Praćenje napretka učenika

natasa_zebec

Nataša Zebec

Sažetak

Formativno praćenje nije metoda učenja, već način podučavanja koji je za učitelja neodoljiv, budući da postane svjestan da takvim načinom rada profitiraju kako učitelj, tako i učenici. U vrijeme mog školovanja u glavnoj ulozi bio je učitelj, dok je to sada učenik, koji ravnopravno sudjeluje u nastavi. Nastava mora biti isplanirana na način da je u prvom planu učenik, dok učitelj savjetuje i pomaže učenicima napredovati u različitim znanjima i vještinama. Pritom učitelj koristi različita pomagala, na primjer, listić za praćenje napretka učenika, koji se u mojoj praksi podučavanja pokazao kao vrlo koristan.

Ključne riječi: formativno praćenje, napredak učenika, učenje

Uvod

Formativno praćenje ima pozitivan učinak na učenje kada učitelj daje kvalitetne povratne informacije učenicima te kada učenici vrednuju vlastiti rad i rad svojih kolega. U tom procesu je ključno da učitelj neprestano prilagođava nastavu znanjima stečenim u procesu učenja i da obraća pažnju na potrebe svakog učenika. Formativno praćenje ima veliki utjecaj na poboljšanje postignuća svih učenika, osobito onih s teškoćama u učenju, čiji proces učenja i znanje su znatno kvalitetniji u okolnostima kada su svim učenicima omogućeni ravnopravni uvjeti. Učenici postaju ravnopravni partneri u procesu učenja, razvijajući dublje znanje i vještine učenja, samoocjenjivanja, vršnjačke evaluacije i drugih strategija učenja. Učenici koji su aktivno uključeni u izgradnju razumijevanja novih koncepata uče kako ocjenjivati vlastiti rad i rad vršnjaka prema kriterijima uspješnosti. Na taj način razvijaju sposobnost samostalnog usmjeravanja učenja, što će im pomoći da žive kvalitetno i uspješno djeluju u zajednici. (Holcar idr., 2016)

Središnji dio

U satove biologije i kemije redovito unosim elemente formativnog praćenja, istovremeno vodeći računa da atmosfera u učionici bude mentalno poticajna, suradnička i opuštena. Predstavit ću vam instrument za praćenje napretka učenika pri učenju (Listić za praćenje napretka učenika).

Na satovima kemije u 8. razredu smo obrađivali lekciju Kiseline, baze i soli. Unutar podjedinice Indikatori i pH ljestvica planirali smo usvojiti sljedeće ciljeve:

  • učenici su upoznati s različitim indikatorima za dokazivanje kiselih, bazičnih i neutralnih vodenih otopina,
  • upotrebom indikatora učenici razlikuju kisele, bazične i neutralne tvari iz okoliša,
  • upoznati su s pojmom pH ljestvice i
  • upotrebljavaju pH ljestvicu kao mjerilo za određivanje kiselosti i bazičnosti otopina.

Provjera predznanja učenika

Već prethodni sat provjerila sam predznanje učenika iz nastavne cjeline Kiseline i baze u svakodnevnom životu. To znanje je osnova za daljnje usvajanje znanja o indikatorima nastavni_listici pH ljestvici. Učenici su rješavali zadatke na radnom listu, koji su zatim razmijenili s kolegom, ocijenili ga i dali povratne informacije. Ovisno o ispravnosti odgovora, učenici su obojali emotikone na listiću za praćenje napretka učenika u lijevom stupcu MOJE PREDZNANJE. Također su odgovorili i na pitanje „Moram li još nešto učiniti da bi moje predznanje bilo dobro?” te što će učiniti u tu svrhu.

Dijeljenje u skupine

Kako se rad na učenju novog gradiva odvijao u skupinama kao zajedničko učenje, učenici su najprije bili podijeljeni u grupe. Na stol sam postavila kartice s različitim slikama. Svaki učenik odabrao je karticu o kojoj je znao nešto reći.

Slika 1Slika 2Slika 3Slika 4Slika 5
Slike 1-5: Kartice za podjelu učenika u skupine

Učenici koji su izabrali jednaku karticu bili su smješteni u istu skupinu. Zatim su predstavili svoje znanje vezano uz sliku na kartici.

Uvodna motivacija

Trudim se uključiti učenike u bavljenje novim gradivom. Tražim primjere iz svakodnevnog života, stoga se učenici ne pitaju „Gdje će nam trebati ta znanja?”

Pokazala sam im dvije hortenzije, prva je imala plave cvjetove, a druga ružičaste. Upitala sam ih o čemu ovisi boja cvjetova. Kako nisu znali odgovor, rekla sam im da će to sami otkriti znanstveno-istraživačkim radom.

Prije nego su započeli sa samostalnim radom, zanimalo me jesu li im poznati pojmovi indikatora i pH ljestvice. Na popisu za praćenje napretka učenici su pročitali ciljeve današnjeg sata i samostalno ocijenili gdje se na liniji znanSlika 6ja nalazi njihovo trenutno znanje. Većina učenika uvrstila se na početak linije (početnik), što je značilo da nemaju znanja ili da su njihova znanja o indikatorima i pH skali bila skromna.

Slika 6. Barometar znanja na školskoj ploči, početak sata

Usvajanje novog gradiva

Učenici su putem različitih izvora samostalno tražili podatke o indikatorima i značaju uporabe pH ljestvice u svakodnevnom životu. Podatke su uvrstili u sustav (misaoni uzorak, pojmovna mreža).

Nakon toga izveli su eksperiment i utvrdili kako se različiti indikatori oboje u prisutnosti kiselih, bazičnih i neutralnih tvariSlika7.

Jedna skupina učenika je odredila pH zemlje u kojoj su rasle hortenzije. Tako su ustanovili da je boja cvjetova ovisna o pH zemlje u kojoj biljka raste.

Slika 7. Eksperimentalni rad

Nakon istraživačko-eksperimentalnog rada učenici izvještavaju o svojim zaključcima.

Provjera znanja i postizanje ciljeva

Za provjeru znanja sam u radnoj knjizi izabrala pitanja na koja su učenici odgovorili. Maksimalan broj bodova iznosio je 14. Učenici su si ponovno međusobno pregledali, ispravili i ocijenili odgovore. Tako je svaki učenik mogao vidjeti koliko je njegovo znanje na kraju sata i koliki je njegov napredak. Učenici su pomaknuli svoj listić na barometru znanja. Većina učenika je postigla veliki napredak u zSlika 8nanju, čak su stigli i do zvanja majstora. Samo je jedan učenik malo napredovao.

Slika 8: Barometar znanja na školskoj ploči, završetak sata

Također su označili svoj napredak (obojili su krugove ciljeva koje su usvojili) i na listi za praćenje napretka. Zatim su napisali samoprocjenu onoga što znaju i onoga u čemu još imaju problema. Napravili su plan kako će ispraviti svoje nedostatke.

Zaključak

Učenici prilikom ovakvog načina rada znaju što uče, gdje će im u životu trebati to znanje, aktivniji su nego na klasičnim predavanjima, a njihove ideje i kreativnost često me iznenade. Znaju točno procijeniti svoje znanje i napredak te povratnu informaciju učitelja i kolega prihvaćaju kako dobronamjerni vodič koji ih usmjerava naprijed. Istovremeno ne smijemo zanemariti činjenicu da u učionici prilikom takvog rada postoji suradnja, ugodno okruženje za učenje, povjerenje i poštovanje. To su satovi na koje učenici rado dolaze.

Literatura

  1. Holcar Brunauer, A. idr. (2016). Formativno spremljanje v podporo učenju: Priročnik za učitelje in strokovne delavce. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  2. Devetak, I. idr. (2012).Peti element 9: Učbenik za kemijo v devetem razredu osnovne šole.

Fotografije

Slike 1-5: Kartice za podjelu učenika u skupine (slike 1-4 izvor: Devetak, 2012.; slika 5 izvor: vlastiti)
Slika 6. Barometar znanja na školskoj ploči, početak sata (izvor: vlastiti, 2019.)
Slika 7. Eksperimentalni rad (izvor: vlastiti, 2019.)
Slika 8. Barometar znanja na školskoj ploči, završetak sata (izvor: vlastiti, 2019.)

Formativno praćenje

Čitanje s dnevnikom čitanja

polona_IN

Polona Irt Novak

Sažetak

Ove školske godine počela sam u nastavu svjesno i sustavno uvoditi elemente formativnog praćenja. Fokus je bio na tome da učenici sami prepoznaju svrhu učenja i da sudjeluju u oblikovanju kriterija uspješnosti. Naglasili smo značenje kritičnog i poštenog (samo) vrednovanja, učili smo oblikovati dobre, kvalitetne i smislene povratne informacije. To smo izvodili kod različitih predmeta i tema. Na satu slovenskog to su čitanje, obrada umjetničkih tekstova, recitacija i govorna izvedba. U matematici tablica množenja, rješavanje tekstualnih zadataka, pisano zbrajanje i oduzimanje. Na satu glazbene umjetnosti pjevanje, a na satu likovne umjetnosti izvršavanje likovnih zadataka.

Takav način podučavanja znatno obogaćuje nastavu, od učitelja zahtijeva puno više priprema, domaće zadaće s izradom materijala i slično. Tijekom samog nastavnog sata učitelj služi više kao usmjerivač nego predavač, što ponekad nije jednostavno. Elementi formativnog praćenja omogućuju raznoliku nastavu, otkrivanje različitih puteva do istoga cilja, aktivnu ulogu svih učenika, stalne povratne informacije te razvoj i napredak svakog učenika u okviru njegovih individualnih sposobnosti.

Ključne riječi: formativno praćenje, čitanje, dnevnik čitanja.

Uvod

S formativnim praćenjem upoznala sam se u posljednjih nekoliko godina. Kao i svaku novost, primila sam je kritički i s rezervom. Međutim, jedno je slušati o tome, a drugo izvoditi u praksi jer svatko doživljava elemente formativnog praćenja na drugačiji način, pa sam odlučila pokušati s postepenim uvođenjem elemenata formativnog praćenja u nastavu. U nastavku želim predstaviti primjer uvođenja elemenata formativnog praćenja na slovenskom jeziku. Prva tema kojoj smo na taj način pristupili je čitanje jer je od iznimnog značenja za daljnji uspješni rad učenika.

Središnji dio – Tijek nastavnog sata DNEVNIK ČITANJA

UVODNA MOTIVACIJA – SVRHA UČENJA

S učenicima razgovaramo o tome što sve radimo na satu slovenskog jezika? Da li rado čitaju? Zašto? Misle li da možemo donijeti odluku da prestanemo s čitanjem?

Gdje sve koristimo čitanje – u školi i izvan nje? Da li njihovi roditelji, djed i baka također čitaju? Što čitaju? Mogu li reći da je vještina čitanja važna u životu ljudi? Da li se sva djeca odmah nauče dobro čitati? Da li danas oni svi već dobro čitaju?

ODREĐIVANJE PREDZNANJA – Audio snimke čitanja, vrednovanje u skupinama

Učenicima govorimo da ne samo u našem razredu, već i u drugim razredima ima dobrih ili loših čitatelja. Poslušat ćemo 3 snimke na kojima tri različita učenika čitaju isti tekst. Zadatak učenika je da veoma pozorno slušaju sve tri snimke. Svaka skupina dobit će radni list za vrednovanje čitanja na snimkama.

Puštamo snimke. Prije nego pustimo snimke na ploču napišemo SNIMKA 1 (najlošiji čitatelj), SNIMKA 2 (bolji čitatelj), SNIMKA 3 (najbolji čitatelj).

Svakoj snimci slijedi rad u skupinama – učenici vrednuju preslušano čitanje. Kad a završe s radom na ploču ćemo napisati njihove zaključke.

SVRHA UČENJA i OBLIKOVANJE KRITERIJA

Zatim ćemo učenike upitati da li znaju sami odrediti što to čitanje čini dobrim. Na temelju čega zaključujemo da je netko dobar čitatelj?

Zadatak učenika u skupinama je napisati na list papira kakvo je po njihovom mišljenju dobro čitanje. Kad završe s radom govore o svojim zaključcima.

Učenike pitamo da li bi oni svi htjeli biti dobri čitatelji? Da li bi htjeli postati SUPERJUNACI ILI SUPERJUNAKINJE U ČITANJU? S obzirom na njihove zaključke u skupinama, postavljamo kriterije na temelju kojih će učenici Oblikovani kriteriji dobrog čitatelja - plakat u učionicitijekom cijele školske godine vrednovati svoje čitanje. Napisat ćemo na ploču, a kasnije na plakat kojega ćemo objesiti na vidljivo mjesto u razredu.

Slika 1. Oblikovani kriteriji dobrog čitatelja – plakat u učionici

SAMOVREDNOVANJE vlastitog čitanja učenika

S djecom razgovaramo o ulozi semafora – o značenju njegovih boja u prometu. Utvrđujemo da imamo nešto slično u našoj učionici. Naš semafor pomoći će nam odlučiti gdje učenici trenutno pripadaju svojim čitanjem. Na crvenu boju svoju štipaljku objesit će oni koji smatraju da je njihovo čitanje loše i da moraju još puno učiti. Na žutu boju oni koji smatraju da se, iako već znaju dobro čitati, trebaju još više poboljšati. Na zelenu boju postavit će se oni kod smatraju da već jesu superjunaci u čitanju. Učenici će objesiti svoje štipaljke. Promatramo njihovo razvrstavanje, a neke učenike pozivamo da obrazlože svoju odluku i po potrebi posredujemo kod neprikladnog razvrstavanja.

VREDNOVANJE čitanja djece na snimkama

Učenici će opisati kojom bojom na semaforu bi ocijenili čitanje djece na snimkama koje su poslušali na početku sata. Odabir će utemeljiti s obzirom na postavljene kriterije dobrog čitanja.

DOKAZI UČENJA – Dnevnik čitanja

Učenicima govorimo da će naš zajednički ovogodišnji cilj biti da svatko od njih poboljša svoje čitanje i postane SUPERJUNAK, odnosno SUPERJUNAKINJA u čitanju. U tu svrhu pripremit ćemo mjesečne popise čitanja, koje će tijekom cijele školske godine dosljedno i kritički ispunjavati i uvrštavati u svoje dnevnike čitanja.

Učenicima ćemo podijeliti mape s naslovnicama dnevnika za čitanje i prvim listom čitanja. Ostale učenici dobivaju redovito krajem svakoga mjeseca. Ispunjen list čitanja u dnevniku čitanjaObrazložit ćemo na koji način ispunjavati listove čitanja – svaki dan trebaju 10 minuta glasno čitati. Nakon završenog čitanja pored datuma će nacrtati pripadajući uzorak u boji (ako taj dan nisu čitali napravit će crticu). Roditelji će se svaki dan pored datuma i uzorka potpisati i time potvrditi da je učenik taj dan zaista čitao. Na poleđini lista za čitanje bit će zapisani kriteriji dobroga čitanja.

Slika 2. Ispunjen list čitanja u dnevniku čitanja

POVRATNA INFORMACIJA

Učenike upozoravamo da ćemo tijekom cijele godine pomno pratiti njihovo čitanje. Svoja opažanja će učitelj povremeno u bojama zapisati u bilježnice. Na taj način učenici će već na prvi pogled vidjeti u kojoj boji je zapisana njihova povratna informacija i po tome približno prepoznati koliko su bili Učiteljeva pisana povratna informacijauspješni i koliko se još moraju poboljšati na putu da postanu superjunaci u čitanju. Povratnu informaciju o svom čitanju će povremeno dobiti i od školskih kolega.

Slika 3. Učiteljeva pisana povratna informacija

Zaključak

Tijekom cijelog nastavnog sata učenici su bili aktivni i motivirani za rad. Iznenadili su svojim opažanjima, kritičnošću, domišljatošću i pazili su na pojedinosti. Pitanja za potporu učenju bila su prisutna tijekom cijelog nastavnog sata, stalno su se ispreplitale aktivnosti učenika i učitelja. Uporabom snimaka čitanja izbjegli smo izlaganje svakog pojedinog učenika u našem razredu. Rad se izvodio u skupinama, a čitavo vrijeme su sudjelovali svi učenici. Pomoću izvedenih aktivnosti uspješno smo ostvarili postavljene ciljeve učenja. Kad sam posljednji dan na zid objesila kriterije uspješnosti koje su učenici zapravo sami sastavili, bili su veoma zadovoljni i ponosni na svoj rad. U nastavku školske godine savjesno su ispunjavali liste čitanja u dnevniku čitanja. Roditelji su potvrdili da su djeca kod kuće doista čitali i pošteno ispunjavali tablice na listovima čitanja, a sama sam kod većine učePisana povratna informacija jednog učenika drugomenike prepoznala napredak. Povratne informacije o svom čitanju, kao i čitanju školskih kolega, davali su veoma kritično i konstruktivno.

Slika 4. Pisana povratna informacija jednog učenika drugome

Povratne informacije su s njihove, kao i s moje strane, bile veoma dobro prihvaćene. Sa sigurnošću mogu reći da se učenici pritom nisu osjećali izloženo te da su bili svjesni kako se, usprkos trudu, još uvijek međusobno razlikujemo. Nekima već ide vrlo dobro, a nekima je potrebno više vremena do željenog cilja. Povratne informacije nisu primali kao kritike, već kao pomoć i poticaj za dalje.

Literatura

  1. Holcar Brunauer, A. (2017): Formativno spremljanje v podporo učenju: priročnik za učitelje in strokovne delavce, Zavod Republike Slovenije za šolstvo, Ljubljana.
  2. Peklaj, C. (2001): Sodelovalno učenje ali Kdaj več glav več ve, DZS, Ljubljana.

Formativno praćenje kod predmeta Društvo

jasna_cvitanic

Jasna Cvitanič

Sažetak

Kod predmeta Društvo u petom razredu bavimo se prirodnogeografskim jedinicama Slovenije. Počeli smo s razmatranjem subpanonskog svijeta. U razmatranju novog sadržaja naglasak je bio na osnovnim elementima formativnog praćenja. To su planiranje kriterija uspješnosti, povratne informacije, suradnja među vršnjacima, samovrednovanje i, iznad svega, dokazi. Nakon uvodne šetnje našim selom i fotografiranja zanimljivih građevina i prirodnih znamenitosti, posvetili smo se radu u učionici. Po skupinama su učenici izradili svoje ciljeve, što su i dokazali svojim proizvodima u obliku turističkog vodiča i grafičkog organizatora cilja.

Ključne riječi: formativno praćenje, društvo, dokazi, cilj, turistički vodič.

1. Uvod

Formativno praćenje razumijemo kao promijenjeni oblik podučavanja i učenja. Načela formativnog praćenja ne razlikuju se od predmeta do predmeta, ali dokazano djeluju u svim područjima poučavanja i učenja. Mislim da se formativno praćenje može uvesti u svim predmetnim područjima, počevši od vrtića.

Formativno praćenje je fraza koja u osnovi imenuje sve suvremene didaktičke pristupe i doprinosi uklanjanju ukorijenjenih, u moderno doba neučinkovitih, praksi u području rada s mladima (Holcar Brunauer i dr. 2017.).

Predstavljeni elementi formativnog praćenja igraju ključnu ulogu u pružanju kvalitetne nastave u skladu sa smjernicama suvremenog školstva.

Učenici se u razredu gdje se suvremene metode poučavanja primjenjuju ispravno, usuđuju izraziti sve svoje misli, emocije, potrebe, maštanja, zapažanja, osjećaju se prihvaćenima, sigurnim, dopuštaju sebi da se zbune i pogriješe. Sve to stvara okruženje za odgajanje samopouzdanih i slobodno mislećih pojedinaca koji će, po mom mišljenju, jednog dana uspjeti u društvu. Komljanc (2008.), koja se deset godina bavi formativnim praćenjem u Sloveniji, definira to kao pedagoški dijalog za jednoglasno zajedničko praćenje učitelja i učenika, kontroliranje i usmjeravanje razvoja učenja pojedinca, kako bi se poboljšao učinak učenja u procesu učenja te da bi prosudba o vrijednosti naučenoga na kraju učenja bila što je moguće korektnija.

Učitelj mora poznavati svoje učenike, njihove individualne razlike, sposobnosti učenja i interese te uzeti u obzir znanje pojedinca prije nego što počne provoditi aktivnosti. S učenicima, tijekom sati, kroz otvorena i problemska pitanja, potiče razmišljanje i dijalog, u kojem imaju dovoljno vremena za razmišljanje i razvoj svojih ideja. One mogu biti samo djelomično točne ili čak netočne. Zadatak je učitelja dati učeniku povratnu informaciju, potaknuti, motivirati, probuditi zanimanje za njih … Mora se truditi da ne donosi negativne ili pozitivne prosudbe o odgovorima učenika. Više o tome piše pod povratnim informacijama.

Moramo znati da je formativno praćenje proces, a ne događaj, pitanje na papiru ili web stranica. Provedbe formativnih strategija praćenja u učionici su podržane različitim višenamjenskim alatima. Od pomaganja učitelju u pružanju informacija potrebnih za kvalitetno izvođenje školskog sata, do pomoći učeniku da ispravno prosuđuje i procijeni što treba još bolje napraviti.

Formativno praćenje ima pozitivan učinak na učenje kada učitelj daje kvalitetnu povratnu informaciju učenicima i kada oni vrjednuju svoj rad i rad jedni drugih. Važno je da učitelj stalno prilagođava nastavu saznanjima koje dobiva u procesu učenja te da je pažljiv prema potrebama svakog učenika (Black i dr., 2002.). Formativno praćenje može, ako se pravilno interpretira i implementira u nastavu, imati veliki utjecaj na poboljšanje postignuća učenja svih učenika. Učenici i učitelj postaju ravnopravni partneri u procesu učenja. Učenici koji su aktivno uključeni u proces učenja i razvijaju nove koncepte učenja (ne samo memoriranje) razvijaju sposobnost samostalnog usmjeravanja svoga učenja, što mogu uspješno prenijeti na djelovanje u široj zajednici.

Učenici se međusobno razlikuju po mnogim čimbenicima, kao što su predznanje, sposobnosti, stil učenja, strategije učenja, interesi, motivacije, emocionalne stav prema učenju … Oni se također razlikuju prema situacijama socijalnog okruženja – na njih utječu jezične, kulturne i socijalne pozadine. I ovdje nastupa učitelj, čiji je temeljni izazov uzeti u obzir sve individualne razlike. Svaki pojedinac sa sobom donosi različito predznanje i unutarnju motivaciju. Zadatak učitelja i njegov krajnji cilj mora biti odgoj pojedinca koji je u stanju samostalno usmjeriti svoj život (Pečjak, 2012.).

Tijekom trajanja lekcije pokazat će se pozitivni učinci modernih pogleda na nastavu.

2. Opis tijeka nastave

2.1. Opis situacije učenja

Prilikom razmatranja subpanonske pokrajine počeli smo raditi po nešto drugačijem konceptu. Za početak smo krenuli na studijski obilazak našeg sela, gdje smo se dogovorili da će učenici sami fotografirati zanimljivosi.

SLIKA1Slika 1. Fotografiranje po selu

SLIKA 2 (2)Onda su fotografije u razredu prenijeli na računalo i tiskali. Svako je morao reći dvije pozitivne osobine znamenitosti našeg sela i jednu stvar koja je »crna točka«, koju želi poboljšati ili ukloniti.

Slika 2. Pozitivne karakteristike mjesta

Zatim su u igri od 5 do 0 učenici zaključivali o kojoj se stvari govori i kad bi zaključili na naš zemljopis bi prikačili fotografiju. Tako su na temelju uvodnih aktivnosti došli do spoznaje da ćemo razgovarati o panonskom svijetu.

2.2. Glavni dio sata

Uz pomoć slikovne tablice, učenici su ponovili svrhe učenja te tijekom razgovora u skupini na temu kada ćemo uspješno formulirati kriterije uspješnosti. Dogovorili smo se da će kriterije nadopunjavati usput tijekom nastave. Razvrstali su se u heterogene skupine, gdje su uz literaturu u knjižnici tražili informacije o:

  • Površini
  • Prometu
  • Gospodarstvu
  • Životinjskom svijetu
  • Položaju
  • Zanimljivostima

U skupini su još imali zadatke da:

  • Uz pomoć ciljne strategije čitanja – učenja raščlane ključne podatke
  • Naprave turistički vodič
  • Uz pomoć Kuće pitanja formuliraju pitanja o svojoj temi
  • Formuliraju kriterije uspješnosti za rad s izvorima
  • Formuliraju kriterije za timski rad

SLIKA 3SLIKA4SLIKA5
Slike 3,4,5: Rad u skupini, Turistički vodič, Cilj

Tijekom rada odvijalo se samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje. Gdje su učenici na putu do svog cilja? Što biste željeli poboljšati – osobni cilj? Kako učenik odabire aktivnost odnosno dopunske zadatke za poboljšanje.

2.3. Zaključak sata

Na kraju sata (kao i tijekom provedbe aktivnosti u glavnom dijelu sata), učenici su provjerili kriterije uspješnosti, proveli samovrednovanje i tako dali povratnu informaciju o svom radu. Potom je uslijedio rad u skupini kao posljednji dio priprema za izvješćivanje skupina. Pitanja koja su učenici napisali u cilju, prepisali su na listić i stavili ih u vreću. Tada su učenici iz svake skupine izvlačili pitanja i odgovarali na njih. Kao turistički vodiči smo po našem mjestu proveli učenike nižih razreda.

3. Refleksija o pozitivnom učinku reorganizacije nastave

Samovrednovanje je sposobnost realne prosudbe vlastitih postignuća, kada učenici pregledaju dokaze o postizanju ciljeva učenja, analiziraju ih i porede sa kriterijima uspješnosti. Moraju biti dovoljno zreli da mogu realno procijeniti u kojoj su mjeri postigli ciljeve učenja i kakvi će biti njihovi koraci u budućnosti za postizanje cilja. Međutim, o vršnjačkom vrednovanju govorimo kada analizu rade drugi učenici iz razreda i daju učeniku povratne informacije.

Učenici mogu vrednovati kvalitetu svojih dostignuća samo ako dobro razumiju svrhe učenja i kriterije uspješnosti. Bitno je da učenik zna koje kriterije već postiže, koje ne i što treba učiniti kako bi postigao zacrtane ciljeve učenja. Zadatak učitelja je osigurati atmosferu povjerenja u učionici kako bi vršnjačko vrednovanje bilo učinkovito i da do njega uopće dođe. Učenici mogu slobodno iznijeti svoje mišljenje samo ako se osjećaju sigurno i prihvaćeno u razredu. »Sve što kažem o tvom proizvodu ili nastupu je zato što ti želim pomoći da postigneš ciljeve koje si postavio.« Najveće vještine koje učenici stječu tijekom samovrednovanja i vršnjačkog vrednovanja su sposobnosti realne prosudbe svog znanja, biti svjestan loših navika učenja i postupno ih eliminirati.

Vrlo važna komponenta nastave je svakako povratna informacija. Grant Wiggins (2012.) definira povratnu informaciju kao informaciju o tome kako napredujemo u našim nastojanjima da postignemo cilj. Važno je da povratna informacija bude pravodobna, prikladna, zajednička, razumljiva, jasna, povezana s ciljevima učenja i kriterijima uspješnosti, konkretna i korisna. Na kraju je potrebno da uključuje prijedlog kako poboljšati postignuće ili proizvod (Holcar Brunauer i dr., 2016.). Kako bi povratne informacije bile važeće i kako bi se osiguralo da su prihvaćene i primijenjene, moramo znati više o tome kako učenici u školi postavljaju ciljeve upravljanja i kontrole te kako učitelji i učenici postavljaju ciljeve učenja jer oni mogu poboljšati i povećati vrijednost povratnih informacija za napredak prema cilju. Pojam osobnih rekorda i izazov, predanost, povratne informacije o napretku i sposobnosti učenika za ocjenjivanje važni su za učinke povratne informacije (Absolum i dr., 2009.). Jedan od najvažnijih rezultata nastave je osigurati učenicima razvijanje osjećaja svijesti u vezi s povratnim informacijama. Istraživanja pokazuju da povratne informacije poboljšavaju učenje, usmjeravaju ka samoregulacijskom učenju i najjače utječu na rezultate učenja kada dolaze od učitelja ka učeniku, jer učitelj izvješćuje što učenici znaju, kako razumiju, gdje rade pogreške, što ne razumiju. Povratne su informacije od iznimne važnosti u formativnom praćenju, jer ih učenici uzimaju u obzir u daljnjem učenju, a učitelj u daljnjem planiranju nastave (Younker, 2003.).

4. Zaključak

Kao temeljni dio razmatranja sadržaja zamislila sam dokaze. Dokazi su izvor podataka i zaključci koji se odnose na proces učenja i postignuća učenika. Prikupljanje dokaza omogućuje učitelju uvid u razumijevanje i učenje učenika. Na temelju dokaza učitelj prilagođava nastavni proces odabirom različitih aktivnosti za učenike. Budući da se učenje odvija u različitim područjima, postoje i različite vrste dokaza. Ključno je pitanje kod svakog dokaza, koje znanje i vještine pokazuje učenik u odnosu na planirane zadatke učenja odnosno zadatke nastave (Holcar Brunauer i dr., 2016.). Svrha je prikupljanja dokaza o učenju utvrđivanje odnosa između trenutnog i željenog znanja. Prikupljeni dokazi pomažu učitelju da

uspostavi daljnje korake učenja i usmjerava procese učenja učenika. Svrha je raznovrsnih aktivnosti i prikupljanja dokaza praćenje razumijevanja i napretka učenika. Rasprave i zadaci u razredu trebali bi omogućiti stjecanje raznolikih dokaza o učenju (Dochy 1996.).

5. Literatura

  1. Absolum, M.,Flockton, L.,Hattie, J.A.C., Hipkins, R.,Reid,I.(2009). Directions for assessment in New Zealand: Developing students assessment capabilities. Wellington: Ministry of Education.
  2. Black, P.J., Harrison, C., Lee, C., Marshall, B. in Wiliam, D. (2002). Working inside the black box: Assessment for learning in the classroom. London:Kings College Press.
  3. Dochy, F.J.R.C. (1996). Assessment of Domain-Specific and Domain-Transcending Prior Knowledge: Entry Assessment and theuse of Profile Analysis.
  4. Holcar Brunauer A, Cvetka Bizjak, Marjeta Borstner, Janja Cotič Pajntar, Vineta Eržen, Mihaela Kerin, Natalija Komljanc, Saša Kregar, Urška Margan, Leonida Novak, Zora Rutar Ilc, Sonja Zajc, Nives Zore, (2017). Formativno spremljanje v podporo učenju. Priročnik za učitelje in strokovne delavce. Ljubljana, ZRSŠ.
  5. Holcar Brunauer, A., Bizjak, C., Cotič Pajntar, J., Borstner, M., Eržen, V. et al. (2016). Formativno spremljanje v podporo učenju: priročnik za učitelje in strokovne delavce. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  6. Komljanc, N. (2008). Formativno spremljanje učenja. V:M.T. Škraba (ur.), Didaktika ocenjevanja znanja. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
  7. Pečjak,S. (2012). Metakognitivne sposobnosti pri učenju: strukturain njihov razvoj. Vzgoja in izobraževanje, 43(6), 4−9.
  8. Wiggins, G. (2012). Seven Keys to Effective Feedback. Educational Leadership, 70(1), 10–16
  9. Yunker, B. A. (2003). The nature of feedback in a community of composing. V M. Hickey (ur.), Why and how to teach music composition: A new horizon for music education. Reston, VA: MENC: The National Association for Music Education, str. 233–242.

Uvod formativnog praćenja u matematici

lea_florjancic

Lea Florjančič

Formativno praćenje (FP) u nastavi matematike povećava motivaciju učenika za učenje i omogućuje im postizanje boljih rezultata i trajnijeg znanja. Uspješno ih uvodi u razmišljanje o vlastitom učenju i samom učenju. Kurikulum daje didaktičku preporuku da se ciljevi matematike postignu razvijanjem kompetencija i da je učenje za učenje jedan od njih. Prijedlozi aktivnosti za razvoj ove kompetencije u osnovi uključuju elemente formativnog praćenja (Žakelj i sur., 2011.: 74 -75).

Povratne informacije (PI) ključni su element FP jer je prisutan u svim fazama procesa učenja i vodi učitelja i učenike u procesu učenja. Učenici su vođeni odgovarajućim aktivnostima na putu do cilja – znanjem. William (2013.) kaže da je praćenje formativno kad su povratne informacije u obliku savjeta za poboljšanje znanja, a ne  analize grešaka ili čak prosudbe u obliku procjene.
U članku ću predstaviti sažetu lekciju ponavljanja, konsolidacije znanja u mjerenju duljine iz matematike u 4. razredu osnovne škole.

U oba sata postoje brojne mogućnosti za živo, učinkovito višesmjerno usmjerenje učenika koje potiču studente da uče, kao i brojne mogućnosti da ih se vidi, čuje i razmotri u učenju. Uvođenje FP učitelja oslobađa gomilu  davanja PI , a učenici ostaju motivirani za rad.

Ključne riječi: formativno praćenje, povratne informacije, motivacija.

Formativno praćenje također je za mene veliki izazov. Predajem 34. godinu i postupno uvodim preporučene strategije već sedmu godinu. Ne žalim zbog vremena provedenog u razmišljanju vlastitog učenja, planiranju, provedbi i nadzoru učenja i napretka svakog učenika. Shvatila sam da prvo moram savladati strategiju koju sam željela  prenijeti učenicima.
Uvodeći FP u svoju nastavnu praksu, odlučila sam započeti uvođenjem vrlo važnog elementa FP – s povratnim informacijama.

Profesionalni  izazovi  nastavnika – kako naučiti?

Svaki nastavnik mora usvojiti metode poučavanja kako bi postigao glavni cilj formativnog praćenja (FS) znanja. To je da učenici uče preuzeti odgovornost za svoje znanje uz pomoć učitelja, savjetovanja.

POVRATNE INFORMACIJE – PI ( Razdevšek Pučko, 2004.) 
PI kažu učeniku odakle je došao i koju je razinu znanja već postigao.
Potaknu ga da traži slabosti.
Daju mu mogućnosti i način da ih ispravi.
PI koji učenik prima tijekom učenja igra formativnu ulogu jer ga učenik uzima u obzir tijekom učenja.
Tijekom učenja učitelj prati, podržava i planira odgovarajuće aktivnosti na putu učenja.

Na što sam posebno pazila prilikom planiranja nastave:
Moj je cilj bio uključiti ključni dio formativnog praćenja znanja – povratne informacije, u lekcije matematike.

PI moraju biti:

  • brze, pravovremene, razumljive, kao što je pomoć učenicima u postizanju ciljeva učenja,
  • orijentirane na zadatak, treba sadržavati prijedlog o poboljšanju postignuća/proizvoda;
  • usmeno ili pismeno, vezano za namjere učenja i kriterije rada;
  • isporučuje se u sigurnom, poticajnom okruženju za učenje.

Najvažniji su PI od učenika do nastavnika.

  • Nastavnik također treba osigurati učenicima vrijeme da odgovore na PI.

Tako je održana lekcija u kojoj su učenici postavljeni u središte procesa učenja kao aktivni sukreatori vlastitog učenja, znanja:

U uvodnom dijelu lekcije aktivirali smo predznanje razgovorom, prezentirajući diferencirane domaće zadatke. Učenici koji rješavaju iste zadatke formirali su parove, a zatim su parovi s istim zadacima grupirani u grupe. Usporedili su rješenja, predstavili korištena rješenja. Uzajamnom pomoći, uz podršku, pokušali su razumjeti pogreške i ispraviti ih. Pratila sam razgovore i za slučaj da je više učeSlika 1. Pregled zadatakanika imalo problema, riješili smo problem zajedno. Manje probleme uspjeli su riješiti uzajamnom pomoći. Svi odgovori učenika bili su PI učitelju. Primila sam informaciju o tome kakvu je pomoć bilo kome od učenika potrebna; kao i PI u vezi s dodatnim objašnjenjima više im nije potrebna pomoć.

Slika 1. Pregled zadataka

Primjeri usmene PI / student / student:

  • Kako ste došli do ovog rezultata? Objasnite nam.
  • Pročitajte izjavu sažetije, prerano ste se dogovorili.
  • Uspjeli ste pronaći rješenje na potpuno drugačiji način od mene. Slika 2. PI Student-Student, Učitelj PI
  • Pronađite li veći vladar, predugo će biti teško izmjeriti geo-trokut.
  • Pristupite grafikonu konverzije.

Slika 2. PI Student-Student, Učitelj PI

… I neki usmeni nastavnici PI:

  • Dobro si to učinio, vidim kako studiraš.
  • Vidim da ste razmotrili zadatak i našli dobro rješenje.
  • Vrijedilo je ustrajati i truditi se, vaš napredak je uočljiv, vi ste već bliži svome cilju.

Pregled je zSlika 3. Plakat-kriteriji za uspješnostavršen opisom postignutih ciljeva i predstavljanjem problema na koje je potrebno riješiti ponavljanjem i konsolidacijom znanja. Pri tome su koristili mjerila koja smo oblikovali prethodnih sati i koja su napisana na plakatu. Osobne ciljeve postignuća postavili su u bilježnice koje tek trebaju postići.

Slika 3. Plakat – kriteriji za uspješnost

Slika 4. Primjer samovrednovanjaSlika 5. Zabilježeni osobni ciljevi izvedbe
Slika 4. Primjer samovrednovanja         Slika 5. Zabilježeni osobni ciljevi izvedbe

Na „traci znanja“ (didaktički alat za samoprocjenu znanja u stvarnom vremenu prije učenja i nakon aktivnosti učenja) učenici su naznačili svoj trenutni položaj: imali su Slika 6. Koliko znammogućnost izbora između savladavanja, i dalje imam problema ili trebam pomoć. Položaj na liniji bio je označen natpisom s njihovim znakom / imenom.

Slika 6. Koliko znam?

Znanje se samostalno konsolidiralo rješavanjem difeSLika 7. Koji ću zadatak riješitirenciranih zadataka. Odabrani su iz gotovih omotnica duž „linije znanja“ prema svojim potrebama. Osigurala sam učenicima s poteškoćama u učenju sva potrebna prilagođavanja. Razgovor o riješenim zadacima vodio se u dvojku.

Slika 7. Koji ću zadatak riješiti?

Slika 8. Ponavljamo, učvršćujemo znanjeSlika 9. Mi razmenjujemo PI
Slika 8. Ponavljamo, učvršćujemo znanje          Slika 9. Mi razmenjujemo PI

Slika 10. Mnogi PI-i također učiteljiciSlika 11. Usporedba rješenja
Slika 10. Mnogi PI-i također učiteljici             Slika 11. Usporedba rješenja

Slika 12. Povratna veza

Kritično prijateljstvo praćeno metodom “dvije zvijezde, jedna želja”. Prilikom davanja odgovora razredniku, oni su internalizirali ciljeve učenja i kriterije rada.

Slika 12. Povratna veza

Slika 13. PI razrednikuNa kraju predavanja učenici su pisano samoocjenjivali i planirali učiti. Zapisi služe kao izlazni listići za planiranje lekcija za sljedeći sat. Prema nalazima samoprocjene, na temelju PI razrednika i učitelja promijenili su svoj položaj na „liniji znanja“. Među ponuđenim domaćim zadacima odabrali su iz omotnice onaj koji odgovara njihovom planu učenja.

Slika 13. PI razredniku

Slika 14. Moj napredak-paket znanjaSlika 14. Moj napredak – paket znanja

Na kraju…

Postepeno i sustavno upoznavanje sa FP također je od mene zahtijevalo da promijenim način na koji podučavamo i organiziram učenje za studente. Puno je posla uključeno. U početku učenicima treba puno pomoći, ohrabrenja, smjernica u stvaranju kriterija; samoprocjena, samovrednovanja, planiranja učenja; kritičkog prijateljstva. Istina je da učitelj u učenicima razvija samo onu vještinu formativnog praćenja znanja koje je sam svladao.

Tijekom nastave učenici su bili suštinski motivirani, aktivni i usredotočeni na učenje.

U obje lekcije, stvarne, učinkovite povratne informacije potaknule su učenike da uče. Također su bili uspješni jer su ih vidjeli, čuli i razmotrili u učenju.

Literatura

  1. Grah, J. idr. (2017): Vključujoča šola: priročnik za učitelje in druge strokovne delavce, Zavod Republike Slovenije za šolstvo, Ljubljana.
  2. Holcar Brunauer, A. idr. (2016): Formativno spremljanje v podporo učenju: priročnik za učitelje in strokovne delavce, Zavod Republike Slovenije za šolstvo, Ljubljana.
  3. William, D. (2013): Vloga formativnega vrednotenja v učinkovitih učnih okoljih. V H. Dumont, D. Istance in F. Benavides (ur.), O naravi učenja: uporaba raziskav za navdih prakse (str. 123–145). Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. Dostopno na http://www.zrss.si/pdf/o-naravi-učenja.pdf (16. 3. 2018)
  4. Žakelj, A., Prinčič Röhler, A., Perat, Z., Lipovec, A., Vršič, V., Repovž, B., Senekovič, J. in Bregar Umek, Z. (2011): Učni načrt. Program osnovna šola. Matematika, Ministrstvo za šolstvo in šport, Zavod Republike Slovenije za šolstvo, Ljubljana.

Razvoj tehnike čitanja uz formativno praćenje

anja_kancler

Anja Kancler

Sažetak

Čitanje je vrlo važna vještina koju koristimo tijekom cijelog života, od rane mladosti do kasne starosti. Utječe na razvoj učenika, njegov intelekt, emocionalni, jezični razvoj i izobrazbu. Čitanjem se širi rječnik i jača percepcija.

U prvom i drugo razredu u razvoj tehnike čitanja uključila sam različite elemente formativnog praćenja. Glavna smjernica bila je kako poboljšati čitanje, motivirati učenike i integrirati ih u proces učenja. Učenici su sami vrednovali svoje čitanje, pratili svoj napredak i napredak vršnjaka, dobivali povratne informacije i razmišljali, kako mogu poboljšati svoje čitanje.

Ključne riječi: čitanje, formativno praćenje, vrednovanje, povratna informacija

1. Uvod

Formativno praćenje je učinkovito sredstvo, koje utječe na bolju kvalitetu učenja i poučavanja. U takvom obliku nastave, učenici sudjeluju u oblikovanju svrhe učenja i kriterija uspješnosti. Budući da oboje razumiju, više su motivirani, aktivniji i usredotočeniji na učenje. Sve to zajedno vodi do preuzimanja odgovornosti za vlastito učenje i povećava želju po učenju.

2. Svrha učenja i kriteriji uspješnosti kod čitanja

U uvodnim satima razgovarali smo s učenicima o svrsi i cilju čitanja.

Ciljevi učenja:

  • razviti tehniku ​​čitanja,
  • glasno čitati riječi, jednostavne rečenice i kratke, jednostavne tekstove, napisana velikim slovima (malim slovima),
  • razviti pozitivan stav prema čitanju,
  • vrednovati sposobnost čitanja prema kriterijima uspješnosti te planirati kako je poboljšati,
  • izraziti svoje osjećaje tijekom čitanja.

Nakon toga počeli smo oblikovati kriterije uspješnosti, zapisali smo ih na ploču, a kasnije i na plakat, te ih stavili na istaknuto mjesto u učionici. Njihov vodič za čitanje bio je: biti ću uspješan kada …. da sam postigao cilja, znat ću kada … Važno je da su kriteriji oblikovani na jeziku koji je razumljiv učenicima. Kriteriji uspješnosti osnova su za praćenje napretka, pružanje kvalitetnih povratnih informacija, samovrednovanja i postavljanja osobnih ciljeva za učenike.

Kriteriji uspješnosti u 1. razredu, koje smo oblikovali zajedno s učenicima:1.

  • još ne čitam dobro,
  • tiho slovkam i onda čitam,
  • čitam slogove i spajam slogove u riječ,
  • gotovo glatko (teže i duže riječi čine mi probleme),
  • glatko,
  • glatko čitam teže i duže tekstove.

Slika 1. Kriteriji uspješnosti u 1. razredu

Kriteriji uspješnosti koje smo oblikovali u drugom razredu.

2Bit ću uspješan kad čitam:

  • jasno,
  • dovoljno glasno,
  • bez prekidanja,
  • ispravno (L = U),
  • kod „ . “ čekam, glas dole, kod „ , “glas gore

Slika 2. Kriteriji uspješnosti u 2. razredu

Učenici su vrednovali postignuća i postignuća svojih vršnjaka uz 3dogovorene kriterije uspješnosti, pomogli su jedni drugima u prepoznavanju i ispravljanju slabosti. Na temelju toga, planirali su se sljedeći koraci nastave.

Izbor čitanja tekstova bio je vrlo različit tijekom godine. Tekstove su mogli birati sami, ili su ih izabrali skupa svi učenici. Mogli su odabrati i tekstove, koji su bili razvrstani po razinama u posebnim kutijama. Učenici su čitali svojim vršnjacima, i slušali svoje vršnjake kako čitanju.

Slika 3. Odabir teksta za čitanje u 1. razredu

4
Slika 4. Vršnjačko čitanje

3. Samovrednovanje, međuvršnjačko vrednovanje, povratna informacija

5Nastavili smo s elementima vrednovanja. Uz pomoć semafora na listu su učenici sami vrednovali svoje čitanje, a uz pomoč metode „dvije zvjezdice, jedna želja“ pružena je međuvršnjačka povratna informacija.

Slika 5. Samovrednovanje čitanja u 2.razredu6

U prvom razredu koristili smo mrave, koji kažu njihov put čitanja. Svaki učenik stavio je svog mrava na put, koji predstavlja individualni napredak u čitanju. Mravi su se pomaknuli u slučaju bilo kakvog napretka. Uz kriterije uspješnosti učenici su znali kakvo je njihovo čitanje sada, kako mogu napredovati i što za to trebaju učiniti.

Slika 6. Samovrednovanje čitanja uz kriterije uspješnosti u 1.razredu

Učenici su dobivali redovite povratne informacije koje su ih vodile dalje i poticale ih, da daju i povratne informacije jedni drugima. Sama sam nacrtno uzela povratne informacije učenika u obzir pri planiranju daljnjih lekcija.

Mnogo smo razgovarali o tome, kako se čitanje može poboljšati, što još mogu učiniti i kako 7će znati, da se čitanje poboljšalo. Njihove smo prijedloge dali na istaknuto mjesto u razredu.

Slika 7. Učenici imali su zanimljive prijedloge kako poboljšati čitanje: čitam starijim osobama, čitam svaki dan, odabir teksta …

Na listu za samoevaluiranje povremeno su učenici 2. 9razreda zapisivali, kakvo je njihovo čitanje, što mogu učiniti kako bi ga poboljšali i kako će to znati, jeli im je ugodno kad čitaju… (moje čitanje je…., ako želim poboljšati čitanje moram…, kako ču znati, da mi ide bolje…, trudit ču se…).

Slika 8, 9. Zapis samoevaluacije učenika u drugom razredu

U školi su čitali svaki tjedan. Vodili smo evidenciju u omotnicama, gdje je svaki učenik mogao pratiti rast čitanja tijekom cijele godine. Učenici su tako neovisno pratili napredak čitanja i bili jako motivirani za rad.

4. Zaključak

Za formativno praćenje tipično je, da nastavnik uvijek određuje razinu znanja i razumijevanja, i uključuje iskustva i znanje učenika pri planiranju aktivnosti i oblikovanja kriterija uspješnosti. Učenike s problemskim pitanjima potiče na razmišljanje. U takvom obliku rada učenik ima mnogo mogućnosti izraziti svoju individualnost. Može planirati i realizirati vlastiti put, koji je prilagođen njegovim načinima učenja. Ostvariva uz svoje sposobnosti i interese, a očuvana je njegova radoznalost i kreativnosti. Čitanje se je u razredu jako poboljšalo, a što je najvažnije, učenici su se radovali čitanju, čitali su s oduševljenjem i zadovoljstvom, redovito su posjećivali knjižnicu. Knjige su postale izazov, a čitanje ugodno iskustvo.

5. Literatura

  1. Holcar Brauner, A., Bizjak, C., Borstner, M., Cotič Pajntar, J., Eržen, V., Kerin, M., Komljanc, N., Kregar, S., Margan, U., Novak, L., Rutar Ilc, Z., Zajc, S., Zore, N. (2017). Formativno spremljanje v podporo učenju. Priročnik za učitelje in strokovne delavce. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana.
  2. Novak,L., Viršič, V., Nedeljko, N., Dolgan, K., Dolinar, M., Kerin, M., Novak, M., Mršnik, S., Markun Puhan, N., Podbornik, K. (2018). Formativno spremljanje na razredi stopnji. Priročnik za učitelje. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana
  3. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport

Fotografije: Anja Kancler

Svaki učenik nešto može napraviti

polona_IN

Polona Irt Novak

Sažetak

Poučavanje je živ proces koji se neprestano mijenja, nadopunjuje i nadograđuje novim spoznajama, iskustvima i smjernicama modernoga načina poučavanja i pristupa učenju. Učenici se međusobno razlikuju po predznanju, motivaciji, interesima i sposobnostima. Zato učitelj radu mora pristupiti na stručan i odgovoran način. Za učenike stalno mora pronalaziti primjerene načine i strategije učenja te poučavanja. U svoj rad često uključujem učenje u suradnji, strategije čitanja i učenja i elemente formativnoga praćenja. U ovom prilogu na primjeru obrađene tablice želim predstaviti način na koji koristim tri spomenute strategije, tako da se u radu cijelo vrijeme međusobno isprepliću.

Današnji učitelj sve više postaje organizator procesa učenja, učenici znanje dobivaju s obzirom na vlastito istraživanje, sažimanje, generalizacijom i međusobnom suradnjom. Nakon što učenici osmisle potrebu za određenim znanjem povećava se njihova motivacija i želja za učenjem.

Ključne riječi: učenje u suradnji, strategija učenja i čitanja, formativno praćenje, tablica množenja

Uvod

Kao učitelj ne koristim »copy paste« sustav jer sam svjesna da je svaka generacija učenika drugačija. Moja zadaća je da svake godine odaberem one načine i strategije poučavanja koje su primjerene za moje učenike jer samo na taj način od djece mogu dobiti većinu onoga što oni mogu dati i naučiti. Jedan od uvjeta za napredovanje svakog učenika je pozitivna klima u razredu. Moramo biti svjesni da smo svi mi učitelji i učenici članovi iste zajednice u kojoj je svaki pojedinac važan i vrijedan dio. Puno puta rad u razredu odvija se u obliku učenja u suradnji, uz to pazim da se učenici, koji ne mogu napraviti puno u okviru svojih sposobnosti, uče u suradnji sa spretnijim učenicima i da u tom procesu rastu. Ipak, oni sposobniji učenici zbog takvog načina učenja nikako ne smiju stagnirati. I oni moraju rasti u najvećoj mogućoj mjeri i uspješno razvijati svoje potencijale.

Teorijska osnova

Barica Marentič – Požarnik pojmove strategija učenja, taktika i stil pokazala je tako da taktiku učenja smatra najdetaljnijom strategijom učenja, a stil učenja kao najširi pojam. Kaže da je strategija učenja »specifična kombinacija mentalnih radnji koje netko koristi s obzirom na zahtjeve konkretne situacije« (Marentič – Požarnik, 1995: 76). Izmijenjenu definiciju navodi kasnije. Ona nam kaže da je strategija učenja »redoslijed ili kombinacija prema cilju usmjerenih aktivnosti učenja koje pojedinac samoinicijativno koristi i mijenja s obzirom na zahtjeve situacije« (Marentič – Požarnik, 2000: 167).

Sama uz učenje kroz suradnju u nastavu uključujem i strategiju učenja čitanjem ZŽN i elemente formativnog praćenja.

  • Bit učenja u suradnji je da su članovi heterogene zajednice u međusobnoj interakciji. Svatko svojim radom doprinosi postizanju zajedničkoga cilja. Pojedinci preuzimaju različite zadatke i ujedno odgovornosti za uspješan rad cijele grupe. Uz to, dijete se društveno, emocionalno i duhovno razvija (Peklaj, 2001).
  • Strategija ZŽN: Što znamo? Što želimo? Što smo naučili? (Z – znam, Ž – želim naučiti, N – naučio sam) spada među strategije učenja i ne koristi se samo za razumijevanje nekog teksta. Za uspješnu strategiju pokazala se i kod upoznavanja učenika s okolišem i matematikom. Učenici je zbog njezine jednostavnosti razumiju i rado koriste. Osnova te strategije je tablica s tri stupca koji prikazuju radni proces i sadrže navedena pitanja. U prvi stupac učenici zapisuju što o temi već znaju, u drugi upisuju ono što žele doznati, u treći upisuju što su se o tome naučili. Važno je da zapisujemo ideje svakog učenika (Pečjak, 2012).
  • Motivirati učenike trećeg razreda nije uvijek jednostavno. Formativno praćenje omogućuje da djeca surađuju tijekom postavljanja cilja učenja kojega osmisle s time da upoznaju njegovu korisnost u životu. Moraju znati zašto je dobro da nešto znaju. Važni elementi su i prikupljanje dokaza, višesmjerna povratna informacija, samovrednovanje i vrednovanje svojih vršnjaka.

Nastavni sat

Tablicu za broj 9 obradili smo u roku od dva nastavna sata. Rad se odvijao u jednakim heterogenim grupama od tri učenika.

Na početku prvog sata izveli smo nekoliko uvodnih vježbi korištenja broja 9 u različitim operacijama računanja. Preko vođenog razgovora postavili smo cilj: naučiti se tablicu broja 9. Svaka grupa dobila je list s tablicom ZŽN. U njoj su obveznim doprinosom svakog člana ispunili stupce Z i Ž. Zatim su članovi grupa na prazne listove nacrtali deset grupica s devet u grupi dogovorenih elemenata. Nakon crtanja uslijedio je zadatak koji se sastojao od tri dijela: prikaz obrađene tablice postavljanjem umnožaka, zapis prikladnih izračuna zbrajanja jednakih brojeva i množenja te odabir prikladnih višekratnika iz grupe ponuđenih brojeva. U dogovoru su svi članovi grupe podijelili rad.

Postavljanje umnožaka s 9 elemenataZapis izračuna zbrajanja jednakih zbrojeva i množenja
Slika 1. Postavljanje umnožaka s devet elemenata    Slika 2. Zapis izračuna zbrajanja jednakih zbrojeva i množenja.

Odabir pravih višekratnikaSlika 3. Odabir pravih višekratnika

Uslijedila je povratna informacija u obliku izvješćivanja i provjere rada pojedinih grupa. Učenici su vrednovali rad i govorili o mogućim poteškoćama. U Ispunjena ZŽN tablicatablici ZŽN ispunili su stupac N i, s obzirom na postavljeni cilj, na semaforu označili razinu svojega znanja (crvena boja – još ne znam, žuta – nešto već znam, zelena – znam sve).

Slika 4. Ispunjena ZŽN tablica

U uvodu drugog nastavnog sata ponovili smo tablicu broja 9. Budući da su neki učenici još uvijek imali poteškoće, postavili smo si cilj: konačno smo se naučili tablicu množenja broja Zadaci za rješavanje9. Učenici su opet radili u grupama. Svaka grupa dobila je 12 zadataka, svaki na svom listu. Zadaci su bili diferencirani (goli izračuni, zaokruživanje, odnosi među veličinama, slikovni i grafički zadaci te pisanje). Učenici su se dogovorili tko bi u pojedinom krugu rješavanja trebao riješiti neku zadaću. Izveli smo četiri kruga.

Slika 5. Zadaci za rješavanje

Novi zadaciNakon rješavanja svih zadataka uslijedila je povratna informacija o ispravnosti procesa rješavanja zadataka. Uslijedio je i zadnji zadatak. U grupi su morali sastaviti novi zadatak i s njim provjeriti znanje učenika iz susjedne grupe.

Slika 6. Novi zadaci

Grupe učenika razmijenile su nastale zadatke i riješile ih. SemaforUslijedila je prezentacija zadataka i njihovih rješenja. Uz to učenici su samokritički ocijenili primjerenost zadataka i opisali moguće poteškoće tijekom njihovog sastavljanja i rješavanja. Na kraju nastavnog sata učenici su na semaforu ponovo označili razinu svojega znanja.

Slika 7. Semafor

Učenici su cijelo vrijeme aktivno sudjelovali, bili su motivirani, zato i uspješni.

Zaključak

Takav način poučavanja od učitelja zahtijeva pripremu jer učitelj mora razmisliti i planirati svaki trenutak nastavnog sata i rada učenika. Učenici su uz to uvjereni da sve ili barem veliku količinu rada mogu obaviti i sami. Na kraju su jako zadovoljni i ponosni na sebe. Njihovo zadovoljstvo i znanje nagrada su za učiteljev uloženi trud.

Literatura

  1. Holcar Brunauer, A. (2017): Formativno spremljanje v podporo učenju: priročnik za učitelje in strokovne delavce, Zavod Republike Slovenije za školstvo, Ljubljana.
  2. Marentič – Požarnik, B. (1995): Izziv raznolikosti: stili spoznavanja, učenja, mišljenja, Educa, Nova Gorica.
  3. Marentič – Požarnik, B. (2000): Psihologija učenja in pouka, DZS, Ljubljana.
  4. Pečjak, S. (2012): Bralne učne strategije, Zavod Republike Slovenije za školstvo, Ljubljana.
  5. Peklaj, C. (2001): Sodelovalno učenje ali Kdaj več glav več ve, DZS, Ljubljana.

Početno pisanje uz formativno praćenje i fonomimičnu metodu

anja_kancler

Anja Kancler

Sažetak

Pisanje i čitanje je vještina koja se uči i razvija vježbanjem. Potrebna je za komuniciranje i razumijevanje ljudi oko sebe i za svladavanje svih ostalih područja. To je vještina koja nam je potrebna cijeli život. Važno je da nastavnici u tome postavljamo dobre temelje sa svakim učenikom. Učenicima pomažemo na različite načine. Nastavnici koristimo različite pristupe i metode za razvoj početnog pisanja. U prvom razredu smo formativno pratili pisanje i učili slova fonomimičkom metodom. Glavna smjernica je bila, kako poboljšati pisanje, motivirati učenike te ih integrirati u proces učenja.

Ključne riječi: početno pisanje, formativno praćenje, fonomimična metoda, 1.razred

1. Uvod

U prvom razredu kod početnog pisanja koristili smo fonomimičnu metodu i elemente formativnog praćenja, jer uz njih dobijemo bolju kvalitetu učenja i poučavanja. Učenice potiče, da preuzmu odgovornost za svoje učenje, postavlja ih u središte procesa učenja, motivira, omogučava diferencijaciju, razvija evaluaciju i poboljšava postignuća u učenju.

Posljednjih godina formativno praćenje postala je konstanta u mnogim razredima, upravo zbog aktivne uloge učenika u izgradnji kvalitetnih i trajnijih znanja. U učionici nastavnik uvijek određuje napredak učenika i prilagođava upute povratnim informacijama, jer je glavni cilj poboljšanje postignuća. U prvom razredu tijekom cijele školske godine također formativno pratimo početno pisanje i čitanje. U prvom razredu postoje znatne razlike u znanju. U istom razredu su učenici koji još ne poznaju slova, kao i oni koji već znaju sva slova, čitaju i pišu.

2. Početno pisanje

Svjesni smo, da današnji način života ograničava djecu u pokretu, pa je stoga fina motorika ruka i prstiju nedovoljno razvijena. Kako bi stekli te vještine, u prvom razredu često smo izvodili praktične vježbe za razvoj finih motoričkih sposobnosti. Tijekom rada koristili smo mnogo prirodnih materijala.

12
Slika 1, 2: Razvijanje fine motorike

Učenje slova s fonomimijskom metodom

Kod početnog pisanja koristili smo fonomimisku metodu u kojoj su tijekom učenja bila uključena tri osjetila: vid, tip i sluh. Pokreti koji se koriste za svako slovo uzeti su od oblika objekata koji nalikuju slovu i zvuku. Potez ruke prati naglašena mimika na licu i izgovor glasa. Učenicima predstavim priču, pjesmu i oblik slova. Tako je svako slovo učeniku predstavljeno s mimikom, prirodnim glasom i pantomimom. Budući da je pristup multisenzoran, pogodan je za različite skupine učenika. Učenici su lakše i brže prepoznali oblike slova i veze između slova i glasa. Učenje je tako postalo zabavno i zanimljivo.

3
Slika 3. Primjer učenja velikog slova

Formativno praćenje pisanja

U uvodnom dijelu nastave sa učenicima razgovaramo o svrsi i cilju učenja, jer ga učenici trebaju dobro poznavati, što znači, da ih učitelj mora prevesti na jezik učenika.

Ciljevi i svrha učenja:

  • pisanje velikog slova u dogovorenom smjeru, obliku i veličini,
  • stvaranje i učvršćivanje smjera pisanja, ispravnog držanja tijela i olovke,
  • vrednovati vještine pismenosti prema kriterijima uspješnosti, pratiti napredak i planirati njihovo poboljšanje.

Kriteriji uspješnosti

S međuvršnjačkom suradnjom postavili smo kriterije uspješnosti. Nakon učeničke demonstracije pisanja oblikovali smo kriterije i pokazali njihovo razumijevanje. Kriterije uspješnosti postavljamo na istaknuto mjesto u učionici.

Bit ću uspješan, kada budem:

  • imao pravilno držanje olovke i tijela,
  • pisao iz reda u red,
  • pisao u pravom smjeru, obliku i veličini,
  • pisao s olovkom.

Samostalni rad učenika

Nastavili smo s radom u bilježnici. Tijekom rada usmjerivala sam učenike, ako je bilo potrebno pružila im redovnu usmenu povratnu informaciju. Poticala sam učenike sa pitanjima: kada ćeš biti uspješan u pisanju, što je tvoj izazov danas, što ćeš učiniti kako bi to postigao danas, kako ćeš to znati …?

Samoevaluacija i povratne informacije

Nakon završetka rada učenici su vrednovali svoje znanje i o4bilježili svoj napredak uz pomoć tablice za samovrednovanje. Kod svakog kriterija je učenik izabrao između svjetla semafora. Pod svakim kriterijem učenik znao je opravdati zašto je izabrao odabranu boju.

5Slika 4. Samovrednovanje zapisa slova

Tjekom rada više puta koristili smo i semafor kao veći vizualni alat, nakon čega je slijedila povratna informacija učitelja, što je bio pozitivan komentar i konstruktivna kritika o tome kako učenik može nešto poboljšati.

Slika 5. Semafor

6Uz pomoć alata „dvije zvjezdice, jedna želja“ pružena je umeđuvršnjaška povratna informacija. Učenik kaže svom prijatelju dvije stvari, koje su bile dobre, a zatim želju što još može poboljšati.

Slika 6. Dvije zvjezdice, jedna želja

Kasnije su učenici mogli birati zadatak između određivanja položaja glasa, pisanja slova (prvo, posljednje slovo) u riječi, cijele riječi, rečenice ili priče uz sličice, koje su bile dostupne u kutijama. U uvodnom dijelu također polazimo od ciljeva i svrhe učenja i postavljamo kriterije za uspjeh. Nakon završetka rada učenici su procijenili svoje znanje i zabilježili svoj napredak pomičući žabe na lišću. Kroz ovakav oblik učenja učenici su mogli birati svoj zadatak, vrednovati svoje znanje i napredak.

7Slika 7. Primjena i kriteriji uspješnosti u određivanju položaja glasova u riječima, pisanje slova, riječi i rečenica

8910
Slika 8, 9, 10: Zapis slova, riječi i rečenica

Refleksija

Tijekom razgovora učenici su znali što su radili danas, kako su prošli s posljednjim zapisom, sa čime su zadovoljni, na što su bili ponosni, kako su se osjećali, gdje su imali najviše problema i tražili rješenja kako mogu pisanje još poboljšati. Znali su kako pišu, što mogu učiniti i kako će to znati. Uz dokaze o učenju svaki je učenik mogao pratiti napredak svog pisanja tijekom cijelog razdoblja i koristiti ih i tijekom razgovora s roditeljima. Uz pomoć tih elemenata, učenici su samostalno pratili svoj napredak, napredak svojih vršnjaka i dobivali povratne informacije.

3. Zaključak

Učenici su bili uključeni u oblikovanje svrhe učenja, kriterije uspješnosti, vrednovanje i poznavali načine za postizanje ciljeva. Zbog toga su bili mnogo motiviraniji za rad, pisanje je postalo izazov. Kod pisanja su ustrajali više vremena jer su vidjeli svoj napredak i značaj uloženog truda. Učenici su znali što uče i zašto, i što trebaju učiniti kako bi bili još uspješniji. Iz dana u dan su bili međusobno povezaniji zbog vršnjačke suradnje i potaknutosti. Učili su jedni od drugih, si pomogli, razmjenjivali mišljenja i savjete te tako razvijali i komunikacijske vještine. Zadovoljstvo i zanimanje za pisanje znatno se poboljšalo.

Literatura

  1. Holcar Brauner, A., Bizjak, C., Borstner, M., Cotič Pajntar, J., Eržen, V., Kerin, M., Komljanc, N., Kregar, S., Margan, U., Novak, L., Rutar Ilc, Z., Zajc, S., Zore, N. (2017). Formativno spremljanje v podporo učenju. Priročnik za učitelje in strokovne delavce. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana.
  2. Novak,L., Viršič, V., Nedeljko, N., Dolgan, K., Dolinar, M., Kerin, M., Novak, M., Mršnik, S., Markun Puhan, N., Podbornik, K. (2018). Formativno spremljanje na razredi stopnji. Priročnik za učitelje. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana
  3. Štupnikar M. Opisemenjevanje in razvoj vseh čutil; Zavod RS za šolstvo, Ljubljana
  4. http://www.pedagoska-obzorja.si/revija/Vsebine/PDF/DSPO_1998_13_12.pdf

Svaki učenik nešto može napraviti

polona_IN

Polona Irt Novak

Sažetak

Poučavanje je živ proces koji se neprestano mijenja, nadopunjuje i nadograđuje novim spoznajama, iskustvima i smjernicama modernoga načina poučavanja i pristupa učenju. Učenici se međusobno razlikuju po predznanju, motivaciji, interesima i sposobnostima. Zato učitelj radu mora pristupiti na stručan i odgovoran način. Za učenike stalno mora pronalaziti primjerene načine i strategije učenja te poučavanja. U svoj rad često uključujem učenje u suradnji, strategije čitanja i učenja i elemente formativnoga praćenja. U ovom prilogu na primjeru obrađene tablice želim predstaviti način na koji koristim tri spomenute strategije, tako da se u radu cijelo vrijeme međusobno isprepliću.

Današnji učitelj sve više postaje organizator procesa učenja, učenici znanje dobivaju s obzirom na vlastito istraživanje, sažimanje, generalizacijom i međusobnom suradnjom. Nakon što učenici osmisle potrebu za određenim znanjem povećava se njihova motivacija i želja za učenjem.

Ključne riječi: učenje u suradnji, strategija učenja i čitanja, formativno praćenje, tablica množenja.

Uvod

Kao učitelj ne koristim »copy paste« sustav jer sam svjesna da je svaka generacija učenika drugačija. Moja zadaća je da svake godine odaberem one načine i strategije poučavanja koje su primjerene za moje učenike jer samo na taj način od djece mogu dobiti većinu onoga što oni mogu dati i naučiti. Jedan od uvjeta za napredovanje svakog učenika je pozitivna klima u razredu. Moramo biti svjesni da smo svi mi učitelji i učenici članovi iste zajednice u kojoj je svaki pojedinac važan i vrijedan dio. Puno puta rad u razredu odvija se u obliku učenja u suradnji, uz to pazim da se učenici, koji ne mogu napraviti puno u okviru svojih sposobnosti, uče u suradnji sa spretnijim učenicima i da u tom procesu rastu. Ipak, oni sposobniji učenici zbog takvog načina učenja nikako ne smiju stagnirati. I oni moraju rasti u najvećoj mogućoj mjeri i uspješno razvijati svoje potencijale.

Teorijska osnova

Barica Marentič – Požarnik pojmove strategija učenja, taktika i stil pokazala je tako da taktiku učenja smatra najdetaljnijom strategijom učenja, a stil učenja kao najširi pojam. Kaže da je strategija učenja »specifična kombinacija mentalnih radnji koje netko koristi s obzirom na zahtjeve konkretne situacije« (Marentič – Požarnik, 1995: 76). Izmijenjenu definiciju navodi kasnije. Ona nam kaže da je strategija učenja »redoslijed ili kombinacija prema cilju usmjerenih aktivnosti učenja koje pojedinac samoinicijativno koristi i mijenja s obzirom na zahtjeve situacije« (Marentič – Požarnik, 2000: 167).

Sama uz učenje kroz suradnju u nastavu uključujem i strategiju učenja čitanjem ZŽN i elemente formativnog praćenja.

  • Bit učenja u suradnji je da su članovi heterogene zajednice u međusobnoj interakciji. Svatko svojim radom doprinosi postizanju zajedničkoga cilja. Pojedinci preuzimaju različite zadatke i ujedno odgovornosti za uspješan rad cijele grupe. Uz to, dijete se društveno, emocionalno i duhovno razvija (Peklaj, 2001.).
  • Strategija ZŽN: Što znamo? Što želimo? Što smo naučili? (Z – znam, Ž – želim naučiti, N – naučio sam) spada među strategije učenja i ne koristi se samo za razumijevanje nekog teksta. Za uspješnu strategiju pokazala se i kod upoznavanja učenika s okolišem i matematikom. Učenici je zbog njezine jednostavnosti razumiju i rado koriste. Osnova te strategije je tablica s tri stupca koji prikazuju radni proces i sadrže navedena pitanja. U prvi stupac učenici zapisuju što o temi već znaju, u drugi upisuju ono što žele doznati, u treći upisuju što su se o tome naučili. Važno je da zapisujemo ideje svakog učenika (Pečjak, 2012.).
  • Motivirati učenike trećeg razreda nije uvijek jednostavno. Formativno praćenje omogućuje da djeca surađuju tijekom postavljanja cilja učenja kojega osmisle s time da upoznaju njegovu korisnost u životu. Moraju znati zašto je dobro da nešto znaju. Važni elementi su i prikupljanje dokaza, višesmjerna povratna informacija, samovrednovanje i vrednovanje svojih vršnjaka.

Nastavni sat

Tablicu za broj 9 obradili smo u roku od dva nastavna sata. Rad se odvijao u jednakim heterogenim grupama od tri učenika.

Na početku prvog sata izveli smo nekoliko uvodnih vježbi korištenja broja 9 u različitim operacijama računanja. Preko vođenog razgovora postavili smo cilj: naučiti se tablicu broja 9. Svaka grupa dobila je list s tablicom ZŽN. U njoj su obveznim doprinosom svakog člana ispunili stupce Z i Ž. Zatim su članovi grupa na prazne listove nacrtali deset grupica s devet u grupi dogovorenih elemenata. Nakon crtanja uslijedio je zadatak koji se sastojao od tri dijela: prikaz obrađene tablice postavljanjem umnožaka, zapis prikladnih izračuna zbrajanja jednakih brojeva i množenja te odabir prikladnih višekratnika iz grupe ponuđenih brojeva. U dogovoru su svi članovi grupe podijelili rad.

Postavljanje umnožaka s 9 elemenataZapis izračuna zbrajanja jednakih zbrojeva i množenja

Slika 1. Postavljanje umnožaka s devet elemenata       Slika 2. Zapis izračuna zbrajanja jednakih zbrojeva i množenja.

Odabir pravih višekratnika
Slika 3. Odabir pravih višekratnika

Uslijedila je povratna informacija u obliku izvješćivanja i proIspunjena ZŽN tablicavjere rada pojedinih grupa. Učenici su vrednovali rad i govorili o mogućim poteškoćama. U tablici ZŽN ispunili su stupac N i, s obzirom na postavljeni cilj, na semaforu označili razinu svojega znanja (crvena boja – još ne znam, žuta – nešto već znam, zelena – znam sve).

Slika 4. Ispunjena ZŽN tablica

U uvodu drugog nastavnog sata ponovili smo tablicu broja 9. Budući da su neki učenici još uvijek imali poteškoće, postavili smo si cilj: konačno smo se naučili tablicu množenja broja Zadaci za rješavanje9. Učenici su opet radili u grupama. Svaka grupa dobila je 12 zadataka, svaki na svom listu. Zadaci su bili diferencirani (goli izračuni, zaokruživanje, odnosi među veličinama, slikovni i grafički zadaci te pisanje). Učenici su se dogovorili tko bi u pojedinom krugu rješavanja trebao riješiti neku zadaću. Izveli smo četiri kruga.

Slika 5. Zadaci za rješavanje

Novi zadaciNakon rješavanja svih zadataka uslijedila je povratna informacija o ispravnosti procesa rješavanja zadataka. Uslijedio je i zadnji zadatak. U grupi su morali sastaviti novi zadatak i s njim provjeriti znanje učenika iz susjedne grupe.

Slika 6. Novi zadaci

Grupe učenika razmijenile su nastale zadatke i riješile ih. Uslijedila je prezentacija zadataka i njihovih rješenja. Uz to Semaforučenici su samokritički ocijenili primjerenost zadataka i opisali moguće poteškoće tijekom njihovog sastavljanja i rješavanja. Na kraju nastavnog sata učenici su na semaforu ponovo označili razinu svojega znanja.

Slika 7. Semafor

Učenici su cijelo vrijeme aktivno sudjelovali, bili su motivirani, zato i uspješni.

Zaključak

Takav način poučavanja od učitelja zahtijeva pripremu jer učitelj mora razmisliti i planirati svaki trenutak nastavnog sata i rada učenika. Učenici su uz to uvjereni da sve ili barem veliku količinu rada mogu obaviti i sami. Na kraju su jako zadovoljni i ponosni na sebe. Njihovo zadovoljstvo i znanje nagrada su za učiteljev uloženi trud.

Literatura

  1. Holcar Brunauer, A. (2017): Formativno spremljanje v podporo učenju: priročnik za učitelje in strokovne delavce, Zavod Republike Slovenije za školstvo, Ljubljana.
  2. Marentič – Požarnik, B. (1995): Izziv raznolikosti: stili spoznavanja, učenja, mišljenja, Educa, Nova Gorica.
  3. Marentič – Požarnik, B. (2000): Psihologija učenja in pouka, DZS, Ljubljana.
  4. Pečjak, S. (2012): Bralne učne strategije, Zavod Republike Slovenije za školstvo, Ljubljana.
  5. Peklaj, C. (2001): Sodelovalno učenje ali Kdaj več glav več ve, DZS, Ljubljana.