Međunarodna suradnja u školama

damjana_marn

Damjana Marn

Sažetak

Današnje razdoblje snažne globalizacije usmjereno je na niz proširenja, promjena i inovacija. Tako je i obrazovanje podložno stalnim obnovama i promjenama. Učenicima se nude mogućnosti koje nisu primljene u prošlosti. Sama lekcija nudi inovacije i napredak u obrazovnoj tehnologiji, odnosima i znanju. Među ponuđenim dodatnim aktivnostima sve je češća mogućnost sudjelovanja u međunarodnim projektima, učenje stranih jezika i sudjelovanje u međunarodnim razmjenama. Sve je to sve manje domena samo u sveučilišnim i srednjoškolskim krugovima, jasno je da međunarodna suradnja i razmjene danas nisu rijetkost ni u području osnovnog obrazovanja. Višegodišnja međunarodna suradnja škola u programima Europske zajednice već je donijela određene promjene i učinke na pojedince i sve uključene organizacije. U posljednje vrijeme prvenstveno je da slovenski školski sustav usvoji filozofiju komparativnog pogleda na sve ključne međunarodne ciljeve, pokrete i procese u području obrazovanja, što je potkrijepljeno usporedivim metodološkim pristupima u statistici, analitiki i istraživanju. Anketa daje pregled stanja na području međunarodne suradnje između slovenskih osnovnih škola i pruža polaznu točku za moguća poboljšanja na ovom području.

Ključne riječi: međunarodna suradnja, obrazovanje, globalizacija, razmjena.

1. Uvod

Kao profesor razrednog odgoja već dugi niz godina radim u školama, ali sam također iznimno zainteresirana za područje međunarodne suradnje, pa sam nekako pokušala kombinirati ta dva interesa u proučavanju magistarskog rada pod naslovom “Međunarodna suradnja u obrazovanju”, koji se bavi područjem međunarodne suradnje, s naglaskom na polje obrazovanja.

Škola je za sve nas osjetljiva i važna tema, jer sve nas dodiruje kao obvezni dio našeg života. Daje nama znanje na kojem se temelji sav ljudski napredak. U vrijeme globalizacije, međunarodna suradnja je još važnija, kao što je zapisao Novak (NOVAK, B. 2006b, Snaga društva i školska transformacija. Pedagoški zavod, Ljubljana, 2006), to je globalni fenomen i za sve nas neosporna sudbina svijeta kaže Bauman (BAUMAN, Z. Globalizacija: Ljudske posljedice, Polity, London, 1998).

Prilikom pregleda dosadašnjih istraživanja u ovom području, otkrila sam, da je ova tematika štedljivo istražena, osobito na području međunarodnih razmjena u osnovnim školama, ali je jasno da te razmjene postoje, pa sam odlučila detaljnije ih istražiti i uvesti.

Zašto sam se usredotočila na Comenius? Budući da je ovo jedini LLP (cjeloživotno učenje) program koji financira EU, on je također jedini omogućio međunarodnu suradnju između osnovnih škola.

Program Comenius kombinira devet podprograma s različitim ciljevima, ali oni ostvaruju i neke zajedničke ciljeve:

  • Poboljšati kvalitetu i povećati mobilnost među učenicima i mentorima.
  • Poticati učenje stranih jezika.
  • Povećati kvalitetu obuke nastavnika.
  • Poboljšati pedagoške pristupe i školske uprave i vodstva.
  • Ključni ciljevi Comeniusa: poboljšanje kvalitete obrazovanja i jačanje europske dimenzije.

2. Istraživanje

2. 1. Osnovni problemi koje moja studija istraživa i rješava

Rješavala sam osnovne probleme, kojima se moj rad bavio i riješio, postavljanjem sljedeća dva istraživačka pitanja:

  • Je li program Comenius znatno ojačao svijest nastavnika i učenika o važnosti međunarodne suradnje?
  • Da li sudjelovanje u programu Comenius znači obuku nastavnika i studenata za veću kompetenciju na međunarodnoj sceni?

Rezultate sam prikupila analizom dokumentacije, upitnikom, promatranjem i induktivnom i deduktivnom metodom. Procijenila sam situaciju i predložila poboljšanja.

2. 2. Najvažniji nalazi

Ako se usredotočim na istraživačka pitanja, rezultati su sljedeći:

  • Je li program Comenius znatno ojačao svijest nastavnika i učenika o važnosti međunarodne suradnje?

Program je nesporno usmjeren na podizanje svijesti učenika i nastavnika o važnosti međunarodne suradnje. Svi su pokazali izniman interes za suradnju, iskorištavajući putovanje u inozemstvo, uspostavljanje novih međunarodnih kontakata, korištenje suvremenih medija za održavanje međunarodne integracije.

Analiza jasno pokazuje da se povećava svijest o važnosti međunarodne suradnje. Sudionici kroz razne projekte i aktivnosti uče da se bezbrojne važne stvari događaju izvan zidina njihove škole i izvan granica Slovenije. Učenici su svjesni da međunarodna inkluzija također donosi koristi tek kasnije, jer se njihov prostor za obrazovanje povećava.

Nastavnici su, međutim, obogaćeni sviješću da je program Comenius pružio dragocjena iskustva i metode i znanje partnera koji će im uvijek biti od koristi u radu.

Obnovljeni nastavni planovi i programi također sadrže sve više „globalnog“ u svojim ključnim kompetencijama, koje pojedinci trebaju ispuniti i razvijati tijekom svog života, kao i za aktivno građanstvo i zapošljivost.

  • Da li sudjelovanje u programu Comenius znači obuku nastavnika i studenata za veću kompetenciju na međunarodnoj sceni?

Nastavnici ističu da su oni i njihovi učenici zbog sudjelovanje u programu mnogo više:

  • Suvereni, otvoreniji i imaju veću “širinu” u usporedbi s drugima.
  • Osjećaju se sigurnije, jer su svjesni da uspješno komuniciraju i na stranom jeziku, uglavnom engleskom. S obzirom da se to pojavlja u brojnim odgovorima, mislim da je to nastavnicima vrlo važno.
  • Zadovoljni su jer dobivaju samo-afirmaciju i priznanje da rade dobro i ispravno jer također imaju priliku usporediti se s nastavnicima u drugim dijelovima Europe.
  • Razvijaju i svoje organizacijske sposobnosti organizirajući međunarodni događaj s obrazovnim i kulturnim sadržajima, te shvaćaju da u Sloveniji ima puno stvari koje privlače interes u inozemstvu.
  • Pripremajući se za najkvalitetniju prezentaciju naše zemlje, stječu i nova znanja.
  • Mogu dobiti različite informacije putem različitih izvora.
  • Mogu putovati odnosno snači se na putu.
  • Jednostavno se povezuju i otvoreniji su prema strancima i drugačijima.

S obzirom da u mom istraživanju postoji mali broj rezultata, ne mogu generalizirati istraživanje. Svrha mi je bila istražiti svijest o važnosti međunarodne suradnje u području obrazovanja i kompetentnosti sudionika na međunarodnoj sceni te identificirati pozitivne aspekte koje školama donosi projekt Comenius školskog partnerstva. U svakom slučaju, svako istraživanje već otvara područja za daljnja istraživanja.

2. 3. Prijedlozi izvedeni iz obrađene teme

  • Smanjenje administrativnog rada za sudionike.
  • Želja za razmjenom vršnjaka, gdje studenti mogu bolje i bolje povezati i održavati kontakt.
  • Bolja prilika za ulazak u program Comenius, budući da postoji veliki interes za suradnju, a škole se teško mogu svrstati među one koji su na kraju potvrđeni.
  • Manje “turističko” sudjelovanje nekih partnera. Jedan od ispitanika je rekao: “Neke zemlje još uvijek putuju više turističko, ne obavljaju dogovorene zadatke, sudionici ne znaju engleski, pitam se što imaju od toga.”
  • Projekt ne treba voditi kao pojedinac, jer je to preveliko opterećenje za jednog, projektni tim treba biti osnovan u školi. Suradnja nastavnika ima vrlo pozitivne učinke i nakon završetka projekta, posebno u području međupredmetne suradnje, kao i u drugim situacijama.
  • Pokušati iskoristiti mogućnosti obuke putem Centra za mobilnost RS-a i europskih programa obrazovanja i osposobljavanja, jer postoji veliki postotak ispitanika koji vjeruju da su u tom pogledu previše prepušteni sami sebi.
  • Podrška vodstva je iznimno važna, što će svakako pridonijeti većoj prepoznatljivosti same škole i njezine otvorenosti prema okolišu, kao i spremnosti na druge oblike međunarodne suradnje i želje da se ona nastavi. Također, budući da nastavnici pripisuju veću važnost projektu uz potporu i suradnju ravnatelja.

3. Zaključak

Lekcije koje sam stekla iz ankete pokazale su dobru sliku odnosa slovenskih osnovnih škola prema međunarodnoj suradnji. Šire gledano, ova slika je iznimno pozitivna, postoje samo manjine koje bi trebale poboljšanja, prema mojim istraživanjima, samo bi učinkovitiji sustav obuke nastavnika bio potreban za rad u programu Comenius. U svakom slučaju, možemo biti jednoglasni o pozitivnostima pružanja takvog načina obrazovanja učenika više od tradicionalnih lekcija, ali se postavlja pitanje koliko dugo će učitelji biti motivirani bez ikakvog dodatnog poticaja, jer bi ih trebalo nagrađivati ​​i nečim drugim, ne samo vlastitim zadovoljstvom dobrim poslom. Bez sumnje, takvi međunarodni projekti za učitelje veliki su i zahtjevni zadaci. Treba naglasiti da je sve važnije posvetiti više pozornosti međunarodnoj suradnji u obrazovanju, jer ona ne utječe samo na pojedince koji sudjeluju, nego također igra značajnu ulogu u širem, pa čak i više kulturnom, društvenom, socijalnom otvorenošču Europske zajednice. Definitivno ćemo međunarodnom suradnjom već tijekom školskog razdoblja pridonijeti stvaranju nove radne snage koja će biti otvorenija, fleksibilnija, inovativnija, dinamičnija i spremnija za nove izazove.

Literatura

  1. BAUMAN, Z. Globalization: the human consequences. Polity, London, 1998
  2. NOVAK, B. 2006b. Moč družbe in transformacija šole. Pedagoški inštitut, Ljubljana, 2006
  3. COMENIUS: Europe in the classroom. EUROPA Education and training, 9. 11. 2013
  4. EUROPEAN COMMISSION. Education & training, Tempus,9 . 11. 2013

Globalizacija i obrazovanje

aida_hodzic

Aida Hodžić

„ Imagine there is no countries. It isn’t hard to do!“
John Lennon

1. Uvod

Danas, na početku XXI. stoljeća, živimo u svijetu obilježenom raznim promjenama, napetostima, ali i utjecajima različitih pojava na društvo i pojedince u njemu. Jedna od takvih pojava je globalizacija.

Globalizacija je omiljena fraza novinara i političara. Postala je ključna ideja za poslovne teorije i praksu, ušla u akademske rasprave i postala fokus za raspravu u obrazovanju. Ali ono što ljudi podrazumijevaju pod pojmom globalizacija često je zbunjujuće jer se globalizacija definira na različite načine.

Što je globalizacija?

Globalizacija se može sagledati iz različitih kutova pa se može definirati kao moderna forma i zagonetni fenomen koji sadrži višestruke i drastične promjene u svim dimenzijama života. Usprkos sposobnosti da prezentira promjene i uključuje cijeli svijet, neki istraživači zapažaju da najveću ulogu ipak imaju informacijske tehnologije koje stvaraju globalnu mrežu među ljudima u različitim krajevima svijeta te engleski jezik koji se koristi kao globalni jezik u cijelom svijetu.

Većina ima vlastito viđenje o ovakvim i sličnim konstatacijama, međutim, zamjetne su sličnosti, posebno ako se radi o IT-u, obrazovnom ili nekom drugom okruženju.

prilog1Izvor: White paper on education and training , 1995.

Navedeni prilog ukazuje na samo neke od mogućnosti koje nam donosi globalizacija i koje možemo iskoristiti u svakodnevnom poslovanju i životu. Osnovna karakteristika koja se uočava je faktor uklanjanja granica koji ljudima širom svijeta omogućava da međusobno komuniciraju na veoma jednostavan način. Oslanjajući se na razna istraživanja, glavni cilj ovog rada predstavlja razmatranje obrazovanja u globaliziranoj klimi, uključujući raznovrsne koncepte, teorije i ideje. S jedne strane podučavatelje, asistente u obrazovanju, istraživače i mnoge druge može potaknuti na inovativnu perspektivu i primjenu obrazovnih reformi, a s druge strane poboljšati obrazovno usmjeravanje i promijeniti obrazovni menadžment u kontekstu globalizacije, lokalizacije i individualizacije.

2. Globalizacija i njen utjecaj na obrazovanje

2.1. Mijenja li globalizaciju ulogu obrazovanja?

globalizacija Prethodno smo vidjeli da je globalizacija svuda oko nas – ona je tu kada upalimo TV, kada otvorimo novine, tema je razgovora dok idemo u kupovinu.

Što je fenomen globalizacije? U osnovi to je čvršća integracija zemalja i naroda svijeta
do koje se dolazi ogromnim smanjivanjem troškova transporta i komunikacija kao i rušenjem umjetnih barijera za protok robe, usluga, kapitala, znanja i ljudi preko granica (Stiglitz, 2002.).

Izvor: Global economic symposium (2010.)

Neosporno je da globalizacija ima ne samo veliki značaj, nego i dalekosežan utjecaj na reformu sustava obrazovanja, naročito u zemljama u tranziciji. Ako postavimo pitanje na koji način, odgovorit ćemo riječima Josepha Stigliza koji kaže da je „globalizacija smanjila osjećaj izoliranosti koji je bio zahvatio veliki dio svijeta u razvoju i dala mnogim ljudima u tim zemljama pristup znanju daleko iznad razine najbogatijih u bilo kojoj zemlji u svijetu (Stiglitz, 2002. – slika iznad).

Ovo tumačenje možemo potkrijepiti i riječima Manuela Castellsa: „Globalizacija je mogućnost djelovanja u trenutku na distanci“ (Castells, 1996.) što ujedno znači da informacijama možemo pristupiti bilo kad i u bilo kojem vremenskom periodu. Cjelokupno studiranje može se završiti, a da se kolega ili kolegica fizički ne sretnu na predavanju. Takva mogućnost se unazad nekoliko godina nije mogla ni zamisliti. Ovdje se ne misli samo na face to face interakciju, nego i na dostupnost obrazovanja velikom broju ljudi.

Što je uvjetovalo ovaj moderni oblik obrazovanja? Kao prvo, na razvoj sustava obrazovanja su u velikoj mjeri utjecali proces industrijalizacije i širenje gradova. Kako se širila industrijska privreda, javila se i potreba za specijaliziranim obrazovanjem i odgovarajućom radnom snagom. Zanimanja su postajala raznovrsnija, a radne vještine su se sve manje prenosile s roditelja na djecu. Sve više ljudi je stjecalo znanja pomoću predmeta kao što su matematika, prirodne znanosti i slično, a ne kao što je bio slučaj ranije – pomoću radnih, prije svega poljoprivrednih vještina.

Taj cjelokupni proces iznjedrio je na površinu moderno društvo u kojemu su se pomjerile granice znanja. Pojavili su se oblici specijaliziranog i profesionalnog usavršavanja, a poslovna i obrazovna politika kretala se u smjeru da se pojedinac obrazuje u skladu s privrednim profilom zemlje i prema određenim zanimanjima. Iako se moderni – tehnološki sustav obrazovanja počeo formirati u skladu s brzim promjenama u društvu, za mnoge zemlje je to još uvijek značilo bojno polje ekonomskih, obrazovnih i drugih rasprava koje su donijele mnoge nesuglasice oko sustava i standarda, ali i jednakost u obrazovanja.

2.2. Razvoj obrazovanja u Velikoj Britaniji

Moderni sustav obrazovanja se na Zapadu počeo oblikovati početkom 19 stoljeća. Do polovice 19 stoljeća zemlje poput Nizozemske, Švicarske i Njemačke imale su univerzalnu politiku obrazovanja za osnovne škole, dok su mnoge druge zemlje stagnirale u tom pogledu. U periodu između 1870. i II. svjetskog rata u Velikoj Britaniji je uvedeno obavezno obrazovanje, a granica se pomjerila s 10 na 14 godina. Osnovna škola je bila besplatna dok se srednje školovanje plaćalo što je dovelo do klasnih podjela među djecom. 1944. je godine Zakon o obrazovanju uveo besplatno srednjoškolsko obrazovanje i podigao granicu obaveznog obrazovanja na 15 godina starosti. Uvedena je i selekcija učenika u periodu prelaska iz osnovnog u srednje obrazovanje u vidu male mature. Međutim, ovakav se pristup pokazao neadekvatnim jer je veoma mali broj učenika nastavljao školovanje. 1964. godina donijela je promjene u sustavu obrazovanja: osnovale su se opće srednje škole, ukinule granice između gimnazija i srednjih stručnih škola. Ovakvo stanje obrazovnog sustava nije se mijenjalo sve do 1988. godine kada su uslijedile značajne reforme: u obrazovanje je uveden element tržišne konkurencije, stvarale su se privatne i samostalne državne škole, stvoren je univerzalni okvir u školama državnog sektora, data je mogućnost stvaranja dotiranih škola koje su se mogle izdvojiti iz kontrole lokalnih vlasti i primati sredstva direktno od države.

Neki od ovih principa su nastavljali važiti i dalje, ali s dozom inovativnosti. Naime, 1997. godine u jednom dijelu dokumenta Bijela knjiga Europske zajednice zahtijeva se osuvremenjivanje općih srednjih škola i intervencija vlade u onim školama koje postižu loše rezultate, dok je u školama koje koriste kreativne pristupe i postižu dobre rezultate intervencija vlade bila ograničena.

Nadalje, obrazovne reforme istakle su značaj određenih metoda predavanja i rukovođenja školama i to:

  • poboljšanje škola koje konstantno postižu loše rezultate tako da se prvo zatvore pa ponovo otvore s novim osobljem pod vodstvom „izvanrednog direktora“,
  • stvaranje „mentora za učenje“ koji su, s jedne strane, savjetodavci učenicima koji izostaju iz škole, a s druge savjetnici nastavnicima u radu s ovakvom vrstom učenika,
  • plaća prema ostvarenim rezultatima znači da ravnatelj škole može odobriti veću plaću za nastavnike koji su kreativni, dinamični i postižu dobre rezultate te
  • rukovođenje školama koje može biti promijenjeno što znači da osobe iz privatnog sektora mogu podnijeti molbu da preuzmu rukovođenje školama koje ne postižu dobre rezultate.

Još jedna tendencija koja je bila posljedica globalizacije u obrazovanju jest uvođenje stranih jezika u nastavni plan i program mnogih država. U Bijeloj knjizi Europske zajednice o obrazovanju navodi se jedan važan cilj: da svi građani Europske zajednice trebaju biti u stanju razgovarati na tri europska jezika. Promocija stranih jezika treba početi veoma rano jer takav vid učenja predstavlja prilagodbu zahtjevima globalizacije i potrebama različitih aspekata rada, učenja i usavršavanja u društvu.

2.3. Visokoškolsko obrazovanje

Sastavni dijelovi obrazovanja koji se sastoje od fizičke prisutnosti nastavnika, učenika/studenta u učionici, od komunikacije licem u lice i sl., bili su donedavno obavezan faktor u realizaciji nastave. Druge mogućnosti se nisu mogle ni zamisliti. Međutim, pod utjecajem različitih pojava, prije svega globalizacije i IT-a, struktura realizacije nastave se mijenja. Kao primjer može poslužiti Britansko otvoreno sveučilište koje je osnovano 1971. godine i prvo koristilo televiziju za učenje na daljinu (Giddens, 2001.). Programe Sveučilišta emitira stanica BBC ujutro i navečer, a studenti koriste iste televizijske programe usporedno s pisanim materijalom. Rade na osnovi dopisivanja, susreta s profesorom i ljetnih tečajeva s ostalim studentima. Na taj način mogu pratiti nastavu od kuće i studirati bez obzira jesu li negdje zaposleni. Danas se u rad ovog sveučilišta uključuje i internet kao jedan od glavnih posrednika između profesora, studenata i nastavnog procesa. Ovaj primjer pokazuje da se uvodi i novi princip tzv. elektronskih sveučilišta (slika ispod) što znači da je uz pomoć interneta obrazovanje i stjecanje diploma moguće iz svih krajeva svijeta.

globalizacija1 Izvor: Hanze University Groningem (2010.)

Učenje na daljinu pomoću interneta je aktualna i raširena pojava u svijetu. Učenici mogu sami rješavati zadatke i pomoću elektronske pošte ih slati profesorima na provjeru. Ovakav vid sveučilišta ima prednosti, a jedna od njih je da se jedno sveučilište može povezati s drugim ili cijelom grupom bez obzira na njihovo sjedište i na taj način razmjenjivati online akademske resurse, dijeliti inovacije u nastavi i poboljšavati obrazovanje u svojoj zemlji. Na ovakav je način visoko obrazovanje postalo masovno obrazovanje.

Dakle, ne samo da je utjecaj globalizacije vidljiv u spomenutim dimenzijama, već je njen utjecaj vidljiv i u sljedećem:

  • globalizacija utječe na prosvjetnu radnu snagu što znači da od njih zahtijeva cjeloživotno učenje i stalno usavršavanje,
  • njen utjecaj je vidljiv prilikom razmjene servisa i dobara između škola i sveučilišta (npr. online materijali, akademsko istraživanje i sl.),
  • globalizacija utječe na obrazovni sustav stvarajući različitost (diverzitet) škola i roditeljima pruža mogućnost izbora (npr. u Bosni i Hercegovini je pokrenut projekt online dnevnika koji roditeljima pruža mogućnost uvida u ocjene i prisutnost njihove djece na nastavnim satovima; ujedno mogu odabrati hoće li doći na roditeljski sastanak i obaviti komunikaciju licem u lice ili će izvršiti iste obaveze pomoću interneta),
  • podiže se standard obrazovnih zahtjeva,
  • zahtijevaju se mogućnosti improvizacije i kreativnosti kao i kompleksno mišljenje povezano s praksom i realnošću svakodnevnog života,
  • izazovi globalizacije zahtijevaju pripremu prosvjetnih radnika za rad u okruženju koje se konstantno mijenja, a s tim u vezi i pripremu studenata za moderni put u kojemu se konstantno razvijaju nove vještine, znanja i sposobnosti,
  • i najzad, prema novim obrazovnim modelima, prosperitet prosvjetnih radnika ovisit će o njihovoj sposobnosti da trguju vještinama, znanjima i poduzetničkim sposobnostima u globalnoj sferi obrazovanja.

Ovakvi utjecaji globalizacije s jedne strane predstavljaju napredak u razvoju socijalne kohezije, a s druge strane odražavaju negativnost za siromašne zemlje u svijetu.

2.4. Tehnološki jaz u obrazovanju

Između 1998. i 1999. godine 93 % britanskih srednjih škola i 62 % osnovnih škola imalo je pristup internetu (Giddens, 2001.). 1998. godine osnovana je i Nacionalna mreža za učenje čiji je cilj fokusiran na povezivanje svih škola, sveučilišta i biblioteka do 2002. godine. Ta mreža bi obrazovnim institucijama, nastavnicima i studentima omogućila da razmjenjuju iskustva, prikupljaju podatke, preuzmu određene dokumente i uče o raznovrsnim aktivnostima pomoću interneta. Ovaj podatak govori da Velika Britanija posjeduje mogućnost prilagođavanja na novitete, ali posjeduje i jaku materijalnu stranu koja omogućuje intenzivni tempo praćenja tehnoloških promjena.

Kakav je slučaj sa zemljama koje nisu u mogućnosti uspostaviti internetsku mrežu u obrazovanju?

Odgovor na ovo pitanje dala je Organizacija UN-a u svom izvještaju 1999. godine ističući Južnu Aziju kao jedno od slabo razvijenih područja u ovom sektoru jer imaju manje od 1 % korisnika interneta.

U Africi, s druge strane, još manji broj ljudi ima mogućnost pristupa internetu. Dakle, postoji tehnološki jaz koji je postao linija razdvajanja bogatih i siromašnih zemalja. Nedovoljno razvijenim područjima koje se bore s usvajanjem osnovne pismenosti i nedostatkom osnovnih sredstava za realizaciju nastavnog procesa, potreban je bolji obrazovni sustav i infrastruktura koja će im omogućiti korist od programa učenja na daljinu. U takvim se okolnostima jedino mogu prilagoditi IT obrazovanju. Potrebno je još spomenuti da, bez obzira na tehnološki jaz, upotreba računala i interneta u obrazovanju ne mora dovesti samo do globalnih nejednakosti, već može pomoći u povezivanju ljudi iz različitih krajeva svijeta i stvaranju mogućnosti za njihovo obrazovanje i primjenu naučenih znanja. Suradnja s pojedincima, grupama ili kompanijama iz drugih zemalja mogla bi biti ključ za profesionalno usavršavanje, nadilaženje određenih teškoća ili moguće pronalaženje novih poslovnih mogućnosti.

3. Zaključak

Kao i u mnogim područjima društvenog života, i u obrazovanju globalizacija i informacijska tehnologija utječu na komercijalizaciju, smanjuju osjećaj izoliranosti među zemljama u svijetu, omogućuju rušenje umjetnih barijera za protok robe, usluga, kapitala, znanja i ljudi preko granica. Snaga ovakvih promjena utjecala je na stvaranje potrebe za novim znanjima, zanimanjima i zahtjevom za cjeloživotnim učenjem. Procesi usavršavanja i stjecanja potrebnih kvalifikacija mogu se usvajati pomoću interneta, bez fizičke prisutnosti, na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme. Na taj način pojam obrazovanja više nije jasno strukturiran prijenos znanja, već dobiva širi kontekst koji se odvija pod utjecajem globalizacije i informacijskih tehnologija.

Dakle, nove tehnologije, globalizacija i ekonomija znanja mijenjaju naša shvaćanja o obrazovanju. Zagovara se princip life long learninga ili učenja tijekom cijelog života. Postoji sve više mogućnosti da se ljudi tijekom svog života uključe u različite vidove obrazovanja, usavršavanja i stjecanja nužnih kompetencija za život u tehnološkom svijetu. Naglasak treba biti na prilagodbi tehnološkim inovacijama koje donosi suvremeno doba, a ne na ostanku u ritmu rutine nesposobne za prilagodbu. Završno razmatranje bih potkrijepila onim što je jednom prilikom rekao Stewart Brand: „Once a new technology rolls over you, if you are not part of the steamroller, you are part of the road!“ (Jednom kada informacijska tehnologija prijeđe preko vas kao valjak, ako ne postanete dio njega, postat ćete dio ceste!“) – pogledati sliku ispod

globalizacija2

 

LITERATURA

  1. Bourdieu, P., (1998.): Acts of Resistance: Against the Tyranny of the Market. The New Press. New York.
  2. COUNCIL OF ACADEMIES OF ENGINEERING AND TECHNOLOGICAL SCIENCES (1988.): „Globalization of technology“. International perspectives National academy press. Washington, DC.
  3. Centre for educational research and innovation, (2005.): Personalising education, OECD.
  4. Castells, M., (1996.): The Rise of the Networked Society. Oxford: Blackwell.
  5. Cogburn, D. L. (1998.): Globalization, knowledge, education and training in the global world: Conference paper for the InfoEthics98. UNESCO.
  6. Giddens, A.,(2001.)Sociology, Polity Press, Cambridge.
  7. Giddens, A., (1990.): The Consequences of Modernity. Stanford: Stanford University Press.
  8. Kotler&Keller, (2006.): Marketing management. XII izdanje.
  9. Marcelo,M. S. O.(2007.): Learning in the global era. University of California Press. London.
  10. Stigliz, Dž. E. (2002.): „Protivrečnosti globalizacije“. SBM-x. Beograd.
  11. Yin, C. C., (2005.): New paradigm for re-engineering education. Netherlands.