanja eTwinninga u provođenje KA1 projekta YES – Young Entrepreneurs in Elementary School.

Uključivanje u eTwinning projekte s projektnim partnerima s kojima smo imali Job shadowing je samo jedan način na koji je eTwinning moguće iskoristiti. Tako će škola u Finskoj prenijeti u eTwinning svoja iskustva ugošćivanja učiteljice koja je tijekom trajanja projekta provela dva tjedna na praćenju nastave i sudjelovanju u svim aktivnostima škole domaćina.

clip_image003[4]Drugi način je pokretanje sobe KA1 u kojoj će svi učitelji sudionici projekta pisati svoja iskustva tijekom pripreme, provođenja i diseminacije svojih projektnih aktivnosti.

Nekoliko mjeseci prije završetka projekta, prenijet ćemo svoja iskustva kroz diseminaciju i objavu nekoliko videa s usavršavanja svakog od sudionika. Koristit ćemo i fotografije te uz različite IKT alate omogućiti budućim sudionicima iz Hrvatske i Europe lakše provođenje svojih projekata.

Kako dobiti još više od samog KA1 projekta i kako spojiti ugodno s korisnim? Kako još pojačati suradnju između škola unutar eTwinninga i dogovoriti suradnju škola za rad u budućim eTwinning projektima a da pritom nema dodatnih troškova?

Opisat ćemo način na koji smo to napravili tijekom provođenja projektne aktivnosti KA1 u kojoj je učitelj engleskog jezika poslan na usavršavanje u području Poduzetništva na Maltu.

Sažetak

clip_image005[4]Sudjelovao sam u usavršavanju u okviru projekta KA1 na temu Poduzetništva na Malti. Sadržaj usavršavanja i sve rezultate opisat ću u drugom članku, s obzirom da je ovdje naglasak na uključivanju eTwinninga u Erasmus+. Ideja spajanja posjete školi i usavršavanja KA1 nastala je iz praktičnog razloga dobivanja 2-u-1 ili više za manje. Kako je usavršavanje trajalo tjedan dana, odlučio sam iskoristiti slobodne sate za posjet školi u blizini. Dakle, paralelno s pohađanjem tečaja, posjetio sam školu u Siġġiewi, Saint Ignatius College Primary School.

Koraci koje smo slijedili pri dogovoru suradnje sa školom bili su:

1) Dobiti potvrdu organizatora tečaja KA1 o točnim terminima usavršavanja

Iako je ideja o posjetu nastala relativno kasno, uspjeli smo zahvaljujući vrlo organiziranim domaćinima usavršavanja, kao i škole koju smo posjetili sve urediti na vrijeme. Dobili smo termine usavršavanja od organizatora, kao i točan raspored zbivanja kroz tjedan. Usavršavanje je trajalo u različitim jutarnjim i popodnevnim terminima, tako da je bilo prostora za organizaciju posjeta nekoj školi.

clip_image007[4]

2) Kontaktirati eTwinning ambasadore iz zemlje u koju putujemo (u ovom slučaju Malta)

Dva tjedna prije polaska na Maltu, kontaktirao sam učiteljicu iz navedene osnovne škole, koja je ujedno i eTwinning ambasador Malte. Kontaktirao sam sve eTwinning ambasadore, ali neki su se ispričali obvezama zbog završnih ispita koji su u vrijeme boravka bili u tijeku.

clip_image009[4]

3) Naći adekvatnu školu i kontaktirati je radi dogovora susreta

Škola Saint Ignatius College Primary School pokazala se dobrim odabirom. Ravnateljica škole Ludina poslala je email ravnatelju škole na Malti kako bi pozvala na suradnju i zamolila za primanje učitelja (i učiteljice) OŠ Ludina u posjetu. U samom pismu navedena je imagei namjera daljnje suradnje, ali su napisana i dosadašnja dobra iskustva u projektima. Ovo je prilika za poziv na suradnju u svim projektima, ne samo eTwinning, kao i poziv za domaćinstvo u KA1 projektima, jer znamo koliko je važno imati pouzdanog partnera u eTwinning projektima.

Precizirajte datum i vrijeme boravka u školi, kao i kratak sadržaj posjeta (razgledavanje škole, predstavljanje projekata, intervju, dogovor o novim projektima)

4) Dogovoriti program tijekom boravka u školi

Nakon dobivanja zelenog svjetla od strane ravnatelja škole na Malti, odlučili smo detaljizirati što konkretno želimo napraviti tijekom sastanka. Kako imate svega nekoliko sati, dobro je imati unaprijed pripremljena pitanja, kako ne biste gubili vrijeme na smišljanje. Isto tako, imali smo sreću što nas je na samom sastanku bilo dvoje iz Hrvatske (učiteljica iz iste škole bila je druga članica tima), tako da su fotografije i video uratci mogli biti snimani u isto vrijeme. Ukoliko niste u mogućnosti snimiti dovoljno fotografija, zamolite domaćina da vam pošalje, kao što su ljubazni domaćini to napravili nama. Isto tako, zamolite domaćina za dozvolu fotografiranja kako bi vas uputio na učenike za koje nemate dozvolu fotografiranja.

U nekoliko navrata dogovarali smo što bismo i u kojem vremenskom okviru htjeli napraviti clip_image013[4]tako da je program bio otprilike ovakav:

  • Dolazak za vrijeme okupljanja učenika (Assembly),
  • Razgledavanje prostora škole i učionica, upoznavanje nekoliko učiteljica
  • Dolazak u četvrti razred (Parrots) – prezentacija eTwinning projekata u kojima su sudjelovali, clip_image015[4]upoznavanje obrazovnog sustava Malte
  • Intervju s učenicima i učiteljicom
  • Završni dogovori o budućoj suradnji

Ukupno trajanje susreta bilo je manje od dva sata, u sklopu kojih smo odradili navedeni program i, vjerujemo, našli pouzdanog partnera za buduće projekte. Bitno je naglasiti da nismo ranije poznavali učiteljicu i nismo imali zajedničke eTwinning projekte do sada, čime se potvrđuje pravilo da su učitelji koji sudjeluju u eTwinning projektima otvoreni, uvijek spremni za suradnju i prihvaćanje kolega iz drugih zemalja.

5) Posjet

Kako smo naveli u rasporedu, dolazak za vrijeme okupljanja učenika bio je pun pogodak. Razredi koje smo vidjeli izvrsno su opremljeni, od tehnologije do praktičnog namještaja i sveg pripadajućeg. Učenici i učiteljice su se pohvalile i bazenom za pouku plivanja kojeg škola ima.

Po dolasku u razred, upoznati smo sa nekim od mnogobrojnih kvalitetnih eTwinning projekata u kojima škola sudjeluje. Isto tako valja naglasiti da su projekte predstavili sami clip_image017[4]učenici i upoznali nas i s detaljima aktivnosti u kojima su sudjelovali. Nekoliko učenika sudjelovalo je u intervjuu koji će biti objavljen na stranicama 10 godina eTwinninga. Po završetku intervjua i samog obilaska škole, nemojte zaboraviti da je dobro ponijeti nekoliko sitnica iz svoje zemlje i škole iz koje dolazite, jer ipak ste u tom trenutku predstavnik ne samo svoje škole, već cijele države.

Iznimno smo zahvalni što je škola na Malti pokazala ovakvo gostoprimstvo i bila iznimno ljubazni domaćin. Nadamo se da ćemo u predstojećim mjesecima, radom na zajedničkim projektima, biti u mogućnosti uzvratiti istom mjerom.

Veliko hvala učiteljici Claudine Chircop, koja je sve organizirala, kao i ravnatelju škole na omogućivanju ovog susreta.