Kako društvene igre utječu na dijete

mateja_lesnicar

Mateja Lešničar

Sažetak

Škola je važan društveni prostor za djecu. Nudi im kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj, uzimajući u obzir individualne razlike i prethodna iskustva. Omogućuje djeci da razvijaju i održavaju osobu u sebi te da razvijaju humane, ljudske međuljudske odnose. Kroz društvene igre djeca stječu nova iskustva bezbolno i bez posljedica u kojima na razigrani način provjeravaju različite uloge s kojima se susreću u životu. Društvene igre uključuju igre samo razvoja, igre stjecanja društvenih vještina, igre stjecanja emocionalnih kompetencija i igre opuštanja. Važno je odabrati prikladnu društvenu igru ​​za grupu. Ako se djeca u grupi ne poznaju, prvo je potrebno stvoriti povjerenje među njima. To postižemo igrama spoznaje i povjerenja. Međutim, kad se skupina dobro poznaje i ima „grupni problem“, biramo igre rješavanja sukoba i igre tolerancije.

Ključne riječi: igre na ploči, igra uloga, slika o sebi.

Uvod

Razred je raznolika zagonetka pojedinaca koji se razlikuju u mnogim osobinama, sposobnostima, znanjem i strukturi ličnosti. Ponašanje u učionici uvelike ovisi o interakcijama učenika i nastavnika. Učenicima se ponekad teško priviknuti jedni na druge ili ih uopće nema, što može biti posljedica nedostatka socijalnih vještina. Ponekad se također dogodi da izostanak jednog potpuno promijeni klasnu dinamiku. U nekim slučajevima transfer jednog učenika ima pozitivan učinak na dinamiku pojedinca i razreda (Gerbec, 2004).

Središnji dio

Poticajna i pozitivna klima za učenje sigurno doprinosi većem utjecaju na obrazovne i obrazovne ciljeve pojedinca i cjeline. Na klimu u učionici utječu: karakteristike pojedinih učenika, stavovi i očekivanja učitelja, prisutnost ili odsutnost pojedinih učenika, stavovi i očekivanja učenika, planiranje nastavničke discipline, red sjedenja, roditeljska uključenost u školske i razredne aktivnosti (Gerbec, 2004).
Koliko je važna klima u grupi ovisi o: koheziji grupe i atraktivnosti grupe pojedincima. Visoka povezanost grupe ogleda se u prevladavanju pozitivnih emocija među članovima i u osjećaju odgovornosti za njezin uspjeh ili neuspjeh. Pokazatelji društvene atmosfere u skupinama dijele se na: objektivne i subjektivne pokazatelje. Objektivni pokazatelji su: aktivnost ili pasivnost ili apatija članovi grupe, prisutnost ili odsutnost napetosti i sukoba u grupi, izgradnja koalicije, agresija u grupi. Subjektivni pokazatelji su: osjećaj pripadnosti grupi (osjećaj “mi”), odanost zajedničkom, osjećaj solidarnosti s grupom, osjećaj snage grupe (Nastran Ule, 1997). Socijalna klima koja se razvija u skupini rezultat je procesa koji ujedinjuju pojedince u iste ciljeve i interese, privlačnost i simpatiju, emocionalnu podršku među članovima, suradnju. Pojedinci se mogu također podijeliti zbog konkurencije, osobnih interesa, dobrih položaja, sukoba i neprijateljstva. U tim procesima koji počinju dominirati, takva se klima stvara u grupi. Možemo govoriti o lošijoj socijalnoj klimi kada pojedinci nemaju zadovoljene socijalno-emocionalne potrebe za međusobnim druženjem, privlačnošću, povjerljivošću i učvršćivanjem samopouzdanja. Razne veze uspostavljaju se među članovima grupe. Dešava se da neki studenti ili pojedinci ne nađu nikoga u grupi s kojim mogu zadovoljiti većinu socijalno-emocionalnih potreba. Takav čovjek je usamljen i nezadovoljan u grupi. Klima u učionici je čimbenik koji također utječe na uspjeh učenika u školi ili u procesu učenja. U povoljnoj klimi u učionici, rezultati učenika su također dobri. Treba naglasiti da na školsku klimu utječu i vanjski čimbenici, poput obiteljske klime, društveno-ekonomskog i socio-kulturnog statusa obitelji. Stoga je uloga učitelja kao formalnog voditelja odjela pokušati spriječiti da negativni vanjski čimbenici presudno utječu na status učenika u učionici. Najvažniji proces socijalne interakcije je komunikacija, odnosno razmjena informacija. Karakterizira ga odvijanje na vrlo različitim razinama složenosti, od jednostavnog kontakta dviju osoba koje se slučajno susreću na putu, do nekoliko složenih verbalnih i neverbalnih oblika komunikacije, sudjelovanja ili natjecanja u različitim društvenim situacijama. Može se promatrati kao proces koji se prvenstveno tiče pojedinaca koji u njemu sudjeluju, ili kao proces koji stvara i čuva grupe, institucije, kulturu (Nastran Ule, 1997).

Društvene igre su tehnike koje pomažu i djeci i odraslima da se bolje upoznaju i nauče slušati jedni druge, razumiju i suosjećaju jedni s drugima, prihvaćaju i rješavaju konfliktne situacije i grade odnose suradnje umjesto konkurencije. Njihova poanta je razmotriti što se događalo dok igrate. Ponekad je ovo učenje intimne prirode, a ponekad se može priopćiti grupi u obliku vođene rasprave. Za učitelje su učinkovito sredstvo za uspostavljanje ravnopravnog i izravnog kontakta s djecom. Omogućuju im da upoznaju svakog pojedinca i suosjećaju s njim, te posljedično mijenjaju ponašanje prema učeniku i razbijaju li njihove predrasude. Društvene igre omogućuju djeci kontakt i međusobno povezivanje. Usamljeni ljudi dobivaju priliku razgovarati i upoznati razrednike, djeca koja se previše nametnu pridržavaju pravila grupe. Na taj se način razvijaju solidarnost, međusobna pomoć i poštovanje različitosti. Djeca se opuštaju, mogu iskazati emocije i stavove, a neki se strahovi smanjuju (npr. Strah od govora pred razredom, strah od obrane vlastitih pogleda, strah od nekih kolega iz razreda …). Društvene igre potiču kreativnost. Osnovna svrha socijalnih igara kao obrazovne tehnike je educiranje (podučavanje, poticanje, razvoj, unapređivanje) društvenih interakcija. To znači da se kroz društvenu igru ​​pojedinac razvija, stječe, podiže svijest o znanju, sposobnostima, vještinama i osjećajima koji će mu pomoći da lakše, ugodnije, kompetentnije i kvalitetnije komunicira sa svojim društvenim okruženjem.

Zaključak

Klima u školi vezana je za školu u cjelini, uključujući školski odbor i upravu škole. Učenici u razrednoj zajednici počinju formirati grupu kad postoji osjećaj emocionalne povezanosti između njih i grupa postane privlačna. Razredi se razlikuju u tome koliko su čvrste veze između učenika, koliko su spremni jedni drugima da pomažu i koliko snažno osjećaju pripadnost. U učionici bi trebala postojati klima koja studentima omogućava osobni rast i razvoj.

Literatura

  1. Ferbežer, I., Težak, S., Korez, I. (2008). Samopodoba nadarjenih otrok. Radovljica, Didakta.
  2. Gerbec, M. (2004). Delovanje v smeri večje sprejetosti učenke in ugotavljanje njene nadarjenosti. Educa, letnik XIII.
  3. Marjanovič Umek, L.in Zupančič, M.(2006).Psihologija otroške igre: od rojstva do vstopa v šolo. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
  4. Nastran Ule, M. (1997). Temelji socialne psihologije. Ljubljana: Znanstveno in publicistično središče.
  5. Žagar, D.(2009).Psihologija za učitelje. Ljubljana: Znanstvena založba Filozofske fakultete.