Predstavnici I. osnovne škole Čakovec u posjetu Finskoj

ivana_ruzic

Ivana Ružić

32423243_2198969376785924_1880051208597536768_nI. osnovna škola Čakovec je u dosadašnjih šest međunarodnih projekata iz programa Erasmus+ KA2 ostvarila suradnju s ukupno 19 škola iz različitih dijelova Europe. U svibnju 2018. godine projektni tim I. osnovne škole Čakovec po prvi je puta posjetio Finsku: glavni grad Helsinki, gradove Tampera i Nokia. Učenici Marko Borković, Dora Tuksar, Dora Gašparić, Žana Klasić i Irina Šincek u pratnji ravnatelja Siniše Stričaka, učiteljice Tanje Žganec, učiteljice i voditeljice projekta Ivane Ružić, posjetili su partnersku školu Emäkosken koulu u Nokiji.

32501161_2198970726785789_7976534561150468096_n32530738_2198970250119170_4756325622010085376_n

Ovaj posjet je bio izuzetna prilika da upoznamo načine i metode rada, učenja, stjecanja 32489686_2198974963452032_7413651420240412672_nvještina i razvoja stavova u nadaleko cijenjenom finskom obrazovnom sustavu. Predstavnici I. osnovne škole Čakovec tjedan dana su aktivno sudjelovali u radu i životu jedne finske škole. Sudjelovali smo na nastavi matematike, fizike, glazbene kulture itd. ali i na nastavi kulinarstva, domaćinstva,… Oduševile su nas učionice opremljene kućanskim aparatima gdje učenici uče kuhati jednostavnija jela, uče koristiti perilicu rublja i prati rublje, koristiti glačalo i glačati rublje, čistiti kuću, obuću,… Učenici u finskim školama imaju pogodnost dobivanja posebnih popusta na kupovinu platna i materijala za šivanje, u školskim radionicama uz pomoć učitelja kroje i šiju odjeću koju kasnije odijevaju i nose u školu, za slobodno vrijeme ili za svečane prigode.

32545715_2199990953350433_8038178723511402496_nKako bi što potpunije doživjeli život u finskoj školi, redovito smo objedovali u školskoj blagavoni zajedno sa svim učenicima i učiteljima domaćinima te gostima iz partnerskih škola iz Poljske, Portugala i Italije.

32939077_2204467272902801_844692055622942720_nNakon nastave sudjelovali smo u svakodnevnim aktivnostima učenika i učitelja, druženju uz finska jezera itd.

Posjet je dio projekta Erasmus+ Smarter… Greener… Safer… To je projekt u kojem u međunarodnim timovina razvijamo suradnju i primjere dobre prakse u uvođenju i primjeni inovacija u nastavi, razvijajući ekološku svijest i poduzetnički duh učenika, učitelja i lokalne zajednice.

U Finsku s “Korakom do škole budućnosti”

vesna_mikulic

Vesna Mikulić

Učiteljice OŠ Strahoninec Vesna Mikulić i Dijana Pasarić u sklopu projekta K1 „Korak do 1škole budućnosti“ svoje su stručno usavršavanje imale priliku provesti u Finskoj.
Osnovni ciljevi samog projekta jesu unaprjeđenje ključnih kompetencija i vještina nastavnika i učenika kroz cjeloživotno učenje, modernizacija i internacionalizacija škole kroz interkulturalizam, poboljšanje kvalitete škole, nastave, metoda rada te zdrav život djelatnika i učenika.
Tečaj na kojemu su učiteljice sudjelovale odvijao se u finskom gradu Joensuu, a tema je bila „Nova okruženja učenja“ („New Learning Environments“). Bio je koncipiran u nekoliko tematskih područja – finski obrazovni sustav, ICT – utjecaji i mogućnosti ICT-a u obrazovanju, posjet osnovnim i srednjim školama, znanstveni festival „SciFest“ te izlet u nacionalni park Koli.
Finski obrazovni sustav jedan je od najboljih u svijetu, o čemu govore i brojni pokazatelji. 2Poanta uspjeha sažima se u rečenici: svatko ima pravo na obrazovanje. Sve su finske škole javne, te se smatra da su jednako dobre. Osnovno školovanje je obavezno i besplatno za sve učenike, besplatni su i udžbenici, pribor, hrana, prijevoz, školarine. Profesori i učitelji vrlo su cijenjena zanimanja, s plaćom 3000 – 4000 eura mjesečno. Školska godina broji 190 radnih dana. Osnovna škola traje 9 godina, a tjedno učenici imaju od 19 do maksimalno 30 sati.

Jedan cijeli dan bio je u znaku ICT-a te odličnih predavanja Mrs Mari Petrelius, 3pedagogical ICT coordinator, o utjecaju i mogućnostima ICT-a u obrazovanju. Koordinatorica je stavila naglasak na kompetencije učenika u poznavanju ICT-a te našu mogućnost da to iskoristimo. Motivirala nas je da njihova znanja koristimo u edukaciji kako bismo učenike pripremili za njihovu budućnost jer „tehnologija je tehnologija samo za one koji ju ne koriste, za ostale je normalno okruženje“. Upoznali smo i aktivno primjenjivali neke već poznate i neke nove alate kojima možemo unaprijediti našu edukaciju, kao što su Kahoot, Padlet, Todaysmeet, Answergarden, Bitly…

Namještaj je u potpunosti fleksibilan i prilagođen potrebama predmeta. Zanimljiv nam je i podatak da se u odabiru stolica odluka ipak prepustila učenicima.

„Povjerenje je temelj svega.“ Rečenica je to koju smo čule u mnogim školama koj4e smo posjetile. Posjetile smo novoizgrađenu osnovnu školu Karhunmäki primary school. Pri samom ulasku ostale smo fascinirane. Teško je riječima prepričati što sve nova škola u Finskoj ima i kako to izgleda. Naše se oduševljenje ne temelji samo na novome dizajniranom namještanju, kao ni na prepunim kabinetima opreme. Ono što nas je posebno oduševilo jest funkcionalnost te škole. O načinima na koje je dizajnirana te kako je gradnja škole usklađena s njihovim novim kurikulumom pričao nam je ravnatelj škole Timo Nykänen. Sav je namještaj u školi mobilan, fotelje, stolice, klupe, sve je na kotačima kako bi u kratkom roku učenici i učitelji 5mogli mijenjati prostor u kojemu rade. Čak su i zidovi između učionica drveni i mobilni da bi se učionice mogle spojiti u veliki prostor u kojemu učenici iz različitih razreda mogu korelirati. Škola nema hodnike, prostor koji bismo mogli nazvati hodnicima ispunjen je manjim stolovima i foteljama koje također mogu služiti kao prostor za učenje.

6Iako smo svi ostale bez riječi kada smo pogledale učionicu prepunu instrumenata, najzanimljiviji nam je ipak bio podatak da u njoj nema klupa jer učenici na satu glazbe ne čitaju i ne pišu, već pjevaju, sviraju i plešu. Oprema za tehničku kulturu izgleda kao da ste ušli u trgovinu s alatima.

Iako imaju najbolju školu u Finskoj, učenici osnovne škole provode gotovo trećinu svojeg 7boravka u školi vani na zraku, čija je temperatura trenutno oko nule. Nakon svakih 45 minuta rada svi izlaze van na odmor od 15 minuta i tako tijekom cijelog dana. Odmor za ručak traje 45 minuta. Druga škola koju smo posjetile jest srednja škola Lyseo secondary school at Koskikatu u samom centr8u grada. Građena je prije deset godina za učenike srednje škole, u samoj školi postoji više prostorija za odmor jer starije generacije učenika ne izlaze iz nje. U školama učenici s posebnim potrebama rade u manjim skupinama i nisu integrirani u razrede.

9Svi predavači koji su nam govorili o školstvu u Finskoj naglašavaju da je za odlično obrazovanje i dobar odgoj potrebno povjerenje. Između učenika, učitelja i roditelja, te ističu da to nije samo mrtvo slovo na papiru, oni to u svojim školama uistinu žive. Potvrda o uistinu pravom povjerenju u poučavanju jest i podatak da u Finskoj ne postoji inspekcija.

1011

Detalji se nalaze u blogu projekta K1 naše Škole.

Pripremni posjet u Oulu, Finska

tomislav_pavlovic

Tomislav Pavlović

imageDvočlani tim iz Osnovne škole Ludina, uputio se 5. studenog u petodnevni pripremni posjet budućim partnerima multilateralnog projekta kojeg planiramo prijaviti u veljači 2013. Na pripremnom posjetu su osim domaćina iz Finske bili još i partneri iz Češke, te Guadeloupe, francuskog prekomorskog teritorija smještenog u Karipskom moru.

Slika 1. Slijeva nadesno: članovi hrvatskog tima, kolegica iz Guadeloupe, domaćica iz Finske, te kolegica iz Češke.

Na putu do Finske upoznali smo nekoliko zračnih luka, redom Frankfurt, Kopenhagen te, na posljetku sletjeli u finski Oulu. Na povratku smo prvo provjerili vrijeme u Stockholmu, potom u Frankfurtu pa Zagreba. Po dolasku u zračnu luku dočekala nas je i do hotela odvela Katja, naša domaćica. Osim što je bila naš osobni vozač tijekom boravka, bila nam je i turistički vodič, ali i izniman moderator u raspravama i tijekom planiranja projekta.

imageSmještaj u hotelu bez osoblja možda zvuči neobično, no ako spomenem da je sve digitalizirano, te da je Oulu i njegov okrug poznat po sveučilišnom kampusu, središtu tehnologije, nije bio problem naviknuti se na sve tehnološke lagodnosti koje smo imali priliku upoznati. Jednom kad naučite kôd svoje sobe, koji ujedno služi za ulaz u hotel i korištenje lifta, te kad se naviknete da vam sve informacije o boravku i gradu daje pametni televizor, ostalo je lako.

Slika 2. Tipkalo u hotelu

Prvi pravi dan boravka, utorak, bio je prepun sadržaja. Od predstavljanja u športskoj dvorani škole Alakylä, škole domaćina, u mjestu Kiimniki, petnaestak kilometara od Oulu-a, preko početnog upoznavanja partnera i naravno domaćina. Cimageijela priča o rezerviranosti i „hladnoći“ Finaca, pala je u vodu, odmah po upoznavanju. Srdačni, organizirani i skromni, objasnili su što ćemo ostatak tjedna raditi te koji je plan rada. Tijekom cijelog smo tjedna otkrivali karakteristike života u Finskoj, posebnosti ljudi, a među ostalim i „veliku tajnu Finskog obrazovnog sustava“.

Slika 3. Doček u školskoj dvorani

Prvoga dana razmijenili smo i poklone te ukratko kroz prezentacije predstavili zemlje iz kojih dolazimo. Važno je napomenuti da je svaki partner prije dolaska trebao napraviti „domaću zadaću“ te proći sa svojim školskim timom teme koje želimo predstaviti ostalim imagepartnerima, a koje su poželjne u budućem multilateralnom projektu. Kako je dan odmicao, shvatili smo da ćemo svaki dan tamo boraviti „od mraka do mraka“. Naime, smještaj grada Oulu je oko 200-tinjak kilometara od Arktičkog kruga pa u ovo doba godine tamo dan i ne traje dugo. Svitalo je oko 8:15, dok je mrak padao već oko 15 sati.

Slika 4. Rad na projektu

imageIzrada projekta i boravak u školi dao nam je mogućnost uvida u svakodnevicu finske škole. To znači da smo za vrijeme velikog odmora od sat vremena jeli s učenicima, pričali, naučili nekoliko riječi na finskom te naravno, uvidjeli neke posebnosti, koje su nas navele da smišljamo može li se takvo što jednostavno „iskopirati“ i u naš sustav.

Slika 5. Jelo u školskoj kantini

Učitelj i pomoćnik u jednom razrednom odjelu, jako je praktično i dobro rješenje, naročito kada je to razred učenika s različitim sposobnostima, što je najčešći slučaj. Osnovna škola organizirana je tako da je od 1. – 6. razreda razredna nastava, dok je 7. – 9. razred predmetna nastava. Satovi traju po 60 minuta, ponekad 45, a ponekad i 75 minuta, ovisno o predmetu. Zanimljivo je i za istaknuti kako engleski jezik uče od drugog razreda, a predškolci se nalaze unutar osnovne škole, kao pripremna godina. U sedmom razredu dobivaju i švedski jezik, pošto su u Finskoj i švedski i finski službeni jezici. Učenici se svojim učiteljima obraćaju samo imenom, bez gospodine, učitelju, teta i slično. Kako kažu kolegice i kolege iz Finske, to dovodi do izgradnje veće razine prisnosti te otvorenosti na razini učenik-učitelj.

Boraveći drugoga dana boravka u školi, saznali smo da će nas ugostiti jedna tipična finska obitelj, kolege koji vodi razred predškolaca u školi Alakylä, Harri. Zanimale su nas kulturološke i kulinarske posebnosti koje možemo očekivati tijekom večere. Možda nas je brinulo i to što će se naći na meniju, s obzirom da nam je finska kuhinja do tada bila imagepotpuna nepoznanica. Kako objasniti tipičnu finsku večeru? Bez pretjerivanja oko serviranja, samoposluga u kuhinji te poznata jela, ostavila su dobar dojam da bi se vrlo lako i brzo mogli prilagoditi i na njihovu kuhinju. Što se ostalih dana tiče, večerali smo u restoranima, tako da je ova večera bila jedino iskustvo tipične finske kuhinje. Dimljena janjetina uzgajana na obližnjem otočiću svakako pojačava doživljaj priče, no bez pretjerivanja sve je bilo ukusno. Od janjetine do kolača od Arktičkog gloga. Da, da, to je jestivo.

Slika 6. Tipična finska večera

Tijekom cijelog boravka ukrali smo nekoliko minuta trećeg jutra, kako bismo barem jednom fotografirali djelić onoga što Oulu može ponuditi za turiste. Tako smo osim gradske tržnice, kipa dobroga policajca, te smrzavanja na obali Baltičkog mora, otišli i do samog Kiiminkija, mjesta poznatog po svojim brzacima istoimene rijeke. Tamo je uslijedilo pravi fotosession, a po povratku u školu rješavali smo pitanja rasporeda mobilnosti tijekom budućeg projekta.

imageimage
Slika 7. Na obali Baltičkog mora          Slika 8. Rijeka Kiiminki

Četvrtak je došao i prebrzo, te je trebalo dovršiti i ispuniti dijelove projektnog obrasca kojim ćemo u veljači prijaviti projekt. U komunikaciji s učenicima već smo s „Hello“ prešli na „Hei“, a umjesto „Thank you“ u kuhinji bismo rekli „Kiitos“. Tako smo se brzo privikli. Uspoređujući svoje pripreme, mjesečne planove, strahove od raznoraznih inspekcija te kronični manjak ovoga ili onoga, došli smo do zaključka da Finci zaista imaju dobro razrađen cijeli obrazovni sustav. Od socijalnog dijela kroz besplatnu kuhinju, besplatne udžbenike, besplatne jednodnevne izlete, do dijela posebno važnog za nas učitelje, a to je svakako izostanak gomile nepotrebnih administrativnih poslova. To vrijeme utroše mnogo pametnije u osmišljavanje i provođenje različitih aktivnosti koje često uključuju izrađivanje nečega, dakle, u neku ruku, elemente radnog odgoja, dijela kojeg smo vrlo vješto potisnuli čak i iz tehničke kulture. Učenici borave svaki odmor na školskom igralištu, bez obzira što temperatura nije bila iznad nule. Imali su obzira za naše oblačenje kaputa, šala, rukavica i stavljanja pune opreme prilikom prelaska u drugi objekt škole, udaljen možda trideset metara, no oni nisu oblačili čak ni jaknu, uz komentar: „Ma, nije hladno, svega je -7“.

imageimage
Slika 9. Pogled na učionicu                   Slika 10. Dječje igralište

No, kakav zaključak donijeti na kraju ove avanture? Je li tehnološka opremljenost škola ili posebni kurikulumski pristup rezultat izvrsnosti njihovog obrazovnog sustava? Leži li tajna u tomu što je plaća učitelja 3300 eura (bruto)? Ili je to možda činjenica da nemaju prosvjetnu inspekciju?

Naravno, bitna je egzistencija, no i ranije spomenuta obitelj kod koje smo bili na večeri, baš kao i mnogi njihovi kolege ima stambeni kredit kojeg će otplaćivati dvadesetak godina. Opuštenost može biti rezultat toga da nemaju inspekcije koja bi im pokucala na vrata te da većinom ne znaju tko je nabavio računala koja koriste u radu. Ipak, čini mi se da je upravo skromnost te mentalitet ljudi ključ koji nije baš lako „iskopirati“ i ugraditi u obrazovni sustav vlastite zemlje. Odluka od prije mnogo godina, koju su Finci donijeli, da će poboljšati svoj obrazovni sustav te dosljednost u nastojanjima kroz goimagedine, dovele su do ovakvih rezultata. Školovanost učitelja uz mogućnost cjeloživotnog učenja i obrazovanja, svakako su jedan od aduta. Bilo je i vidljivo da je njihova želja i pomoći najslabijim učenicima da dostignu prosjek te na taj način ispuniti njihov učiteljski moto po kojem niti jedan učenik ne smije biti ostavljen po strani.

Slika 11. Mali odmor ispred škole

imagePosjet je financiran od strane Agencije za mobilnost iz sredstava za Cjeloživotno učenje te dijelom iz IPA fondova. Nakon posjeta ostaje nada da će multilateralni projekt kojeg smo tamo razvijali dobiti potrebna sredstva te da ćemo ponovno moći pisati iz ove prelijepe zemlje.

Slika 12. Ivana Pavlović, učiteljica razredne nastave i Tomislav Pavlović, učitelj engleskog jezika

Primjena moderne tehnologije u izgradnji mostova među školama:

Projekt PRIJATELJSTVO – Finska i Hrvatska

marlena_bogdanovic

Marlena Bogdanović

Zaista su brojne mogućnosti i koristi koje učitelji mogu ilogomati koristeći eTwinning (više o tome na www.etwinning.net)! O nekima ste od njih mogli čitati u članku Learning Labs – eTwinning prilika za stručno usavršavanje, u Pogledu kroz prozor, broj 23, listopad 2010.

eTwinning redovito organizira stručna usavršavanja diljem Europe, a stručno usavršavanje na moju omiljenu temu: Korištenje digitalnih medija u nastavi, mene je posebno zainteresiralo. Mojoj sreći nije bilo kraja kada sam primila obavijest da je moja prijava prihvaćena i da mi je dodijeljena stipendija za eTwinning stručno usavršavanje na University of Applied Sciences u Helsinkiju, u Finskoj. Otišla sam tako, u studenom prošle godine, puna očekivanja i s ambicioznim popisom ciljeva:

  1. Naučiti što više o primjeni digitalnih medija u nastavi;
  2. Upoznati i zahvaliti prof. Jukki Orawi, čijem sam istoimenom seminaru prisustvovala online i koji me je oduševio svojim pristupom radu, količini, kvaliteti i načinu predstavljanja sadržaja;
  3. Pronaći kolegu iz Finske koji je spreman za međunarodnu suradnju s mojom školom.

Treba li naglašavati da su dani u Finskoj prebrzo prošli, a ja sam se vratila preplavljena prekrasnim dojmovima i ponosna na činjenicu da sam u cjelini ostvarila sve ono što sam planirala!

Osobito sam bila sretna što sam, od brojnih kolega koje sam upoznala u Helsinkiju, upoznala i jednoga koji je bio posebno zainteresiran za uspostavu suradnje među školama: gospodin Mikko Lume, ravnatelj osnovne škole u malom finskom mjestu Rovaniemiu, svima bolje poznatom kao selu Djeda Božićnjaka! Po povratku u Hrvatsku, na moju su elektroničku adresu uskoro počele stizati poruke iz Finske. Gospodin Lume me je povezao s kolegicom Heli Raihonnen, učiteljicom 4. razreda, koja je oduševljeno pristala na suradnju s našom školom. Izmjenjivali smo poruke, pisamca, crteže. Svi smo zajedno polako učili koristiti elektroničku poštu, programe za pregledavanje i uređivanje teksta i fotografija kako bismo što bolje upoznali naše prijatelje i njihov zavičaj, a i kako bismo im pokazali zavičaj u kojem živimo, a koji se tako jako razlikuje od njihovog! Nama je Dalmatincima osobito uzbudljiva bila ova poruka, koja nam je stigla sredinom ožujka, u vrijeme kada mi već polako pripremamo kratke rukave:

„Oh, blago njima!“, uzvikivali su moji učenici, smatrajući da bi se i oni usudili izaći i igrati nogomet na -38 C! A do jučer, malobrojni su izlazili na buru i desetak stupnjeva „ciče“ dalmatinske zime.

Kako je to sada bilo smiješno! Mojim se učenicima ideja o ledenim stolicama kao simbolu prijateljstva učinila prekrasnom i nikako im nije bilo jasno kako su s takvom idejom mogli osvojiti tek 3. mjesto. Zaključili su da, sjedeći na takvoj stolici, nikako ne može biti hladno onome koji sjedi na njoj jer ga grije ljubav i snaga prijateljstva!

chair1chair2chair3

Odmah smo odlučili da ćemo i mi pokrenuti sličan projekt – projekt PRIJATELJSTVO!

Poslali smo im novu poruku elektroničke pošte i izložili ideje svojim prijateljima u Finskoj:

  • i mi bismo izrađivali nešto lijepo za svoje prijatelje! Svojim bismo uratcima pokazali koliko nam je prijateljstvo važno;
  • mi nemamo snijeg, zato ćemo koristiti sve moguće likovne tehnike i materijale;
  • postavit ćemo novu, zajedničku mrežnu stranicu za naš projekt;
  • na kojoj ćemo objaviti fotografije naših radova;
  • mali će prijatelji u Finskoj također sudjelovati na mrežnoj stranici: pregledavat će naše radove, glasovati i tako odabrati najuspješnije, koje ćemo nagraditi diplomama;
  • svi će sudionici projekta dobiti prigodne zahvalnice.

Finci su oduševljeno prihvatili naš prijedlog. Krenulo se na posao!

rad na projektuvlak prijateljstva

Da bi projekt zaista bio prijateljski, pozvali smo i učenike iz drugih razrednih odjeljenja u našoj školi. I ne samo njih! Iskoristila sam Proljetnu školu HPKZ-a (poveznica na stranicu HPKZ-a) u Opatiji (Tema: Hrvatska na pragu EU, 21. – 23. ožujka 2011.), na kojoj sam održala izlaganje, ali i iskoristila priliku da pozovem kolege iz drugih škola da nam se pridruže u ovom projektu.

Svi su zainteresirani upućeni u detalje projekta i na svoje su elektroničke adrese dobili potrebne materijale o projektu, kao i ovaj mali podsjetnik:

Radovi su uskoro počeli pristizati. Kolegice iz OŠ Slano iz Slanog i OŠ Bana Josipa Jelačića iz Zagreba pridružile su se učenicima iz OŠ Tučepi. Naša je zajednička mrežna stranica rasla i iz dana u dan postajala sve ljepša i sadržajnija (možete pogledati ovdje). Nestrpljivo smo dočekali trenutak kada su iz Finske stigli rezultati glasovanja – svi su pohrlili na mrežne stranice projekta i zajednički se veselili osvojenim bodovima.

Posebno su svečani, ali i dirljivi, bili trenutci kada su u učionicama u Slanom, Zagrebu i Tučepima organizirane posebne svečanosti na kojima su učenicima uručivane diplome. Pljeskalo se iskreno, od srca, osvajačima prvih triju mjesta koji su nagrađeni diplomama, kao i svima ostalima kojima su uručena priznanja. Primili smo toliko poruka oduševljenja zbog sudjelovanja u ovom projektu, Prijateljstvo na djelu! Neke od komentara objavili smo i na mrežnoj stranici projekta.

Osobito su me razveselile elektronička pisma koja su počela pristizati nakon što smo završili s radom na ovom projektu. Zahvaljujući činjenici što je mrežna stranica projekta bila dostupna svima na internetu – mostu druženja i prijateljstva, za naš projekt su saznale sa ravnateljem iz Rovaniemiai kolegice iz drugih škola u zemlji, ali i šire. Svima se svidio naš rad, mnogima je bilo žao što nisu prije saznali za ovu aktivnost i što je rad na projektu završio. Ostavili su svoje kontakte, sa željom da im se javimo ako bismo i u budućnosti organizirali slične aktivnosti. I sam je ravnatelj škole u Rovaniemiu, s početka ove priče, sretan zbog lijepe suradnje koju su ostvarili naši učenici. Najavio je i svoj posjet te nestrpljivo očekujemo njegov dolazak. Naša će se suradnja, po svoj prilici, nastaviti i u novoj školskoj godini. Već se veselimo novim aktivnostima i novim projektima!